Stolni tenis je izvrstan sport za rekreaciju, malo ih je takvih. Omogućava bavljenje svim starosnim kategorijama, od 5 – 95 godina. Sjećam se, na EVTTC (Europskom veteranskom prvenstvu) 2009. u Poreču, prilikom svečanog otvaranja, na pozornicu su pozvali 6 sudionika starijih od 90. Gdje toga još ima? Na slijedećem Svjetskom veteranskom prvenstvu, koje se 2016. igra u Španjolskoj (Alicante i Elche), igrati će preko 4400 igrača, njih 10, ako požive, starijih od 90. Osim zadovoljavajuće razine tjelesne aktivnosti, primjerene dobi, broj ozljeda je zaista mali, pretežno istegnuća. Iako je broj rekreativnih igrača višestruko veći od onih po klubovima, na žalost, u nacionalnom savezu (HSTS) ne postoji niti jedna osoba koja bi se njima bavila, volonterski ili profesionalno. Dakle, sve se svodi na samoorganizaciju, kako se to nekoć fraziralo “Snađi se, druže!”.
Majka rekreativnog stolnog tenisa je garaža (podrum, tavan ili zajednička prostorija u stambenoj zgradi), a na moru plaža. Tamo, u pravilu, na najjeftinijem stolu se nadmeće ograničeni broj uvijek istih igrača, najčešće sa kupljenim gotovim reketima iz sportskih prodavaonica. Ali, čovjek mora od nekuda početi, i Timo Boll je tako krenuo sa svojim ocem… Garaža ima jednu veliku prednost – raspoloživa je 24 sata dnevno, 7 dana tjedno, nema praznika, dovoljno je samo naći sparing partnera. Koliko je garažnih (plažnih) igrača u Hrvata, ne bih znao.
Najmasovnija organizacija za igranje rekreativnog stolnog tenisa je zagrebački Sokaz, osnovan 1950., kao natjecanje sindikalnih aktiva poduzeća. Na njegovim stranicama, u dijelu Publikacije objavljene su prikupljene monografije i bilteni, koji se mogu slobodno pregledati. Za proteklih 65 godina natjecanje je naraslo od 5 liga sa po 10 momčadi, na današnjih 20 muških liga sa po 14 momčadi, i jednom ženskom, što uz pretpostavku 4 prijavljena igrača po ekipi, daje broj od oko 1100. Na stranici Baza igrača naveden je znatno veći broj, jer se igrač koji se ne prijavi za novo prvenstvo od tamo ne briše, već trajno ostaje. Tokom kalendarske godine održavaju se zasebno proljetno i jesensko prvenstvo, a, uz to, organizirana su i 2 turnira (Vodovod i Deda), te zimski kup. Natjecanje u ligi je organizirano na način da svaka ekipa ima “svoju” dvoranu, te je jedno kolo domaćin, a drugo gost. Prije su ekipe za treninge i natjecanje koristile prostorije mjesnih zajednica i poduzeća. Danas je toga sve manje, te se u tu svrhu koriste privatne dvorane (cijena: 100 kn po utakmici), popisane u blogu Stolnoteniske dvorane u Zagrebu. Slično funkcioniraju i druge lige po regijama, npr. Slavonska amaterska liga (SLAST), u međimurskoj i krapinsko-zagorskoj županiji…
S vremenom se pojavio specifičan problem, igrači koji nisu imali “svoju” garažu, nisu igrali Sokaz, nisu nikoga poznavali, a bili su željni igre. Njihovu “potrebu” je, na vlastitoj koži, osjetio Zlatko Malovec, koji bi došao u dvoranu Prečko, ali tamo ne bi imao s kime igrati. Organizirao je udrugu SINNI (Svi igraju nitko ne ispada), koja u različitim zagrebačkim dvoranama organizira turnire za početnike, te ih priprema za Sokaz natjecanje.
Specifična je i organizacija HSTK “Južna Trešnjevka”, tzv. “Tumarina Jazbina”. Osnovao ju je 2002. Zdravko Tumara – Tumi. Udruga funkcionira na zadružnom principu, danas ima dvoranu sa 3 stola i 15 ekipa (60-tak igrača), koje se sve natječu u Sokazu. Svi plaćaju mjesečnu članarinu, te se brinu o zajedničkim poslovima. Igrači i ekipe, osim u vrijeme održavanja utakmica, nisu vremenski ograničeni brojem i vremenom treninga, već to ovisi samo o njihovoj dobroj volji i želji. Kako je u dvorani stalno prisutan veći broj igrača, od kojih je dio nekadašnjih aktivnih natjecatelja, npr. Knežević, Juričević, Teodorović i dr., igrači i ekipe brzo napreduju, te se natječu u najvišim ligama Sokaza.
U nekim gradovima, npr. Varaždinu, rekreativne lige u stolnom tenisu su organizirane na način da se uvijek održavaju određeni dan u tjednu (nedjelja), u fiksno vrijeme (10 sati), u istoj dvorani (TTS), kako je to organizirao STARR. Prednost takvog sustava je da ekipa ne mora brinuti o dvorani i ugovaranju utakmice, a mana je da nema gdje trenirati, ako nema negdje već prije spomenutu garažu.
I tako se zatvara krug, koji najbolje opisuje bezvremenski hit Psihomodo Pop “Natrag u garažu”: