U prijevodu: “Čokljavac za godinu dana”.

Tamo neki engleski čokljavac Ben Larcombe, počeo je trenirati sa 10, a sada ima 24 godine. Iako se još uvijek aktivno natječe, nije imao neki veći međunarodni uspjeh, već je od ranih dana započeo sa trenerskom karijerom. Više o tome možete naći na Expert Table Tennis.

E, pa taj Ben je uzeo tamo nekog svog prijatelja Sama, koji je još pri tome tvrd kao kamen (“pokvareni robot”, kako bi mene obično “častio” prijatelj Ma-Lin), te je od njega odlučio “napraviti” jednog od top 250 igrača u Engleskoj. Tamo baš nemaju loše igrače, npr. Pitchforda, Drinkhalla, Baggaleya. Krenuli su sa svakodnevnim treningom, od početka, većinom u kuhinji, te napredak prate na izdvojenim stranicama, te video snimkama na YouTube kanalu.

Prošla su 3 mjeseca od početka i napredak je vidljiv. Svakako, prednost je što prijatelj nije imao negativno “predznanje”, koje bi trebalo ispravljati, a što je teže od usvajanja novog. Meni se u svemu tome postavlja više pitanja:

• način, redoslijed i brzina uvođenja tehničkih elemenata – kontra, pimpl, blok, spin, flip i dr. ;
• da li u početku trenirati samo FH, po cijelom stolu, kako bi se “razvile” noge (švedska škola), a tek znatno kasnije BH ;
• razlike u treningu natjecatelja od rekreativnih igrača ;
• sposobnost primjene elemenata u meču.

Svakako, mislim da je serija edukativna za trenere sa završenim Kineziološkim fakultetom, a bez specijalističkog iskustva u stolnom tenisu. I to za odgoj rekreativnih igrača, ne natjecatelja. Bila je jedna takva akcija u Zagrebu, normalno, propala.

Sa tehničke strane najkritičnija faza je prijenos teorije u praksu, znači, pojedinačnih udaraca u meč. Sjećam se, kći je već duže trenirala u klubu. Plasirala se na TOP12 kadetkinja. Na treningu, spin FH, BH, do iznemoglosti. Na turniru, teška pimplana, niti jednog spina. U 3 – 4 meču to je već bilo iritirajuće. I, dođem ja do nje i kažem: “Evo, kćeri, do kraja turnira, za svaki pokušaj spina, nezavisno gdje završio, na stolu, u podu, na plafonu, tatica kupuje po jedan sladoled. OK?”. Nakon par godina, prije par mjeseci, vozimo se mi tako u autu i moja kći meni, ničim izazvana, kaže: “Znaš, ja ti više uopće ne pimplam! Dobijem kratku servu, ja flip, ona bloka, ja spin, i tako do kraja poena!”.

Slično se dešavalo i meni. Dva puta tjedno trenirao sam sa Ivanom, prvenstveno BH spin. FH spin je već bio toliko iskrivljen “samoučenjem” (side spin – puštam loptu da me prođe) da to više, u ovom životu, nije moguće ispraviti. I dođem na meč. Ako igram staro, krivo mi, ne igram ono što treniram. Ako vučem BH spinove, promašujem, poblokaju me, na kraju gubim. Iz vlastitog iskustva, treba 1 – 2 godine za usvajanje određenog tehničkog elementa (udarca). U početku, što si tehnički “naobraženiji”, to je i vjerojatnost greške veća. Kada znaš samo rezanu (pimpl), kontru i blok, stvari su jednostavne. Ali, uvođenjem flipa i spina, na istu dolaznu loptu imaš više mogućnosti, a gubiš vrijeme odlučivanjem. Odigraš udarac, ali preskakanjem nekog od vitalnih elemenata, npr. kod BH flipa ne napraviš korak desnom nogom ispod stola ili jednostavno kasniš. Kvalitetni, iskusni igrači, u odnosu na tebe, relativnog početnika, imaju beskonačno vremena. Oni čekaju ispravnu procjenu brzine i dolazne rotacije, zatim podsvjesno odluče što će odigrati, na kraju, sam udarac odigraju brzo i potpuno automatizirano. I NE GRIJEŠE. NEMA “LAKIH” POENA.

P.S. Napokon je i ETTA (Engleski stolnoteniski savez) shvatila važnost projekta, pa je o tome objavila članak.