Svako malo me netko od igrača zaustavi i zapita: “Geek, zar ne bi mi mogli proizvoditi nešto od te stolnoteniske opreme?”. Prvi proizvod koji svima padne na pamet su drva, a o toj temi već je pisano u Lamentacije o drvima. Moj standardni odgovor je: “Neeeee!”. A, zašto?

Koliko je meni znano jedina osoba koja je kod nas proizvela više od 100 drva je otac “manekena”, već spomenut u temi Popravak oštećenja na drvu, gdje je i njegova slika. Drva nisu bila loša, većinom su igrači bili zadovoljni, a i cijena je bila, za tadašnje prilike, vrlo konkurentna. Svi ostali samograditelji proizveli bi po par komada i nakon toga odustali. Idemo sada to malo detaljnije razložiti.

Ako pogledamo proces, a da bi bio uspješan, mora imati 3 faze:

1. Morate biti izvrstan poznavaoc stolnog tenisa, kako onog rekreativnog, tako i profesionalnog. Svako drvo mora imati svoju ideju. Nadalje, morate biti izvrstan stolar i poznavaoc furnira. Kome nije jasno o čemu ja to pišem, ponovno ću se referencirati na Nexy Designer’s diary i njegovog pisca Moon Eui Bae.
2. Stolnotenisko drvo mora se sastojati najmanje od 85% prirodnih materijala, te su za proizvodnju nužni kvalitetni furniri, u različitim debljinama. Kako kod nas ne postoji niti jedan značajniji proizvođač, mogu se nabaviti u J.u.A. Frischeis, u Velikoj Gorici, a ovdje su njihovi katalozi. Osobito je važan postupak sušenja. Dalje, za plastične loptice, morate imati i proizvođača carbonskih materijala, sa primjesama (arylate, zylon, kevlar, aramid, fiberglass…), što za Stigu radi Oxeon AB iz Švedske, kako je to opisano u Stiga i carbon. Svaki proizvođač drva ima svoju tajnu lijepljenja, te završne obrade drva, npr. nanošenjem posebnog laka, kako to Stiga radi sa drvima iz serije NCT (Nano Composite Tehnology) ili poliranjem, kako je izvedeno kod drva Stiga Infinity VPS.
   
3. Proizvedeno drvo morate prodati. Više je tu puteva. Jedan je da radite kao OEM – Original equipment manufacturer (eng. originalni proizvođač opreme), a drva potpisuje netko drugi (npr. Tibhar, Donic, Joola). U tom slučaju vitalni su vam ulazni troškovi furnira, ljepila, amortizacije opreme, radne snage, te ni u kom slučaju ne možete biti konkuretni Kinezima. Kako je opisano u blogu Brzina drva, maloprodajna cijena drva na Alibabi je od $5 – 15. Da nabavljate direktno na veliko sigurno bi dobili cijenu upola manju, prema tome proizvodna cijena drva (ex works) je od 20 – 50 kn. Drugi način je da sami potpisujete proizvedena drva, kao OSP ili Ross Leidy, te ih prodajete po €100 ili više. Trebati će Vam godine i znatna ulaganja u marketing, jer ono što prodaje drvo je njegovo IME. Treći i najvjerojatniji način je da proizvodite krš i lom, kako to radi TT-Piet.

Nadam se da sam bio jasan i argumentiran, pa više neću morati ulaziti u rasprave sličnog tipa. Ali, ako Vas to još uvijek veseli, slobodno sa lukom i pilicom, ljepilom i brusnim papirom nastavite u šupi, balkonu ili garaži “kreirati” svoja drva, trpite da Vam žena prigovara da iza Vas ostaje samo piljevina, no ostavite se svake primisli da će ona biti “dobra” ili da ćete od toga moći napraviti posao. Možete posjetiti i g. Palatinuša (OSP) ili obližnjeg proizvođača u Sloveniji, koji radi drva za Tibhar.

Prigodni video: