Vid stolnotenisača II

Posted on 12/05/2019 by Geek

U prvom blogu na ovu temu “Vid stolnotenisača I” saznali smo da Timo Boll ima bolji vid od pilota borbenog zrakoplova. Kako, zašto? Pa, da vidi lopticu koja s 3 m udaljenosti dolazi sa 100 km/h i rotacijom od 120 okretaja u sekundi, on mora imati savršeni vid. Kako igra od malena, taj mu se vid i razvio. OK, super za njega 🙂 ! Ali, kakve to veze ima sa rekreativnim igračima? Ima, i to ona druga strana, kroz slabljenje vida tokom godina, a objašnjeno u članku iz klinike “Svjetlost“:

Starosna dalekovidnost (prezbiopija)
Što je starosna dalekovidnost?

Prezbiopija ili starosna dalekovidnost dio je prirodnog procesa starenja oka. Počinje se javljati u ranim četrdesetim godinama. Uzrokovana je smanjenom mogućnošću mišića u oku koji savijaju našu prirodnu leću (leća ima oblik diska pri gledanju na daljinu, a nalikuje kugli kada gledamo na blizinu). Također se s godinama događaju i promjene u strukturi leće i ona gubi elastičnost koju je imala u mladosti.

Proces slabljenja akomodacije (mogućnosti izoštravanja slike na blizinu) završava otprilike u šezdesetoj godini i tada osobama koje dobro vide na daljinu, za čitanje treba dioptrija +3.00.

Postoji više mogućnosti korekcije starosne dalekovidnosti. Jedna mogućnost je nošenje naočala ili kontaktnih leća, dok se danas se sve veći broj pacijenata odlučuje na operativnu korekciju.

Koji su simptomi starosne dalekovidnosti?

Glavni simptom prezbiopije je otežano fokusiranje slike i zamućen vid na blizinu, osoba ju najčešće primijeti kada kod čitanja slova postanu nejasna i premala. Kod dužeg gledanja na blizinu dolazi do naprezanja i umora očiju, koju često prati suzenje, ponekad i glavobolje. Ove su smetnje jače izražene u uvjetima slabijeg osvjetljenja.

Kada netko ima 50 ili 60 godina, tokom igre trebao bi nositi naočale ili leće. Jer, stolni tenis je kao pantomima. Prvo, morate vidjeti pokret protivnika, koji upućuje kamo će uputiti lopticu, a zatim čuti zvuk, jer tuplji zvuk upućuje da je udarac izveden direktno, sa više drva (kontra), dok manje intenzivan zvuk upućuje na više gume (spin). Ako na lopticu krenete tek kada ju je protivnik uputio, već ste zakasnili! Dalje, lopticu treba pratiti cijelom putanjom, do vlastitog reketa, te izvođenja svog udarca. Znam da ovako napisano djeluje komplicirano, ali to mozak izvodi prilikom svakog udarca. Ako igrač ne nosi naočale (leće), a trebao bi, što je često, dešava se da promaši cijelu lopticu ili je pogađa rubom reketa. U pravilu, takvom kažem da bi morao nositi naočale (leće), a zatim slušam gomilu “opravdanih” razloga zašto to ne čini.

Vidne sposobnosti stolnotenisača, posebno onih profesionalnih, mogu se i dodatno trenirati, što je opisano u članku engleskog trenera Eli Baratya, a njihov savez omogućava besplatno prisustvovanje predavanju. Legendarni američki trener Richard McAfee preporučuje u treningu koristiti posebne naočale, te na taj način izoštriti vlastiti vid.

Muljam, žuljam

Posted on 09/05/2019 by Geek

Ovaj blog je nastavak prethodnog, sa izvještajem sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva 2019. u Budimpešti. Naime, to je prilika da se na istom mjestu skupe svi koji nešto znače u stolnom tenisu, da sagledaju sadašnjost i isplaniraju aktivnosti za budućnost. Prilika je da se o tome izjasni i Predsjednik ITTF-a (Međunarodnog stolnoteniskog saveza), a na tom mjestu je od 2017. Nijemac Thomas Weikert. Interview s njim organizirao je TTD (TableTennisDaily). Demokratski i za stolni tenis funkcionalno bi bilo da se, prije razgovora, na nekom ili više foruma, organiziralo prikupljanje i izbor pitanja, kako Predsjednik ne bi pričao o tome što on želi, već ono što interesira igrače. Nije mi poznato da je to učinjeno, tako da, po meni, nema nekih prevažnih pitanja… No, na svakom je da donese svoje zaključke, a koga interesiraju moji, može, ali ne mora, pročitati nastavak. U trenutku pisanja ovaj video pogledalo je samo 7 tisuća pratitelja Youtube-a, dok je npr. finalni meč 280 tisuća (!).

Idemo analizirati razgovor:

U Kini stolni tenis igra 300 miliona igrača;
Svaki kontinent bi morao imati barem jedan vrhunski trening centar (ne znam zašto, za Europu, nisu potpomogli WSA?);
Azijati su znatno premoćni, posebno u ženskoj konkurenciji;
ITTF posjeduje dvorac u Lussani, koji namjerava prodati, te reinvestirati u trening centar;
Sada ide tema o različitim bojama guma, kojom ću se “pozabaviti” detaljnije. Nazove kupac i traži svijetlo plavu gumu Gewo Nexxus EL Pro 48, debljine 2.1, a na skladištu ima samo zelena! Kako bi to bilo tek kod modno osviještenih igračica? OK, razlikovanje boja guma na reketu (crvena i crna), zbog njihovih mogućih različitih karakteristika, je nužnost, ali ovo dalje je totalna glupost. I da to Predsjednik ne kaže, nego, eto, pitati će većinu, pa kako oni odluče. Pri tome se još i smješka. Ne znam da li je ikada prošetao među igračima za kamenim stolovima u parkovima, jer oni su najšira baza? Polovica njih još uvijek broji setove do 21, manje od 10% ih je čulo za plastične loptice, dok neki još koriste one od 38 mm (Idealke);
Veliki problem su razlike u lopticama, a, istovremeno, ITTF je dopustio Butterfly-u registraciju novog tipa S40+, kao kombinacije postojećih. Loptica je bešavna, kao XuShaoFa, a napravljena je od ABS plastike i hrapava kao šavna DHS D40+. Nakon sat, dva igre loptica izgubi hrapavost, te se “pretvara” u staru Butterfly G40+;
ITTF ima voditeljicu za opremu Claudiu Herweg, koja se bavi problemom zabranjenog tuninga (boosting) guma, a Predsjednik, niti približno, ne zna koliko profesionalnih igrača to radi (> 90%);
Ideja je da bi se test guma radio tek u završnici natjecanja, dok bi poštedili igrače koji bi prethodno ispali (?!). Zadatak je promijeniti “mentalitet” igrača, da svi ponovno postanu pošteni, a time se bavi naš Zoran Primorac;
ITTF se prethodnih godina nije trudio privući sponzore, “posao” je do 2020. prepustio agenciji (TMS), što rezultira malim prihodima, te nagradama za igrače na turnirima,. U tome je badminton znatno premašio stolni tenis. Kako novca nema, razmišljaju da ga preraspodjele iz “šupljeg u prazno”, pa bi manje dobivali pobjednici, a više svi sudionici. Jer, ako igrač na turniru ne prođe kvalifikacije, ne da ništa ne zaradi, već izgubi novac na prijevoz, smještaj i prijavninu;
Što je sa TTX-om (stolnim tenisom po vani), kao najširom bazom, kojeg “krase” jednako glupa pravila kao ova o bojama guma, Predsjednik nije rekao ni riječi.

Oni koji cijeloj problematici žele prići znanstveno, mogu pročitati i pogledati prilog s portala Dnevnik.hr “Kako otkriti lažljivca?“.

Da zaključim. Očito, stolni tenis nema sreće sa izborom vodećeg čovjeka. Prvo je na čelu bio Kanađanin Adham Sharara, koji bi, možda, bio ekspert za hokej na ledu, ali, oni kao nacija, pojma nemaju o stolnom tenisu. Jer, prvo nešto moraš učiniti kod kuće, pa tek onda možeš izaći van. Sada smo dobili političara “hrvatskog tipa”, koji mulja i žulja, sve u nadi da neće morati odgovoriti na teško pitanje: “Zašto stolni tenis već godinama stagnira i pada, a on malo čini da to spriječi?“.

Ali, na dugi rok, stvari će se riješiti same po sebi, po darvinizmu (procesom prirodnog odabira). Uspješniji sportovi, koji su se bolje prilagodili novom okruženju društvenih mreža, sa efikasnim rukovodstvom, će napredovati, ostali će stagnirati i izumrijeti. Moji roditelji su igrali stolni tenis, nastavio sam ja i prenio to na svoju djecu, ali za unuke više nisam siguran.

Svjetsko prvenstvo (WTTC) 2019.

Posted on 05/05/2019 by Geek

Nije me bilo 3 tjedna sa novom objavom, valjda proljeće i time uzrokovan manjak spisateljske ambicije. No, interes za stolnim tenisom nije splasnuo.

Idemo sada u Budimpeštu, gdje se održalo pojedinačno Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu. Jesam li bio tamo ili ću samo prepričati što sam o tome pročitao (čuo) od drugih? Bio sam, 1. dan glavnog turnira (utorak, 23.04.). Dan nije bio loše izabran, jer su se u roku 1 sata na stolovima, u glavnoj dvorani, mogli pogledati mečevi Karakašević – Ma Long, Kojić – Fan Zhendong, Gaćina – Boll, te Calderano – Cifuentes (Arg). Dojmovi? Svjetskim profesionalnim stolnim tenisom zavladali su backhandaši. Zašto? Pa, kada Kinezu, a oni su još uvijek velesila, daš lopticu u forehand, ispali je kao iz topa, pri čemu svaki spin još ima i side. Takav udarac se u našoj rekreativnoj (čokljavoj) šatri zove “Izuo ga iz cipela”. Znači, jedini način relativno ravnopravne igre je BH strana. Ali, ni tu nema previše šanse, gledao sam, začuđeno, BH udarac Fan Zhendonga, jako zarezanu lopticu u zadnjih 10 cm stola, koljenima digne spinom, a onda rukom, kao kopitom, udari ravno. Nakon meča, sreo sam Kojića, koji se muški borio, ali, po njegovim riječima, nije imao šanse, Kinez je jednostavno prebrz. Karaš se uopće nije suprotstavio Ma Longu, unaprijed je procijenio da njegovo 5. desetljeće u tom meču nema što tražiti. Negativno sam bio iznenađen igrom Huga Calderana (Bra), svaku lopticu, nezavisno od rotacije, udarao je svom snagom, “visio” je u meču protiv osrednjeg Argentinca, a na kraju se ovaj sam pobijedio. Jer, kako da pobijedi, ako sam u to ne vjeruje? Pohvala Pucaru, dobiti Achantu i Ovtcharova na “velikoj sceni” nije mala stvar, ali za veći uspjeh fali brzine, a i FH mu je “europski” slabašan. Toliko o direktno viđenom.

Zasluženi novi (stari) prvak je Ma Long. No, ovaj puta ždrijeb je bio povlašten za Europljane i ostale kosooke, tako da su se, s izuzetkom Gauzy-eve pobjede nad Xu Xinom, Kinezi sami “pomlatili”. Na kraju, slučajni finalist bio je Mattias Falck, ex Karlsson, koji je nakon ženidbe uzeo ženino prezime (!). On je u polufinalu pobijedio korejskog teenagera An Jaehyuna, barem ja nisam vidio u njemu ništa osobito, dok u finalu nije imao nikakve šanse. I, kako (što) igra taj Falck? Pa, ima dobar backhand, što bi rekli “Beka ne šteka!”, ali mu je forehand slabašan, pa na njemu ima soft (gumu sa kratkim pipcima). E, sada ide stolnoteniska industrija, jer je dotični, nakon Ma Lina, Yasakin maneken. “Kao” igra sa drvom Ma Lin Carbon, na FH ima soft Rakza PO, a na BH Rakza X. Sve je to trič-trač, kvoč-kvač, jer navedeno drvo i gume nemaju dovoljno snage, konkretna BH glatka (backside) guma je tehnološki zastarjela 5 godina, te nije ni dovoljno brza, ni hvatljiva. Odmah su se neki, konkretno TT11, javili sa ponudom baš takvog reketa, kao idealnog, a ima i stručnih komentara tehnike igre. Bez veze! U ženskoj konkurenciji pobijedila je Liu Shiwen, koja se mnogima, i kod nas, sviđa, ali nikako da, nakon Zhang Jikea, nađe pristojnog dečka (muža).

Interesantno, prvenstvo se opet igralo sa lopticama Butterfly A40+, kao i u Halmstadu, a to su u stvari DHS D40+ šavne loptice od ABS plastike, kojih nema u prodaji (!).

OK, sada kada smo prokomentirali rezultate, idemo i o drugim, manje važnim “stvarima”. Igralo se u 3 dvorane (ex paviljona) velesajma (Hungexpo). Iako nije udaljen od centra grada, npr. od glavne autobusne stanice (Népliget) 3 tramvajske stanice, kvaka je da tu prolazi željeznička pruga, koju ne možeš proći niti ispod, niti iznad, već samo slučajno, uz tramvajsku prugu. No, njima (Madžarima) ipak svaka čast, jer su oživili paviljone, a u sklopu imaju i hotel. Tamo će, kasnije tokom godine (30.06. – 06.07.), biti održano i EVC (Europsko veteransko prvenstvo), na koje se prijavilo više od 3400 igrača. U Zagrebu ne možemo imati ništa od toga, jer je Zagrebački velesajam mrtav grad. Do sada sam bio na 2 svjetska prvenstva, u Zagrebu 2007. i Dortmundu 2012., a slijedeća će biti u Busanu (J. Koreja), Houstonu (SAD) i Chengdu (Kina), pa tamo sigurno neću ići. U prvom paviljonu su izlagali (prodavali) stolnotenisku opremu, te postavili stolove za rekreativno igranje. Ponuda opreme bila je slaba, valjda nisu očekivali veću potražnju, nekih svjetskih brandova uopće nije bilo (XIOM je u Budimpešti samo obojao jedan tramvaj). Većinu su zastupali domaći dobavljači, koji su nudili tek simbolične popuste (10 %). Na DHS štandu, kojeg u Europi zastupa TT11, bio je njihov norveški suradnik (TTEX.no), a imali su svega 2 primjerka drva DHS Hurricane Long V, s kojim, pored Butterfly Viscaria i Stiga Dynasty Carbon, igra najviše profića. Pohvale idu za Gewo, koji se jako “gura” (Joola i Donic padaju), pa su imali ponudu direktno iz Njemačke, npr. majice iz najnovije kolekcije za €8 (60 kn).

Što napisati za kraj? Šteta što nitko (HSTS ili nepostojeća udruga rekreativnih igrača) nije organizirao autobusni posjet, jer se povoljno, na jednom mjestu, u živo, moglo pogledati sve najbolje u stolnom tenisu. Ovi turnirčići, poput Challengera u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj neće pred Vaše oči dovesti ponajbolje svjetske igrače.

Kineska fake(ozofija)

Posted on 10/04/2019 by Geek

Ako upitate jezikoslovca Bratoljuba Klaića što je to fake(ozofija), neće znati, to je nauka o lažnjacima. Prvo ide slika, a onda objašnjenje.

Kaj je to na gornjoj slici, neki modni katalog za žene, kakve to veze ima sa stolnim tenisom? U ovom omotu danas su stigle stolnoteniske gume iz Kine. Znači, kod pakiranja guma koje šalju u inozemstvo, ne koriste kupljenu omotnicu, već izrežu stari papir. Zašto? Zato, jer im je svaki juan (1 ￥ = 1 kn) važan, oni su do nedavno živjeli doslovno u blatu, a to trajno ostavi trag u psihologiji čovjeka, tako da poslije štedi tamo gdje treba i gdje ne. Znači, ako ne kupujete neki brandirani stolnoteniski proizvod iz Kine, npr. drvo DHS Hurricane Long V, iz pouzdanog izvora, kupiti ćete jeftino, ali, pri tome, oni će gledati da na Vas potroše još manje, najmanje što mogu. Normalno, rezultat toga je “krš”.

Svaki mjesec, barem jednom, “osvane” neki igrač sa fake (hrv. lažnim) reketom u ruci. Kako to izgleda? Pogledajte.

Znači, za $24 (oko 160 kn) na Ebay-u (ima i skuplji preprodavač na domaćem Njuškalu) dobijete reket koji se kao sastoji od drva DHS Hurricane Wang ($139) ili Stiga Carbo 7.6 WRB (€86.90), guma Butterfly Tenergy 05 2.1 crvena (€59.90) i DHS Hurricane3 Neo National Blue Sponge 2.1 crna (€99.90) i futrole! Bingo! E, nije. Što, u stvari, dobijete? Na donjoj slici je drvo, bez guma.

Dobijete loše drvo, relativno brzo (oko OFF), a ovo na slici je teško 105 grama (profići igraju sa 92 g). Kada nalijepite normalne gume od 45 – 50 g/kom, cijeli reket teži od 190 – 200 g, što je “prikladno” za zidare, mesare i slične struke (s jačom rukom). Na slici ispod je kopija Stigina drva, na kojem je vidljivo odvajanje furnira (splintering, označen crveno) i original, drva su samo približno ista, pogledajte tisak na dršci i godove završnog furnira.

Zašto se furnir odvaja (trga)? Zato, jer je, kao završni furnir, upotrebljen najlošiji (najjeftinij), a takvo je i njegovo lijepljenje. Gume (?!) su potpuno neelastične, više sliče linoleumu, bez traga kaučuka, imaju miris po zagorjeloj plastici. Na drvo, koje nije lakirano, “gume” su zalijepljene vrlo lošim ljepilom, tako da se, nakon mjesec, dva, same odlijepe. I, što Vam ostane od cijelog reketa? Futrola. Kada, s ovom novom spoznajom, sve ponovno proračunate, vidite da ste futrolu, koja vrijedi 20 – 30 kn, u stvari platili 160 ili više kn, matematika je sasvim drugačija. U cijelom tom “poslu”, gubitnik je unaprijed poznat, to ste Vi, a dobitnik je Kinez. Istina, mogao se taj reket, bez znatno većeg troška, tek za par juana (kuna) više, napraviti i znatno bolje, tako da bi ga mogli bolje iskoristiti, ali nije, zbog maksimiranja profita i “duševnog” stanja iz uvoda.

OK, ovo je “najgrublji” način lažiranja, ali ima li suptilnijih? O, da. Na primjer, pogledajte ovo drvo Sword WarHammer.

Ono je, po strukturi 5 + 2 ALC, istovjetno originalu W997, ali po izboru furnira, obradi i lijepljenju nema veze. Kinezi lažiraju i sami sebe, pa pogledajte ove usporedbe Ma Long-ovog drva.

Kinezi vole plavo! U stolnoteniskom svijetu, što znači plava boja? Pa, da je guma za FH i nacionalna, tj. za kineske igrače najvišeg ranga, s DHS H3 Neo National Blue Sponge igraju Zhang Jike, Ma Long, Fan Zhendong… Ali, po onoj domaćoj poslovici “Vidjela žaba da konje potkivaju, pa i ona digla nogu”, gume SanWei Target National, Friendship Battle II Provintial, Yinhe Earth II imaju višu cijenu od ostalih samo zbog plave boje spužve. Jel’ ona stvarno čini gumu boljom od ostalih? Ne. Kako znam? Pa, njemački ESN, za svoje brandove, ima različite boje spužve, npr. za XIOM je crna, Andro se zeleni, a Donic plavi. Ali, niti jedna od guma, samo zbog boje spužve, nije bolja, ni lošija, od ostalih.

Kao poslasticu za kraj, pogled u kinesku prodavaonicu dpin100.com sa originalima, u kojoj možete provjeriti i cijene.

P.S. Kako je to već treći, četvrti blog na istu ili sličnu temu (Kineski FAKE, Kineski gotovi reketi, Kako prepoznati lažnjak…), s tim Vas više neću “daviti”.

P.P.S. Ako drvo ne kupujete na Alibabi, Ebay-u ili Njuškalu, već od našeg “renomiranog” trenera u dvorani, te mislite da ćete na taj način izbjeći “lažnjak”, VARATE SE!

Dobne granice za stolni tenis

Posted on 13/03/2019 by Geek

Danas ćemo o nečemu što do sada nismo napisali, a to su dobne granice za uspješno bavljenje stolnim tenisom. U prvom ćemo dijelu “konzultirati” EmRatThicha i njegov blog Pingsundy, a za rekreativce biti će to moje osobno iskustvo. Normalno, granice nisu apsolutne, već daju preporučljive dobne skupine i rezultate koji se mogu očekivati.

Za buduće natjecatelje, koja je najviša dob kada moraju početi? 10 godina, optimum je 6 (po kineskim mjerilima), a Ma Long i Ai Fukuhara (na slici) su počeli sa 5. Prvo, pogledajte kineske klince iz Fuyana, kod njih nema stajanja, sve je u pokretu.

Među djecom iste dobi (godišta) važan je i “relativni starosni efekt”, tj. bolju perspektivu imaju djeca rođena u siječnju i veljači, o čemu detaljnije možete pročitati u članku “The Relative Age Effect in the Chinese National Table Tennis Team“. Svakako, kvaliteta treninga je važnija od kvantitete, bolje je 1 sat učiti ispravnu tehniku, od 5 sati neispravne. Pri tome, u klubu, djeci i roditeljima bi trebalo nedvosmisleno reći koja djeca, po svojim sposobnostima, pripadaju A skupini (natjecatelji, trening svaki dan), a koja B grupi (rekreativci, 2 – 3 puta tjedno).

Sada, pogledajte “trening” u GSTK Zagreb, snimljen 2018. za emisiju “Školska liga“, a povodom 70. obljetnice kluba. Zvuk je namjerno uklonjen, da bi obratili pažnju na tehniku igre i kretanja naše djece. Iako bitno stariji, tehnika igrača, brzina, pokretljivost su neusporedivi sa Kinezima, jedino u čemu naši prednjače je “oblekica”, sve brandirana (XIOM, Butterfly, Adidas…).

I, koja je to dob kada profesionalni stolnotenisač postiže svoj maksimum? 28.3 godine.

Koje su dobne granice i očekivanja kod rekreativnih igrača? Igrači često spominju kako su igrali u ranoj mladosti, prije 20 – 30 godina, ali nisu aktivno trenirali. No, taj podatak je, barem po mom iskustvu, zanemariv. Jer, koliko tijelo pamti nešto što je bilo prije toliko godina? Prema tome, ako ste se odlučili za aktivno igranje stolnog tenisa, uz minimalno 2 – 3 treninga tjedno, kvaliteta i brzina igre, a time i liga koju ćete doseći (npr. u Sokaz-u), bitno će biti određeni s dobi u kojoj ste počeli, i to kako slijedi:

do 30 odličan,
do 40 vrlo dobar,
do 50 dobar,
do 60 dovoljan,
preko 60 nedovoljan.

Drugim riječima, za dostizanje određene razine igre, a uz istu razinu sposobnosti, što ste stariji, morati ćete uložiti više rada (treninga).

Za igrače preko 50 godina vrijedi da koliko treningom napreduju u tehnici, toliko, zbog slabijeg vida (staračka dalekovidnost) i pokretljivosti, gube na brzini. U tim godinama igraču se čini da je loptica sve brža, a, u stvari, on je sve sporiji. U stolnom tenisu, zna se, brzina je sve. Zbog toga su igrači – početnici, u toj dobi, idealni kandidati za korištenje “materijala” (trave ili antispina), jer im služe da uspore igru. Dalje, česta je navada da ne nose naočale, čime još slabije vide, pa im se dešava da u udarcu promaše cijelu lopticu. Oni koji se još nisu obeshrabrili mogu pogledati uvod filma “Never too old for gold” (hrv. Nikad prestar za zlato), koji prati pripreme i nastup igrača na Svjetskom veteranskom prvenstvu 2010. u Hohhotu.

Servisna pravila u stolnom tenisu

Posted on 07/03/2019 by Geek

Jedna od najspornijih “stvari” u rekreativnom stolnom tenisu su servisna pravila. Zašto baš rekreativnom, a ne i profesionalnom? Kod ovog prvog nije prisutan licencirani sudac. To i nije neki problem na turnirima, ako i kada sudi netko treći, jer on nije direktno zainteresiran, te je iz toga i “a priori” neutralan. Ali, u ekipnim natjecanjima (Sokaz), gdje jedan meč sudi domaći, a drugi gostujući igrač, često su pristrani, pa “žmire” na opstrukcije pravila “svog” igrača, ali zato izvrsno vide mane protivnika. Dalje, rekreativci, u pravilu, nisu školovani igrači, znatan broj ih i ne zna, u detalje, pravila stolnog tenisa. Koliko igrača ima neispravan servis? Po vlastitoj procjeni, 30 – 50%. Normalno, posljedica toga su svađe, predaja i napuštanje mečeva, te naknadne “jadikovke”. Pa, da vidimo što piše u pravilima stolnog tenisa:

Oni koji znaju engleski mogu sve to pogledati u video prezentaciji, te uobičajenim “odstupanjima” od pravila:

Pridodati ću još neke viđene “mane”:

ruka u kojoj je loptica nije skroz otvorena;
u trenutku kontakta reketa server isturi trbuščić, tako da protivniku loptica ostane skrivena;
loptica se iz ruke, prije servisa, nabacuje nazad, naprijed ili u stranu, tako da u padu nema vertikalnu putanju…

Nema više ili manje neispravnog servisa, svako odstupanje od servisnog pravila je identično, nezavisno, donosilo ono prednost serveru ili ne.

Jedno od najpoznatijih suđenja pogrešnog servisa je iz meča na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, u finalu, između Ding Ning i Li Xiaoxia, koji je ova prva izgubila, o čemu se poslije raspravljalo u mnogim sportskim magazinima. Sutkinja je upropastila cijeli finalni meč, i pozornost, umjesto sa igračica, skrenula na sebe.

A, pogledajte i ovo:

Pa, ako profići ne znaju servirati, što tek onda reći rekreativcima? “Najbolji” je slučaj sa Baumom, kojem, prilikom pada, loptica ide iza glave, pa je primatelj “kao” ne vidi… Pitao je suca da li da si odreže glavu? 🙂

P.S. Za Sokaz vrijedi nepisano pravilo “Iz ruke ne serviraju samo oni (igrači) koji to NE ZNAJU!” 🙂 .

Stolni tenis u poduzećima

Posted on 28/02/2019 by Geek

Davno, prije više od 50 godina, možda sam imao 5 ili 6, mama je radila na Radničkom sveučilištu “Moša Pijade” (danas Pučko otvoreno učilište Zagreb), a tata, preko puta Vukovarske, na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER). Sudjelovali su u natjecanju parova u stolnom tenisu, a ja sam silno navijao, toliko da mi je to sjećanje, eto, ostalo do danas. Bilo je to doba “trulog” socijalizma, kada su poduzeća brinula i o ostalim aktivnostima svojih zaposlenika. Iz tog doba, a i nešto prije, datira i Sokaz (Rekreativna stolnoteniska liga Zagreba). Kao podsjetnik, iz monografije 5 godina SOSAGZ-a (Stolno-teniske organizacije sindikalnih aktiva grada Zagreba), možete pogledati popis ekipa koje su sudjelovale u natjecanju (npr. Lim, Pliva, Ventilator…).

Idemo na današnje stanje. Nedavno je zatvoreno jedno od posljednjih mjesta za igranje u zagrebačkim poduzećima, podrum RIZ-a u Božidarevićevoj. Poduzeće je u stečaju, pa ne može, u popodnevnim satima, osigurati čuvarsku službu. Prije toga, zatvorene su i druge dvorane, npr. u Pošti 2, gdje je igrala ekipa KUD “Golub”. Još vrlo malo poduzeća ima “svoje” stolnoteniske ekipe, pozitivan primjer je “Pliva”. No, mora li tome biti tako, da li je stolni tenis u poduzećima “mrtav”?

Preko bare, firma Killerspin, za koju nismo čuli duže vrijeme, u kojoj je legendarna Biba Golić (uz Iliju Lupuleskua, partnera u parovima našeg Zorana Primorca, kada su na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojili srebrnu medalju) pokrenula je akciju UnplugNPlay (eng. Isključi se i igraj). Cilj programa je, tokom radnog vremena, pokrenuti zaposlenike informatičkih i sličnih poduzeća, one koji većinu svog radnog vremena provode sjedeći za računalima, na fizičku aktivnost igranja stolnog tenisa. U poduzećima, npr. na hodnicima, neiskorištenim konferencijskim dvoranama, skladištima i sličnim mjestima oni postavljaju stolove, osiguravaju opremu za igru (rekete, mrežice, loptice), te organiziraju turnire među zaposlenicima. Jer, nije to mjesto samo za relaksaciju, već i za upoznavanje i zajedničko druženje. Evo, pogledajte kako to izgleda u jednoj poslovnoj zgradi, kakvih je danas pun Zagreb, u Chicagu:

Kakve to veze ima s nama? Pa, i kod nas je, u informatičkim firmama, prisutan isti trend. Navesti ću samo neka poduzeća iz Zagreba koja već imaju stolove: T-Com, Poslovna inteligencija, A1, Visage Technologies… Van Zagreba, svakako, naveo bi jednu od najvećih hrvatskih informatičkih firmi Infobip iz Vodnjana. Od kuda ja to sve znam? Dolaze ljudi i kupuju rekete. Katkada kupe i krivo, npr. služba nabave T-Com-a kupila je u Decathlonu stol za vanjsku upotrebu, koji prima 0% spina, i postavila ga u konferencijsku dvoranu. Ljudi ne znaju, nisu oni krivi… Kako im pomoći? Pa, jednostavno, u okviru Sokaz-a ili još bolje Saveza, napraviti plan i angažirati osobu na promociji stolnog tenisa u poduzećima, te ponuditi im kompletnu “uslugu”, od nabave opreme, preporuke trenera, pomoći oko sudjelovanja u natjecanju. Taj rad ne treba biti samo volonterski, jer što je u investiciji u poslovnu zgradu trošak nabave 4 – 5 stolova i 10 reketa? Manje od kapi u moru.

Pa, zašto onda kod nas “nema sluha”? Odgovoriti ću Vam, posredno, pitanjem. Što mislite, kakav bi ja bio generalni direktor poduzeća Vetropack Straža d.d. iz Huma na Sutli, a da i dalje živim u Zagrebu i nikada ne odem u Hum? Sigurno, loš.

Na kraju, poruka svim poduzećima i zaposlenicima koji bi se htjeli baviti stolnim tenisom:

Cijena stolnoteniskog sna

Posted on 19/02/2019 by Geek

Ovako je 16.02. Qingdao (Kina), rodni grad Zhang Jikea, osvjetljenjem na 53 nebodera, obilježio njegov 31. rođendan. Sada čekamo da Varaždin i njegov gradonačelnik Čehok, rodni grad bivšeg “manekena”, nadmaši Kineze u proslavi njegovog skorog 50. rođendana. No, šalu na stranu…

Sjećam se, kada sam prije 10-tak godina bio na jednom treningu u Zaboku, poslije, na kavi, jedan od prisutnih iz Hrvatskog skijaškog saveza opisao je kako će ta sezona roditelje Sofije Novoselić koštati €100000. Ona, u cijeloj karijeri, nije ostvarila značajnije rezultate, tako da sumnjam da su roditelji ikada povratili uloženi novac u njenu skijašku karijeru.

Idemo na stolni tenis, tamo se ipak bolje snalazimo. Koliko godišnje košta trening i natjecanja jednog mlađeg kadeta(tkinje) ili kadeta? O tome sam razgovarao sa trenerom iz Sv. Lovreča, koji je tvrdio da natjecateljska godina roditelje košta minimalno 5000 kn, što je opisano u blogu Natjecateljski turniri, a prosječno, sa opremom od minimalno 2 para guma, od 600 – 1000 kn mjesečno. I to samo nacionalna “karijera”.

Koliko godišnje košta stolni tenis klinca/klinceze sa međunarodnim ambicijama? 100000 kn, a to je opisano u članku na stranicama HSTS-a o Hani Arapović. Dotična bi trebala slijedeće sezone igrati Superligu za Pulu, a trenirati u Linzu (Austrija). Sumnjam da će, uz trening, natjecateljske i putne obveze moći pohađati i jednu smislenu srednju školu.

Jel’ to plafon? O, ne. Natjecateljska godina francuske seniorke Marie Migot košta €50000, a kao osobnog trenera angažirala je ex izbornika Hrvatske Nevena Cegnara. OK, nešto zaradi igrajući njemačku ligu, nešto joj dodatno da i predsjednik kluba, ali, sa 21. godinom, ona još uvijek nije na pozitivnoj 0. Kada će početi zarađivati novac od stolnog tenisa? Ne zna se!

Stolnoteniski san košta. Većina natjecatelja neće ništa zaraditi, već će stolni tenis zaraditi na njima. A, tko konkretno? Pa, vlasnici klubova koji organiziraju turnire, Savez, prodavači opreme, privatni treneri… Tko može sanjati stolnoteniski san? Bogatuni (tajkuni). Ako niste među njima, probudite se!

Pro bono

Posted on 18/02/2019 by Geek

Za navedeni izraz Wikipedia kaže: “Pro bono stoji za latinsku izreku pro bono publico. Pojam obično označava profesionalno savjetovanje ili zastupanje bez naknade… Pro bono je dakle volonterski rad, kao javna usluga.” Da to prevedemo “po naški”, ako si na jednoj strani dobio (zaradio), u redu je da, na drugoj strani, dio vratiš. A, zašto bi itko ikada išta vratio? Pa, da pokaže da posao ne radi samo zbog novca, već da ga uistinu voli, što će mu osigurati da radi bolje i s interesom, a i kupci (korisnici) će biti zadovoljniji. Tako bi to trebalo biti. I bilo je tako, nekoć.

Butterfly je od 2003. do 2008. objavljivao mjesečnik Butterfly News, koji su distribuirali e-mailom, sa vijestima iz svijeta stolnog tenisa, zatim, tu su bili članci o opremi, psihologiji, tehnici igre, a imali su i koristi od toga, jer bi u svakom broju detaljnije predstavili neki svoj proizvod. Bilo je tu jako dobrih članaka, npr. sjećam se cijele serije, tada njihovog glavnog trenera Maria Amižića, o psihologiji. Onda je došlo vrijeme interneta, pa je Butterfly, na svojim stranicama, objavljivao članke u dijelu Butterfly Mag. Ali, zadnji članak je datiran sa 20.07.2018., i to je bila serija od 4 videa u čijem nastanku je sudjelovao Richard Prause, “maneken” je bio Tiago Apolonia, a bavili su se treningom na Butterfly robotu Amicus. I, od tada, znači 7 mjeseci ništa, što bi na šatri rekli “štani”. Interesantno, na Butterly USA se članci i dalje objavljuju, zadnji su o rezultatima sa Portugal Open-a i smrti bivše svjetske prvakinje Zhang Li. Kanal Butterfly Japan na Youtube-u je prepun video zapisa, zadnji od prije 6 sati, interview sa Junom Mizutanijem, za kojeg kažu da već sada koristi nove gume Dignics 05. Ima i dio “Let Me Use Yours!” (hrv. Da iskoristim tvoj!”), gdje 2 profića zamijene rekete, te opisuju prednosti i mane kombinacije drva i guma. Znači, samo nama Europljanima ne treba ništa dati (vratiti), već samo skupljati pare…

Slično je i sa Stigom. Oni, također, za nas ne-kosooke objavljuju malo, pa ništa, dok za kinesko tržište imaju cijelu seriju edukativnih videa o tehnici igre, prijenosa mečeva, sponzoriraju turnire na kojima sva djeca imaju Stiga majice. Pa, čemu mi (Europljani) služimo? Očito, stolni tenis ne znamo igrati, ali zato smo lijepi i bogati, pa nas obasipaju najavama novih kolekcija oblekice, poput Donic-a ili XIOM-a:

Ima li onih koji više daju, nego zarađuju? Ima i toga. Zovu se Stag, sjedište im je u Indiji, po zemljama ex Balkana i Italiji donirali su mnoštvo stolova, a ne znam da neki igrač igra s njihovim drvom ili gumama, eventualno prodaju loptice. Stag je globalni sportski brand, no ne znam da li će ikada vratiti novac uložen u stolni tenis. Na slici je njihov predstavnik (u sredini), u društvu Predsjednika našeg saveza i trenera Štencla.

A, sada “magarac na zadnje mjesto”. Ovaj blog do sada ima 715 članaka, pri čemu je za pisanje (od ideje, pisanja, uređivanja fotki i videa, te prosječno barem 10-tak jezičnih i gramatičkih ispravaka) svakog potrebno oko 4 sata. Znači, do sada je, u proteklih nešto više od 5 godina, utrošeno oko 3000 radnih sati, tj. više od jedne cijele radne godine. Vjerojatno, da je isto vrijeme iskorišteno na trening, igrao bih znatno bolje. Ili, ne bih? Tome treba pridodati i trošak hostinga, momentalno $8 mjesečno na Digital Ocean-u, ukupno oko 4000 kn. Ali, nije mi žao, prikupljeno je skoro 900 tisuća klikova, ne znam kako bih na drugi način povećao interes za stolni tenis. No, šteta što okruženje (službeni stolni tenis) nije poticajnije, njima je da me se riješe, jer imao bih i dvoranu sa 5 – 6 stolova, trening centar za rekreativce i natjecatelje, stolnoteniski kamp na moru… Ali, ovako, nema me nigdje, niti na stranicama Sokaz-a, niti Saveza, za njih sam “hodajući mrtvac” (eng. Dead man walking). Ali, neće pokopati mene, već stolni tenis.

Nije u šoldima sve! Ili je?

Posted on 04/02/2019 by Geek

Za sve koji se slabo razumiju u dalmatinski šoldi su novci. Normalno, muzički uvod je obavezan, prilikom dočeka “Vatrenih” na Trgu Bana Jelačića, a nakon Svjetskog prvenstva:

Tko može i treba pjevati pjesmu sa temom iz naslova? Pa, nogometaši, oni su puni love, to sigurno nisu stolnotenisači. Iako je na tu temu već pisano u Ekonomska računica, Dobra stara vremena, Vijesti iz nesvijesti i Koliko para, toliko…. Na ovaj najnoviji blog me “nadahnuo” ex europski prvak Michael Maze. U interview-u “A Day in the Life of a Pro Player” za Table Tennis Daily izjavio je (20:00) da pobjeda na europskom TOP16 (ovogodišnji je Ovtcharov) donosi zaradu od $6000 – 8000, isto kao i 2003., što smatra sramotnim. Možda se zarada od 40000 kn čini dostatnom za naše prilike, ali nikako za danske, gdje kava u pubu košta 80 kn, a hamburger 120 kn.

U videu, kojeg svakako preporučam, vidi se da Michael nema vlastiti auto, već vozi Hyundai od sunarodnjaka Jonathana Grotha, 21. igrača na svjetskoj rang listi, koji sigurno nije za bogatune, svi naši nogometaši imaju bolji 🙂 . Kako financijski stoji nogomet u odnosu na stolni tenis?

FIFA je u 2017. imala prihod od 734 miliona $, ITTF od 19 miliona $, znači 38 puta više. HNS je u 2016. imao prihode od 202 miliona kn, a HSTS od 3.5 miliona kn, znači 57 puta više!

Kako tu pojedinačno stoje naši stolnotenisači? Prvo, pogledajte nedavni meč austrijske lige našeg reprezentativca Frane Tomislava Kojića protiv Cheng Weixinga.

Ne igra loše, a nedavno je na Challengeru pobijedio i Aleksandra Karakaševića. Pa, koliko on godišnje “teži” (zarađuje)? Oko €18000. Puno, malo? Za usporedbu, završeni ing. elektrotehnike (M.Sc.), početnik, na radnom mjestu u inozemstvu, zarađuje dvostruko. Dok karijera stolnotenisača može trajati maksimalno do 40 – 45, inženjerska traje do umirovljenja. Stolnoteniski ugovori su na godinu, dvije, inženjerski trajni, stolnotenisača svaka ozljeda izbacuje iz ugovora, inženjeri idu na plaćeno bolovanje. Treba još?

Prema tome, ako naiđete na motorički i radno talentirano dijete, sklono sportu, nemojte ga s nogometnog igrališta dovoditi u stolnotenisku dvoranu. Isto vrijedi i za djecu koja su dobra u školi, tamo im je puno perspektivnije. Za koga je onda stolni tenis? Samo za one koji ga neće shvatiti previše ozbiljno, tek kao rekreaciju (hobby). Ili za “napušene”, koji su u nekom svom filmu, bez veze sa realnošću.

P.S. Kao anegdota, nedavno se igralo četvrtfinale europske Lige prvakinja, gdje je nastupila i “domaća” ekipa Dr. Časl, sa 3 Kineskinje (Jie Li, Yu Fu i Hoi Kem Doo). U prvom meču protiv francuske ekipe ETIVAL CLAIREFONTAINE ASRTT pobijedile su sa 3 : 0, a u drugom meču, koji su, zbog smanjenja troškova, također, igrale u gostima, “naše” su izgubile sa 1 : 3. Kako, zašto? Pa, igračice Dr. Časla, nakon što su povele s 1 : 0 i osigurale ukupnu pobjedu, prestale su igrati, te izgubile ostala 3 meča. Jer, nije njima stalo do ugleda kluba, iako se u njih godišnje ulaže €50000, već samo do zarade, koja je ugovorena za ukupnu pobjedu, a ne po pojedinačno dobivenoj partiji.

Kineske gume

Croatian TT Internet Shop – Prodaja profesionalne stolnoteniske opreme

Ostalo