Svijet voli pobjednike

Iz pjesme grupe Colonia “Svijet voli pobjednike”, kao uvod, citirao bi slijedeće stihove:

Svijet voli pobjednike
voli zlatno znamenje
kada si prvi svega si vrijedan
na tronu može biti samo jedan!

Čujmo sada i drugu (stručnu) stranu, prepisanu sa Dalmatinskog portala:

Profesor psihologije: Teško je objasniti trenerima da grupa 10-godišnjaka nije poligon za dokazivanje i da ih rezultat u toj dobi ne čini boljim stručnjacima

“Zašto uopće pričamo o tome kako za najmlađe sportaše rezultat nije važan i kako tako možemo stvoriti pobjednike?

Kroz osam godina rada uglavnom s najmlađim dobnim kategorijama u nogometu, upoznao sam mnoge roditelje i trenere. Tvrdim da većini, velikoj većini, nikako nije jasno kako zanemarivanje rezultata i naglašavanje uživanja u igri može biti korisno za razvoj sposobnosti u nekom sportu za djecu-početnike. Nažalost, svoju pogrešno usmjerenu ambiciju prenose na djecu koja zbog toga manje uživaju, slabije napreduju i više odustaju od sporta.

Nekakvo staromodno poimanje je da djeca trebaju očvrsnuti, da na njih treba vikati da znaju tko je gazda i da trebaju od malena usvajati ‘mentalitet pobjednika’. To ne postoji! Ako pričamo o sportu s loptom, dijete posvećuje otprilike 3/4 svojeg kapaciteta pažnje na točnu tehničku izvedbu, jer se ona tek uči i daleko je od automatizma. Za usporedbu, tehnički obučen odrasli igrač tek 5% pažnje posvećuje tehnici, dok većinu koristi za promatranje obrane i napada, analizu i odabir strategije. Ima li u tom malom opsegu pažnje mjesta za slušanje roditeljskih uputa s tribine, za urlanje trenera ili prisjećanje tatinih uputa prije utakmice? Može li uzbuđeno dijete tijekom utakmice usvojiti informacije koje nisu usvojene tijekom treninga, samo zato jer bi trener tako htio? Ne može.

Djecu uglavnom na bavljenje sportom potiče unutarnja (intrinzična) motivacija. Ona podrazumijeva sudjelovanje radi osobnog zadovoljstva, radi same aktivnosti, a ne vanjske nagrade (pobjeda, novac). Istraživanja pokazuju da djeca sudjeluju u sportu radi uzbuđenja sporta, poboljšanja vještina, samog izvođenja vještina, osobnog postignuća i druženja s prijateljima. Vanjske nagrade ili pobjeda u igri manje su važni i zanimljivi. Tako motivirana djeca usmjerena su na zadatak, a ne na ishod. Ako mi kao treneri ili roditelji (sve češće i mediji) ne interveniramo, mladi sportaši neće procjenjivati svoj nastup kroz rezultat.

Pokušati ću vam dočarati važnost unutarnje motivacije kroz priču: Čovjek je na razne načine pokušavao otjerati glasnu djecu koja su se redovito igrala kraj njegove kuće – vikao je, prijetio, zvao njihove roditelje, ali ništa nije pomoglo. Najzad je pokušao slijedeće. Svakom djetetu je platio 20 centi da se vrati igrati kod njega i naravno svi su se vratili jer su dobili nagradu. Ali, sljedećeg dana im je ponudio 15 centi, a sljedećeg samo 5 centi. Dječaci su postali uznemireni jer su smatrali da njihov povratak vrijedi više i obavijestili su ga da se kod njega više ne vraćaju. Dakle, izgubili su svoju primarnu motivaciju zadovoljstva igrom. Nju je zamijenila vanjska motivacija koja nije bila zadovoljena i aktivnost je prestala.

No, obzirom da mi želimo stvoriti zadovoljne, ali i što uspješnije sportaše, kako će nam ovo pomoći? Ako su djeca prirodno željna napredovanju u sportskim vještinama, neće li najbolji napredak ostvariti tako da potičemo učenje sposobnosti i elemenata za pojedini sport bez naglaska na ishod? Djeca će bez straha od neuspjeha, jako motivirana napredovanjem u takvom okruženju najviše napredovati. Ako naglasimo rezultat i zanemarimo učenje vještina, trenutno ćemo možda dobiti rezultat, ali dugoročno ćemo odgojiti manje uspješnog sportaša. Svi suviše ambiciozni roditelji i treneri trebali bi ovo imati na umu. Postoji vrijeme za učenje i vrijeme za rezultate. Cijelu karijeru odrasli sportaš će provesti u potrazi za rezultatom. Za to ga možemo pripremiti osiguravajući mu najbolje uvjete za učenje ili ga možemo frustrirati pritiskom postignuća od malih nogu, a samim time motoričke i tehničko-taktičke vještine neće biti optimalno usvojene.

Teško je promijeniti neke navike. Teško je trenerima koji to ne osjećaju objasniti da grupa 10-godišnjaka nije poligon za dokazivanje i da ih rezultat u toj dobi ne čini boljim trenerima. Njihov rezultat je postignuće u seniorskoj dobi ili čak još više njihov sportski odgoj. Roditelji, ako pljeskom nagrađujete samo golove i vrednujete pobjede, hendikepirate svojeg malog sportaša koji se trudi i u porazu i koji bez vas ne bi znao da je poraz neuspjeh. Pustite da vaše dijete samo postavlja ciljeve za sebe i napredovati će više nego da mu vi postavljate ciljeve i dajete upute kako će ih ostvariti. Njegujte unutarnju motivaciju vaših malih sportaša kako bi ih dugo zadržali u sportu i kako bi se potrudili ovladati elementima sporta na najbolji način.

Nekada je manje više. I sretnije.

Kako to, što sam godinama gledao, izgleda u stvarnosti? Ako u nekoj konkurenciji, npr kadetkinja, na turniru nastupaju 32 djevojčice, 31 ih izlazi u suzama, dok je samo jedna, pobjednica, nasmiješena. Ima li to smisla? Onda pobjednike/ice uslikavaju (ovjekovjećuju), pa objavljuju na društvenim mrežama (Facebook):

Svijet_voli_pobjednike

Ili, još jedan primjer. Sudio sam na Zagipingu, turniru mlađih kategorija, gdje je konkurencija međunarodna, pa ima podosta dobrih igrača. Već na zagrijavanju, vidio sam da je naš igrač tehnički slabiji od preostale trojice u grupi. Krenuli mečevi, naš igrač počeo gubiti, trener mu je, između setova, neurotično “objašnjavao” kako da igra FH spin, kao da on to sada može naučiti, ako nije na treningu? Uz to, vrijeđao ga je, tako da bi “klinac” svaki puta za stol došao u suzama. Ja bih ga poslao nazad, da obriše oči i nos, jer takav, zaista, pruža ružnu sliku, a i ne može igrati. Stvar je kulminirala u time out-u zadnjeg seta zadnjeg meča, iako više nije imao šanse da ide dalje, gdje mu se trener prijetio da će mu skinuti gume sa drva, da on više nikada neće igrati na turniru, da ga on više neće voditi… Slušati to, za mene kao stolnotenisača, roditelja i suca, bilo je prestrašno! Zbog toga sam, da bih prekinuo maltretiranje, s predumišljajem skratio time out na 30 sekundi, i zavikao “Vrijeme”. Trener mi se zaprijetio da on zna da još nije prošlo 60 sekundi i da će me tužiti vrhovnom sucu, jer ga “onemogućavam u radu”. Na zdravlje!

Bilo bi super kada bi Savez imao honorarnog psihologa koji bi to sve objasnio trenerima, roditeljima i vodstvu klubova. Tada bi i djece, koja prerano napuštaju stolni tenis, bilo manje.

P.S. Zaista, na jednom turniru, na svoje oči sam vidio gdje je trener, nezadovoljan igrom, skinuo igračici gume sa reketa i time je diskvalificirao.

Novo vrijeme

Moram reći, sve se poklopilo za ovu temu. Ali, prvo muzički uvod, ovaj puta u izvedbi legendarnih Buldožera:

Sumnjam da su tvorci ideje o plastičnim lopticama bili svjesni što će izazvati, sažeto u sloganu: “Mala promjena, velike posljedice !“. Ono što ni najveći svjetski eksperti za stolni tenis, poput tada glavnog trenera Butterfly-a Maria Amižića, prije koju godinu nisu predviđali, desilo se. Promijenila se cijela filozofija i tehnika stolnoteniske igre, a time i njeni glavni akteri. Starci odlaze u stolnotenisku povijest, a mladci dolaze, konkretno naš Tomo(kazu Harimoto), već opisan u blogu “Dar i rad“. Prošli tjedan je, sa samo 14 godina, na Japan Open-u, “skinuo” Olimpijske i svjetske prvake, prvo Ma Longa, a u finalu i Zhang Jikea.

Tomokazu_Harimoto
Izvor: ITTF
Pogledajte prvo konkretnu izvedbu, a zatim objašnjenje.

Bitak promjene sadržan je na slijedećoj slici:

Novo_vrijeme

Plastične loptice su tvrđe od celuloidnih, sporije su, te daju manje spina. Zbog toga odskaču više od stola, čime su se promijenili optimalno vrijeme (skratilo se za 1/3 sekunde) i točka kontakta reketa sa lopticom. Sve se “pomaklo” unaprijed, pa lopticu treba udarati prije, sa više snage, odmah po odskoku. Promijenila se i dominantna strana igre, sa FH u BH, te udarci, u korist BH flipa i kontre, sa manje spina. Tehnika je zamijenjena fizikom. Evo detaljnog objašnjenja vijetnamskog stručnjaka EmRatThicha:

Ima li još koji takav mladi “genijalac”? Iz Europe nam dolazi Šveđan Truls Möregårdh, kojem je 15, a o njemu možete pročitati u slijedećem članku.

Da završimo, kao što smo i počeli, muzičkim brojem na zadanu temu, ovaj puta je to Dino Dvornik sa “Jače manijače”.

Tri kralja

Ako mislite da sam ušao u vjerske vode, odgovor je NOP. Jednostavno, radi se o pripetavanju 3 najčešća završna furnira na ofanzivnim drvima, tj. limba vs. koto vs. hinoki. Ima drva i sa drugim završnim furnirima, npr. ayous, mahagonij, palisandar, orah… Moj standardni trening partner svojedobno je igrao s Donic drvom sa završnim furnirom od bukve, kojeg smo, od mila, zvali “bukvica”. Ali, i on se “kultivirao”, pa sada igra s limbom, konkretno DHS Fang Bo2. Ja isključivo igram sa hinokijem, prije sa Butterfly Jonyer-H, a sada, već godinama, s XIOM Magellan. Svi ostali za mene nemaju osjećaja, kao da igram sa daskom za rezanje mesa. I prije je postojala polarizacija s obzirom na završni furnir, početnici, u Istri, kretali su sa Butterfly Jonyer-H, u Zagrebu sa Butterfly Primorac  Classic (limba). Napredni (juniori), pa tako i moja kći, u Zagrebu su igrali sa Butterfly Timo Boll Spirit (koto), dok su u Istri bili skloniji Butterfly M. Maze (limba). A, zašto baš ti furniri, a ne neki drugi? Iskustveno, ta 3 furnira imaju najbolji odnos težine, tvrdoće, trajnosti, spina, brzine, kontrole i osjećaja. Daleko od toga da nema legendarnih drva sa drugim furnirima, npr. član Nittaku instrumenata, konkretno Acoustic (jasen), ali oni su u manjini, više izuzeci od pravila. Izbor završnog furnira, osim samosvojnog osjećaja igrača, je i stvar mode, te igračkih zahtjeva, prije se znatno više koristio hinoki (Butterfly Primorac Carbon, Schlager Carbon, Gergely), dok Butterfly danas u ponudi nema niti jedno takvo drvo!

Limba_vs_Koto

Njemački trener, Youtube bloger pod imenom TTR-Hunter i XIOM maneken Simon Sangals snimio je 3 videa, svaki posvećen jednom završnom furniru (1. limba, 2. koto, 3. hinoki). Uz to, uz svaki furnir su navedeni vrhunski igrači koji s njim igraju, tako su za limbu predstavnici Waldner i Ma Long, za koto Boll, a za hinoki Primorac, Ryu Seung Min, Schlager i Kreanga. Sve je na njemačkom, prilično dugo (po 20 minuta) i “smotano”, ali ako želite, pogledajte:



Za one koji nemaju volje i/ili vremena sve to gledati, izvukao sam osnovne karakteristike svakog od ovih materijala.

Limba

  • relativno mrtva, nema katapulta, omogućuje dobru kontrolu, ali drvo “ne igra samo”;
  • omogućuje duži kontakt, npr. kod chop bloka ili side spina;
  • daje više spina, uz veću toleranciju greške;
  • za igrače koji nemaju osobito brz “prelazak” preko loptice, sa dužim i sporijim pokretom;
  • za početnike;
  • lopticu “hvatati” spužvom;
  • predstavnici Butterfly Primorac Classic, Korbel, M. Maze.

Koto

  • tvrđi od limbe, u pravilu ga ne treba lakirati;
  • za igrače sa kraćim kontaktom/udarcem, iz zgloba i podlaktice, sa rukom usko uz tijelo;
  • za niže i brže igrače, koji drže reket u FH gripu, s palcem na dršci, što im omogućava brzi udarac;
  • potreban osjećaj za optimalnu točku kontakta, manja tolerancija greške;
  • za igrače sa slabijim udarcima (“mekim”), jer im daje dodatnu snagu;
  • za napredne igrače;
  • lopticu udarati topsheetom;
  • predstavnici Butterfly Viscaria, Timo Boll ALC, Timo Boll Spirit.

Hinoki

  • furnir ima katapult, tj. “igra sam”;
  • mekan, treba ga tanko lakirati;
  • vrlo polarizirani stav igrača, neki ga vole, drugi mrze;
  • jednoslojni, višeslojni ili u kombinaciji sa carbonom;
  • bolji uz korištenje klasičnih guma (ne tensora), jer katapult dolazi od drva;
  • lopticu udarati naprijed, u “ekvatoru”;
  • predstavnici Butterfly Jonyer-H, Primorac Carbon.

Sada ide moj komentar. Sve skupa je prenaglašeno, razlike među furnirima i tehnikama igre, posebno limbom i kotom, nisu toliko velike, kako ih autor prikazuje. Ali, da nema toga, ne bi bilo ni teme, pa ni ovog bloga. Ali, da je ipak na dobrom putu pokazuju i 3 najnovija DHS drva za napredne igrače: H301 (ALC, koto), Fang Bo2 (ALC, limba) i DI-HT (7-slojeva, hinoki). Slično su strukturirana i nova XIOM drva, iz serije Feel.

DHS-DI-HT

Loptice – zašto platiti više?

U posljednjem blogu o lopticama (“Loptice – pročišćenje“) naveden je očekivani pobjednik u pripetavanju različitih standarda i proizvođača, a to su DHS D40+, koje se proizvode iz ABS (Acrylonitrile butadiene styrene) plastike. Što ih čini superiornima? Otpornost na pucanje, trajnost u igri, postojana okruglost i niska cijena.

ABS_Plastic

Nakon uvođenja plastičnih loptica, bile su skupe i slabe trajnosti, izgledalo je da će biti značajan dodatni trošak za igrače i klubove. No, masovna proizvodnja dovela je do znatnog sniženja, tako da su sada cijene ispod celuloidnih loptica (8 kn). Ono što još uvijek opterećuje novčanik su predrasude, tj. mišljenje da su neke loptice bolje od drugih, a proizvodi ih isti proizvođač, jedino što ih razlikuje je žig (naziv branda) otisnut na njima. Kod ABS loptica, kod nas, moguće je nabaviti modele sa 3* po slijedećim cijenama (po komadu):

  1. Gewo Select Pro 40+, u kutijama po 6 komada, po 6 kn;
  2. Donic P40+, pojedinačno, po 7 kn;
  3. DHS D40+ i Double Fish V40+, u kutijama po 10 komada, po 8 kn;
  4. XIOM Bravo 40+, u kutijama po 6 komada, po 10 kn.

Gewo_Select_Pro_1
Gewo_Select_Pro_2

Zašto tolike razlike, skoro 70%, u cijenama iste loptice? Dva su razloga. Prvi je margina (profit) stolnoteniskog branda koji loptice stavlja na tržište, a drugi je posebna promocija koji je neki brand spreman ponuditi igračima, a drugi nije. Tako je Gewo zadnji izašao na tržište, te osigurao poseban popust, a loptice su iz najnovije serije (XCAH), što znači da su proizvedene u 3. mjesecu 2018.

Sličan je slučaj sa bešavnim lopticama sa 3*, gdje se Gewo prodaju po 8 kn/kom, a XSF (XuShaoFa) i XIOM po 10 kn/kom.

Normalno, Nittaku Premium 40+ od ABS plastike su i dalje najskuplje, po 15 kn/kom.

Za igrače koji oko stola imaju bijele zidove i lakše im je bilo igrati sa narandžastim lopticama, vesela vijest, DHS je izbacio model BI Colour. Također, loptice su posebno dobre za trening servisa, jer se na njima znatno bolje vidi rotacija.

DHS_BI_Colour

P.S. Povodom 25. godišnjice smrti Dražena Petrovića, jedna njegova izjava: “Talent sam respektirao do 16. godine. Nakon toga, priklonio sam se teškom radu.

Vrana vrani oči kopa

Normalno, blog je “nadahnut” uzrečicom “Vrana vrani oči ne kopa” (lat. Cornix cornici oculos non effodiet). Kakve to veze ima sa hrvatskim stolnim tenisom? Objasniti ću…

Nas zaljubljenika u stolni tenis, sa uključenim garažnim igračima, u Hrvata ima 10 – 15 tisuća. U Njemačkoj je taj broj desetorostruko, a u Kini stostruko veći. A, ni neka “gadna” para se ne vrti, tu i tamo nešto sitno, nema igrača(ice) koji bi mogli živjeti samo od treniranja i igranja. To je “rezervirano” samo za trenere i rukovodstvo klubova i saveza. U tim okolnostima normalno bi bilo za očekivati da svi sa svima surađuju, pa ako smo mali (kao zajednica) da postanemo veći i uspješniji, da idemo naprijed, a ne nazad…

Al’, ne lezi vraže! Dešava se upravo suprotno. Na primjer, u Varaždinu ima 3 kluba (Igea, Varaždin i STARR) i svi se natječu da što većim dijelom sudjeluju u raspodjeli budžetskog novca. Tek, jedan klub nastoji prikupiti sredstva iz privatnih izvora, od sponzora. Umjesto da sjednu i da se dogovore o suradnji, npr. sa mlađim kategorijama, muški/žene, iz jednog kluba su drugom poslali sportsku inspekciju. Da ga eliminiraju. Super! Poreč je imao klub GSTK Poreč, ali bivši trener i nositelj rastjerao sve igrače i “zavio” ga u dugove. Stvoren je novi klub STK Jadran, sa novim trenerom i rukovodstvom, a ovaj prethodni ga svim sredstvima pokušava diskreditirati. Bingo! I u malim sredinama suradnja ne cvjeta, pa su tako sada u gradu Pagu 2 kluba (Dalmatinac i Pag). Hoće li time biti bolji? Sumnjam. U radu saveza sudjeluje i odlučuje klub bez i jednog igrača. U čije ime i za čiji račun? U Zagrebu je autodestrukcija “dignuta” na još viši nivo. Rukovodstvo našeg nekoć najprestižnijeg ženskog kluba pokušalo je eliminirati svog profesionalnog trenera. Ovaj im poslao inspekciju, pa nek’ “riknu” do kraja. Ono što je desetljećima građeno, neka se raspadne u trenu.

Na žalost, nije tako samo među klubovima, i među prodavačima opreme, kojima sam pripadam, isto je stanje. Nema šanse da mi konkurent koji nema neku gumu pošalje igrača, jer je ja imam. Kada sam pokušao kupiti opremu koja mi nije u zastupstvu, te se obratio domaćem prodavaču, dobio sam samo obećanje, više mi se nije javio. Nabavio sam vani, bolje da stranci profitiraju. U početku mi je to bilo bezvezno, ali i ja sam se počeo tako ponašati.

I, tako, svakog dana postajemo sve lošiji, umjesto bolji. Tko je tome kriv? Mi sami.

Vrana

P.S. Da me direktor saveza pozdravi, iako stoji metar od mene, a nikada se nismo izravno posvađali, nema šanse, kao da sam zrakoprazan prostor  😀 .

P.P.S. Još jedna anegdota koja plastično prikazuje „dobrosusjedsku“ suradnju. Našla se, na istom turniru, dva čelnika klubova iz istog grada, ali ovaj puta kao igrači, protivnici, jedan preko puta drugog. Pitam prvog: „Što si tako jako udarao loptice, pa on ne može stići ni upola sporije?“. On odgovara: „Htio sam, kada loptica udari, prvo u stol, a onda u njega, da mu na tijelu ostanu crvene fleke, za uspomenu“  😀 .

Loptice – pročišćenje

Kao obično, započeti ću temu sa par anegdota:

  1. Kada sam na Europskom prvenstvu u Budimpešti 2016. sjeo preko puta Floriana, managera firme Gewo, i upitao ga kako će se u stolnom tenisu razriješiti cijeli ovaj cušpajz oko plastičnih loptica (šavne 1. generacije sa celuloidom, bešavne, šavne 2. generacije od ABS plastike, Nittaku Premium i Butterfly G40+), rekao mi je da će to tržište samo napraviti, treba mu dati vremena.
  2. Igrao naš profić na Croatia Openu, na kojem se, kao i svim Pro Tour natjecanjima, koriste DHS D40+ loptice. Vratio se i rekao da je olako izgubio, jer u njegovom klubu igraju sa bešavnim lopticama, a on se, eto, nije uspio tokom 2 meča brzo naviknuti. Nije mi jasno da on sam ili klub nije, tjedan dana prije natjecanja, mogao osigurati par loptica za trening.
  3. Bez obzira što smo mi amateri, rekreativci, iz neke tamo 10. Sokaz lige, na službenoj utakmici ne započinjemo sa zagrijavanjem prije nego što protivnik pokaže s kojim će se lopticama igrati. Normalno, sami imamo sve modele (DHS 1. i 2. generacije, Double Fish, XIOM crne i plave, XSF).
  4. Došli smo na utakmicu 1. kola, protivnik pokazao lopticu DHS 1. generacije (slika Ma Longa) i meč počeo. Naš igrač izgubio, prosječno je u setu 3 loptice promašio cijelim reketom. Igrao sam 2. partiju i odmah na početku zagrijavanja protivnik je promašio lopticu za 10 cm. Očito nešto nije bilo u redu. Izvrtio sam lopticu, bila je potpuno jaje, pa smo je zamijenili drugom, okruglom.
  5. U dvorani se prodaju bešavne loptice, a kada dođe nova kutija od 72 komada, jedan od igrača uzme je pred sebe, izabere 3 – 5 najboljih (okruglih), koje kupi, a ostale vrati u kutiju. Neka oni koji kasnije dođu i kupe igraju s lopticama koje felšaju!
  6. U Njemačkoj, igrači u ligama slabijim od 5. još uvijek mogu igrati sa celuloidnim lopticama.
  7. Brand kojeg zastupam izdao je nove šavne loptice od ABS plastike. Pitam, iz koje su tvornice, DHS ili Double Fish? Odgovorili su, ali samo za moju informaciju, te da taj podatak ne smijem publicirati, jer je tajan.

Mogao bih navesti još brdo takvih štikleca. Ali, idemo na suštinu. Tržište loptica se zaista pročišćava, u korist šavnih loptica od ABS plastike (DHS D40+), a onima koji igraju sa travom, zbog veće hrapavosti, pogodnija je Double Fish V40+. Sada ću objasniti što se dešava sa ostatkom konkurencije:

  1. DHS šavne loptice 1. generacije, sa celuloidom, nalaze se još na tržištu, ali se više ne proizvode, tako da će potrajati dok se ne potroši postojeći lager. Prednost im je najveća rotacija, ali smanjena okruglost i trajnost, jer lako pucaju.
  2. Butterfly je potpuno “dignuo ruke” od loptica G40+, nedavno završeno WTTTC 2018. u Halmstadu se igralo sa Butterfly A40+, koje su iz DHS-a.
  3. Nittaku Premium loptice od ABS plastike su, u odnosu na DHS, 3 puta skuplje u nabavi, 2 puta u prodaji, a nisu ni malo bolje, te ih bira sve manje igrača.
  4. Bešavne loptice, koje sve proizvodi XSF (XuShaoFa), nezavisno od branda koji je otisnut na njima (Joola plave, XIOM crne, Hanno…) nisu smanjene cijene od početne (dvostruka u nabavi), još uvijek je 9 od 10 loptica jajastih, dok kod nekih serija imaju smanjenu trajnost (lako pucaju), posebno kod pogotka rubom reketa. Osjećaj u igri je da su lakše, ali primaju manje rotacije.

Zašto su DHS D40+, a posebno Double Fish V40+, loptice hrapave? Da bi, pri kontaktu sa gumom i stolom, primile više rotacije, koja je izgubljena povećanjem obujma i težine, te smanjenom elastičnošću materijala (plastike u odnosu na celuloid).

LI_Jie

Kako znam sve ovo? Pa, osluškivanjem tržišta i profesionalnih igrača. XIOM je započeo sa lopticama Pro Select, nastavio sa crnima, a zadnje su plave (Bravo). Isto i Gewo, zadnje je izdao Select Pro, a Tibhar SYNTT NG. Svi zadnji modeli su šavni, iz ABS plastike, udio DHS-a na tržištu je 70%. O prednosti Double Fish V40+ loptica za materijaliste glasovi dolaze od Li Jie i našeg profi lovca iz Njemačke. Ako nemate lopticu s kojom se igra turnir, npr. XIOM Bravo (plave), uzmite od drugom proizvođača, ali iz istog materijala i generacije, jer te su loptice iste. Na turnirima i kod HSTS-a, gdje su prije natjecateljske sezone navedeni svi podaci o klubu i uvjetima za igru, treba navesti točan ITTF registracijski kod loptice (npr. za Butterfly A40+ ITTF-186-B-09/17). Jer, samo navođenjem proizvođača, ništa nije definirano, a postoji i mogućnost manipulacije (“Prosim lepo, koja XIOM, a koja Donic loptica?”).

Loptice-klubovi_1
Loptice-klubovi_2

Prelazak na igru sa materijalom

Što su u stolnom tenisu materijali već je objašnjeno, koji su standardni, a koji moderni. Danas ću se vratiti istoj temi, ali s jednog drugog aspekta, rekreativnog, a nadahnutog nedavnim “bliskim susretima” u dvorani Prečko. Kontaktirala su me 2 igrača, iz iste niske (Bundeslige) Sokaz-a i tražila rješenje za probleme svoje slabe igre, bez napretka, i adekvatno tome lošeg skora. Koji je njihov osnovni problem? Pa, slaba, skoro nikakva, pokretljivost, stajanje u BH stavu (dešnjak u osnovnom stavu stoji desnom nogom naprijed), pimplanje i guranje lopte sa BH, napad nepravilnim udarcem (kontra s preklopom), na FH mahanje rukom, a bez prijenosa težine s desne na lijevu nogu. S takvom inferiornom tehnikom vrlo je teško ikoga pobijediti, tek ako to protivnik sam napravi (“fali mu daska v glavi”).

Prvi je došao igrač koji je tražio samo travu (gumu sa dugim pipcima). Sa spužvom ili bez (OX)? Za blok na stolu ili lov od stola? Za koje drvo? A, vrijedi generalno pravilo: materijal određuje drvo, a drvo glatku (backside) gumu na drugoj strani reketa. Uopće nije imao ideju što bi on s tim igrao, a mislio ju je lijepiti na drvo XIOM Classic Offensive S, 5-slojno napadačko drvo, brzinske klase OFF- – OFF, replikom Butterfly Korbela. U pravilu, to nije drvo za travu, tek vrlo vješti i trenirani igrači mogu igrati s njim, npr. nedavni pobjednik Croatia Opena Gionis. Zašto? Pa, drvo je ofanzivno, kojem je prvenstveno zadatak da lopticu odbija i rotira, a ne da upija dolaznu brzinu i spin. Za travu su drva od balse, tako da je većina asortimana lovačkih firmi (Dr Neubauer, Spinlord, TSP, Der Materialspezialist, Re-Impact, PimplePark), uz dodatak carbona ili glasfibera, zbog tvrdoće, bazirana na tom furniru. Pokušao sam mu to sve objasniti, bez rezultata, od posla ništa.

Drugi susret bio je s boljim rezultatom. Igraču koji je htio slušati sugestije, na drvo Dr Neubauer Barricade DEF na BH, za blok na stolu, zalijepljena je crvena OX (bez spužve) trava Spinlord Dornenglanz, a na FH spora, ali s ekstremnom rotacijom i vrlo tehnički nezahtjevna crna guma Buttefly Tackiness C(hop) 1.7. Cijeli reket, s vrlo malo rabljenom FH gumom, koštao je 640 kn. I, u roku od 20 dana čovjek je proigrao, dobiva one kojima nije mogao ni blizu, od 3. igrača u ekipi uskoro će postati 1.

DrN_Barricade_DEF

Ako imate mana u igri, to se može korigirati odgovarajućim “materijalom”. Ali, morate imati ideju što hoćete, kako će izgledati Vaša buduća igra. Mala pomoć stručnjaka, sa strane, neće biti naodmet. Dobra je navada, nakon što ste zalijepili materijal, ići pogledati najbolje igrače koji s njim igraju, da “u živo” vidite koje udarce, kada i kako izvode.

P.S. Zašto je Spinlord Dornenglanz posebno dobra trava za blok na stolu? Nedavno sam igrao protiv igrača koji ju je imao zalijepljenu, a, u stvari, nije “ništa” igrao. Grippy pipci daju, za napadača, nepredvidljivu rotaciju, tako da ovaj čini mnogobrojne neprisiljene greške.

WTTTC 2018. – Halmstad

WTTTC_2018_Logo

Ove godine odigrava se ekipno prvenstvo svijeta, započelo je prije 2 dana (29.04.) u švedskom Halmstadu, a traje do 06.05. Ne znam da li je ikada ijedno stolnotenisko prvenstvo organizirano u manjem gradu, jer ovaj ima samo 55 tisuća stanovnika. Evo prikaza mjesta, službene pozivnice i vodstva kroz dvorane.



Ekipe su, prema kvaliteti, podijeljene u 3 divizije, a onda u 4 grupe po 6 reprezentacija. To je kvalifikacijski dio, a onda prve 3 ekipe razigravaju za prvaka, a zadnje 3 za ispadanje iz divizije. Sve možete pratiti na stranicama ITTF, a osiguran je prijenos sa 8 stolova, no, zbog položaja kamere, poeni se dosta slabo vide.

WTTTC_2018

Kako se igra tamo? Dobro. Pogledajte meč Tome protiv Vladija:

Bilo je već i nekih iznenađenja, pobjeda, u muškoj konkurencije, Engleske nad Japanom 3 : 1.

HSTS_Halmstad

Gdje su tu naši? Muški su u 1. diviziji grupa D, do sada su igrali u najjačem sastavu (Pucar, Gaćina, Kojić), te su pobijedili u 2 utakmice sa 3 : 0 (Austriju i Poljsku), a izgubili s istim rezultatom od Francuske. Žene su na prvenstvo došle u “čudnom” sastavu (Jeger, Malobabić, Jazbec i Srebrnjak), dok su čak i bolje ostale doma, jer nisu htjele igrati za reprezentaciju (Petek, Tubikanec, Đurak i Pavlović). One su u 2. diviziji, do sada su pobijedile Meksiko i Kolumbiju, no danas im predstoje odlučujući mečevi u grupnoj fazi protiv Slovačke i Francuske. Rezultate naših možete pratiti na stranicama HSTS.

Jeftilen reketi III

Novog bloga nije bilo već desetak dana, ali kako je proljeće došlo Vama, tako i meni, pa je puno bolje prošetati vani, u kafiću popiti pivo, nego sjediti uz računalo… Ali, ovaj prekid stanke je došao iz Contre, vlasnika branda Gewo. I, kao što ima nekih stolnoteniskih firmi koje vrlo rijetko imaju nešto na popustu, često desortirano, a to još i nije osobito interesantno širem pingajućem pučanstvu, ovi Nijemci iz Hamburga su tu šire, što bi mi iz stolnog tenisa rekli, “mekše ruke”. Pa, što je to od njih došlo, a da izaziva pozor?

Došle su gume Gewo Mega Flex Control, u debljini 2.0, crvene i crne, grippy (europske), mekana spužva, po cijeni od 130 kn/kom. Te gume se rade u Njemačkoj, a ne u Kini, pa nisu hvatljive, te su puno pogodnije za početnike i rekreativce koji preferiraju allround ili ofenzivnu igru. Normalno, nalaze se na zadnjoj listi dozvoljenih guma ITTF-a (LARC 2018A), pa su posebno pogodne i za mlađe natjecateljske kategorije. Slična guma Butterfly Sriver FX ima dvostruku cijenu od €34.90, tj. oko 260 kn. Karakteristike Gewo gume su:

Brzina: 88
Kontrola: 99
Spin: 97
Tip igre: Allround +
Tvrdoća: Mekana

Gewo_Mega_Flex_Control

Jedina “mana” tih guma je da, zbog niže cijene, ne dolaze u komercijalnom pakiranju (kartonu), već su “bulk”, tj. njih 20 se nalazi u kutiji, odvojenih papirom. Ali, kada su jednom nalijepljene na reket, karton od gume i onako više nikom ne treba, pa ide u smeće. Prema tome, problema nema! Evo kako izgledaju u stvarnosti:

Gewo_MFC

Koliko ih ima? 40 pari. Kada navedene gume “sljubimo” sa tvorničkim Tibhar drvima, kojih ima s različitim oblicima drški (ravna, anatomska i konkavna) i različite brzine (od ALL do OFF) s cijenom od 130 kn, dolazimo do Jeftilen reketa III po 390 kn. Normalno, profesionalno lijepljenje i rubna traka su gratis. Odgovarajući takav reket od Butterfly-a, sa drvom (npr. Butterfly Boll Allround po €36.90) i gumama vrlo sličnih karakteristika košta dvostruko. I tu leži cijela ekonomija.

Gume Gewo Mega Flex Control možete kupiti i bez drva, u paru ili pojedinačno, kada dolaze samo u celofanskoj vrećici.

Gewo se, kao brand, otkada ga je preuzeo novi šef Florian, znatno više “gura”, angažirali su kao “manekene” igrače Nijemca Christiana Süßa (reketi), Francuza Enza Anglesa, Španjolca Alvara Roblesa i Madžara Bence Majorosa (drva i gume), te trenera LMC-a Rusa Dmitrija Mazunova (brata Andreia Mazunova). Ali, o tome, kao i drugim novostima, u nekom slijedećem blogu.

P.S. Jeftilen reketi i Jeftilen reketi II su još uvijek u ponudi, jedino je promjena došla kod reketa Gewo Champ, koji je zamijenjen novim modelom Gewo Christian Süß Energy Power, sa konkavnom drškom, po 220 kn.

Budi drugačiji

LMC_0
Ne znam, možda neke poslove možete dobro raditi i bez posebnih sklonosti, interesa i pregnuća, npr. kućanske – pranje suđa, kuhanje, glačanje… Ali, bavljenje stolnim tenisom to sigurno nije, bili Vi igrač, trener, prodavač opreme ili rukovodioc. Ako nemate interesa, to će se odmah vidjeti i učiniti da svoju ulogu u stolnom tenisu obavljate traljavo.

Bavljenje vrhunskim, natjecateljskim stolnim tenisom danas podrazumijeva trening centar. Tamo su, na jednom mjestu, skupljeni ponajbolji treneri i igrači, što omogućava 24-satno življenje stolnog tenisa, bez razmišljanja gdje, koliko, što i s kim će igrač trenirati, što i gdje će ručati, gdje biti smješten. Samo tako je moguća realizacija potencijala svakog igrača i dugoročan plasman među prvih 100 na svjetskoj rang listi.

Nakon propasti WSA, vodeći trening centar u Europi je njemački Liebherr Masters College (LMC) u Ochsenhausenu. Na 12 stolova trenira 21 igrač, nezavisno od nacionalnosti, uz pomoć 7 trenera, 2 fizioterapeuta, liječnika, psihologa, nutricionista, te ostalog rukovodećeg i pratećeg osoblja. Kako pronalaze igrače? Pa, imaju scoute, koji obilaze natjecanja, te biraju najtalentiranije, koje zatim testiraju. Glavni sponzor je Liebherr, strateški partner je proizvođač guma ESN, a prisutne su i stolnoteniske firme Donic, Gewo, Victas, Andro i Cornilleau, te još neki partneri. Jedan od trenera je i naš Dubravko Škorić, zadužen za tehniku igre, već prije spomenut u blogu “Europska lutanja“.

LMC_1

Ovo do sada je bio samo uvod, idemo sada na poantu.

LMC_2

LMC je pokrenuo internet magazin BeDifferenTT (eng. Budi drugačiji) promovirajući stolni tenis, igrače (Simon Gauzy, Hugo Calderano…) i svoj rad. Zašto oni to rade? Većina stanovnika Europe zna navesti 3 najveće nogometne zvijezde, ali vrlo mali broj stolnoteniske. Bez popularizacije, stolni tenis ne može uspjeti. Prosurfajte, ima tamo svačeg zgodnog, među ostalim, kada odete u neku svjetsku metropolu (New York, London, Pariz, Tokyo) gdje možete odigrati partijicu (pridodao bi “Snap” u Beogradu). Dalje, kako se odjenuti u duhu stolnog tenisa? O interaktivnom stolu, koji prati Vaše udarce…


Na kraju, netko će pitati: “Zašto mi nemamo trening centar? Jel’ problem lova?” Nije. Jednostavno, kod nas neki bolje žive od nerada, držeći ruke u džepovima, ispijajući tisuće kava. I tako godinama, desetljećima. A, zašto bi radili, ako ne moraju?