Puko k’o kokica

Puko_ko_kokica
Izvor: Warped Perception / Autor: Youtube

Znam da naslov djeluje atraktivno, ali, kao i kod svih psiho tema npr. Strah od pobjede (choke), stvarnost je kao iz najgore noćne more…

Zamislite da imate dijete, koje od malena pokazuje talent za stolni tenis, npr. izvrsne motoričke sposobnosti, nogomet igra bolje i pobjeđuje većinu. Uz to, psihički je stabilno, pa iz 5. setova izlazi kao pobjednik, superiorno osvaja turnire, postaje prepoznatljivo i u međunarodnoj konkurenciji. Normalno, to zahtjeva puni roditeljski angažman, nađete mu odgovarajućeg trenera, a to u našim uvjetima nije nimalo lako, posvetite se tome emocionalno, radno i financijski, u stvari ono ostvaruje svoj i Vaš san. Sve to je popraćeno i odgovarajućim objavama na društvenim mrežama. Nakon par godina, to više nije dovoljno (blog Cijena sna), uključuje se i savez, te financira odlaske na turnire, opremu, kondicijskog trenera, psihologa. Što ide dalje, “stvar” košta više. I, tako 10 godina, do trenutka prelaska u seniore, kada dijete, za Vas naprasno, odluči ostaviti reket i više ne ući u dvoranu. Mislite da ja tu nešto fantaziram? Pa, taj sam scenarij, zadnjih 10 – 15 godina, u hrvatskom stolnom tenisu gledao više puta. OK, to ne mora biti toliko drastično, dijete može nastaviti igrati u seniorskoj konkurenciji, ali mu rezultati nisu ni približni onima iz mladih dana (kadeta i juniora). Ili, ako nije skroz zapustilo školu, pa je steklo zanimanje kojim se može baviti ostatak života. Koji su uzroci tome? Zašto je to važno? Ako se pogriješilo jednom, da se greška ne ponavlja u nedogled. Pročitajte ovo ili pogledajte ovo:

Dešava se, slično, i u rekreativnom stolnom tenisu, gdje igrač nakon 10 godina treninga i postignuća najviše razine (npr. 1. lige Sokaz-a), ostavi sve i više ne uđe u stolnotenisku dvoranu. Ili, igra samo trening mečeve, ili samo trenira. Ima i drugih pojavnosti istog sindroma, npr. igrač igra s istim reketom duže vrijeme i sve bolje. I, dosegne određeni nivo, pobjeđuje većinu protivnika s kojima je prije bio ravnopravan. Onda, tjedan prije prvenstva, promjeni reket, npr. glatku gumu na BH u soft, ne igra više ništa, ne sluša preporuke da se vrati na staru postavu. U 12 kola, od 36 mečeva, ostvari 5 – 6 pobjeda, tek u posljednjem kolu vrati se na stari reket. Ima još… Pitam jednog trening partera za igrača kojeg nisam vidio kako igra već više godina, a on mi kaže: “On super trenira i dobro igra do 8, ali dobiva vrlo malo setova i mečeva”.

Znam da nisam dao odgovor ni na jedno pitanje, ali to nije lako, a da ne bi bilo pogrešno, bez sveobuhvatne pojedinačne psihološke analize.