Moram s Vama podijeliti prekjučerašnje druženje. Mjesto: kafić Oliver Twist, Tkalčićeva, Zagreb, vrijeme od 21 – 23h. Svi sudionici, osim autora, ostat će namjerno anonimni, jer to nije ni važno. Važan je DUH i LJUBAV za stolni tenis, a oni su zarazniji i od Covid-a! Očito, radi se o rekreativnom stolnom tenisu, odmah vidljivo po broju opušaka u pepeljari, te izboru pića.
Autor ovog članka (Geek) je malo igrao u mladosti, u osnovnoj školi i gimnaziji, a u stolni tenis je “ozbiljno” ušao s 47 godina, prateći kći. Znači, nije kći krenula za njim, već on za njom, ali ta veza, već je opće poznata. I, dok svi “profići” (profesionalni igrači stolnog tenisa) govore da su se u mladosti previše bavili stolnim tenisom, a premalo išli u školu, kod autora je stvar upravo obrnuta, “na žalost” ima previše škole 😥 . Inače, misli da peče dobre kifleke (u vrećici, iza piva), pa sve s njima hrani, a očito su dobri, jer su bili tema “Detektivske priče“. On si je umislio da je neki trener “za glavu” i opremu (STARR, Varaždin), pogledao je milijun mečeva, a ima ogromnu želju djecu, koju beskrajno voli (unuka Facu najviše), učiti “Ping i Pong”. Na žalost, sam ima iskrivljenu tehniku, te je ne može nikoga naprednog ispravno učiti. Npr. na FH vuče side spin, jer, valjda, zbog vidne mane (astigmatizam), lopticu kasnije vidi, pa je “hvata” tek iza leđa, kada ga prođe. Iako ima važeću trenersku licencu I OGROMNU LJUBAV PREMA DJECI, zbog stanja u hrvatskom stolnom tenisu, ni ta želja za besplatnim radom nije mu omogućena.
Lik do mene, s desna, je dobar prijatelj, doživotni počasni predsjednik udruge A & N, čiji sam od nedavno i ja član, vlasnik je drva Butterfly Gergely Carbon, pozitiva. Također “teoretski” je zaljubljenik, jer još nije viđen s reketom u ruci kako sam igra. Koliko je dobar čovjek kazuje činjenica da je autoru želio pokloniti naprijed navedeno drvo, koje na njemačkom eBay.de vrijedi više od 550€, što je ovaj s gnušanjem odbio i vratio. Zna i prodati neki reket, pa ga lijepe u kafiću, na licu mjesta, obično iza 22h.
S lijeva je sjedio univerzalni sportaš, jer budućeg dobrog stolnotenisača vidiš od malena, kako igra nogomet. Sjećam se, kada je jedna kineska družba dolazila u Prečko igrati nogomet, pitao sam što Tan (Ruiwu) igra (ex europski prvak), naprijed, nazad, u sredini terena? Rečeno mi je da on igra sve, jer cijelo vrijeme trči. Dotični je došao “u ruke” našem internacionalnom treneru Turku, koji je od njega napravio respektabilnog igrača, a to dokazuje i sada, s 51, kada igra 1. ligu Sokaz-a. Inače, on je bio povod okupljanja, jer je od autora kupio tuning Haifu (zabranjeno sredstvo za povećanje brzine i spina gume) i ljepilo Revolution No. 3. Lik br. 2 i on otprije se poznaju, grle i ljube, jer su bili u istom poslu, a jedan o drugom misle sve najbolje.
Naknadno je sjeo još jedan “prolaznik” (četvrti), s biciklom i kacigom trava zelene boje, koja glavu čuva. Nije pio pivo, zaljubljenik je u stolni tenis, doživljava ga kao šah, ali ne igra na poene. “Ubija” ga da jedan igrač MORA biti bolji od drugog, on ljepotu igre stavlja ispred rezultata. Nije znao da u Japanu postoje cijeli klubovi u kojima se uopće ne igra na poene, pa sam mu to i priopćio (stolnoteniska Wikipedia). Bio je sretan!
Znači, za stolom 4 lika, svaki sa “svojom” osobnom pričom, a oko nas samo LJUBAV za stolnim tenisom. I, svi smo se savršeno razumjeli i super pričali i rastali bolji nego se sastali. Sve minice, gaćice i tangice prolaznica ostale su nepogledane.
Eto, to Vam ja pokušavam prenijeti s ovih stranica. LJUBAV! Mislite li da je stolni tenis u Africi motiviran novcem?
Gdje je od toga naš “profesionalni” stolni tenis?
Po zagrebačkim dvoranama se priča da je autor teško bolestan. Istina. Danas je, za 2 – 3 sata, njegov biti ili ne biti. Saznat će da li će i kako živjeti još mjesec, godinu ili 10 godina. Nije to lako, vjerujte! Tome služi i ovaj blog, da mu “odvuče” misli. Ali, od sudbine (smrti) se ne može pobjeći, treba joj hrabro pogledati u oči!
P.S. Račun za 5 piva, od toga 2 mala, bio je 21.90€. Usluga je bila loša, jer je konobar bio totalna “zbunjola”, tako da preporučujem zaobilaziti u širokom luku.
P.P.S. Jučer mi je u posjetu došao zemljak, jer sam po porijeklu Slovenac (Pragersko), isto trener, i kupovao sve za zaljubljenike (Senta B. Batinić, Butterfly M. Maze), neka drva je čekao 10 godina… Ima i novu želju, Butterfly Stipančić (hinoki), pa ako netko ima, a hoće ga prodati, neka mi se javi.
P.P.P.S. On je raison d’être (hrv. smisao života), Ivan, ljubitelj “Bage(ra)” (desno od njega). “Ti si ljubav mog života, ti si daska s moga plota…” su stihovi dede posvećeni njemu, a iz predstave o zaljubljenom robotu Robiju, kojih se još uvijek sjećam (igrala se prije 50 godina u dječjem kazalištu Trešnja). 1 minuta njegovoh cerekanja je 1 sat dedinog osmjeha.
