Ove godine natjecateljska Sokaz sezona započinje 2 tjedna ranije (22.09.), jer su lige povećane sa 12 na 14 ekipa. Razlog tome je loše financijsko stanje dvorana, koje se, ako su u privatnom vlasništvu (zakupu), u pravilu, ne pokrivaju, kako je o tome već pisano na slijedećem linku. Na taj način će dvorane umjesto 22 biti popunjene 26 tjedana. No, što je nekome prihod, drugome je trošak, pa dok ne završe prijave (05.09.) neće se znati da li je zbog toga došlo do smanjenja ukupnog broja ekipa koje se natječu. Kako znatan broj igrača čine nezaposleni i umirovljenici, pitanje je da li oni imaju 200 – 300 kn mjesečno, koliko prosječno košta igranje u Sokazu.

Od prednatjecateljske euforije ne žele prihodovati samo dvorane, već i pojedinci i klubovi. Zbog toga, a posebno u posljednje vrijeme, veliki je broj veteranskih turnira koji reflektiraju na igrače iz Zagreba, od kojih su samo u slijedeći mjesec dana najavljeni:

• VzPong 30.08. u Varaždinu, u propozicijama piše da je kotizacija 50 kn, poslije je napisano da je nema;
• Vjesnik – Zagreb 30.08., kotizacija 40 (50) kn, uz zakusku iznenađenja (?);
• Šibenik, 30.08., kotizacija 50 kn;
• Krapina 06.09., kotizacija 70 kn, sa uključenim ručkom i pićem;
• Ogulin 07.09., kotizacija 70 kn, sa uključenim ručkom i pićem;
• Vita – Zagreb 07.09., kotizacija 80 kn, sa uključenim ručkom;
• Sokaz turniri po ligama – Zagreb, od 13.09. – 04.10., igrač može igrati više turnira, kotizacija 30 kn;
• Duga Resa 14.09., kotizacija 75 – 110 kn, uključeno piće i hrana;
• Pešćenica 20.09., kotizacija 70 kn,uključeno piće i hrana;
• Dugo Selo 21.09., kotizacija 70 kn,uključeno piće i hrana;
• Bečej 21.09., kotizacija 75 – 110 kn, uključeno piće i hrana.

Na popis, iako još nepoznatog datuma, vjerojatno će se uključiti turnir poluotvorenog tipa, koji se održava već godinama, a igrači se pozivaju pojedinačno:

• Ritmo, kotizacija 80 kn, uključena hrana.

Iz navedenog je vidljivo da bi svaki “opako nabrijani” veteran do početka prvenstva mogao igrati po 1 turnir svaku subotu i nedjelju, ukupno njih 8. Budući da na tim turnirima sudjeluje manje od 10% ukupnog broja igrača Sokaz-a, konkurencija između turnira za veteranskim novcem je velika. Osim troškova kotizacija, za turnire izvan Zagreba, pri čemu sami ili preko Sokaz Foruma morate naći suputnike, treba pridodati i trošak puta, minimalno 100 kn po turniru.

Nekoć, još prije 5 godina turnira je bilo upola manje, a igrača koji su odlazili na njih dvostruko. Ali, recesija je napravila svoje. Danas se može smatrati velikim turnir koji skupi 100 igrača.

OK. Odlučili ste sudjelovati na 1, 2, 5 ili svih 8 turnira i što tamo možete očekivati? U pravilu, uvijek iste igrače (face). To djelimično uključuje i mene, iako mi je u zadnje vrijeme entuzijazam znatno splasnuo. Ne da mi se trpiti protivnike kojima je bolesna želja za pobjedom važnija od rekreacije, zabave, druženja … I, stalno slušati iste priče kako je on bio veliki igrač, koga je on sve dobio, na koji način …

Što nam to rade organizatori turnira, a nikako ne bi smjeli:

• ne igraju se grupe, već se vrši prozivanje igrača prije svakog meča, tako da ne možete otići na WC, popušiti, a to i beskonačno odužuje natjecanje. Igrači moraju čuti poziv, naći stol na kojem igraju, zagrijati se, a po završetku odnijeti zapisnik. Više neću igrati na takvim turnirima.
• neodgovarajući žrijeb sa “nelogičnim” nosiocima grupa, koji zbog toga izaziva svađe igrača;
• svjetlo i stolovi u dvorani su neodgovarajući, pod klizav;
• čekanje i preskakanje redoslijeda igranja u grupi, jer neka od igračkih “zvijezda” kasni (tek što nije došla);
• previše igrača u odnosu na broj stolova, gdje se ne smiju igrati više od 2 grupe po 1 stolu (npr. na turniru sa 4 stola, može igrati max. 32 igrača);
• nedostatak pregrada između stolova, što stalno prekida poene zbog “uletavanja” tuđih loptica, te izaziva svađe da li je bio “STOP” ili nije;
• “miješanje” veterana i djece na istom turniru, u istoj grupi, gdje “klinac” nakon osvojenog poena iskače sa dignutom šakom i uzvikom “Yo” ili “Cho”, a u tome ga bodre i njegovi roditelji;
• nedostatak loptica ili korištenje trening ili rabljenih loptica.

Od 100-tinjak turnira koje sam odigrao svakako najgori je bio onaj u Podgorici (Crna Gora). Iako je do tamo, a i nazad, trebalo prijeći 650 km (sa ekipom iz Ritma), organizacija je bila toliko iritantna da sam odbio igrati. Oni koji su ostali prvi meč su odigrali nakon 6 sati čekanja u hladnoj dvorani.

Znam da se igračima izvan Zagreba čini da što se mi tu žalimo da imamo višak dvorana, turnira i stolnoteniskih događanja, a oni malo ili ništa. Istina. U najavi za 31.08. u 18,00 sati je happening u Metropolis music & billiards clubu Zagreb, preko puta Velesajma, nešto kao Spin Galactic u New Yorku, Fancy Schmancy čokljanje: