Jednog od redovnih čitatelja upitao sam: “Jel’ to išta valja što pišem, il’ sam otiš’o na kvasinu? Samo iskreno, molim.”
Odgovor: “Naravno da ima smisla. Ima puno ljudi koji govore Geek ovo ili Geek ono ili Geek je ovakav tvrdoglav itd. Ljudi su ljudi i moraju pričati gluposti. A, gdje bi mi inače mogli bilo što suvislo pročitati o stolnom tenisu? Da, naravno, ima engleskih stranica i drugih. Ja pričam dobro dva jezika, pa mi se svejedno ne da čitati ni engleske, ni francuske stranice. A tvoj blog se vrlo rado čita, na kraju krajeva pogledaj po broju otvaranja stranica. Mislim da možeš (kao vlasnik stranice) izvaditi tu statistiku, uostalom ti si informatičar, nisam ja.
Meni ono što ti pišeš je sasvim OK, naravno ti izabireš teme koje su dovoljno zanimljive i atraktivne, pišeš o igračima i igračicama, beksajdima i materijalima, o svemu i svačemu što se tiče stolnog tenisa. A, na kraju krajeva, ako se nekom ne sviđa ne mora čitati. Ti voliš citirati, pa ću i ja inspektora Callahana (Prljavi Harry): “Mišljenje je kao i šupak, svi ga imamo”. No, svi tvoji konzumenti i čitatelji poštuju tvoj trud i sve što si donio dobrog za popularizaciju stolnog tenisa i toga su svjesni. Samo nastavi Mladene.
Molim te.
P.S. Naravno da imaš i svojih mana kao i svi drugi, ali ti si legenda ZG pingića…
Kako blogiranje izgleda s moje strane? Objave se pišu putem WordPress-a, tema ThemeAlley.com (napuštena), sve se “vrti” na serveru Digital Ocean, a webmaster je Bruno Vunderl (Berlin). Iza stoji besplatni alat Jetpack Statistika, sa slijedećim grafovima:
- pregled broja posjeta i posjetitelja po danima, tjednima, mjesecima i godinama
2. Čitanost po pojedinim blogovima i porijeklo od kud su klikovi došli (internet, FB, određene web stranice…)
3. Čitanost po državama, sa geografskim rasporedom
Nekoć, prije velike suše, kada sam zbog životnih (ne)prilika šmugnuo u anonimnost (skoro 2 godine), bilo je i 600 pregleda dnevno. Danas oko 200. I, tako, već 896 objava (članaka) od 28.02.2014., tj. 11,5 godina. Za to vrijeme 500 tis. posjetitelja ostvarilo je 1,6 mil. pregleda.
Neki znanci i friendovi nagovaraju me da pišem širu formu, konkretno roman, a temom bio bi sličan “Šali” od Milana Kundere. Ali, u ovom životu nemam ja još toliko vremena…Nope. Znam koji će biti zadnji blog, in memoriam, post mortem. Taj će, nadam se, napisati netko od moje djece.
U snovima
Klaun boje slatkiša kojeg zovu pješčani čovjek
Svake večeri hoda na prstima do moje sobe
Samo da pospe zvjezdanu prašinu i da šapće
Idi spavati, sve je u redu
Zatvaram oči i onda se udaljim
U čarobnu noć, tiho kažem
Tiha molitva poput sanjara
Onda zaspim da sanjam svoje snove o tebi
U snovima hodam s tobom
U snovima pričam s tobom
U snovima si moja cijelo vrijeme
Zajedno smo u snovima, u snovima
Ali malo prije zore
Budim se i nalazim da te nema
Ne mogu si pomoći
Ne mogu si pomoći
Ako zaplačem
Sjećam se da si rekla zbogom
Šteta što sve te stvari
Mogu se dogoditi samo u mojim snovima
Samo u snovima
U lijepim snovima
Roy K. Orbison (1963.)
