Svijet je (polu)hvatljiv

Posted on by Geek

Dobro jutro svima koliko Vas ima (pozdrav u duhu Ive Gavrilovića, nekoć na Radio Zagrebu).

Jučer, u Varaždinu, na Prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete/inje i juniore/ke održana je izložba stolnoteniske opreme, na temu naslova bloga. Tko je bio tamo? Pa, svi koji će u hrvatskom stolnom tenisu značiti nešto, kroz koju godinu… Jer, najbolji najmlađi kadeti nastupaju i kao mlađi kadeti, a kadeti kao juniori. Znači, sve najbolje u mlađim kategorijama, onima koji još uče stolni tenis. Prije izložbe, posjetio sam jedan klub i tamo sreo 4 igrača/ice koji nastupaju u Superligi i/ili inozemstvu. Pri tome, pitao sam ih da li su ikada čuli za firme Pinyi, Sueke, Young Shine, Dianchi? Nitko, ništa! “Opravdanje” je bilo da se (ponajbolji) stolnim tenisom bave samo rekreativno, koliko im to vrijeme dopušta, a da opremu ne prate već godinama. Dobar uvod… 😥

Što je bilo izloženo?

Drva (dio):

Da zaključim na temu drva, unikatna kolekcija, vrijedna više tisuća €.

Gume (dio):

Ni na gumama se nije “štedilo”.

Pinyi_Rubber

Ljepila:

  • Dianchi;
  • Li-du;
  • Haifu…

Tuning:

Loptice:

Ostalo:

  • odjeća (majice i hlačice Li-Ning, od kineske reprezentacije);
  • tenisice Mizuno, profesionalne;
  • čistači guma Reach i Revolution No. 3;
  • futrola za reket Li-Ning…

Hvala svima koji su dio kolekcije posudili za izložbu!

Moram reći da je izložba, po meni, bila jedinstveni pothvat. Naime, na prvenstvima svijeta i Europe, te veteranskim, nigdje nisam vidio da bi više proizvođača bilo zastupljeno na jednom štandu, posebno kineskih. Znači, ovo je bila prilika sada ili nikada.

Na kakav odaziv je izložba naišla? Hehehe 😀 ! Nikakav. Na izložbeni štand su došla 2 aktivna igrača, pri čemu će jedan uskoro ući u 6. desetljeće, a još uvijek ima interes, 2 trenera, pri čemu je jedan pitao što tu ima najjeftinije (!), a izložba nije imala prodajni karakter, te 2 ostala posjetitelja. I, to je bilo to! Nikoga drugog, igrača, trenera reprezentacije i klubova, prisutnih roditelja, vodstva klubova… Što bi rekli “Žali, Bože, truda!”.

Ali, kakav interes, takav i rezultat… Svašta sam vidio, trenera koji u dvorani glasno viče i psuje igrača (jednako kao i prije 10 godina), igrača bez ikakve kontrole vlastitih emocija, vrlo lošu tehniku igre, juniore, a to je tek stepenica do seniora, koji ne znaju povući prvi FH spin, reprezentativca s totalno “raspadnutim” tenisicama (sažalio sam se), roditelja koji uz stol daje tehničke i taktičke savjete svom djetetu… Mogao bih još tu… Kada bi se, u tom okruženju, pojavio i neki izvanserijski talent, propao bi, jer ne bi se s kime imao natjecati, s kime trenirati. Okarakterizirao sam viđeno kao SUMRAK stolnog tenisa u Hrvata, a prisutni trener, internacionalac i ex reprezentativac se sa mnom potpuno složio.

Prilika je propuštena… Kada će biti nova? Mislim, NIKAD NA OVIM PROSTORIMA. Da me ne bi pogrešno shvatili, nije mi žao truda, katkada pogodiš, katkada ne, bitna je dobra namjera…

Za kraj, naslov izložbe s 1. reketom (custom made) mog unuka Ivana (14 mjeseci), jer on je 4. generacija stolnotenisača u obitelji (to nije reket za igrati, već unikatni nakit), te selfie (izlagač je, normalno, u trenirci i dresu kineske reprezentacije). Unuk će, ako ništa više (najvjerojatnije), “pingati” sa mamom i dedom na kamenom stolu u parku, mama će ga učiti spinati, a deda pimplati.

Svijet-je-poluhvatljiv
PH_Varazdin_2023

P.S. Hvala tvorcu reketa mog unuka, g. Vlahoviću, to mu (po dobru) neću zaboraviti!

P.P.S. Posebna zahvala organizatoru na gostoprimstvu i prilici! Takvih uvjeta u dvorani, kakvi su osigurani najmlađima, nema drugdje u zemlji, što pokazuje njihov osobit interes za razvoj mladih. Ali, kakva je situacija, oni ne razvijaju naše, već Indijce!