Kineske putopisnice

Nikad nisam bio u Kini, u osobnom istraživanju tržišta. Ali, još ima vremena za mene, a znam i od kuda će putovanje početi, iz Tianjina, tamo je centar stolnoteniske industrije. Zadnjih par dana bio sa u internetskom lutanju, putem Taobao i Alibaba. I dok je Taobao okrenut unutrašnjem kineskom tržištu i znatno je obimniji ponudom, Alibaba je izvozni portal, na engleskom. Poput eBay-a, ima plaćanje Paypal-om i kreditnim karticama, te osnovno osiguranje kupca.

Kako izgleda kinesko stolnotenisko tržište? Svjetski brandovi, poput Butterfly, XIOM, Stiga, Yasaka, Dr Neubauer i dr. imaju cijene približne ili više od naših. U to se možete uvijeriti pogledom u jednu od njihovih internet prodavaonica, kao što je Syaftyd. U ponudi imaju Dr Neubauer, kako pod vlastitim imenom, tako i pod brandom Efforter, TSP, XIOM, Sword, Lidu. Izračun prikazanih cijena je jednostavan, jedan kineski juan ¥ vrijednošću odgovara kuni. Drvo Dr Neubauer High Technology, koje je kod njih sniženo sa ¥1180 na ¥880, znači 880 kn, kod nas košta 450 kn. Zbog takvih cijena, velika je sklonost lažiranju. I, dok su to nekoć bili samo proizvodi Butterfly, što je opisano u blogovima Butterfly fake i Kineski fake, sada je to zahvatilo i ostale svjetske brandove, tako da je sve puno lažnih guma Yasaka Rakza7 Soft i Darker VLON-S. Kako izgledaju ti proizvodi? Imao sam u rukama par takvih drva i guma, a kvaliteta im je apsolutna koma.

Znači, tamo se ne mogu nabaviti europski i japanski brandovi povoljnije nego u Europi. Ako je cijena povoljna, znači da je fake. Isto vrijedi i za renomirane kineske brandove, kao što su DHS i Li-Ning. Što se onda tamo može naći? Ha, za nas nepoznate marke, kao XVT, GuoYueHua, Reach, HRT,  Mishima … Kupiš 10-tak takvih proizvoda i vidiš što si dobio. 8 – 9 ih je loših i prodaš ih po nabavnoj cijeni, a kako je ona niska, uvijek se za to nađe kupac. 1 – 2 proizvoda budu dobra, kakvo je drvo GuoYueHua Low-Carbon Life. Poseban je problem što su oni na znatno višem igračkom nivou od nas, pa to što dođe dobro za nas bude sa previše carbona, pretvrdo, predebelo, preteško.

“Zgodna” je kineska firma XVT. Kao, proizvode OEM drva već 15 godina, promijenili su vlasnika, pa su sada odlučili izaći sa vlastitim brandom. Ima na slici i tamo neka tvornica, ali mislim da je prazna, od XVT-a je samo natpis na zgradi. Prodaju fake (lažne) varijante Stiga Carbo 7.6, Rosewood V i VII, Butterfly ALC i ZLF, DHS Hurricane King. SVE PUNO CARBONA, PREVELIKE TEŽINE (97 g, za zidarskog pomoćnika, nakon isušivanja uspio sam ga svesti na pristojnih 92 g.), OGROMNE DRŠKE (posebno za Kineze), LOŠA ZAVRŠNA OBRADA … Na fake drva lijepe fake gume Butterfly Tenergy 64, DHS Hurricane 3 Neo i Darker VLON-S. I, da vidimo cijene? Drvo XVT TWO-FACE, koje na Alibaba košta $35.00, na eBay je $105.25. Drž’ njemačkog lopova!

XVT_Two-Face.jpg

Još je bolji brand CnsTT. Kao, radi se o stolnoteniskom klubu iz Ottawe, koji uopće ne postoji, ali to Kinezi ne znaju, kao ni to da su Kanađani za hokej, a u stolnom tenisu su totalne “trube”. A, oni prodaju drva, gume, lakove za drva … Porijeklo: NEPOZNATO.

CnsTT_Blade.jpg
CnsTT_Rubber.jpg

Trguje se i gumama naziva Bogen, s kojima trenira i igra “osobno” Timo Boll. A, ja mislio da igra sa Butterfly Tenergy. Ta “sreća” košta samo $8.82.

Bogen.jpg

“Normalno” da navedenih firmi nema nigdje na ITTF listi.

Kim Jung Hoon

Kim Jung Hoon.jpg

Na internetu ima mnoštvo trenera koji svekoliko stolnotenisko pučanstvo poučavaju osnovama igre. Ima tu svašta. Od nekih koji su tek na razini kvalitetnijih rekreativaca, kao Amerikanac Brian Pace (Dynamic Table Tennis), bivših dobrih igrača, kao što je sadašnji izbornik američke reprezentacije Nijemac Stefan Feth, pa do vrhunskih profesionalaca kakav je Koreanac Kim Jung Hoon. O kakvom se igraču radi dovoljno je navesti njegov ranking za 04.2014., gdje je bio na 64. mjestu svjetske rang liste. Interesantno je da je dotični Tibhar “maneken”, pa igra sa drvom Tibhar Inca, kombinacijom hinokija i aramid-carbona, kojeg je dizajnirao Nexy, i gumama Tibhar Evolution MX-P.

Tibhar_Inca.jpg

Dotičnog Koreanca možemo vidjeti “u živo” u meču njemačke lige iz sezone 2012./13. protiv Patricka Bauma, gdje ga je “izderao kao zelje”.

Pod sponzorstvom koreanskog TT-shop-a TAK9 snimio je do sada seriju od 4 videa, sa slijedećim tehničkim elementima:

  1. FH spin sa BH strane stola;
  2. FH spin sa iskokom;
  3. FH spin;
  4. BH kontra.




Tako se trenira …

Izbor drva

Stolnoteniska drva proizvode stotine znanih i neznanih proizvođača, svaki 10 i više različitih modela. Kada pridodamo i povijesne primjerke, koji se više ne proizvode, doći ćemo do više tisuća modela. Kako smo mi kao osobe različiti, takva su i drva koja najbolje “osjećamo”. Ima igrača koji cijelu karijeru igraju sa istim drvom, kojeg je “izradio” skoro nepoznati samograditelj, pa mu i ne znaju strukturu. Drugi su pomodni, pa biraju sve što i svjetska stolnoteniska elita. Treći se ponašaju po kajkavskom sistemu “po lojtrici gor’, pa po lojtrici dol'”, tj. nakon sporijih biraju sve brža i tvrđa drva, pa nakon nekog vremena unazad. Četvrti imaju drvo za kojeg uopće ne znaju zašto igraju s njim, nekoć im je netko natuknuo da je to drvo “dobro”, ali ih nikad nije interesiralo da li uopće odgovara njihovom stilu igre. Ali, “zlatno” pravilo koje sam naučio je da igrači u većini imaju svoje mišljenje i rijetko su spremni prihvatiti stručnu i argumentiranu sugestiju. U pravilu, razgovor završava konstatacijom: “Ma, super ti je to što si mi rekao, ali ja ću ipak po svom”. Prošli tjedan sam igraču koji je za sebe tvrdio da ne može pobijediti ni crknutu mačku prodao Stiga Clipper, umjesto istog takvog koji mu je puknuo. A, Clipper je vrlo zahtjevno, profesionalno drvo i traži takvog igrača. Sjećam se slike reketa na stolu hrvatskog Kineza Tana i poljskog Kineza Wanga kada su 2013. u Schwechatu postali europski prvaci u parovima. Poljak igra sa Clipper-om, a Tan sa “izvedenicom” Avalox P-700, oba igrača kineski brza, sa 20 – 30 godina svakodnevnih treninga. I, kakve sličnosti ima igrač iz dvoznamenkaste lige sa navedenima?

Wang Zeng Yi.jpg

Brza drva su kao droga, udariš malo, a loptica ide jako, bez truda. Ali, što kada lopticu treba udariti slabo? Zašto je važno uzeti NE PREBRZO drvo? Brzo drvo ima relativno slabu kontrolu, jer loptica odmah odskoči od njega, a ničim se ne da usporiti. Obrnuto, sa sporijim drvom ubrzanje se može izvesti na slijedeće načine:

  1. izvesti jači udarac;
  2. tuning gume, čime ona postaje življa i brža;
  3. nanijeti više slojeva elastičnog vodenog ljepila (Haifu) ispod gume;
  4. nabaviti deblje gume.

Karakteristike svakog drva bitno određuju slijedeća svojstva:

  • broj slojeva;
  • završni furnir;
  • struktura;
  • debljina;
  • težina;
  • balans.

Većina drva ima neparan broj slojeva, 5 ili 7. Rijetka su drva sa parnim brojem slojeva npr. Tibhar IV-L (4) ili XIOM Acro (6), a, također, i ona sa više, npr. Stiga Carbo 7.6, gdje se između 7 slojeva drva nalaze 6 slojeva carbonske prašine. Za većinu rekreativnih igrača optimalna su 5-slojna drva, brzine do  OFF-, a samo naprednima trebaju 7-slojna.

Završni furnir odlučujuće određuje ponašanje cijelog drva, i to kako vrstom, tako i debljinom. Najčešće se koriste hinoki, limba i koto. Hinoki je mekan, “živ”, visoko baca  i “lijepi” lopticu, cijenjen je kod spinera, posebno ako su svi slojevi drva od njega. Limba prirodno prenosi vibracije, daje puno vremena u kojem se loptica zadržava na drvu (dwell time). Postoji više vrsta limbe, meka i tvrda, a deblji sloj rezultira osjećajem da je drvo “mrtvo”. Koto je najtvrđi i najenergičniji, te se ugrađuje kao završni furnir najbržih drva.

Drva mogu biti izrađena samo od furnira ili sa 2 ili više sloja umjetnih materijala, u pravilu carbona ili fiberglasa, sa ili bez primjesa (Arylate, Aramid, Kevlar, Zylon i sl.). Umjetni materijali se stavljaju da se poveća udarna površina drva, te njegova tvrdoća i brzina, a bez znatnog povećanja težine.

Deljina drva je jedno od odlučujućih faktora koji određuju njegovu brzinu. Drva do brzine OFF- imaju debljinu do 6.0 mm, dok ona klase OFF i brža znaju biti i deblja. Neki igrači su “fiksirani” na debljinu drva (npr. 6.2 mm), pa misle da je idealna, iako mi nije znano zašto bi bilo baš tako.

Težinu drva određuju debljina i struktura. U modi su lakša drva. I, dok je Butterfly Mazunov imao preko 100 g, Stiga Clipper ima optimalnu težinu oko 92 g. Drva sa Arylate-Carbonom kao Butterfly Timo Boll Spirit teška su oko 88 g, a moderna drva (Stiga Infinity VPS V ili XIOM Hayabusa ZXi) imaju i ispod 85 g.

Ofanzivna drva imaju balans u glavi, a allround u dršci drva. Težina guma bitno utječe na raspored težine cijelog reketa. Neka drva imaju promjenjiv balans, kako je to kod Donic Senso, gdje V1 model ima težište u glavi, a V2 u dršci. Neke serije, kao Butterfly VSG Twist ili LKT Transformer imaju ključić kojim se podešava težište, a nekima i orijentacija gripa (FH, BH ili neutralni).

Još neke napomene koje su važne kod izbora. Optimalna brzina drva je ona koju određuje “slabija” strana, kod većine igrača je to BH, na koju u igri i onako dolazi 80% protivničkih udaraca. Ako igrač ima “iskrivljen” spin udarac, npr. side spin, drva koja proizvode jaki spin (npr. Stiga Rosewood NCT V) će to još više naglasiti, ali će od protivničkog pasivnog bloka odbijena loptica imati još više devijacije. Ako igrač igra sa materijalom to će odrediti optimalno drvo, a ne backside na drugoj strani. Uz drva su vezane i neke uzrečice:

  • nema presporog drva, samo prebrzo;
  • sa drvima je kao sa ženama, na 15 minuta svako(a) Vam se čini bolje(a) od vlastitog(e).

Danas su u proizvodnju drva ušle nove tehnologije. Kod drva Stiga Infinity VPS V Diamond Touch srednji slojevi se zagrijavaju u vakuumu, kako bi se odvlažili i stvrdnuli, nakon čega se hlade, ali ne smrzavaju. Završni sloj limbe se 1 sat, sa posebnim uljem, polira specijalnim strojem, čime se postiže glatkost i tvrdoća. Zastupnik Butterfly-ja priča da se u tvornici u Japanu carbonska drva proizvode u posebnim staklenim kupolama, gdje svako drvo ručno izrađuje majstor, a fotografiranje je najstrože zabranjeno. Ta mi priča ne “drži vodu”, ali je dobra za poslušati.

Ruski bloger Strumpof, zaljubljenik u drva, redovito obnavlja listu sa strukturom drva, a najnoviju od 16.11.2014. možete pregledati ovdje.

Ako Vam se, nakon čitanja ovog bloga, čini da “znate” manje nego prije, to je OK, problematika drva nije nimalo jednostavna, a neki cijeli život “potroše” tražeći idealno.

Dvorane

Kada sretnem jednu od legendi zagrebačkog stolnog tenisa, a na žalost sve ih je manje među nama, obično mi kaže: “Moći ćeš se smatrati igračem kada budeš mogao ravnopravno igrati protiv svih protivnika, sa svim materijalima, u svim dvoranama, na svim stolovima …”. Tri su faktora koji bitno utječu na performanse svake igre: osvjetljenje, stol i pod. Možda to nije toliko odlučujuće u natjecateljskom stolnom tenisu, gdje su uvjeti relativno standardizirani, ali u ovom našem rekreativnom, igrač se u kratkom vremenu mora priviknuti na “svašta”. Evo jedne nostalgične slike poslije otvaranja Arene Prečko. Na podu je bio laminat, tako da smo se klizali “kao ludi”, loptice bi “ulijetale” u zelenilo, a na galeriji je kava sa čašom Cedevite koštala 6 kn.

Arena_Precko.jpg

Prvo o osvjetljenju. Kada se radi nova dvorana, svakako treba pozvati profesionalca. Propisano je 600 Luxa iznad stola, a 400 ravnomjerno u ostatku dvorane. Ali, u nekim dvoranama nije ni pola. Bitno utječe i pozicija osvjetljenja. Lampe ili žarulje koje nemaju sjenila, kada igrač pogleda u njih, ostane zaslijepljen. To se posebno odnosi na smash, gdje se u nekim momentima loptica uopće ne vidi, pa se udara “na slijepo” i kod servisa sa visokim izbačajem (high toss). Kod nekih, osvjetljenje je odmah iznad stola, ali nije ravnomjerno po cijeloj dvorani, pa kada se igrač odmakne od stola na 2 – 3 m ne vidi lopticu, a kamo li dolaznu rotaciju. Kod nekih svjetlost je preintenzivna, što rezultira gubitkom osjećaja za putanju loptice, te njenu dubinu, pa igrač “maše u prazno” ili uopće ne reagira. Posebno su “zgodne” sportske dvorane ljeti, koje pri stropu ili sa strane imaju prozore kroz koje dolazi dnevna svjetlost. Što tu igrač može napraviti? Eventualno izbjegavati smash, odigravanjem drop shota, te izvoditi servis sa kratkim (20 cm) izbačajem. I nadati se, ako već svojom voljom ne može pogoditi lopticu, da će ona pogoditi njega.

O stolovima je ovdje već bilo pisano. Standardan je Butterfly Space Saver, prosječan stol za rekreativnu igru sa debljinom ploče od 22 mm. Na ponašanje svakog stola bitno utječu pod i prostorija u kojoj se nalazi. Što je pod tvrđi i stol će imati viši odskok loptice i obrnuto. Ako je ispod stola taraflex položen direktno na beton stol će imati viši odskok, nego ako je taj isti taraflex položen na laminat. Stolovi na tvrdim podlogama, npr. kamenu, parketu, betonu imati će viši odskok. Time će preferirati igranje kontre u odnosu na spin, flah u odnosu na rezanu. Ako se stol nalazi u podrumskoj prostoriji, s vremenom će “navući” vlagu i postati “no spin”, tj. upijati će rotaciju. Stolovi se sa vremenom različito troše, te neki početna dobra svojstva ubrzo izgube.

Danas se standardnim podom za stolni tenis smatra taraflex, tj. gumeni pod. Oni koji govori protiv njega nisu u pravu. Parket zaista omogućava više “prirodnog” proklizavanja, no često je zbog neodgovarajućeg laka, vlage ili prljavštine sklizak. Ekonomična zamjena za taraflex je linoleum. Na kamenu i betonu, te ostalim tvrdim podlogama, te na skliskim podu bolje je koristiti tenisice za trčanje, nego stolnoteniske.

P.S. Moram se vratiti na prethodni blog. Sada kada mi u 15 minuta do ponoći zazvoni mobitel znati ću da neću raspravljati o drvima, već da se dogodilo nešto zaista ozbiljno. Falit će mi to!

R.I.P. Predrag Resman

Ruza

Posljednji pozdrav dragom prijatelju, veteranskom prvaku Hrvatske i viceprvaku u parovima za 2014. u kategoriji 70+.

Resman_RIP
Resman1
Resman2
Resman

Jedna fotografija iz “mladih dana” i jedna recentna.

Resman3
Resman4
Na slici prvi sa desne strane.

Europska lutanja

Nedavno sam na TT-News.de pročitao interview sa našim trenerom Dubravkom Škorićem, koji je momentalno glavni trener u TTF Liebherr Ochsenhausen. Naslov članka, koji je na njemačkom, je: “Europa mora biti spremna više investirati”. Istovremeno, na Svjetskom juniorskom prvenstvu, koje se ovih dana igra u Shangaiu, Kina, u obje konkurencije u polufinalu nije bilo niti jedne europske momčadi. U muškoj: Kina, Kineski Tajpeh, Japan i Korea, a u ženskoj: Kina, Japan, Hong Kong i USA. Normalno, u obje konkurencije pobijedili su Kinezi. Ali, zar je dotle došlo da su i Amerikanci uspješniji od Europljana???

Skoric_Dubravko

Prvo o liku i djelu Dubravka. Bio je izvrstan igrač, reprezentativac. Nadalje, završio je Kineziološki falultet i vrlo rano, sa 31. godinom, počeo sa trenerskom profesijom, prvo sa Zoranom Primorcem. Iz Hrvatske je otišao u “Royal Sporting Villette”, Charleroi, Belgija, gdje je trener od 1992. Klub je s njim postao višestruki pobjednik europske Lige prvaka, a bio je i 25 puta za redom prvak Belgije, od 1987. – 2012. Igrali su tamo Jean-Michel Saive, Petr Korbel, Wang Jianjun, Andrej Gaćina, Vladimir Samsonov, Aleksej Smirnov, Oh Sang-Eun, Li Ching, Dimitrij Ovtcharov, Patrick Chila … Ali, Belgijanci su zapali u financijske probleme i Dubravko se 2011. preselio u Ochsenhausen, jer je klub dovršio novu dvoranu. Sada je tamo trening centar “Liebherr Masters College” sa 5 trenera i 20 igrača, od naših Frane Kojić. Sa igračima rade na fizičkoj, tehničkoj i mentalnoj pripremi. I kaže naš Dubravko: “Svaki igrač, osim talenta, mora svakodnevno raditi na sebi. Vidio sam mnogo talentiranih igrača, ali samo oni koji su se spremni suočiti sa protivnikom i uz to boriti se protiv sebe, mogu doći do vrha. Europa već 15 godina ide unazad. U Kini postoji 30 vrhunskih trening centara, svaki sa 30 igrača. Od njih se u reprezentaciju bira 5 najboljih. Kineski kalendar natjecanja u potpunosti je podređen reprezentaciji. Sa mladim igračima se znatno više radi na tehnici i fizičkoj pripremi, što su danas najvažniji faktori.”

Libherr_Masters_College_Logo
Libherr_Masters_College

Evo videa koji sve pojašnjava. Europljani nisu dovoljno motivirani, prespori su na nogama, a kada se odluče posvetiti stolnom tenisu, već su prestari da bi se to moglo više ispraviti. I, tako je to sa svima. Morali bi, nakon selekcije, od malena, početi najintenzivnije trenirati. Tko je spreman na to i tko će to platiti? Tu bi trebao nastupiti Europski stolnoteniski savez (ETTU). Ali kakva je to organizacija? Upoznao sam bivšeg potpredsjednika, u “običnom” životu je vlasnik kockarnica … Kakve predispozicije ima Split za europski studij stolnog tenisa, ima li dvorane, trenere, igrače, sparing partnere? Znam samo jedan razlog zašto je smješten baš tamo.

Gdje smo mi u svemu tome? Bio sam na Stipančiću i vidio. Dva mlađa kadeta, polufinalista, osobno poznajem, jedan je sin Sokaz suigrača, protiv drugog igram ljeti. Tragično je da su obojica, osim u svojoj kategoriji, bili ponajbolji i u starijoj, kadetskoj. To ne bi smjelo biti tako, u toj dobi 2 godine su ogromna razlika. To znači da nema nikakve konkurencije, jer nitko ništa ne radi, svi čekaju gotove igrače koje će im napraviti netko drugi!

Donic – drva i gume

Donic je marka s kojom se dosta igra u ovim krajevima, pa je red da se nešto napiše o njoj. U vlasništvu je trgovine Sport Schreiner iz Völklingena u Njemačkoj, kojom upravlja Frank Schreiner, sin utemeljitelja Karlheinz Schreinera. Ove godine slave 50 godina, jer su osnovani 1964.

Schreiner

Firma ima oko 20 zaposlenika, što je ne razlikuje od drugih njemačkih brandova, a nema vlastite proizvodnje. Za nju sve proizvode drugi – drva iz Švedske i Kine, gume iz Njemačke, Japana i Kine, roboti iz USA … Ono što Donic čini prepoznatljivim je sponzoriranje najboljih igrača. Nekoć su to bili Waldner, Persson i Appelgren, a danas Baum, Ovtcharov, Siono, Wang Xi i Li Peng. Sponzoriraju i reprezentacije: Singapur, Austiju, Švicarsku i dr. U firmi radi Steffen Fetzner, bivši svjetski prvak u parovima sa Roßkopfom.

Nakon općeg upoznavanja, idemo na materijal. Prvo je drvo. U linku prikazan je popis drva. Rade ih u Švedskoj o čemu je ovdje već bilo pisano i to klasične modele, npr. njihov evergreen Appelgren Allplay i u Kini. Ono što je za Donic specifično su njihove drške, koje imaju rupu u sredini, kao za bolji osjećaj, a zovu je Senso. Dalje, u tu rupu stavljaju uteg, bliže glavi, za veću brzinu, pa takva drva zovu V1, ili bliže kraju drške, za bolju kontrolu, a nose oznaku V2. Osobno, ne mislim da je to nešto genijalno, jer bi to Kinezi već odavno otkopirali. Druga spedifičnost su drva JO Shape, koja imaju nešto manju glavu, po ukusu Jan-Ove-a. Ima tu više serija, a sve možete razgledati na njihovim stranicama. Generalno, drva nisu loša, a ni cijene nisu previsoke, što daje dobar Trade off, tj. odnos cijene i kvalitete. Pri tome važno je ne izabrati nešto prebrzo, pretvrdo i sa previše carbona. Najnovija serija nosi oznaku World Champion 89, a svaki model posvećen je tadašnjem švedskom igraču. I cijene su im “jubilarne”, svako košta €99,00, a da bi u ovo predbožično vrijeme i njihov novčanik bio puniji, istovremeno su izdali i drvo Donic Ovtcharov Original Senso Carbon po €59.90.

Tablica guma je u linku. Legendarna je J.O. Waldner, nešto kao Butterfly Sriver, koja se također radila u Japanu, ali s njom više nitko ne igra. Danas je Donic prvenstveno prvoklasni isporučioc guma iz ESN-a. U pravilu, svaka serija ima 3 modela, na mekoj, srednjoj i tvrdoj spužvi, a kao “šećer” dolazi model za “ubojiice dječjeg lica” sa nazivom Turbo. Bilo je tu više poznatih serija, puno se igralo sa Desto serijom, ali stari modeli su se jako brzo trošili. Coppa serija je, zbog dužih i tanjih pipaca, imala više brzine, a manje rotacije. Naljednik je bila Baracuda, pri čemu kod Donica oznaka Big Slam znači da guma ima jako mekanu spužvu. Njih su nasljedile gume serije Acuda, najtvrđa S1, srednja S2 i najmekša S3 i specijalka S1 Turbo. Nakon toga, Donic je izabrao plavu boju spužve, pa se nove gume zovu Bluefire. Dvije su linije, M – za više rotacije (kao 05) i JP – za više brzine, sa nižim kutem izbačaja za BH (kao 64). I tu je klasična podjela, M1 (JP01) Turbo na spužvi H50, M1 (JP01) na H47,5, M2 (JP02) na H45 i M3 (JP03) na H42,5. Prodaju oni i gume pili/reži Quattro A’Conda (različite tvrdoće spužve i debljine), od kineske firme Haifu licencirali su gume MS Traction, a imaju i za početnike Liga i Solo. U dijelu antispinova, softova i medium pipaca nemaju ništa posebno, ali su dobri u travama. Dva su legendarna modela, i to Alligator i Piranja. I dok je stari Alligator, bez otpora, bio izvrsan, njegov nasljednik Alligator DEF to nije. Stara Piranja je dobila dostojnog nasljednika u Piranja FD TEC i igrači koji se s njom nauče igrati teško pronalaze adekvatnu zamjenu.

Donic_JO_Waldner_ClassicDonic_Bluefire_M1

Preprodaju i robote Robopong od američke firme Newgy, a tekući model je 2050.

Evo i filmova, za one koji vole više gledati, a manje čitati:

P.S. Po završetku pisanja, na Facebooku sam vidio ovu sliku. Gdje je stolnoteniska budućnost? U polufinalu Svjetskog juniorskog prvenstva, koje se ovih dana igra, sastaju se Kina : Korea i Japan : Kineski Tajpeh. Kod djevojaka, u finalu su Kina i Japan.
Junior_World_Semifinals

Što me mama nije rodila žutog i tjerala da jedem više integralne riže???

Tuning i lijepljenje – savjeti

Ovaj blog prvenstveno je namijenjen onima koji tek ulaze u svijet stolnog tenisa, pa iz ponude ne znaju što je što i što bi od toga za sebe izabrali. Također, upravljen je i onima koji su 60+, sa 30+ godina igračkog iskustva. Oni pak ne mogu “izaći” iz svoje mladosti, pa još uvijek tvrde kako je Butterfly Sriver najbolja guma za sve i svakoga. To je kao da uđete u auto salon i od prodavača zahtijevate VW Golf I, kojem je 40 godina i odavno je zastario, a sada se prodaje i vozi Golf VII. O svemu je već dosta napisano, što sve možete pročitati ovdje.

Golf

Prvo o tuningu, jer je njegova primjena prije lijepljenja. Tuning je ulje, gusto i masno, koje upija spužva, te je čini mekšom i elastičnijom. Kada loptica udari u gumu, udarac se sa topsheeta, putem pipaca, prenosi na spužvu, koja se deformira. Pri tome, ako se radi o tensor gumi, sa poroznom spužvom, dolazi do sabijanja zraka u milionima pora. Nakon toga, sabijeni zrak ekspandira, spužva se vraća u prvotno stanje i ispucava lopticu. Normalno, cijeli proces će se odvijati znatno lakše i brže ako su pore pune zraka, a spužva je “podmazana”. Stara tensor guma daje osjećaj kao kada na plaži legnete na ispuhani luft (za napuhavanje) madrac. Kako se praktično guma tunira? Većina proizvođača (npr. Falco ili Haifu) pakira tuning u bočice koje na vrhu imaju čep sa kistom. Ako nema kista, uzme se mali za bojanje, maksimalne širine 2 – 3 cm. Bolje da je sa gume skinuto staro ljepilo. Kist se lagano umoći u tuning, koji se zatim ravnomjerno razmaže po spužvi. Bolje je početno nanijeti tanji sloj, pa ako nije dovoljno kasnije još jedan, nego predebeli. Guma će se početi uvijati i cijeli proces će trajati 1 – 3 dana. Nakon što se tuning potpuno upije u spužvu, što je lako provjerljivo prelaskom prstom preko spužve i kontrolom da li je još uvijek masna, te njenim izravnavanjem, guma se standardno nalijepi na drvo. Nakon tuninga, guma će “oživjeti” i imati znatno više brzine i spina. Pogrešnim korištenjem ne možete napraviti “previše” štete. Bitno je da tuning ne dođe na topsheet, ali i ako se to desi, sam će se ispraviti za par dana. Dalje, ako je guma previše tunirana, on je bio razgradiv i sam će, nakon nekog vremena, ispariti. Gume sa kompaktnom spužvom (npr. Butterfly Sriver, Stiga Boost TC, Friendship Super FX) također se mogu tunirati, ali će efekt biti manji nego kod tensora ili korištenjem brzog ljepila. Ali, ne znam tko još, prije svakog igranja, lijepi gume brzim ljepilom? Europske i japanske firme su prihvatile diktat ITTF-a i sa svojih cjenika “maknule” tuning, klasično i brzo ljepilo. Kinezi to ne “fermaju”, pa svi stolnoteniski proizvođači to još uvijek isporučuju. Legalnost je tu upitna. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan ENEZ aparat za kontrolu isparavanja (bio jedan, pa riknuo), tako da time trebaju biti zabrinuti samo profesionalni igrači koji igraju Pro Tour natjecanja (npr. Croatia Open). Cijena takvog aparata je oko €300.

ENEZ

Većina igrača iz nužde je prihvatila vodeno ljepilo (VOC Free), jer ne mogu lako nabaviti “staro”. Klasično ljepilo je čvršće, ostaje u tanjem sloju na spužvi, pa je i lakše, manje je elastično od vodenog. Zbog toga je pogodnije za lijepljenje klasičnih softova, trava sa spužvom i medium pips (između softa i trave) guma. Također, bolje je za lijepljenje backside guma sa klasičnom spužvom. Ako nemate takvo, možete koristiti Tip-Top za popravak guma na biciklu. Tu nema filozofije. Sa kistom, može i prstom, se nanesu 2 – 3 sloja ljepila na spužvu, 2 sloja na drvo, svakako, slijedeći sloj se nanosi kada se prethodni posušio, te se slijepljivanje vrši korištenjem valjka, odnosno staromodno lakta. Neki igrači sa “materijalom” žale se da im je guma (npr. Friendship 563-1) bitno lošija ako je nalijepe “novim” ljepilom. Nikako ne lijepiti tensor gume starim ljepilom. Kod vodenog ljepila najčešće se, uslijed stajanja, “naprave” grudice. Tada ljepilo treba procijediti kroz gazu. Ako se ljepilo sasušilo, treba ga baciti. Tome su posebno “sklona” gusta ljepila, poput DHS No.15 ili Stiga Attach Power. Vodeno ljepilo, u odnosu na brzo i klasično, znatno je osjetljivije na temperaturu čuvanja, koja mora biti sobna. Prema tome, ljepilo ne smijete voziti u autu, posebno zimi. Vodeno ljepilo se nanosi spužvicom, a može i prstom, ravnomjerno i tanko. Slijedeći sloj se nanosi tek kada se prethodni sasuši (postane proziran). Lijepljenje se ne smije izvoditi u hladnoj i vlažnoj prostoriji, a postupak će se ubrzati korištenjem fena. Vrijedi pravilo da se guma lijepi sa 2 sloja, a drvo sa 1 – 2 sloja. Tensore, prilikom slijepljivanja, nikako ne valja natezati, već se guma samo postavi na drvo, čime se početno prihvati, a tek onda se vrši ravnomjerno stiskanje valjkom, laktom ili prstima, uz istiskivanje zraka. Ako lijepljenje nije uspjelo, gumu treba odlijepiti, skinuti prethodno ljepilo, najbolje korištenjem parafinskog ulja (tensori) ili mineralnog terpentina, odnosno sintetskog razrjeđivača (klasične spužve), te cijeli postupak ponoviti.

Tip-Top

Varijacije

WCPPLogo

Headis je glavomet gumenom loptom od 7″ na stolnoteniskom stolu nastao u Njemačkoj. Svojevremeno je i europska podružnica japanskog TSP-a podržavala taj “sport”. Katkada igrači u žaru igre “opale” glavom u stol, pa se razmišlja o uvođenju kaciga. Preporučam ga igračima na kamenim stolovima na Jarunu.

Prošle nedjelje je na zagrebačkom Velesajmu održano kod nas prvo natjecanje u ping pongu. Igra se sustav kvalifikacija, a završni pobjednik ide od 24.-25.01.15. na Svjetsko prvenstvo u London, gdje se igra za nagradni fond od $100000. Cijeli spektakl prati Sky sports. Prošlogodišnji pobjednik je Maxim Shmyrev, koji je u finalu pobijedio Iliju Lupulescua, poznatog iz priče o Killerspinu. Ukratko, na obični drvenjak (drveni reket) nalijepljen je brusni papir (šmirgl), a setovi se igraju do 15. Komentar zagrebačkih sudionika, a bilo ih je 17, bio je da ta igra nema previše veze sa stolnim tenisom. Ono što je meni bilo interesantno je puni stol puklih loptica, koje reketi nesmiljeno uništavaju.

Maxim Shmyrev

Bliži stolnom tenisu je hardbat, a posebno je zastupljen u USA. To je igra za “pljesnivce”, jer se igra sa reketima na koje su nalijepljene gume koje su postojale prije 1950., kada se igralo sa gumama sa pipcima, bez spužve. Od guma koje su poznatije, na listi dozvoljenih nalaze se Andro Classic, Butterfly Orthodox, Dunlop Barna Original, Friendship Dr Evil, TSP Millitall …

U Japanu se održavaju natjecanja u stolnom tenisu sa 44 mm lopticama, čime je znatno smanjena brzina i rotacija. Za takvu igru proizvode se posebne loptice, gume, drva, a sve ih odobrava J.T.T.A. (Japan Table Tennis Association). U dvorani u Prečkom, prije par godina, održano je jedno takvo Sokaz natjecanje, a pobijedio je blokerski travaroš.

TSP Euro44 Power

Footwork I

Prvo malo priče, onda gledanje.

Ove godine sam trčao utrku građana na Zagreb marathonu i slučajno sam došao do kenijskih trkača, od kojih je jedan i pobijedio. Pogledao sam u njihove noge i ostao zapanjen potpuno različitom tjelesnom građom od moje. Niske tjelesne težine, dugih nogu, vretenastih mišića listova, izgledali su kao sa drugog planeta. Da sam bio natjecatelj, koja bi bila moja šansa? Nikakva, jednostavno nemam fizičkih predispozija. Sličan osjećaj je kada stanete uz Zorana Primorca ili Andreja Gaćinu i pogledate im u noge, trenutačno shvatite koliko je treninga trebalo da se razvije takav obujam.

S druge strane, imate neke naše igrače mlađih kategorija. Jedan od njih je trčao prema meni i vidio sam da on uopće ne zna trčati. Glava i trup naprijed, nogice klepeću negdje otraga, on ne trči, već se bori da ne padne. Drugi pati od pretilosti, ne samo on, već cijela obitelj, tjelesna građa je primjerenija bacaču kugle, a ne stolnotenisaču. Koja je vjerojatnost da postigne neki rezultat? Otprilike ista kao da sam visoki 170 cm i pokušavam postati vrhunski odbojkaš. Svaki odgovoran trener zahvalio bi mi na volji i preporučio drugi sport gdje će to biti manji hendikep.

Osnova stolnog tenisa je u pokretljivosti, koja se dobiva radom nogu (footwork). Jedna kineska “delegacija” gostovala je na pokaznom treningu u Danskoj, te je tom prilikom snimljena serija od 6 videa:





P.S. Cijelo vrijeme pokušavam naći video footworka Zhang Jikea, ali snimljen kamerom ispod stola. Interesantno je da u nekim udarcima, kako bi bio u idealnoj poziciji prema loptici, ne stoji na punom stopalu, već na rubovima. Kada ga nađem staviti ću ga ovdje.

P.P.S. Napokon sam, nakon više od 4 godine, našao, pa da ne ostanete zakinuti: