Tri kralja

Ako mislite da sam ušao u vjerske vode, odgovor je NOP. Jednostavno, radi se o pripetavanju 3 najčešća završna furnira na ofanzivnim drvima, tj. limba vs. koto vs. hinoki. Ima drva i sa drugim završnim furnirima, npr. ayous, mahagonij, palisandar, orah… Moj standardni trening partner svojedobno je igrao s Donic drvom sa završnim furnirom od bukve, kojeg smo, od mila, zvali “bukvica”. Ali, i on se “kultivirao”, pa sada igra s limbom, konkretno DHS Fang Bo2. Ja isključivo igram sa hinokijem, prije sa Butterfly Jonyer-H, a sada, već godinama, s XIOM Magellan. Svi ostali za mene nemaju osjećaja, kao da igram sa daskom za rezanje mesa. I prije je postojala polarizacija s obzirom na završni furnir, početnici, u Istri, kretali su sa Butterfly Jonyer-H, u Zagrebu sa Butterfly Primorac  Classic (limba). Napredni (juniori), pa tako i moja kći, u Zagrebu su igrali sa Butterfly Timo Boll Spirit (koto), dok su u Istri bili skloniji Butterfly M. Maze (limba). A, zašto baš ti furniri, a ne neki drugi? Iskustveno, ta 3 furnira imaju najbolji odnos težine, tvrdoće, trajnosti, spina, brzine, kontrole i osjećaja. Daleko od toga da nema legendarnih drva sa drugim furnirima, npr. član Nittaku instrumenata, konkretno Acoustic (jasen), ali oni su u manjini, više izuzeci od pravila. Izbor završnog furnira, osim samosvojnog osjećaja igrača, je i stvar mode, te igračkih zahtjeva, prije se znatno više koristio hinoki (Butterfly Primorac Carbon, Schlager Carbon, Gergely), dok Butterfly danas u ponudi nema niti jedno takvo drvo!

Limba_vs_Koto

Njemački trener, Youtube bloger pod imenom TTR-Hunter i XIOM maneken Simon Sangals snimio je 3 videa, svaki posvećen jednom završnom furniru (1. limba, 2. koto, 3. hinoki). Uz to, uz svaki furnir su navedeni vrhunski igrači koji s njim igraju, tako su za limbu predstavnici Waldner i Ma Long, za koto Boll, a za hinoki Primorac, Ryu Seung Min, Schlager i Kreanga. Sve je na njemačkom, prilično dugo (po 20 minuta) i “smotano”, ali ako želite, pogledajte:



Za one koji nemaju volje i/ili vremena sve to gledati, izvukao sam osnovne karakteristike svakog od ovih materijala.

Limba

  • relativno mrtva, nema katapulta, omogućuje dobru kontrolu, ali drvo “ne igra samo”;
  • omogućuje duži kontakt, npr. kod chop bloka ili side spina;
  • daje više spina, uz veću toleranciju greške;
  • za igrače koji nemaju osobito brz “prelazak” preko loptice, sa dužim i sporijim pokretom;
  • za početnike;
  • lopticu “hvatati” spužvom;
  • predstavnici Butterfly Primorac Classic, Korbel, M. Maze.

Koto

  • tvrđi od limbe, u pravilu ga ne treba lakirati;
  • za igrače sa kraćim kontaktom/udarcem, iz zgloba i podlaktice, sa rukom usko uz tijelo;
  • za niže i brže igrače, koji drže reket u FH gripu, s palcem na dršci, što im omogućava brzi udarac;
  • potreban osjećaj za optimalnu točku kontakta, manja tolerancija greške;
  • za igrače sa slabijim udarcima (“mekim”), jer im daje dodatnu snagu;
  • za napredne igrače;
  • lopticu udarati topsheetom;
  • predstavnici Butterfly Viscaria, Timo Boll ALC, Timo Boll Spirit.

Hinoki

  • furnir ima katapult, tj. “igra sam”;
  • mekan, treba ga tanko lakirati;
  • vrlo polarizirani stav igrača, neki ga vole, drugi mrze;
  • jednoslojni, višeslojni ili u kombinaciji sa carbonom;
  • bolji uz korištenje klasičnih guma (ne tensora), jer katapult dolazi od drva;
  • lopticu udarati naprijed, u “ekvatoru”;
  • predstavnici Butterfly Jonyer-H, Primorac Carbon.

Sada ide moj komentar. Sve skupa je prenaglašeno, razlike među furnirima i tehnikama igre, posebno limbom i kotom, nisu toliko velike, kako ih autor prikazuje. Ali, da nema toga, ne bi bilo ni teme, pa ni ovog bloga. Ali, da je ipak na dobrom putu pokazuju i 3 najnovija DHS drva za napredne igrače: H301 (ALC, koto), Fang Bo2 (ALC, limba) i DI-HT (7-slojeva, hinoki). Slično su strukturirana i nova XIOM drva, iz serije Feel.

DHS-DI-HT