Natjecateljski turniri

Pod natjecateljskim turnirima podrazumijevam one na kojima se natječe podmladak od najmlađih kadeta (7 – 10 godina) do juniora.

Seniorski turniri se, u pravilu, ne održavaju, evantualno TOP 12, ali on nema veze sa stvarno najboljim igračima (kod žena je to TOP 8). Zašto? Igrači nemaju motiva za nastup, a prijavnina je visoka (150 kn). Pobjedniku turnira nije garantiran nastup za reprezentaciju ili plaćeno sudjelovanje na nekom Pro Tour natjecanju. Klubovi čak zaprečuju igračima nastup, kako se ne bi ozlijedili. Izuzetak je ovogodišnji odlazak Luke Fučeca na Svjetsko prvenstvo u Japanu, ali on, kao ni Frane Kojić nisu tamo odigrali niti jedan meč, te se radilo samo o turizmu.

Vratimo se na naš podmladak. Turniri se mogu podijeliti u 3 kategorije:

  1. otvorenog tipa, gdje igračima nije uvjetovan nastup registracijom kod Saveza;
  2. za registrirane igrače, a takvih je u Hrvatskoj godišnje 18;
  3. pozivni turniri, na koje se igrač mora kvalificirati (npr. TOP 12, Prvenstvo Hrvatske i dr.).

Dalje, turnire možemo podjeliti na:

  1. bodovne, gdje se sudjelovanje i pobjeda/poraz kvantificiraju odgovarajućim brojem bodova, koji se zatim množe sa koeficijentom snage turnira (od 0,5 – 1,4), te služe za izradu rang lista;
  2. domaće i međunarodne zatvorenog (potrebna prijava nacionalnog saveza) ili otvorenog tipa (npr. Kids Open Borussia Düsseldorf).

Kako to izgleda vani? Primjer je Kids Open (prije se zvao TT-Kinderolympiade), ove godine se igrao 25. puta, a bilo je prijavljeno 1435 igrača(ica) iz 16 zemalja. Igralo se 3 dana u atletskoj areni, na 80 stolova. Uvijek se održava krajem 8. mjeseca, u vrijeme kada su slobodni igrači Borussia Düsseldorf (Timo Boll & Co.), koji su glavne zvijezde turnira. Tamo igraju sa djecom, potpisuju svoje postere, slikaju se sa njima … Prijavnina je €22,00, a uključuje ekipno i pojedinačno natjecanje. Također, omogućen je, po povlaštenoj cijeni, odlazak na jednu utakmicu njemačke lige. Klinci se zabavljaju na toboganima, skakalicama, penjalicama, mini-stolovima. Cijene hrane su pristupačne, a omogućeno je i povoljno spavanje u obližnjim školama (u vrećama za spavanje) po cijeni €4,00. To nije vrhunsko natjecanje, o čemu svjedoči da su mnoge medalje osvojili igrači iz Istarske županije, koji tamo tradicionalno sudjeluju, a naglasak nije na rezultatu, već razvijanju ljubavi prema stolnom tenisu.

Kako to izgleda kod nas na bodovnim turnirima? Dok ovo pišem u Opatiji se igra 1. turnir HSTS, na kojem iga 280 igrača(ica) (169 dječaka i 111 djevojčica). Igra se 2 dana, po različitim kategorijama, tako da isti igrač(ica) može nastupiti i u 2 kategorije (npr. najmlađi kadeti i mlađi kadeti). Nema nikakve organizirane zabave za djecu, već se oni u vremenu dok ne igraju uglavnom “klatare” po i oko dvorane, nema organizirane prehrane, ni smještaja, dosta igrača je u pratnji roditelja, bez trenera, što nikako nije dobro. Sve je vrlo naporno, turnir počinje u 10 sati, što znači da dijete mora tamo biti u 9, a ako dolazi iz Zagreba već u 7 mora krenuti na put (iz Osijeka još barem 3 sata ranije). Isto je sa povratkom nakon završetka turnira, gdje se vraća kasno navečer ili u ranim jutarnjim satima. Prije se mnogo turnira odigravalo u Zagrebu, u dvorani 3. Doma sportova, no od kada je dvorana podijeljena “ostatak” više nije dovoljan za takve turnire, osim Stipančića i Zagipinga, koji zakupljuju i dvorane 2. i 1. Zbog toga se tu igraju 4 turnira, 2 u Dugom Selu, a svi ostali po cijeloj Hrvatskoj (Poreč, Hodošan, Osijek, Opatija, Pag, Zadar …). Prijavnine su: a) najmlađi kadeti – 40 kn, b) mlađi kadeti – 50 kn, c) kadeti – 60 kn, d) juniori – 80 kn. Nisam shvatio zašto starije kategorije plaćaju višu prijavninu, juniori dvostruko u odnosu na najmlađe kadete? Ako ste “napaljeni” roditelj buduće stolnoteniske zvijezde, a i sam sam bio takav, koliko to košta? Iz 2 različita izvora sam dobio podatak da sudjelovanje na turnirima godišnje “vrijedi” oko 5000 kn, s tim da nije uključena oprema, prehrana na turnirima i dr. Ako hoćete da Vam se dijete bavi natjecateljskim stolnim tenisom morati za to izdvojiti od 600 – 1000 kn mjesečno. Budući da je sve manje njih u takvoj mogućnosti broj registriranih igrača neprestano pada. I, koliko ih na kraju prođe taj desetogodišnji put i postanu seniori? Manje od 10%.

Za kraj, reportaža sa natjecanja Kids Open 2015. i par slika iz 2013.:

Kids_Open_1
Kids_Open_2
Kids_Open_3
Kids_Open_4

Veteranski turniri

Ove godine natjecateljska Sokaz sezona započinje 2 tjedna ranije (22.09.), jer su lige povećane sa 12 na 14 ekipa. Razlog tome je loše financijsko stanje dvorana, koje se, ako su u privatnom vlasništvu (zakupu), u pravilu, ne pokrivaju, kako je o tome već pisano na slijedećem linku. Na taj način će dvorane umjesto 22 biti popunjene 26 tjedana. No, što je nekome prihod, drugome je trošak, pa dok ne završe prijave (05.09.) neće se znati da li je zbog toga došlo do smanjenja ukupnog broja ekipa koje se natječu. Kako znatan broj igrača čine nezaposleni i umirovljenici, pitanje je da li oni imaju 200 – 300 kn mjesečno, koliko prosječno košta igranje u Sokazu.

Od prednatjecateljske euforije ne žele prihodovati samo dvorane, već i pojedinci i klubovi. Zbog toga, a posebno u posljednje vrijeme, veliki je broj veteranskih turnira koji reflektiraju na igrače iz Zagreba, od kojih su samo u slijedeći mjesec dana najavljeni:

  • VzPong 30.08. u Varaždinu, u propozicijama piše da je kotizacija 50 kn, poslije je napisano da je nema;
  • Vjesnik – Zagreb 30.08., kotizacija 40 (50) kn, uz zakusku iznenađenja (?);
  • Šibenik, 30.08., kotizacija 50 kn;
  • Krapina 06.09., kotizacija 70 kn, sa uključenim ručkom i pićem;
  • Ogulin 07.09., kotizacija 70 kn, sa uključenim ručkom i pićem;
  • Vita – Zagreb 07.09., kotizacija 80 kn, sa uključenim ručkom;
  • Sokaz turniri po ligama – Zagreb, od 13.09. – 04.10., igrač može igrati više turnira, kotizacija 30 kn;
  • Duga Resa 14.09., kotizacija 75 – 110 kn, uključeno piće i hrana;
  • Pešćenica 20.09., kotizacija 70 kn,uključeno piće i hrana;
  • Dugo Selo 21.09., kotizacija 70 kn,uključeno piće i hrana;
  • Bečej 21.09., kotizacija 75 – 110 kn, uključeno piće i hrana.

Na popis, iako još nepoznatog datuma, vjerojatno će se uključiti turnir poluotvorenog tipa, koji se održava već godinama, a igrači se pozivaju pojedinačno:

  • Ritmo, kotizacija 80 kn, uključena hrana.

Iz navedenog je vidljivo da bi svaki “opako nabrijani” veteran do početka prvenstva mogao igrati po 1 turnir svaku subotu i nedjelju, ukupno njih 8. Budući da na tim turnirima sudjeluje manje od 10% ukupnog broja igrača Sokaz-a, konkurencija između turnira za veteranskim novcem je velika. Osim troškova kotizacija, za turnire izvan Zagreba, pri čemu sami ili preko Sokaz Foruma morate naći suputnike, treba pridodati i trošak puta, minimalno 100 kn po turniru.

Nekoć, još prije 5 godina turnira je bilo upola manje, a igrača koji su odlazili na njih dvostruko. Ali, recesija je napravila svoje. Danas se može smatrati velikim turnir koji skupi 100 igrača.

OK. Odlučili ste sudjelovati na 1, 2, 5 ili svih 8 turnira i što tamo možete očekivati? U pravilu, uvijek iste igrače (face). To djelimično uključuje i mene, iako mi je u zadnje vrijeme entuzijazam znatno splasnuo. Ne da mi se trpiti protivnike kojima je bolesna želja za pobjedom važnija od rekreacije, zabave, druženja … I, stalno slušati iste priče kako je on bio veliki igrač, koga je on sve dobio, na koji način …

Što nam to rade organizatori turnira, a nikako ne bi smjeli:

  • ne igraju se grupe, već se vrši prozivanje igrača prije svakog meča, tako da ne možete otići na WC, popušiti, a to i beskonačno odužuje natjecanje. Igrači moraju čuti poziv, naći stol na kojem igraju, zagrijati se, a po završetku odnijeti zapisnik. Više neću igrati na takvim turnirima.
  • neodgovarajući žrijeb sa “nelogičnim” nosiocima grupa, koji zbog toga izaziva svađe igrača;
  • svjetlo i stolovi u dvorani su neodgovarajući, pod klizav;
  • čekanje i preskakanje redoslijeda igranja u grupi, jer neka od igračkih “zvijezda” kasni (tek što nije došla);
  • previše igrača u odnosu na broj stolova, gdje se ne smiju igrati više od 2 grupe po 1 stolu (npr. na turniru sa 4 stola, može igrati max. 32 igrača);
  • nedostatak pregrada između stolova, što stalno prekida poene zbog “uletavanja” tuđih loptica, te izaziva svađe da li je bio “STOP” ili nije;
  • “miješanje” veterana i djece na istom turniru, u istoj grupi, gdje “klinac” nakon osvojenog poena iskače sa dignutom šakom i uzvikom “Yo” ili “Cho”, a u tome ga bodre i njegovi roditelji;
  • nedostatak loptica ili korištenje trening ili rabljenih loptica.

Od 100-tinjak turnira koje sam odigrao svakako najgori je bio onaj u Podgorici (Crna Gora). Iako je do tamo, a i nazad, trebalo prijeći 650 km (sa ekipom iz Ritma), organizacija je bila toliko iritantna da sam odbio igrati. Oni koji su ostali prvi meč su odigrali nakon 6 sati čekanja u hladnoj dvorani.

Znam da se igračima izvan Zagreba čini da što se mi tu žalimo da imamo višak dvorana, turnira i stolnoteniskih događanja, a oni malo ili ništa. Istina. U najavi za 31.08. u 18,00 sati je happening u Metropolis music & billiards clubu Zagreb, preko puta Velesajma, nešto kao Spin Galactic u New Yorku, Fancy Schmancy čokljanje:

Metropolis_Bar

Lige u sezoni 2014/15

Muška Liga prvaka (Champions League) se sastoji od 16 najboljih klubova iz Europe, koji su svrstani u 4 grupe:

  • Grupa A: Orenburg (Rusija), Olimpia-Inia Grudziadz (Poljska), Roskilde Bordtennis (Danska) i Pontoise-Cergy (Francuska).
  • Grupa B: Chartres (Francuska), Werder Bremen (Njemačka), Weinviertel Niederösterreich (Austrija) i Eslövs AI BTK Bordtennis (Švedska).
  • Grupa C: UMMC (Rusija), Saarbrücken (Njemačka), Angers (Francuska) i Sten marketing HB Ostrov (Češka).
  • Grupa D: Borussia Düsseldorf (Njemačka), Hennebont (Francuska), Walter Wels (Austrija) i Bogoria (Poljska).

Kako se određuje koje ekipe će nastupiti? Po pojedinačnom rankingu prijavljenih igrača. Zbog toga broj ekipa iz pojedine zemlje odgovara kvaliteti stolnog tenisa koji se u njoj igra. Tako Francuzi imaju 4 ekipe, Nijemci 3, Rusi, Poljaci i Austrijaci po 2 … Jedini od naših igrača koji će nastupiti je Tan Ruiwu za ekipu UMMC.

Njemačka muška 1. liga se sastoji od 10 ekipa, a već je počela susretima prvog kola. Popis ekipa sa igračima možete naći na slijedećim linkovima 1 i 2. Od naših igrača tu su Andrej Gaćina (Zugbrücke Grenzau) i Frane Kojić (Schwalbe Bergneustadt). Sve vijesti iz navedenih natjecanja možete pratiti na Tabletennista.
Schwalbe-Bergneustadt

Idemo sada na hrvatska lige. Prvo muška. Od igrača iz inozemstva su se vratili Kolarek i Kovač za ekipu Dr. Časl i Zubčić za Libertas. Otišli su Ćipin i Fučec u Njemačku. Prvenstvo će se vjerojatno odviti u dvoboju ekipa Dr. Časla iz Zagreba (Japec, Kolarek, Kovač i Zeng) i Libertasa iz Dubrovnika (Neven Juzbašić, Simović i Zubčić). Za GSTK Zagreb će igrati Pucar, Filip Zeljko, Maglić, Hrelec, Arbanas …. U ženskoj konkurenciji otišle su Barthel i Rakovac, dok su ostale ekipe samo promiješane. Za glavne konkurente Dr. Časla igrati će Tubikanec, Vugrinec i Malobabić, uz 3 juniorke, dok će za Mladost igrati Boroš, Jeger i Đurak. I tu je konkurenciji kraj. Na ligaška natjecanja nema smisla dolaziti, pa gledatelji to ni ne čine (eventualno Play Off). Može Vam se desiti da Vam, bez najave, pokušaju naplatiti ulaznicu od 200 kn. Ono što se isplati pogledati su Prvenstvo Hrvatske i Zagreb Open.

Za kraj, da opišem “entuzijazam” vezan za pinganje u Hrvata, navesti ću slijedeću anegdotu. Vodeća ekipa već 3. godinu nastupa u istim dresovima, tako da igraćica koja igra (Cakol ili Petrinšak) nema veze sa imenom koje joj piše na dresu (Švarc ili Markati), a smanjili su i broj trenera (otišao Vidolin).

Stolnoteniske dvorane u Zagrebu

Na današnju temu nagnala su me 3 razloga:

  1. Otvara se nova dvorana Zagrebačkog stolnoteniskog centra u Savskoj cesti;
  2. Putokaz putniku namjerniku, sa reketom u ruci, iz drugog grada/države, gdje u Zagrebu može sresti srodnu dušu i s njom odigrati partijicu;
  3. Za one koji tek počinju rekreativno igrati ili ako redovito igraju na kamenom stolu u parku, a vani pada kiša ili puše vjetar, gdje mogu unajmiti stol.

STK_Tis_Dvorana_1
STK_Tis_Dvorana_2
Apsolutna ekskluziva: slike nove dvorane Stolnoteniske akademije “Dragutin Šurbek” u nastajanju
U Zagrebu, nekoć, Sokaz je organiziran kao natjecanje rekreativnih igrača iz mjesnih zajednica i poduzeća. Kako se u doba socijalizma, a Sokaz ima preko 60 godina, pridavala važnost sportu učenika, radnih ljudi i građana, tako je većina škola, poduzeća i jedinica lokalne samouprave (mjesnih zajednica, općina) imala svoje dvorane u kojima se igrao stolni tenis. U pravilu, to nisu bile specijalizirane dvorane, već konferencijske, hodnici i sl. u kojima su se, nakon radnog vremena i/ili održanih sastanaka, iz spremišta izvlačili stolovi, te se na njima igralo. Većina termina za igranje bila je besplatna. Bolje stojeća poduzeća kupovala su svojim igračima drva i gume (prodavaonice Elana). Od “smrti” socijalizma broj takvih dvorana neprestano pada. Nekoliko godina postojao je veliki nedostatak dvorana. No, jačanjem kapitalizma javila se i privatna inicijativa. U pravilu, to su bili veliki prostori, koji su prije služili za drugu namjenu (npr. Arena Prečko bila je restoran), ali su propašću prvotne djelatnosti ostali prazni, te su prenamijenjeni i opremljeni u stolnoteniske dvorane. Danas je ponuda stolova u dvoranama veća od platežno sposobne potražnje (P.S. podatak je zastario, jer su u međuvremenu zatvorene mnoge dvorane).

Dvorane u Zagrebu se mogu podijeliti u 3 grupe:

1. Otvorene dvorane u kojima je moguće zakupiti termin na sat ili mjesečno, pojedinačno ili za ekipu:

    • Merix – Velesajam, 9 stolova
    • Arena Prečko (Golden Gym Prečko), 8 stolova
    • Vjesnik, 7 stolova – privremeno (stalno?) zatvorena
    • Ritmo, 4 stola – zatvorena
    • Boćarski dom, 4 stola – zatvorena
    • Stenjevec, 4 stola
    • STK Rakuni, 3 stola
    • STK Gajec Drajf, 3 stola
    • Gredice, 3 stola – zatvorena
    • Pavlek, 2 stola
    • Knežević Šambić, 2 stola
    • Harmony, 2 stola
    • Amarena, 2 stola – zatvorena
    • Oporovec, 2 stola
    • Vita, 2 stola

2. Dvorane djelomično zatvorenog tipa, u kojima je moguće ugovoriti mjesečni najam za ekipu/pojedinca:

  • Akademija “Dragutin Šurbek”, 7 stolova
  • STK Mladost, 7 stolova
  • GSTK Zagreb, 10 stolova
  • STK Industrogradnja, 5 stolova – zatvorena
  • STK Velika Gorica, 5 stolova
  • STK Sesvete, 5 stolova
  • STK Novi Zagreb, 5 stolova
  • HSTK Južna Trešnjevka, 3 stola
  • OŠ “Ivo Andrić” Sopot, 3 stola

3. Dvorane zatvorenog tipa sa više stolova, u kojima treniraju i igraju ekipe:

  • Kušlanova, 2 stola – zatvorena
  • Toplana, 2 stola – zatvorena
  • MS Dobri Dol, 3 stola – 1 stol manje

Vidljivo je da postoji položajna neujednačenost, tako da je većina dvorana u centru ili na zapadnom dijelu grada, a manjak je na istočnom.

Cijene? Sat igranja na stolu naplaćuje se 30 – 40 kn (po novom 40 – 50 kn). Ekipe, u pravilu, zakupe 2 termina tjedno, po 3 sata za 500 – 600 kn, a sa 3 igrača, to je prosječni mjesečni pojedinačni trošak od 200 kn. Samo igranje Sokaz utakmice, koje traje oko 3 sata, naplaćuje se 100 kn (po novom 120 – 150 kn). Cijene bitno ne ovise o kvaliteti dvorane, već su više – manje ujednačene.

Isplati li se uložiti novac da bi otvorili novu dvoranu? Ne. Većina ih je ispod ili na pragu rentabilnosti, zbog visokih fiksnih troškova (najamnina, struja, voda, održavanje, pričuva i dr.). Eventualnu zaradu vlasnik može očekivati ako ima pridružen caffe, kroz povećani promet.

Spin preklop

Ono što je “Planet internet” donio “Planetu ping-pinga” je mnoštvo edukacijskih videa na Youtubeu. Sve sam pogledao, ali o “Spin preklopu” nema ništa. Kakav sam ja to novi spin izmislio? Poznati su:

  • rotacijski spin, spori na jako rezanu lopticu, sa otvorenim reketom, gdje noge i ruka idu prema gore, kako bi poništili protivnički backspin, a naglasak je na rotaciji, a ne brzini;
  • spin drive (drajf), spin na kontru ili blokiranu loptu, sa zatvorenim reketom, gdje tijelo i ruka idu naprijed, s naglaskom na brzini;
  • side spin, gdje se loptica zahvaća bočno, sa strane.

Spin preklop je nepravilno izvođenje spina, koje rezultira prebacivanjem stola i promašajem, a učestala je pogreška kod rekreativaca. Znači, igrač pravilno spusti ruku ispod visine loptice, povuče noge i/ili ruku (podlakticu i zglob) prema gore, kao kod rotiranog spina, ali u strahu da će loptica izletjeti, u pola izvođenja mijenja putanju zgloba, te zatvara reket. U tom slučaju loptica je već dobila uzlaznu rotaciju, ali zbog zatvaranja reketa mijenja putanju iz parabole u linearno kretanje, koje dovodi do prebacivanja stola. Da je igrač nastavio sa prvotnim izvođenjem spina, loptica bi pala na stol. Greška je posebno učestala kod BH spina.

Posebno edukativnom mi se čini serija videa od Tischtennis.de i Udruženja njemačkih trenera (VDTT) pod zajedničkim motom: “Fehler sehen, Spiel verstehen” (njem. “Vidi grešku i shvati igru”), u kojoj su demonstratori Bojan Tokič i Vladimir Samsonov. Video uradak je osmišljen na način da prvo prikaže uobičajenu grešku, a zatim način kako udarac izvesti ispravno. BH spin pokazuju kao bacanje frizbija, a FH spin kao kapetanski pozdrav.


Ne znam da li netko od naših trenera standardno koristi video prikaze u treningu, kako one edukativne za učenje tehnike izvođenja udarca, tako i snimanje treninga i mečeva, te kasniji komentar i ispravak grešaka. Jedino gdje se to radilo bilo je u trening kampu Sadska, Češka.

Drop Shot

Drop Shot (eng. spušteni udarac) je kratki, mekani udarac kojim se loptica “gura” protivniku. Najčešće se koristi kod povrata servisa (igra kratko – kratko) ili na lopte koje je protivnik vratio lobom od stola, pa se umjesto smasha kojim bi se takva zabila, ona skraćuje. Drop Shot je pasivni udarac, što znači da mu cilj nije zadavanje vlastite rotacije, već samo kratko prebacivanje mrežice, a izvodi se na kratke dolazne lopte koje su pale u prvu polovicu stola. Pri izvođenju udarca važno je imati “meku” ruku i izvesti vrlo kratak dodir ravno ili u stranu (side), čime se amortizira dolazna brzina i rotacija loptice. Nadalje, za uspješno izvođenje od presudne važnosti je biti blizu stola, sa desnom nogom ispod (za dešnjake), kako bi se dodir izveo odmah nakon odskoka od stola. Rijetko se igra u rekreativnom stolnom tenisu, a znatno više u profesionalnom.

2 edukativna videa od Pingskillsa i Best of Drop Shot.



Evo kako Drop Shot udarac Richard Prause pokazuje profesionalnim igračima u WSA (Werner Schlager Academy):

Roditelji i djeca

O roditeljima i djeci u stolnom tenisu ne bih na konvencionalni način, što roditelji smiju, a što ne, kada smiju, a kada ne. Koga interesira ta tematika može pročitati knjigu oca trenera hrvatske juniorske stolnoteniske reprezentacije prof. Ratka Karkovića, a na 2. slici je i sadržaj.

Karkovic_1.jpg
Karkovic_2.jpg

Moje iskustvo u svemu tome nije bilo dobro. Kako trener nije htio (mogao), ja sam morao sjediti na turnirima uz arenu. I nisam to radio dobro, ako je to uopće moguće, škodio sam i njoj i sebi. Uz to, sjedalo mi je to sve na želudac, kao morska bolest, koju osjetiš tek naknadno kada sve prođe. Nema šanse da ja uđem u dvoranu dok igra moja kći i tako to već 4 – 5 godina. Iz tih vremena sjećam se par anegdota:

  • 2008. na TT-KinderOlympiade Borussia Düsseldorf zamolio sam jednog Hrvata da ode do stola na kojem je igrala moja kći, ne treba davati nikakve savjete, već samo da zaplješće kada ona osvoji poen, kako se ne bi osjećala sama među tisuću Nijemaca. Odbio je, s obrazloženjem da je on iz Istarske županije, a mi smo Purgeri.
  • na turniru u Varaždinu, slučajno se nalazio i njen tadašnji trener, te me zamolila da ga dovedem do stola na kojem igra. On je došao, ali i otišao nakon 1. seta.
  • na turniru u Rijeci, u dvorani na Kastavu, igrala je grupu, s njom je bio i trener. Otišao sam van, ali nisam znao da li je grupa već završila, pa sam samo provirio odozgo. A, kada tamo vidim da me, između poena, zapazila. Znači, cijelo vrijeme je gledala.

Sve ovo što sam ovdje, sada napisao nisam htio, ležalo je u meni. Ono o čemu želim nešto napisati su kulturološke razlike i njihove sukladnosti sa zahtjevima stolnog tenisa.

Naš odnos prema djeci je takav da bi im sve dali, stan, auto, maksimalno koliko nam to mogućnosti dozvoljavaju, dugo ih vežemo uz sebe. Oni to znaju i osjećaju, pa što se mi više trudimo, oni se trude manje.

U Nordijskim zemljama nema takvog odnosa, roditelji djeci osiguravaju vrhunsko obrazovanje, u skladu sa njihovim željama i mogućnostima, ali bez materijalne (financijske) pomoći. Da Šveđan kupi auto svom djetetu “bolesna” je pojava. Tamo su porezi na nasljedstvo vrlo visoki, tako da se svako dijete mora pobrinuti za egzistenciju. U Švedskoj djeca odlaze od roditelja sa prosječno 20 godina, u Europi sa 26, a kod nas preko 30.

U Nizozemskoj, u Amsterdamu, vidio sam roditelje sa djecom od 7 godina koju su sa sobom vodili u Sex muzej. Po zimi, na -5°C, mala djeca su slobodno hodala uz roditelje u majicama kratkih rukava. Roditelje to uopće nije zabrinjavalo. I tamo se djeca brzo osamostaljuju.

U Kini djeca nisu važna. Čitao sam jedan interview sa ocem Zhang Jikea. Priča ide ovako. Bili su siromašni, pa su u početku pješke išli na trening. Onda je tata kupio motor, pa su tako išli. No, ako otac nije bio zadovoljan zalaganjem Jikea na treningu, on bi se vraćao motorom, a mali bi trčao za njim, što je “koristilo” njegovoj fizičkoj pripremi. Možete si zamisliti da se ja vozim u autu, a moje dijete trči za njim?

U Varaždin je, prije neku godinu, došla mlada, 14 – 15 godišnja igračica iz Kine. Nije znala ni riječi engleskog, samo mandarinski, roditelji nisu ni znali gdje je Hrvatska. Spavala je kod suigračice, čiji su roditelji, budući da nisu znali što voli jesti, stavili na stol majonezu, nutelu, pekmez, sir, kobasice i drugo. Sve je stavila u isti sendwich i pojela.

Evo i kratke priče (Coming_to_America.pdf), u prvom licu, kineske igračice koja je igrala za Mladost, Zagreb, a nakon toga se preselila u USA. Sjećam se, imala je vrlo brze noge, igrala je kineskim penholdom i vukla FH spinove po cijelom stolu koje su zajednički, po polovici, blokirali Fučec (sada profesionalac u Njemačkoj) i Korenić (izbornik muške reprezentacije) i tako 20 – 30 udaraca u seriji. U pravilu, pogriješili bi oni.

Da završim. Za natjecateljski stolni tenis potreban je beskonačan trening, 7 – 8 sati dnevno, 6 – 7 dana tjedno, milioni izvedenih istih udaraca, čelična volja. Tko je, osim Kineza, spreman na to? Da bi izdržali morate biti u totalnoj “banani”, izrasti doslovno iz blata. Tek 2010. Zhang Jike je svojim roditeljima kupio kuću sa ugrađenim grijanjem, do tada su se smrzavali po zimi.

Zhang_jike_365x265.jpg
Zhang_Chuanming_365x265.jpg

Generiranje spina u servisu I

Evo me nazad, jučer sam se vratio, pa sam danas kao zombi. Prvo, “oporavio” sam blog, koji je pao prije 2 dana, tako da sada sve ponovno radi. Na moru (Poreč) malo sam trenirao, 2 – 3 puta tjedno sa klincima u kampu Sv. Lovreč (15 km od Poreča), te razmišljao o 2 teme: generiranju maksimalnog spina prilikom izvođenja udarca i postupnom propadanju stolnog tenisa u Hrvata. Slučajno je, sukladno mojim razmišljanjima, izašao novi video od Pingskillsa.

Generiranje spina.jpg

Na slici je, po otiscima loptice, vidljivo kojim dijelom reketa treba izvesti udarac, a to je detaljno prikazano u slijedećem videu:

Osim rezane lopte (donje rotacije), isto se odnosi i na spin (gornju rotaciju), kako prilikom servisa, tako i udaraca iz igre. Nadalje, iz ovog proizlazi i osnovna varijacija servisa, gdje se prvi, jako rezani, izvodi krajem reketa, a drugi, bez rotacije (flah) blizu drške, oba istim pokretom i putanjom reketa. Pogrešni povrat flah servisa od protivnika “diže” lopticu znatno iznad mrežice i omogućava lako poentiranje kontrom ili brzim spinom unaprijed. Način vraćanja jako rezanih servisa objašnjen je u blogu Principi vrtnje loptice – Paul Noel.

Za kraj, 2 slike iz Aspire akademije u Qataru, na temu pinganja pod palmama:
Katar_1.jpg
Katar_2.jpg

Slijedeći blog “Na Lovrincu” za temu ima viđenje sadašnjeg stanja u stolnom tenisu.

Europsko juniorsko prvenstvo 2014.

Zašto su svjetska i europska juniorska prvenstva važna? Zato jer se vidi 10-godišnji “minuli” rad uložen u stvaranje novih igrača. Dalje, ona ukazuju kamo će stolni tenis ići u budućnosti. Sjećam se Svjetskog juniorskog prvenstva u Bratislavi 2010., “normalno” prva trojica juniora bila su iz Kine, svi lijevoruki shakehand igrači. “Očekivano” imali su silan forehand, ali i backhand im je bio iznenađujuće dobar. I, dok u Europi, a posebno kod nas, postoji neizvjesnost da li će vrhunski junior prerasti u odgovarajuće dobrog seniora, u Kini je to pravilo. Navesti ću samo neke kineske juniorske osvajače svjetskih medalja: Fan Zedong, Yan An, Zhou Yu, Song Hongyuan, Lin Gaoyuan … I kako je sada “tekuća” generacija Ma Long, Xu Xin, Zhang Jike istisnula “starce” Ma Lina, Wang Haoa, Wang Liqina, tako se i ovi “mladci” guraju …

I, kako je završio ekipni dio ovog Europskog prvenstva koje je igrano u Sterilgardi u Italiji? Francuzima, od ukupno 4 ekipne zlatne medalje, idu 3. Kadetkinje Rumunjske osvojite su 4. zlatnu medalju, pobjedom u finalu nad Rusijom. Ostale medalje otišle su u Njemačku, Poljsku, Skandinavske zemlje (Švedska, Norveška) …

A, kako smo mi prošli? Junior 5., na krilima Tomislava Pucara, juniorke 7. na račun Lee Rakovac, kadetkinje 20., kadeti 23. Ovo što su ostvarile juniorske ekipe je skor navedenih igrača, njihovog talenta i rada njih i njihovih osobnih trenera. Ali, slijedeće godine kada prijeđu u seniore i juniorske selekcije će imati iste rezultate kao i kadetske. Prestrašno, pogotovo kada pomislimo gdje je nekoć bio stolni tenis kod nas! Vijest će biti, kao i sada, da su kadeti “veličanstvenom” igrom pobijedili Škotsku u borbi za 23. mjesto (ne znam da li su protivnici igrali u kiltovima).

Europsko_Juniorsko_Prvenstvo_2014

P.S. Odoh i ja na more. Kako tamo imam bitno otežan pristup internetu (preko mobitela), tako će se i ovi blogovi prorijediti (čitaj: nestati). “Maneken” ide sparirati u Qatar, tamo je cijela hrvatska kolonija (treneri: Novaković i Rojnić, igrači: Maraković, Zupčić, Čipin, Japec, Ređep), pa možda i od tamo dođe koja vijest i/ili fotka. U nedostatku novih, čitajte stare blogove!

Stolnoteniski kampovi

Ako Vam se po ljeti ne izležava na plaži, ne čita ljubavne i ine romane, a zaljubljenost u stolni tenis sa rastom temperature ne pada, već raste, onda je pravo mjesto za provođenje odmora stolnoteniski kamp.

Kampovi nisu nikakva “umotvorina” stolnog tenisa, cijela Istra je puna njemačkih teniskih kampova. Ovaj blog ću pisati na temelju vlastitog iskustva, kao igrača, i “manekena”, kao trenera. Tri godine sam bio u Kemp Sadská, gradiću 40 km od Praga, Češka, 2 puta u kampu Butterfly na Pagu, vidio sam i organizaciju austrijsko-njemačkog kampa u Umagu, koji zajednički organiziraju Higra i TopSpeed, a “maneken” je radio u njemačko-švicarskom kampu u Intersportu, Poreč. Nekoć, prije 5 godina, radio je i hrvatski kamp u Umagu, u organizaciji STK Marathon, Zagreb.

Kemp_Sadska

Kratko ću opisati kako izgleda tipični tjedan u kampu. Dolazak je u nedjelju, u popodnevnim satima, te smještaj u dvokrevetne ili višekrevetne sobe. U ponedjeljak počinje program. Igrači se razvrstavaju u grupe zavisno od kvalitete. Ima tu svega, od potpunih početnika raznih uzrasta, rekreativaca, aktivnih natjecatelja. Na 12 stolova u dvorani u 3 grupe igra sveukupno 72 igrača po tjednu (terminu). Na svaki red stolova dolazi 1 trener, znači istovremeno 3 trenera u dvorani. Ujutro, oko 7 h, je pola sata footinga, te zatim 2 treninga po 2 sata dnevno. Prva grupa ima termine od 8 – 10 i 14 – 16, druga od 10 – 12 i 16 – 18, a treća od 12 -14 i 18 – 20 h. Prije svakog treninga je 15 min. zagrijavanje i istezanje, a na kraju treninga 5 min. istezanje. U pravilu, ne igraju se mečevi, već se izvode vježbe FH, BH i razne kombinacije, te vježbe tjelesne pripreme (ubrzanje, šase korak i sl.). U međuvremenu su obroci, a za dobrovoljce je slobodan trening nakon 20 h, dok je za ostale slobodno druženje uz pivo. Program je, pogotovo ako netko nije u top natjecateljskoj formi i mlađi od 40 godina, vrlo naporan, ukupno oko 4,5 h treninga dnevno. I tako 5 dana za redom, do petka, pri čemu je možda jedno popodne slobodno, za izlet, a jednu večer se organizira društvena večer uz roštilj (ražanj). U subotu se održava turnir za sve sudionike, nakon čega se odlazi.

Kako je to izgledalo u kampu Sadská:

Svi kampovi imaju takvu organizaciju, osim onog na Pagu. Tamo je sve slobodno, nema fiksnih termina treninga, programa …

TT-Schule_2014

Cijene? U Češkoj, a tamo imaju desetak kampova, vrlo povoljno, prosječno 180 €, za tjedni trening, smještaj i puni pansion. U Umagu, naš je bio 360 €, kod Higre je od 220 – 770 €, zavisno od termina i kvalitete smještaja, u Poreču u organizaciji njemačkog TT-Xpert od 369 – 429 €. Može se platiti i samo trening, uz vlastitu organizaciju smještaja, pri čemu to košta od 150 – 199 (215) €.

TT-Schule_2014_Cijene

U Europi je sve puno stolnoteniskih kampova, u Madžarskoj, u Egeru i na Balatonu, u Danskoj, u Španjolskoj (Calella, glavni trener Petr Korbel) … Samo, oni nemaju što mi imamo. More. Znači, igrač dođe u kamp, povede ženu i djecu, on pinga, ostatak obitelji se kupa i svi zadovoljni. Ali, što nam sve to vrijedi, kada se ne znamo organizirati, već stranci prodaju naše more?