Rekreativac

HTV je, za školski program, snimio emisiju Rekreativac, pri čemu je svaka epizoda posvećena nekom sportu. Našao se tu i stolni tenis, a emisiju, u trajanju od 25 minuta, možete pogledati pritiskom na link.

Rekreativac

Znate kako Vam je već to, kada dolazi televizija skupe se svi koji hoće biti viđeni. No, zašto bi emisiju trebalo pogledati?

  1. Osnove tehnike udarca forehanda i backhanda, te stava, gripa i kretanja prezentira Zoran Primorac;
  2. Dobrobit stolnog tenisa za zdravlje igrača objašnjena je na Kineziološkom fakultetu;
  3. Savjeti o prehrani, prije utakmice ili turnira (o tome do sada nije ništa napisano), gdje su najbolji jednostavni ugljikohidrati;
  4. Zanimljivosti iz povijesti stolnog tenisa;
  5. Ex predsjednik Sokaz-a govori o organizaciji zagrebačke rekreativne lige, ali uobičajeno pretjeruje sa brojem igrača, jer nas je aktivno oko 1100.

Eto, tko ima slobodnih pola sata, a “napaljen” je za pingić, neka pogleda.

Gewo – akcija za početak sezone

Sezona je tek počela, sada je vrijeme za akciju u gradu (J. Stublić). Za one koji su manje upućeni, Gewo je njemački brand u vlasništvu Contre, iz blizine Hamburga, vrlo sličan kod nas poznatijima Tibhar, Donic, Joola, Andro… Gume “rade” (op.a. naručuju) u njemačkom ESN-u, a drva su iz Kine i Madžarske. Za razliku od zadnja tri navedena branda, koji su u defanzivi, Gewo je u ofanzivi. Kako znam? Pa, prema akviziciji vrhunskih igrača, a najnoviji u Gewo timu je afrički prvak Quadri Aruna (došao iz Joola). Na slici je sa njemu posvećenom serijom drva, a najjači model je Gewo Aruna Hinoki Carbon.

Gewo_Quadri_Aruna

Da ne bi mislili da se sa Gewom ne može igrati na najvišem nivou, ovdje su, sa nedavnog Europskog prvenstva, slike reketa španjolskog reprezentativca Alvara Roblesa, koji na FH ima zalijepljenu gumu Nexxus XT Pro 50, a na BH Hype XT Pro 50, dok je Poljak Samuel Kulczycki na obje strane igrao s gumama Nexxus XT Pro 50. Modeli EL imaju više spina, a XT brzine. Gume iz serije Nexxus Hard snižene su sa 270 na 250 kn, a “obični” Nexxus-i (tvrdoća 48, 43 i 38) imaju novu cijenu od 230 kn (stara 250). Koliko štedite vidite sa slike, jer izvorna cijena od €52.90 odgovara oko 390 kn.

Gewo_Nexxus_Hard

Na donjoj slici su prikazani svi modeli Nexxus guma, sa preporukama za tip igre.

Gewo_Nexxus_Pro

Za početnike (do 5 godina aktivnog igranja 2 – 3 puta tjedno) umanjena je cijena guma Neoflexx eFT 45 (srednje tvrde) i 40 (mekane), debljina 1.9 i 1.7, sa 190 na 160 kn. Kakve su te gume? Moderne, sa više gripa za plastične loptice, ali sa smanjenim katapultom (izbačajem). Čemu to? Pa, ako niste vrhunski igrač, guma koja jako odbija osjetljiva je na kut reketa, mekoću i akceleraciju ruke, pa njegovo pogrešno postavljanje za 10°, “šalje” lopticu u mrežicu ili preko stola. Ako guma sama manje odbija, udarac neće biti idealan, ali će loptica ipak pasti na stol 🙂 . Bilo koji igrač neće postati “boljim” ako stavi “jače” gume, već one trebaju odgovarati individualnoj tehnici, stilu igre i brzini.

Gewo_Neoflexx-eFT_40

Da bi mogli uspješno trenirati na akciji su i loptice Gewo Training Club 40+ sa 2*, bijele, šavne, od ABS plastike, u kutiji od 72 komada, znači ne jajca i krš (takvih na tržištu ima i po nižoj cijeni), snižene su sa 3 kn na 2 kn.

Gewo_Training_Club

Svega, za sada, na zalihi ima u dovoljnoj količini, a akcija traje do 15.10.

Arena Prečko – treće poluvrijeme

Arena_Precko_1

Unaprijed se ispričavam ekipi “Treće poluvrijeme” što koristim njihovo ime u naslovu bloga… Također, isprike idu i svim čitateljima koji nisu iz Zagreba i/ili ne igraju Sokaz, što će im ovaj članak biti manje interesantan.

Tema je stolnoteniska dvorana Arena Prečko sa 8 stolova, na 3. katu shopping centra Prečko. Nekoć je to bio restoran, no kako je izgubio popularnost, vlasnik nije znao što bi s prostorom da ne zjapi prazan. I tako, slijedom okolnosti, prenamijenjen je u sportski centar, sa 2 igrališta za mali nogomet s umjetnom travom, te dvoranom za stolni tenis (7 stolova u nivou i 1 na galeriji).

U “prvom poluvremenu” na podu dvorane bio je laminat, na kojeg su stavljeni osrednji stolovi Butterfly Space Sever (22 mm). Iznad svakog stola bile su 2 halogene lampe, koje su zamišljene da osvjetljavaju prostor za igru u “suradnji” sa rasvjetom na krovu. Ali, svjetlo na krovu se, zbog uštede, rijetko palilo, pa je najčešća primjedba igrača bila da se slabo vidi. Posebno se to odnosilo na jutarnje turnire, kada je sa bokova dvorane i kroz staklena vrata prema nogometnim terenima dolazila vanjska svjetlost. Oko stolova su bile postavljene biljke u teglama, pa je loptice trebalo tražiti u raslinju. Na laminatu se jako klizalo, a neki igrači su pod polijevali Coca-Colom. Dvoranu je vodio sin vlasnika, koji je i sam igrao stolni tenis. Super stvar bila je da se na galeriji mogla popiti kava s mlijekom i Cedevita zajedno za 6 kn i dolje gledati stolni tenis.

U drugom poluvremenu, vlasnik se prebacio na vođenje nogometnih terena na drugoj lokaciji, pa je dvoranu preuzeo njegov bivši poslovni suradnik, bez ikakvog interesa za stolnim tenisom. Dvoranu je operativno nastavio voditi “dobrica”, koji je na žalost obolio. U to doba na laminat je stavljen taraflex (gumeni pod). Šank je zatvoren, a umjesto njega postavljeni su samoposlužni aparati sa kavom i pićima. Tamo je djelovao i STK Rudeš, klub za klince, ali odustao. Održavanje dvorane bitno je smanjeno, a galerija zapuštena. Jednom je, zbog neplaćanja, dvorani bila isključena struja. Krov je prokišnjavao, pa su kod nevremena stavljane kante za vodu, u WC-u pisoar nije popravljen, već je stavljen natpis “Ne upotrebljavaj!”, od 10 stolica 8 ih je bilo potrgano… No, nije sve bilo tako “crno”, jer je dvoranu vodio Softa, sam igrač i zaljubljenik u stolni tenis, koji je bio tolerantan, te sa svakim htio odigrati partiju. Profesionalni igrač, koji je dolazio igrati, postavio je jednakost: Prečko = Softa. Većina igrača koja bi došla samo odigrati meč još uvijek se žalila na osvjetljenje. No, bila je i grupa (ekipe Deda sa pridruženim igračima), posebno umirovljenika, koja bi dolazila svakodnevno, jer Arena Prečko im je bila drugi dom. Za 110 kn mjesečno mogli su tamo igrati svaki dan, subote i nedjelje uključene.

Precko

Treće poluvrijeme dvorane započelo je 01.07. ove godine, kada ju je preuzeo prvotni vlasnik, uz novog partnera, koji u Zagrebu drži dvoranu za fitness, a s idejom preuređenja. Testno su bile postavljene nove LED žarulje, koje daju znatno više svjetla. Kažu, učvrstiti će se pod, zamijeniti taraflex i stolovi (indijski Stag), postaviti nove lampe, po 3 na svakom stolu, ugraditi dodatne tuš kabine, samoposlužni aparati, bez šanka… Ne znam da li je išta napravljeno s klimatizacijom (grijanje/hlađenje) i pušenjem. Ponovno otvorenje, iako nigdje objavljeno, bilo je predviđeno za 15.08. Ali od toga ništa, sada se govori o 02.09., a na vratima dvorane piše “Zatvorena do daljnjeg:mrgreen: . Jučer sam tamo zavirio, no po viđenom stanju i taj datum mi se čini upitan. No, nema više Softe. Pitanje je, ako će se u obnovu dvorane uložiti veća lova kada i kako će se ona vratiti?

Za kraj, pogledajte jedan meč 1. lige, iz “starog” Prečkog:

P.S. U nezgodnoj su situaciji ekipe kojima je Prečko domaća dvorana, jer se moraju prijaviti u Sokaz do 02.09., a ne znaju pod kojim uvjetima.

Brže, više, jače

To je latinska poslovica “Citius, altius, fortius”, a predstavlja glavni Olimpijski moto. Znate li, koliko je star stolni tenis? ITTF (International Table Tennis Federation) je osnovan 1926., znači službeno manje od 100 godina. Koliko su ljudi, kao sportaši, napredovali u tom stoljeću? Ne puno, od 10 – 20%, barem prema rezultatima dvije tradicionalne discipline, plivanju slobodnim stilom na 100 m i trčanju na istu udaljenost. No, nije sve samo fizički napredak, uzrokovan boljom metodologijom treninga i prehrane, već tu sudjeluje i “materijal”, npr. zbog boljih sprinterica i staze.

100_m_Plivanje
100_m_Trcanje

Dakle, Usain Bolt je oko 10% brži od pobjednika prije 100 godina. Što hoću reći? Ljudi se, u stoljeće, nisu silno ubrzali.

Idemo sada, analogijom, prijeći na stolni tenis. Prvo, pogledajte meč Victora Barne protiv Martya Reismana od prije 70 godina.

70 godina kasnije, igrači imaju jednaki stol, mrežicu, slične rekete i lopticu, ali tehnika igre se APSOLUTNO promijenila.

Kako to (Vojko V.)? Evo i odgovora, a sadržan je u Butterfly tablici guma, gdje je Tenergy 30% brži od Srivera.

Butterfly_Rubber_Matrix

Ali, na žalost, ni ovi podaci nisu vjerodostojni, jer u tablici (dolje) gume Tenergy FX, Tenergy i Tenergy Hard, iako sa znatnom razlikom u tvrdoći spužve, po Butterfly-u, imaju jednaku brzinu, što nije istinito (tvrđe je brže!).

Butterfly_Rubber_Spec

No, prihvatimo tu razliku. Sada dodajmo i efekat plastičnih loptica, koje su cca. 20% brže, dolazimo da bi današnji stolnotenisač morao biti 50% brži.

Ball_Trajectory

Ali, igrači se nisu toliko ubrzali! To je rezultiralo kompletnom promjenom tehnike igre. Nekada su, posebno u rekreativnom stolnom tenisu, dominirali lovci, jer imalo se vremena, koji su rezali (chop) lopticu s obje strane, te rijetko napadali, obično BH kontrom. “Izumom” brzog lijepljenja prevladali su FH spineri, koji su imali slabašan backhand, a većinu (70%) stola su pokrivali sa forehandom, jer, za stvaranje brzine i spina, trebao je zamah. Danas su vodeći igrači sa jakim BH, kratki udarac je toliko brz da niti jedan FH spiner više ne stigne iskočiti, niti jedna mekana J-O ručica ga ne može amortizirati (npr. BH flip Pucara). Pogledajte detalje sa treninga Huga Calderana i Simona Gauzya, spineri su OUT, udarači su IN, jer je loptica brža, sa manje rotacije i višim odskokom. Danas je normalno kupiti gume tvrdoće 53 ili 56, dok je nekoć standardni Tenergy 05 bio 47.5.

Ili, pogledajte, još bolje, dio treninga Huga Calderana, timing, snaga i brzina znatno su izraženije od tehnike, mekoće i spina, momak svaku lopticu udara svom snagom, kao da je netom izašao iz brazilske prašume.

Što se može napraviti, kako usporiti igru, koja je nadišla fizičke sposobnosti većine igrača, posebno rekreativnih? Na T2 Diamond (APAC) turnirima, a u cilju povećanja atraktivnosti igre, isprobano je već svašta, posebna odjeća igrača(ica), ekspeditivni zadnji set (do 5), različita boja gume od crvene (roza)… Ali, ono o čemu se govori već desetljećima i što bi stvarno riješilo navedene probleme, nije, a to je povišenje mrežice, a zahtijevalo bi igru sa više parabole (rotacije). Očito, otpor je prejak, no izostanak te promjene dovesti će do odumiranja stolnog tenisa. Evo što na tu temu kaže potpredsjednik ITTF-a, Zoran Primorac.

Svijet je zakrivljen!

Kako nas ima sve više na kugli zemaljskoj, kažu 7 milijardi, tako je i sve više ideja, čime je smanjena mogućnost da smislite nešto zaista inovativno, nečeg što se nitko prije nije sjetio. Tako je i sa stolnim tenisom, pa nakon hardbata (reket sa travom, bez spužve), ping-ponga (reket s brusnim papirom) i headisa (igranje glavom), što je sve već objavljeno u blogu Varijacije, sada imamo i novu disciplinu Teqpong, stolni tenis na zakrivljenom stolu. Svi igraju s istim reketima, a “smišljena” su i posebna pravila.

EVC_Budapest_11

Kako to izgleda u akciji, pogledajte:

Jer, budimo iskreni, stolni tenis za 99.9% igrača nije ništa ozbiljno (bez obzira, što oni mislili), rekreacija i samo dobra zezancija. Ako se netko ozbiljnije “prihvati” nove discipline, a privilegirani su igrači koji igraju tehnikom “dalekometne nabacaljke”, može u studenom, u Budimpešti, zaraditi i neke novce.

EVC_Budapest_12

Za kraj, pogledajte gdje je i s kim, Adam Bobrow, glavna faca za promociju stolnog tenisa, sve igrao:

EVC 2019. Budimpešta

EVC je Europsko veteransko prvenstvo u Budimpešti, koje je započelo 01.07.2019., a dok ovo pišem zadnji preostali hrvatski igrač u pojedinačnoj konkurenciji gubi sa 2 : 1.

Idemo početi tako da vidite kako to tamo izgleda i kako se igra. U prvom videu je pogled na dvoranu iz visine, dan prije početka natjecanja, a na drugom igra naš (u dresu Atletico Madrida), inače igrač 3. lige Sokaz-a (sa pozitivnim skorom), koji je u toj grupi izgubio sva 3 meča, ali onda je, do konačnog ispadanja, u utješnom dijelu turnira, ostvario 3 pobjede.


Gdje se igra? U Syma centru, blizu stadiona Ferenz Puskas. Kako izgleda tamo? U metalnu halu, dugu 100 m postavljeno je, na taraflex, oko 150 stolova, za natjecanje oko 3500 igrača, koji su podijeljeni prema starosnim kategorijama od 40+ do 85+.

EVC_Budapest_10

Evo i više pogleda u dvorane.

EVC_Budapest_4
EVC_Budapest_5
EVC_Budapest_6
EVC_Budapest_7
EVC_Budapest_8

Dvorana je udaljena oko 4 km od glavne autobusne stanice Nepliget, a trenutno je loše povezana sa ostatkom grada, jer je tramvajska linija u rekonstrukciji, pa voze zamjenski autobusi. U dvorani, iako klimatiziranoj, bila je “pasja vrućina”. Zašto? U limenci, kada (npr. u parovima) istovremeno igra 400 igrača, a tamo je barem još 200 gledaoca, teško je disati, a kamo li igrati. U sredini je prolaz sa ponudom opreme lokalnih (madžarskih) zastupnika, ništa povoljno, te 2 točionika sa pićima, na koje se čekalo u redu od 10 m i jednog koji je pripremao hot dog. Kakav je bio dio za okrepu igrača između mečeva?

EVC_Budapest_9

Znači, obični šator, na zemlji, sa pivskim klupama i stolovima, neprimjeren za osobe starije dobi. Sreća da nije pala kiša, jer bi to bila blatna jaruga. I to sve za “samo” €150 prijavnine, no ako se doda i prijevoz, smještaj i hrana, nastup je, prema svjedočenju jednog našeg igrača, koštao preko €500. Znači, limenka i šator za taj novac, očito su ETTU i Budimpešta na tom zgrnuli grdnu lovu. Da nisam “bez veze” kivan, pogledajte online ponudu suvenira, nudi se samo 1 model ručnika. U okolici dvorane je bilo stacionirano dosta kola hitne pomoći, ako nekom natjecatelju, a tamo ima i ljudi starijih od 80, pozlije ili “rikne” od vrućine. Što da kažem, mogao sam biti i koji sat duže, ali “zbrisao” sam ranije, sa zadovoljstvom. Koliko je bilo naših igrača i od kuda su došli?

EVC_Budapest_1

Dvoje koji ne žive u Hrvatskoj, tata i sin trener iz Dubrovnika, trener iz Splita, predsjednik kluba iz Ploča, jedna aktivna igračica Zaboka, te 15 igrača/ica Sokaz-a, uključujući predsjednika koji se tamo pojavio s nogom u gipsu i na štakama (!). Najdalje je u natjecanju došao Sokaz-ovski Splićo, na slici desno.

EVC_Budapest_2

Softa iz Prečkog, nezadovoljan svojom igrom (1 pobjeda, uz 4 poraza), dogovorio je direktno s Dr Neubauerom da postane penholder travaroš, s obje strane. Zluradi bi na talijanskom rekli “Ciao Wang Hao” .

EVC_Budapest_3

Tokom pisanja ovog bloga došla je vijest iz Budimpešte da je Kašo dobio meč sa 3 : 2, u 5. setu gubio 9 : 5, te se plasirao među 16 igrača starijih od 50. Bravo!

Slijedeće nama dostupno prvenstvo je WVC (svjetsko), iduće godine u Bordeauxu, Francuska, igrati će 5000 igrača na 250 stolova, u dvorani dugoj preko 800 m, glavni sponzor je Gewo, a “maneken” Karaš. Prijavnina je €175.

Kome ni to nije dovoljno može sudjelovati na 6 natjecanja ITTF World Veterans Tour, nama najbliže je ono u Innsbrucku.

P.S. Na kraju je Hrvatska dobila dvostruku europsku prvakinju Branku Batinić.

R.I.P. dvorana Autopraona Ritmo

STK_Ritmo

Jedna od najčitanijih tema je popis stolnoteniskih dvorana u Zagrebu, koja je objavljena povodom otvaranja Akademije “Dragutin Šurbek” u Savskoj cesti. Današnji blog je o zatvaranju jedne od zagrebačkih dvorana, one Autopraone Ritmo, u ul. B. Adžije, preko puta nekadašnjeg polazišta Samoborčeka. Što će sada tamo biti? Kažu, salon za biljar. Kao podsjetnik, 2 videa kako je to tamo izgledalo:


Dvorana se prvi puta javila u biltenu 148. Sokaza, krajem 2012. U početku bili su vrlo ambiciozni, imali su svoju ekipu u 2. hrvatskoj ligi, za njih je npr. igrao Marelja, sponzorirali su žensku superligašku ekipu Tis, 2 puta godišnje, prije natjecateljske sezone, organizirali su turnire sa jelom i muzikom, odlaske na međunarodne turnire (npr. Podgorica i Bečej), plaćali igrače koji su za njih igrali i imali ekipu koja je bila prvak Sokaza. Jedan od znakova koliko je koja dvorana igrački “jaka” je broj i položaj ekipa u 1. ligi Sokaza, a oni su imali dvije.

Svakako, to je težak udarac za Sokaz, jer bi “ispadanje” još jedne dvorane u Zagrebu dovelo u pitanje organizaciju cijelog natjecanja. Jel’ to nekog brine? Normalno NE, što bi preko granice rekli “Boli ih uv(h)o!”. Na Sokaz forumu, o tome uopće nema informacije, jer to je postalo mjesto nadmudrivanja trojice, četvorice, koja nikom nisu interesantna. U stvari, kada zbrojimo administratora i moderatore (cenzore) foruma, ima ih više od onih koji na njemu sudjeluju. U takvoj situaciji, kada je forum de facto mrtav, moderatori bi trebali postati KREATORI, pa je netko od njih trebao otići u Ritmo, te razgovarati sa vlasnicima i o tome napisati post.

Ima li još koja interesantna Sokaz vijest, o kojoj nigdje ne piše? Da, jedan od igrača, onaj najambiciozniji, odlazi igrati mušku Superligu, za OŠB iz Slavonskog Broda, koji je ostao bez financiranja, te promjenio ime. Predviđaju mu 0 (slovima: nula) pobjeda, a “zgodno” je što osobno imam pozitivan skor sa dotičnim 🙂 . Pa, sad’ ti vidi tko je igrač!

Vid stolnotenisača II

U prvom blogu na ovu temu “Vid stolnotenisača I” saznali smo da Timo Boll ima bolji vid od pilota borbenog zrakoplova. Kako, zašto? Pa, da vidi lopticu koja s 3 m udaljenosti dolazi sa 100 km/h i rotacijom od 120 okretaja u sekundi, on mora imati savršeni vid. Kako igra od malena, taj mu se vid i razvio. OK, super za njega  🙂 ! Ali, kakve to veze ima sa rekreativnim igračima? Ima, i to ona druga strana, kroz slabljenje vida tokom godina, a objašnjeno u članku iz klinike “Svjetlost“:

Starosna dalekovidnost (prezbiopija)
Što je starosna dalekovidnost?

Prezbiopija ili starosna dalekovidnost dio je prirodnog procesa starenja oka. Počinje se javljati u ranim četrdesetim godinama. Uzrokovana je smanjenom mogućnošću mišića u oku koji savijaju našu prirodnu leću (leća ima oblik diska pri gledanju na daljinu, a nalikuje kugli kada gledamo na blizinu). Također se s godinama događaju i promjene u strukturi leće i ona gubi elastičnost koju je imala u mladosti.

Proces slabljenja akomodacije (mogućnosti izoštravanja slike na blizinu) završava otprilike u šezdesetoj godini i tada osobama koje dobro vide na daljinu, za čitanje treba dioptrija +3.00.

Postoji više mogućnosti korekcije starosne dalekovidnosti. Jedna mogućnost je nošenje naočala ili kontaktnih leća, dok se danas se sve veći broj pacijenata odlučuje na operativnu korekciju.

Koji su simptomi starosne dalekovidnosti?

Glavni simptom prezbiopije je otežano fokusiranje slike i zamućen vid na blizinu, osoba ju najčešće primijeti kada kod čitanja slova postanu nejasna i premala. Kod dužeg gledanja na blizinu dolazi do naprezanja i umora očiju, koju često prati suzenje, ponekad i glavobolje. Ove su smetnje jače izražene u uvjetima slabijeg osvjetljenja.

Kada netko ima 50 ili 60 godina, tokom igre trebao bi nositi naočale ili leće. Jer, stolni tenis je kao pantomima. Prvo, morate vidjeti pokret protivnika, koji upućuje kamo će uputiti lopticu, a zatim čuti zvuk, jer tuplji zvuk upućuje da je udarac izveden direktno, sa više drva (kontra), dok manje intenzivan zvuk upućuje na više gume (spin). Ako na lopticu krenete tek kada ju je protivnik uputio, već ste zakasnili! Dalje, lopticu treba pratiti cijelom putanjom, do vlastitog reketa, te izvođenja svog udarca. Znam da ovako napisano djeluje komplicirano, ali to mozak izvodi prilikom svakog udarca. Ako igrač ne nosi naočale (leće), a trebao bi, što je često, dešava se da promaši cijelu lopticu ili je pogađa rubom reketa. U pravilu, takvom kažem da bi morao nositi naočale (leće), a zatim slušam gomilu “opravdanih” razloga zašto to ne čini.

Vima_Strobe_Glasses

Vidne sposobnosti stolnotenisača, posebno onih profesionalnih, mogu se i dodatno trenirati, što je opisano u članku engleskog trenera Eli Baratya, a njihov savez omogućava besplatno prisustvovanje predavanju. Legendarni američki trener Richard McAfee preporučuje u treningu koristiti posebne naočale, te na taj način izoštriti vlastiti vid.

Muljam, žuljam

Ovaj blog je nastavak prethodnog, sa izvještajem sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva 2019. u Budimpešti. Naime, to je prilika da se na istom mjestu skupe svi koji nešto znače u stolnom tenisu, da sagledaju sadašnjost i isplaniraju aktivnosti za budućnost. Prilika je da se o tome izjasni i Predsjednik ITTF-a (Međunarodnog stolnoteniskog saveza), a na tom mjestu je od 2017. Nijemac Thomas Weikert. Interview s njim organizirao je TTD (TableTennisDaily). Demokratski i za stolni tenis funkcionalno bi bilo da se, prije razgovora, na nekom ili više foruma, organiziralo prikupljanje i izbor pitanja, kako Predsjednik ne bi pričao o tome što on želi, već ono što interesira igrače. Nije mi poznato da je to učinjeno, tako da, po meni, nema nekih prevažnih pitanja… No, na svakom je da donese svoje zaključke, a koga interesiraju moji, može, ali ne mora, pročitati nastavak. U trenutku pisanja ovaj video pogledalo je samo 7 tisuća pratitelja Youtube-a, dok je npr. finalni meč 280 tisuća (!).

Idemo analizirati razgovor:

  • U Kini stolni tenis igra 300 miliona igrača;
  • Svaki kontinent bi morao imati barem jedan vrhunski trening centar (ne znam zašto, za Europu, nisu potpomogli WSA?);
  • Azijati su znatno premoćni, posebno u ženskoj konkurenciji;
  • ITTF posjeduje dvorac u Lussani, koji namjerava prodati, te reinvestirati u trening centar;
  • Sada ide tema o različitim bojama guma, kojom ću se “pozabaviti” detaljnije. Nazove kupac i traži svijetlo plavu gumu Gewo Nexxus EL Pro 48, debljine 2.1, a na skladištu ima samo zelena! Kako bi to bilo tek kod modno osviještenih igračica? OK, razlikovanje boja guma na reketu (crvena i crna), zbog njihovih mogućih različitih karakteristika, je nužnost, ali ovo dalje je totalna glupost. I da to Predsjednik ne kaže, nego, eto, pitati će većinu, pa kako oni odluče. Pri tome se još i smješka. Ne znam da li je ikada prošetao među igračima za kamenim stolovima u parkovima, jer oni su najšira baza? Polovica njih još uvijek broji setove do 21, manje od 10% ih je čulo za plastične loptice, dok neki još koriste one od 38 mm (Idealke);
    Rubber_Colors
  • Veliki problem su razlike u lopticama, a, istovremeno, ITTF je dopustio Butterfly-u registraciju novog tipa S40+, kao kombinacije postojećih. Loptica je bešavna, kao XuShaoFa, a napravljena je od ABS plastike i hrapava kao šavna DHS D40+. Nakon sat, dva igre loptica izgubi hrapavost, te se “pretvara” u staru Butterfly G40+;
  • ITTF ima voditeljicu za opremu Claudiu Herweg, koja se bavi problemom zabranjenog tuninga (boosting) guma, a Predsjednik, niti približno, ne zna koliko profesionalnih igrača to radi (> 90%);
  • Ideja je da bi se test guma radio tek u završnici natjecanja, dok bi poštedili igrače koji bi prethodno ispali (?!). Zadatak je promijeniti “mentalitet” igrača, da svi ponovno postanu pošteni, a time se bavi naš Zoran Primorac;
  • ITTF se prethodnih godina nije trudio privući sponzore, “posao” je do 2020. prepustio agenciji (TMS), što rezultira malim prihodima, te nagradama za igrače na turnirima,. U tome je badminton znatno premašio stolni tenis. Kako novca nema, razmišljaju da ga preraspodjele iz “šupljeg u prazno”, pa bi manje dobivali pobjednici, a više svi sudionici. Jer, ako igrač na turniru ne prođe kvalifikacije, ne da ništa ne zaradi, već izgubi novac na prijevoz, smještaj i prijavninu;
  • Što je sa TTX-om (stolnim tenisom po vani), kao najširom bazom, kojeg “krase” jednako glupa pravila kao ova o bojama guma, Predsjednik nije rekao ni riječi.

Oni koji cijeloj problematici žele prići znanstveno, mogu pročitati i pogledati prilog s portala Dnevnik.hr “Kako otkriti lažljivca?“.

Da zaključim. Očito, stolni tenis nema sreće sa izborom vodećeg čovjeka. Prvo je na čelu bio Kanađanin Adham Sharara, koji bi, možda, bio ekspert za hokej na ledu, ali, oni kao nacija, pojma nemaju o stolnom tenisu. Jer, prvo nešto moraš učiniti kod kuće, pa tek onda možeš izaći van. Sada smo dobili političara “hrvatskog tipa”, koji mulja i žulja, sve u nadi da neće morati odgovoriti na teško pitanje: “Zašto stolni tenis već godinama stagnira i pada, a on malo čini da to spriječi?“.

Ali, na dugi rok, stvari će se riješiti same po sebi, po darvinizmu (procesom prirodnog odabira). Uspješniji sportovi, koji su se bolje prilagodili novom okruženju društvenih mreža, sa efikasnim rukovodstvom, će napredovati, ostali će stagnirati i izumrijeti. Moji roditelji su igrali stolni tenis, nastavio sam ja i prenio to na svoju djecu, ali za unuke više nisam siguran.

Svjetsko prvenstvo (WTTC) 2019.

Nije me bilo 3 tjedna sa novom objavom, valjda proljeće i time uzrokovan manjak spisateljske ambicije. No, interes za stolnim tenisom nije splasnuo.

Idemo sada u Budimpeštu, gdje se održalo pojedinačno Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu. Jesam li bio tamo ili ću samo prepričati što sam o tome pročitao (čuo) od drugih? Bio sam, 1. dan glavnog turnira (utorak, 23.04.). Dan nije bio loše izabran, jer su se u roku 1 sata na stolovima, u glavnoj dvorani, mogli pogledati mečevi Karakašević – Ma Long, Kojić – Fan Zhendong, Gaćina – Boll, te Calderano – Cifuentes (Arg). Dojmovi? Svjetskim profesionalnim stolnim tenisom zavladali su backhandaši. Zašto? Pa, kada Kinezu, a oni su još uvijek velesila, daš lopticu u forehand, ispali je kao iz topa, pri čemu svaki spin još ima i side. Takav udarac se u našoj rekreativnoj (čokljavoj) šatri zove “Izuo ga iz cipela”. Znači, jedini način relativno ravnopravne igre je BH strana. Ali, ni tu nema previše šanse, gledao sam, začuđeno, BH udarac Fan Zhendonga, jako zarezanu lopticu u zadnjih 10 cm stola, koljenima digne spinom, a onda rukom, kao kopitom, udari ravno. Nakon meča, sreo sam Kojića, koji se muški borio, ali, po njegovim riječima, nije imao šanse, Kinez je jednostavno prebrz. Karaš se uopće nije suprotstavio Ma Longu, unaprijed je procijenio da njegovo 5. desetljeće u tom meču nema što tražiti. Negativno sam bio iznenađen igrom Huga Calderana (Bra), svaku lopticu, nezavisno od rotacije, udarao je svom snagom, “visio” je u meču protiv osrednjeg Argentinca, a na kraju se ovaj sam pobijedio. Jer, kako da pobijedi, ako sam u to ne vjeruje? Pohvala Pucaru, dobiti Achantu i Ovtcharova na “velikoj sceni” nije mala stvar, ali za veći uspjeh fali brzine, a i FH mu je “europski” slabašan. Toliko o direktno viđenom.

Zasluženi novi (stari) prvak je Ma Long. No, ovaj puta ždrijeb je bio povlašten za Europljane i ostale kosooke, tako da su se, s izuzetkom Gauzy-eve pobjede nad Xu Xinom, Kinezi sami “pomlatili”. Na kraju, slučajni finalist bio je Mattias Falck, ex Karlsson, koji je nakon ženidbe uzeo ženino prezime (!). On je u polufinalu pobijedio korejskog teenagera An Jaehyuna, barem ja nisam vidio u njemu ništa osobito, dok u finalu nije imao nikakve šanse. I, kako (što) igra taj Falck? Pa, ima dobar backhand, što bi rekli “Beka ne šteka!”, ali mu je forehand slabašan, pa na njemu ima soft (gumu sa kratkim pipcima). E, sada ide stolnoteniska industrija, jer je dotični, nakon Ma Lina, Yasakin maneken. “Kao” igra sa drvom Ma Lin Carbon, na FH ima soft Rakza PO, a na BH Rakza X. Sve je to trič-trač, kvoč-kvač, jer navedeno drvo i gume nemaju dovoljno snage, konkretna BH glatka (backside) guma je tehnološki zastarjela 5 godina, te nije ni dovoljno brza, ni hvatljiva. Odmah su se neki, konkretno TT11, javili sa ponudom baš takvog reketa, kao idealnog, a ima i stručnih komentara tehnike igre. Bez veze! U ženskoj konkurenciji pobijedila je Liu Shiwen, koja se mnogima, i kod nas, sviđa, ali nikako da, nakon Zhang Jikea, nađe pristojnog dečka (muža).

Interesantno, prvenstvo se opet igralo sa lopticama Butterfly A40+, kao i u Halmstadu, a to su u stvari DHS D40+ šavne loptice od ABS plastike, kojih nema u prodaji (!).

OK, sada kada smo prokomentirali rezultate, idemo i o drugim, manje važnim “stvarima”. Igralo se u 3 dvorane (ex paviljona) velesajma (Hungexpo). Iako nije udaljen od centra grada, npr. od glavne autobusne stanice (Népliget) 3 tramvajske stanice, kvaka je da tu prolazi željeznička pruga, koju ne možeš proći niti ispod, niti iznad, već samo slučajno, uz tramvajsku prugu. No, njima (Madžarima) ipak svaka čast, jer su oživili paviljone, a u sklopu imaju i hotel. Tamo će, kasnije tokom godine (30.06. – 06.07.), biti održano i EVC (Europsko veteransko prvenstvo), na koje se prijavilo više od 3400 igrača. U Zagrebu ne možemo imati ništa od toga, jer je Zagrebački velesajam mrtav grad. Do sada sam bio na 2 svjetska prvenstva, u Zagrebu 2007. i Dortmundu 2012., a slijedeća će biti u Busanu (J. Koreja), Houstonu (SAD) i Chengdu (Kina), pa tamo sigurno neću ići. U prvom paviljonu su izlagali (prodavali) stolnotenisku opremu, te postavili stolove za rekreativno igranje. Ponuda opreme bila je slaba, valjda nisu očekivali veću potražnju, nekih svjetskih brandova uopće nije bilo (XIOM je u Budimpešti samo obojao jedan tramvaj). Većinu su zastupali domaći dobavljači, koji su nudili tek simbolične popuste (10 %). Na DHS štandu, kojeg u Europi zastupa TT11, bio je njihov norveški suradnik (TTEX.no), a imali su svega 2 primjerka drva DHS Hurricane Long V, s kojim, pored Butterfly Viscaria i Stiga Dynasty Carbon, igra najviše profića. Pohvale idu za Gewo, koji se jako “gura” (Joola i Donic padaju), pa su imali ponudu direktno iz Njemačke, npr. majice iz najnovije kolekcije za 8 (60 kn).

XIOM_Budapest

Što napisati za kraj? Šteta što nitko (HSTS ili nepostojeća udruga rekreativnih igrača) nije organizirao autobusni posjet, jer se povoljno, na jednom mjestu, u živo, moglo pogledati sve najbolje u stolnom tenisu. Ovi turnirčići, poput Challengera u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj neće pred Vaše oči dovesti ponajbolje svjetske igrače.