Vratio sam se. Eto, nakon 10-tak uzastopnih godina, prvi puta se dogodilo da reket nisam držao 2 tjedna i moram reći da danas, prije treninga, imam tremu. Istina, bila je mogućnost da odigram turnir u Pazinu. Na blogu vidim da se zadnjih dana više čita. Što se događalo u međuvremenu?
Prva je bila bombastična najava iz ITTF (Svjetskog stolnoteniskog saveza) da su, skoro kao profesor Baltazar, “osmislili” novu igru, koja će povratiti svekoliki svjetski interes na “našu stvar” – stolni tenis, tj. pingač. I 4.8. osvanuo je TTX. Tko je to, što je to? E, pa to je neka mješavina ping-ponga i hardbata, još jedna varijacija, sa malo izmjenjenim pravilima:
- igra se na 2 dobivena seta, pri čemu set nije određen rezultatom (npr. do 11 ili 21), već vremenski, na 2 minute;
- nema pravila oko ispravnosti serviranja, guma na reketima, koriste se nove (veće) loptice;
- ako je postignut poen, a protivnik nije dodirnuo lopticu, broji se kao 2;
- igrač može pozvati “wildcard”, pa se slijedeći poen, ako ga osvoji onaj koji je pozvao, broji duplo, tj. kao 2 ili 4 …
Nije taj TTX ništa osmišljeno, pametno, oprobano, nego, eto, tek tako, da se “talasa”. Nije važno da se nešto napravi, već da se ostavi dojam da se radi, što god. Posebno je “zgodno” ovo pravilo oko trajanja seta! Predviđam da će se na stolnoteniskom tržištu, kao satovi u obliku kokošjeg jaja, sa zvučnim signalom koji mjere 3 minute za meko kuhana, pojaviti i satovi u obliku stolnoteniske loptice, sa timerom na 2 minute, koji će označiti kraj seta u TTX-u. Takvu glupost ipak nisam očekivao, čak ni iz ITTF-a. Igra je, kao, namijenjena za plaže, urede, parkove, a tamo nema sudaca sa štopericama. Novu igru mogu probati entuzijasti koji se skupljaju na zagrebačkom Jarunu, kraj Aquariusa, na stolovima koje je nekoć postavio Iskon.
I, onda je 5.8. započela Olimpijada. U stolnom tenisu završila su pojedinačna natjecanja, očekivanim ishodima, svekineskim finalima. Novi pobjednici su Ma Long i Ding Ning, a porazili su stare (Zhang Jike i Li Xiaoxia).
Opet se povukla priča da li su pobjednici već unaprijed bili “određeni”, a igrači su se, već standardno, žalili da su službene loptice (DHS) bile “koma”. Pa, ako ITTF ni za Olimpijadu nije sposoban osigurati loptice “odgovarajuće” kvalitete, nije čudo što stolni tenis, kao igra, neumitno propada, a cijeloj toj sramoti podsmijava se i The New York Times. Na donjoj slici je prigodna “umjetnička instalacija”, koju su od slomljenih loptica napravili sami igrači.
U toku su momčadska natjecanja…
ITTF testira novi web, koji možete pogledati ovdje.