Ima stvari u stolnom tenisu, kojih sam svjestan i oko kojih se trudim, ali, eto, nisam se maknuo dalje od početka.

Jedna od najznačajnijih je nedostatak stolnoteniske škole za početnike (u Prečkom ih zovu Bundesliga). Što i zašto? Pa, to je, otprilike, kao da hoćete imati sve pismene stanovnike, ali im za to niste organizirali školu. OK, većina će svladati abecedu, svaki će pisati različito (po svom), a slova će oblikom ličiti na krumpire. Ne kažem, ima ljudi koji se stvarno trude, ali gledajući nečiju kaliografiju (mečeve na Youtube-u ili igru “u živo” igrača 1. ili 2. lige Sokaz-a), neće im puno pomoći da se sami opismene. Jučer, prekjučer, naišao sam na jednu korejsku školu stolnog tenisa (TTNuri 탁구누리), sa titlovima na engleskom, ali ona je prenapredna, većina igrača iz početničke kategorije nikada neće stići do tih tehničkih visina. Evo 1. lekcije, pa zaključite sami ili, još bolje, pogledajte i ostale:

Bila jedna takva školica na Velesajmu, ali trener koji ju je držao odselio iz Zagreba… Što preostaje? Pa, uzeti (platiti) privatnog trenera ili početničke greške ponavljati u nedogled. A, koje su to:

• pogrešan stav za stolom, previše naprijed ili nazad, koljena nisu savijena, stajanje na petama, a ne prstima, desna noga ispred lijeve (kod dešnjaka), što onemogućava pravilan prijenos težine u udarcu;
• pogrešan grip (držanje reketa), gdje je, na BH strani, kažiprst ili čak 2 prsta okomit na gumu, čime je ograničena promjena iz FH u BH, te smanjena fleksija šake;
• prečvrsto držanje reketa, tako da na gumama ostaju tragovi hvata;
• igranje samo rukom, a ne cijelim tijelom, noge su “zabetonirane”, kako naprijed – nazad, tako i lijevo – desno, te dolje – gore;
• tokom ili nakon udarca kretanje unazad (“padanje na guzicu”), pri čemu reket ostaje otvoren i loptica prebacuje stol;
• dizanje lakta prilikom udaranja loptice, što je potrebno samo kod BH flipa, a to, i onako, u rekreaciji nitko ne igra (kao ni većina hrvatskih profesionalaca sa 30 – 40 godina);
• guranje, a ne udaranje loptice, i preklop;
• udaranje svom (neprimjerenom) snagom.

U početku aktivnijeg igranja stolnog tenisa ispravno učenje tehnike od vitalnog je značaja. Jednom naučeni pogrešan udarac kasnije će biti znatno teže ispraviti. Tokom stolnoteniske karijere, koja često traje više desetljeća, svaki igrač će odigrati više desetaka tisuća mečeva. Zbog toga, rezultat u prvih 100 je zanemariv, tako da početnik, tokom igre, cijelo vrijeme treba razmišljati o ispravnoj tehnici, držanju reketa (gripu) u pojedinom udarcu, stavu i kretanju. Jer, to će, na kraju, presudno determinirati doseg svakog igrača. A, sretnici, koji treniraju pridruženi klubovima, pa znatno manje igraju mečeve, višestruko brže napreduju.

HSTS (Hrvatski stolnoteniski savez) i Sokaz (Zagrebačka rekreativna liga) početnici NE INTERESIRAJU, tako da sve ostaje na eventualnoj privatnoj inicijativi vlasnika dvorana. Na žalost, većina njih ne igra stolni tenis, nevjerojatno je kako su uopće ušli u taj “posao”, pa ne čudi da je organizacija treninga za njih strana pojava. Niti u jednoj zagrebačkoj dvorani se ne može iznajmiti stol sa robotom. Kako je to sa nekim zagrebačkim dvoranama? STK Lika, u tvornici TOZ, propala (na slici), isto se ljetos desilo sa dvoranom Rapid (3 stola) na Gredicama, u fitness klubu Mo-fit nemaju arena između (krš) stolova, pa ne znam tko tamo uopće igra. Evo, još jedna takva ponuda Sportsko kulturnog centra Arko u Šubićevoj, a nedavno se ponovno oglasila dvorana sa 4 stola u Boćarskom domu… Očito, dvorana i slobodnih stolova ima dovoljno, ali nedostaje osnovna spoznaja što početnicima treba.

Znate koji je blog jedan od najčitanijih? O Imperialu, ali ne zato što ljude interesira stolni tenis, već postoje auto gume sa istim nazivom. Katkada me i nazovu zainteresirani “kupci”, pa traže gume dimenzija 205/65/16, a ja ih obično pitam da li žele crvene ili crne?