Nittaku Shake Defence (NSD)

Nittaku Shake Defence (NSD) ja “zakon” za svakog čokljavca, i tako već više od 20 godina. Svaki bi ga trebao imati u svojoj kolekciji, makar trenutno i ne igrao sa njim. U prošlosti su bili lakši, malo iznad 70 g, dok se danas težina kreće do 90 g. Krasi ga vrhunska stabilnost i kontrola, veliki sweet spot (udarna površina), elastičnost. Izvrsno se slaže sa velikim brojem trava, a omogućava i kvalitetnu ofanzivnu igru. Neki igrači koji igraju sa dvije backside gume također koriste Shake. Ima li mana? Cijena, koja se kreće od 90 – 100.

Tehnički podaci:

  • Kontrola: 10
  • Brzina: 5+
  • Težina: 90 g
  • Struktura: 3-sloja drva + 2-sloja Carbona
  • Elastičnost: tvrd
  • Dimenzije: 162 x 168 mm
  • Drška: ravna (ST)

O popularnosti ovog drva govori i podatak da rasprava o njemu na forumu Noppen-Test.de ima 314 postova.

NSD
NSD_Chart


Ako želite da Vam Shake potraje, a on je vrijedan toga, svakako ga prvotno polakirajte, kako se ne bi oštetio završni sloj hinokija.

Evo i videa:

Stiga Clipper

Stiga Clipper je jedno od najpoznatijih drva svih vremena. Proizvodi se od 1981., a do sada ih je prodano preko 800 tisuća. Lako se prepoznaje po karakterističnoj crvenoj boji slojeva.

Stiga_Ulf_Tickan_Carlsson_Clipper.jpg

Liu Guoliang je s njim osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996., a 3 godine kasnije i Svjetsko prvenstvo. Jedan od poznatih igrača je i Jean-Michel Saive. No, da ne bi mislili da je Clipper neki “pljesnivac” s kojim se nekoć igralo, koriste ga i aktualni prvaci Europe u parovima iz Schwechata 2013. Wang Zeng Yi (Pol) i Tan Ruiwu (Cro) (Tan sa verzijom Avalox P700).

Za početak ide par “priča”:

  • igrač 80+ godina, višestruki natjecatelj na Svjetskim veteranskim prvenstvima, misli da Clipper nije ni u čemu izvrstan, on je u svemu vrlo dobar, u kontroli, brzini, spinu. Vrlo malo je drva koja su podjednako dobra u svim aspektima igre. Posebno je dobro ako je Clipper debljine 6.2 mm i težine 88 – 92 grama.
  • bivša prvakinja Hrvatske i igračica ekipnog prvaka prije par dana trenirala je saplastičnim lopticama. S drvom Stiga Rosewood XO nije imala nikakav osjećaj, jer su nove loptice tvrđe i teže, te se vratila svom starom Clipperu.
  • Stiga “maneken” više puta tokom sezone mijenja drva, jer, normalno, za poraz nikad nije kriv on, već drvo. U tom izboru UVIJEK je prisutan Clipper. Trenutno igra sa OSP Musko, Koshiba verzija (završni sloj koto).

Tehničke karakteristike:

  • 7-slojeva drva
  • sastav: Limba-Ayous-Ayous-Ayous-Ayous-Ayous-Limba
  • kontrola: 68
  • brzina: 101
  • elastičnost: skoro tvrd
  • težina: 85 – 95 g
  • tip: OFF.

Clipper ima različite modifikacije:

  • CR – premazom laka postaje tvrđi i brži;
  • WRB – šuplja ručka smanjuje težinu i povećava osjećaj;
  • Oversize – povećana glava pogoduje igračima sa “materijalom”;
  • CC – dodavanjem carbonske prašine postaje tvrđi.

Stiga_Clipper.jpg

Stiga Clipper nije drvo za početnika, minimalno igračko iskustvo je 5+ godina. Izvrsno se slaže sa softovima. Većina firmi koje proizvode drva u svom prodajnom programu imaju kopiju Clippera:

  • Avalox P700 i Blue Thunder 777;
  • XIOM Solo i Extreme Classic S;
  • Adidas Challenge Speed i Strike Wood 7;
  • Andro CS7 Tour OFF;
  • Banda Taurus WRB;
  • Bomb Professional 06 Blanc;
  • Butterfly Korbel SK7;
  • Galaxy M-6;
  • HRT (Huaruite) 2091 …

Svakako, ne treba zanemariti ni cijenu. Kvalitetan originalni Clipper može se nabaviti za 300 – 350 kn, što je “smiješna” cijena za profesionalno drvo.

Tko se jednom “navuče” na Clipper, teško ga ostavlja. Jedan od razloga je što je svaki različit, u težini, debljini, tvrdoći, osjećaju … Kvalitetan Clipper višestruko nadmašuje svoju katalošku cijenu.


Evo i najnovije recenzije:

Trener Xiao Zhan

Xiao Zang 1
Xiao Zang 2
Xiao Zang 3

Ovo je trenutaćno najbolji svjetski trener Xiao Zhan, sa svojim igračem Zhang Jikeom. Jike misli da je vrlo strog, no bez njega sigurno ne bi bio igrać koji je najbrže osvojio Grand Slam. Bio je trener druge momčadi kineske reprezentacije, a osobno je u prvu momčad poslao Ma Longa, Zhang Jikea i Qiu Yikea.

Ovdje je interview sa Xiao Zhanom snimljen u sklopu Svjetskog prvenstva u Parizu 2013.:

I što to Xiao Zhan misli da je važno u životu za mladog stolnotenisača:

  • roditelji trebaju poticati dijete na igranje i natjecanje, jer će u suprotnom lako odustati;
  • mladi igrač mora zadržati interes za stolnim tenisom;
  • igrač mora mrziti da gubi mečeve, te ga to mora motivirati na jači trening;
  • igrač koji se bori za svaki poen brže će napredovati;
  • mladog igrača treba od rana izložiti natjecanju i konkurenciji;
  • talent leži u osjećaju za igru;
  • neki treneri traže snagu, drugi osjećaj za lopticu, neki smisao za ritam i tečnost u igri;
  • za igrača je najvažnija sposobnost procjene trenutka u kojem treba udariti lopticu.

OK. A, hrvatski treneri? Vani rade i poznati su Amižić, Turk, Turina, Štencl, Baniček… A, oni koji rade u Hrvatskoj? Ha, po mom saznanju bila su 4 koja su nekada imala ambicija. Ali, s vremenom su izblijedili, tako da momentalno ne vidim niti jednog. A, da netko i ima volje, ne bi je mogao realizirati, jer ne postoji sustav obuke trenera. Evo što je na web-u HSTS-a objavljeno u dijelu Udruga trenera. Ništa.

Iz iste serije je i interview sa našim Milanom Štenclom:

A, sve se to da gledati i na neki malo drugačiji (papuanski) način:


Nittaku gume

Nittaku je japanska firma osnovana 1951. U dobra stara vremena u Hrvata bila su 2 Nittaku manekena, Dado i Roko. I dok su drugi igrali sa Sriver-icama, oni sa Hammond-icama, koje su bile mekše i brže. Nittaku je imao još legendarnih guma: Magic Carbon i Graffiti.

Nakon zabrane brzog lijepljenja preorijentirali su se na gume iz njemačkog ESN-a, a dio su nastavili raditi u japanskoj tvornici Daiki. No, ono što je njihova specifičnost je da rebrendiraju kineske gume iz DHS-a. Tako prodaju gume Hurricane3 i Hurricane2 sa originalnom spužvom, te posebne verzije sa mekšom japanskom spužvom. Pri tome, cijene “lete u nebo”, tako da guma Nittaku Hurricane3 NT50TYPE ima cijenu od €42, a Nittaku Hurricane3 Pro €36. U Europi, Nittaku dugo nije nastupao sam, već preko Donica.

Poznatiji modeli Nittaku backside guma su:

  • Fastarc;
  • Narucross;
  • Renanos;
  • Moristo;
  • Hammond Pro;
  • Nodias;
  • Flyatt.

Svaki navedeni model ima nekoliko verzija, sa različitim tvrdoćama spužve. Na slici su prikazane performanse Nittaku guma:

Nittaku Rubber Chart

Od 2012. pokrenuli su proizvodnju nove gume sa njemačkim proizvođačem drva Soulspin, pod imenom “Project 12“. Najnovija guma, za plastične loptice, zove se Alhelg. Pazite da kod izgovora ne slomite jezik (ne preuzimam nikakvu odgovornost), jer očito Japanci imaju savitljivije jezike od nas.

Nittaku_Alhelg

Guma XIOM Musa

Prvo, da odmah rasčistimo neke stvari. XIOM Musa nije dobila ime po Musi Keseđiji, nema islamsko porijeklo, već Musa (eng. The Warrior) znači borac. To je backside guma koja je po svojim performansama usporediva sa Butterfly Sriver L ili Yasaka Mark V.

XIOM Musa I

Osim imena, ono što je vidljivo sa omota je da guma ima ugrađenu tehnologiju “Physi Elasto (Engineered Spin)” (što god to značilo), te logo Bios, što znači da je proizvedena u njemačkoj tvornici ESN. Sa desne strane slike je specifikacija, a u zagradama su objašnjenja:

Strategy: control to mix (za sve vrste udaraca)
Distance from table: close to mid (za igru na stolu)
Expertise: elite to pro (za početnike i srednju klasu igrača)
Speed: hi (average impact, hard impact) (srednja brzina)
Spin: hi (soft contact), very hi (solid contact) (srednji spin)
Precision: very hi (soft control), extreme (solid control) (vrlo velika preciznost)
Hardness: medium hard (srednje tvrda)

Za koga je ta guma idealna? Za svestrane igrače (Allround), kojima naglasak igre nije na brzini i spinu, niti u obrambenim udarcima, već u držanju lopte na stolu, u kontroli i preciznosti. To je prava guma za rekreativce.

Guma se proizvodi u debljinama 1.5, 1.8, 2.0 i 2.2. Cijena vani je €29.00, a kod nas 160 kn.

U najavi je, a na kineskom tržištu se već pojavila, guma XIOM Musa II, sa približnom cijenom.
XIOM Musa II

Remake gume

Pod “remake” gumama prvenstveno se misli na dvije i to Butterfly Sriver G3 (FX) i Yasaka Mark V HPS (Soft). Njihovi prethodnici bili su “zvijezde” nekadašnjih stolnoteniskih vremena, a proizvodile su se u japanskoj tvornici Fuso, kako je to opisano u blogu Euro/Japanski proizvođači backside guma.

Butterfly Sriver G3

Od 2008., kada je uvedena zabrana korištenja brzog ljepila, gume sa kompaktnom spužvom, osim DHS Hurricane3 Neo, su postale inferiorne brzinom i spinom u odnosu na gume sa poroznom spužvom. No, proizvođači se nisu htjeli olako odreći obilnih prihoda, pa su “osmislili” njihove nasljednike. Tako su Butterfly Sriver L nasljedile Sriver G2, odnosno danas G3, a i Sriver FX ima odgovarajuće sljednike. Identično je postupila i Yasaka sa evergreen gumom Mark V i nasljednicima Mark V HPS, odnosno Mark V HPS Soft. A, cijene? Butterfly Sriver G3 39,90, što je granično prihvatljivo, a Yasaka Mark V HPS €48,90, što je “bolesno”.

A, za koga bi eventualno bile te gume? Za one koji igraju na stolu, žele dobru kontrolu i vratiti jednu loptu više od protivnika, ali nemaju niti jednu izraženu karakteristiku, već rade “sve po malo”, rezanje, spin, blok, kontru, smash. Topsheet i spužva su malo unaprijeđene u odnosu na povijesne, pa su performanse manje ovisne o korištenju brzog ljepila.

I, umjesto zaključka, jedan reklamni slogan, u kojem su najbolje sažete karakteristike opisanih guma: “Nije vino, nije voda, to je traubisoda”.

Kratki servis

Servis je jedan od najvažnijih udaraca u stolnom tenisu, jer igrač samostalno odlučuje o njemu, nezavisno od protivnika. Ova tema je već načeta u blogu Generiranje spina prilikom servisa, tj. kako zadati maksimalnu rotaciju, odnosno izvesti udarac bez nje (flah).

Servise možemo podijeliti prema vrsti rotacije, pri čemu ona nije jednoznačna, već je kombinacija, zavisno pod kojim kutem reket udara lopticu:

  • donja rotacija (rezana loptica) – backspin;
  • gornja rotacija – spin;
  • postranična rotacija – side spin;
  • bez rotacije – flah;

Servisi se mogu podijeliti prema strani reketa kojom se izvode:

  • backhand servis;
  • forehand servis.

Dalje, prema dužini, odnosno broju odskoka od stola, dijele se na:

  • kratki servis, koji 2 ili više puta udara u protivničku polovicu stola;
  • dugi servisi, koji samo 1 udara u protivničku stranu stola.

Na kraju, prema brzini, mogu se podijeliti na:

  • spore;
  • brze.

Profesionalci većinom serviraju kratke servise. Pri tome, loptica ne mora nužno 2 puta odskočiti od protivničke strane stola, već je dovoljno da je 2. odskok vrlo blizu ruba, kako ga protivnik ne bi mogao efikasno napasti spinom. Prijem takvih servisa se izvodi drop shotom, tj. nastavkom igre kratko – kratko, ili BH flipom. Kako su servisi pretežito sa spinom ili side spinom, teško je efikasno izvesti drop shot, a da se pri tome loptica ne “digne” i omogući serveru lako poentiranje. Većina kineskih igrača, sa 70% stola, servise vraća BH flipom. FH flip se igra rijetko, većinom kada je server nekontrolirano “digao” servis. Dugi servisi su faktor iznenađenja.

Kod rekreativnih igrača sve je obrnuto. Pretežu dugi servisi, dok su oni kratki faktor iznenađenja, jer ih je znatno teže izvesti. Rekreativci imaju znatno manje izrađen spin, posebno na BH strani, pa je mnogo vjerojatnije da će dugi servis biti samo pasivno vraćen, a ne odmah direktno napadnut. Pri tome, rezanjem će teže biti kvalitetno vratiti servis sa gornjom, postraničnom ili bez rotacije, posebno ako ide u lakat.

Normalno, ako je istom jačinom udarac izveden sa donje ili gornje strane loptice imati će jaču prednju rotaciju (backspin ili spin), a ako je izveden pod kutem imati će postraničnu devijaciju. Kako izvesti kratki servis?

Jako rezanom kratkom servisu treba “oduzeti” brzinu na način da se reketom ide brzo ispod loptice, a na kraju se reket povuče prema gore (WRM, nakon 1:20):

Na slijedećem videu prikazani su načini kako izvesti brzi, odnosno spori kratki servis (Samson Dubina):

Kratki servis se mora izvesti bez zamaha, tj. bez upotrebe ramena i podlaktice, koji ostaju fiksirani, već samo iz zgloba.

Stolnoteniska drva – popis

Ako igrate sa drvom Butterfly Primorac Classic OFF-, Stiga Clipper ili Butterfly Power Defence (Matshushita) nemojte dalje čitati ovaj blog. Nalazite se u blaženom stanju, igrate sa najstandardnijim drvom i svaka daljnja informacija može Vas samo zbuniti. Naime, u nastavku je popis oko 1500 drva raznih proizvođača, a to nije niti polovica svih modela. No, ako Vas ipak radoznalost tjera, činite to na vlastitu odgovornost!

Čemu takav popis služi? Ako znate koje furnire bi trebalo imati Vaše idealno drvo, a ne možete ga naći. Dalje, ako imate drvo koje se više ne proizvodi ili želite zamjensko sličnih karakteristika, ali za manje novaca.

Drva_Popis.htm (Izvor: http://stumpof.blogspot.ru)

Ja se inače vrtim u magičnom krugu oko 3 drva:

  1. Butterfly Jonyer-H, OFF-, 5-slojeva hinoki, 80 g;
  2. XIOM Magellan, ALL+, 5-slojeva, hinoki zadnji sloj, 80 g;
  3. Stiga Infinity VPS V, 5-slojeva, zadnji sloj od dehidratizirane limbe, 80 g.

Momentalno mi je IN ovo zadnje. Prošli tjedan sam u jednom danu prodao cijelu zalihu, 3 komada, tako da sam presušio.

Stiga Infinity VPS V

Pitanje: Što mislite koliko drva, za vlastite potrebe, ima moj najčešći kupac? To ne znam ni ja, ali procjenjujem na 2000 – 3000. Bez brige, nisam mu ja prodao cijelu kolekciju. Ima tamo vrhunskih primjeraka, npr. osobnog drva Ma Wengea (ex svjetskog prvaka). Kako nabaviti takvo drvo? Jednostavno. Dođeš do igrača na turniru na kojem igra i izvadiš novčanicu od €100, ako ne reagira, ti izvadiš još jednu istu takvu. I drvo je tvoje.

Odstajale gume

Često se u razgovorima sa igračima, te raspravama na forumima javlja tema prerane zamjene guma, što zbog izbijanja mjehura na backside gumama ili otpadanja pipaca sa trava. Uzroci, kako ih vide igrači, su “odstajale” gume. Evo što o tome kaže jedan portal:

“Rok trajanja guma važi do deset godina. Guma koja je do pet godina adekvatno čuvana odgovara specifikaciji nove gume. Gume stare na osnovu fizikalnih i kemijskih procesa. Isto važi i za gume koje nisu upotrijebljene odnosno malo korištene. Da bi se djelovalo protiv procesa starenja guma dodaju se određene supstance koje umanjuju kemijske reakcije kroz kisik i ozon. S tim je garantirano da guma koja je više godina adekvatno čuvana odgovara specifikaciji nove gume i nije ograničena u upotrebi.”

O toj temi, jer me osobno interesirala, razgovarao sam sa kolegicom koja radi na Katedri za preradbu polimera FSB-a u Zagrebu, te mi je tom prilikom rekla da nema egzaktnog roka trajanja guma, već sve ovisi o dodanim aditivima.

Na OOAK forumu su napravili test i poslali mail proizvođačima sa pitanjima o trajnosti njihovih guma. Nitko nije odgovorio, osim Joola, a i njihov odgovor je bio “pjesnički”.

Kako sam osobno radio sa više dobavljača i shopova, nikada nitko nije stavio gume na rasprodaju zbog njihove starosti, već samo kada bi bile EOL (End of life), tj. ne bi se više proizvodile ili ne bi bile na ITTF popisu dozvoljenih guma, jer je proizvođač odustao od daljnje registracije. Također, koliko je meni znano, niti jedan proizvođač nije “povukao” sa tržišta seriju guma zbog tvorničke greške.

Za igrače sam naručivao gume koje se sigurno više ne proizvode duži niz godina, npr. frictionless trava Donic Alligator, koja je zabranjena 2008. Kolega iz bivše ekipe igra već sa petom ili šestom takvom travom, pipci nikad nisu prerano popucali zbog starosti gume.

Kada sam imao reklamacije prema europskim proizvođačima bile su promptno pozitivno riješene.

Kod kineskih proizvođača slao sam vrlo malo reklamacija, jer mi se činilo da to nema smisla. Katkada bi dobio potpuno novu gumu suboptimalne kvalitete, koju ne bi, da ju je ikada itko pogledao, nikada “pustio” u prodaju. Ali, njih to nije smetalo. Ima li smisla reklamacija? Da li takva reklamacija ide na teret proizvođača, prodavača ili igrača, čija je krivica, tko treba snositi trošak? Vjerojatno, kada budu imali izrađene procedure, tehnike i aparaturu za kontrolu kvalitete kao europski ili japanski proizvođači, tada će imati i znatno više cijene. Prema tome, radi se o “ukalkuliranom” riziku. Zbog toga, kod izbora kineske backside gume treba se rukovoditi blogom iz linka, ali ni to nije garancija.

I što reći kao zaključak? Nema ga. Shit happens. Jedini način da se to “riješi” je imati rezervni reket, sa rezervnim gumama. Ono što prodavač može (treba) napraviti je prodati zamjensku gumu istog ili drugog proizvođača po nabavnoj cijeni, te više ne naručivati gume od proizvođača kod kojih se to učestalo događa.

Butterfly Lab

Privatni treninzi – za i protiv

Tema ovog bloga je korištenje privatnih treninga za rekreativce, za one koji imaju ambiciju da u kasnijoj životnoj dobi (30+) započnu sa bavljenjem stolnim tenisom, a ne žele samo “čokljati”, nego naučiti većinu tehničkih elemenata. Koja je razlika između čokljavca i igrača? Čokljavac je svladao vrlo ograničen broj udaraca (npr. 5 od 12 mogućih), koje, pri tome, izvodi nepravilno, ali je od toga “sastavio” igru. Često je ta igra uz korištenje materijala (trava, soft, antispin), no to može biti i kombinacija backside gume, npr. brza na FH, a vrlo spora na BH ili hvatljiva guma na BH, kojom se jako reže, a grippy na FH, koja daje flah loptice.

Osnovni problem je da kod nas ne postoji klub ili njegov dio u kojem bi mogli naučiti i redovno trenirati rekreativci, već su klubovi “rezervirani” za natjecatelje mlađih kategorija ili seniore koji se aktivno natječu. Zbog toga, načini da nešto naučite su da angažirate privatnog trenera ili da ste samouki, što je bez veze. Zašto? To je otprilike kao da nema škola, već se očekuje da svi nauče pisati sami. OK, i to je moguće, ali svi rukopisi će biti različiti, većina će ih biti polupismena, a uz to će svaki tvrditi da baš on piše najbolje.

Ja sam osobno počeo sa 47, a imao sam ambiciju da jednog dana igram 1. ligu Sokaz-a (u međuvremenu sam se “sredio” i odustao od te navade). U stolnoteniskoj “karijeri” koristio sam usluge 3 domaća trenera, bio sam u 3 trening kampa (Sadska, Češka) i na par treninga jedne grupe. Vidljivo je da iskustva nisu prepisana iz neke knjige, jer takve ni nema, već je ovo iskustvo iz prve ruke (eng. “First person shooter”), sa svim prednostima i manama. Kako sam igrač, trener, sudac, prodavač, otac igračice, vlasnik kluba (i što ti ga ja sve znam) mislim da će prikaz biti objektivan, iz svih naprijed navedenih aspekata.

Prvo, koliko to košta? Moje iskustvo je da je cijena od 70 – 100 kn za trening sat sa trenerom 1 na 1 (zbog nekih drugih “zasluga” za mene je cijena bila oko 50 kn). U pravilu, u cijenu je uključen i najam dvorane, koju osigurava trener. U trening grupi, znači 1 trener na više igrača (8 – 10), cijena trening sata je upola, a plaća se posebno trener, a posebno dvorana. U trening kampu u Češkoj cijena izađe oko 35 kn/sat. Normalna internacionalna cijena trening sata za kampove je €7,5, pri čemu 1 trener dolazi na 4 stola, tj. 8 igrača. Vani je normalno da igrači dolaze u trening kampove (Češka, Njemačka, Austrija, Švicarska …).

Sada ću ukratko opisati rad sa svakim trenerom. Svi su oni bili igrači barem na nivou 1. hrvatske lige, sa više desetljeća igračkog iskustva. Samostalno su izvrsno igrali i imali su sve tehničke elemente, što bi se reklo, bili su kvalificirani. Dalje, svi su na vrijeme dolazili na ugovorene termine i u potpunosti ih odrađivali. Plaćanje je bilo iza svakog treninga. Sa prvim sam radio na pokretljivosti i na BH spinu sa stola, kao flip. Drugi trener je sam imao naglašenu BH kontru, pa sam u treningu s njim to radio. Najviše, skoro 2 godine, 2 puta tjedno, trenirao sam sa trenericom. Kada sam došao kod nje, u stvari sam bio pravi čokljavac. Trebalo se spustiti u koljenima, omekšati ruku, povećati pokretljivost, naučiti ne žuriti. Vrlo hvatljivom kineskom gumom na BH rezao bi po cijelom stolu. Uz to, imao sam i BH blok i kontru, bez spina. FH spin sam imao iskrivljen od “samoučenja”, potpuni side spin. S njom sam puno radio na pokretljivosti (Falkenberg, FH 3 točke i sl.) i to sam znatno popravio. Dalje, na many ballsu sam trenirao FH spin, sada je puno bolji, spuštena koljena. Ali, side je ostao. Dosta sam radio i FH kontru i smash, te naizmjeničnu kombinaciju FH spina i kontre. Onda sam, skoro godinu trenirao rotirani BH spin, na rezanu. Kako imam tvrdu, tacky, kinesku gumu na BH, a od toga se ne mogu odučiti, tu je bilo dosta rada i problema, ali polako sam napredovao. Nakon prvog spina, trebao bi odigrati drugi spin naprijed (spin drive) ili kontru. Dosta sam radio i na BH flipu, što postraničnom, što na gore, na rezanu. Blok uopće nisam radio, vrlo malo FH drop shot.

Što nije valjalo sa ovim domaćim trenerima? Prvo, svako je tvrdio da tehnika koju me naučio prethodnik ne valja i da to treba raditi drugačije. Dalje, imao sam znatno lošije rezultate u ligi. Od vremena kada počnete trenirati neki udarac, do trenutka kada ga možete efikasno primijeniti treba proći 1 – 2 godine. Npr. povučete BH spin, protivnik odblokira, ali vi ne priđete i “stisnete” kontru, već ostanete čekati otraga. S druge strane, glupo je trenirati, a to ne pokušati odigrati u meču. Dalje, čim nešto trenirate, niste sigurni u svoj udarac, pa imate znatno više neprisiljenih grešaka, a znatno se povećava i broj mogućnosti koji možete odigrati na istu dolaznu lopticu, a kako nemate potpuno automatizirani udarac više vremena gubite na razmišljanje. Normalno, suigrači iz ekipe vas pri tome “zezaju”, da eto tu nešto trenirate, trošite novac, a igrate kao tetka. Niti jedan trener nije imao nikakav plan i/ili program sa rasporedom treniranja za rekreativca, već je sve bila improvizacija. U stvari, nikom od njih to nije bio osnovni posao, već “fuš”, usput, pa su se tako i odnosili prema njemu. Potpuno je različito trenirati dijete, natjecatelja i rekreativca sa 40+ godina, nisu ni svi dobri igrači i dobri treneri, jer vlastitu vještinu treba prenijeti na drugoga. Nisu, osim jednom na moj izričit zahtjev, nikad došli na neki meč ili turnir da vide što i kako ja to igram u “stisci”, pa prilagodili plan treninga viđenom, te analizirali i ispravili greške. Kod trenerice je bilo više igrača koje pratim već godinama, a znatno više su napredovali mlađi.

U trening kampu u Češkoj, a prvi puta tamo sam bio stvarno početnik, sve je bilo organizirano profesionalno, treninzi kao u klubu. Prije treninga 15 min. zagrijavanje, sve vježbe, poslije treninga istezanje. Glavni nedostatak je bio što su treneri samo govorili vježbe, ali su vrlo malo učili i ispravljali igrače. Ja sam, sjećam se, imao “koma” BH blok, od 10 spinova, na stol bi od bloka pala 1 – 2. Tek za 6 mjeseci, slučajno sam zagrijavao jednog od naših najboljih trenera i isto su mi tako lopte frcale na sve strane. Samo mi je rekao da opustim ruku, amortiziram spin i lopticu “pritisnem” tijelom. Tamo mi to nitko nije rekao.

U trening grupi, većinom su bili totalni početnici, iste vježbe su se bazirale prema najslabijem, što je bilo prilično dosadno, pola treninga igranja samo FH kontre.

Zaključak? Da ili ne? Za ili protiv? Svatko tko ima financijskih mogućnosti mora odlučiti sam za sebe. Ali, ako je odgovor negativan, vrlo vjerojatno je da ćete cijeli igrački vijek ostati čokljavac. Morate dobiti 1000, 10000, 100000 istih lopti, na isto mjesto da bi automatizirali pokret i udarac.

Velika je šteta što nema niti jednog kluba za rekreativce, gdje bi bilo moguće redovito trenirati. Ovako igram samo mečeve i iste tehničke greške, kojih sam sada svjestan, neprestano ponavljam.

Evo, kako ja to nekoć (2012.) izgledalo na jednom treningu (video je dulji, kada vam je dosadan preskočite ili ugasite):