EP 2016. – završetak

Nakon uvoda u Europsko prvenstvo, evo i komentara završetka. Koje poruke su došle iz Budimpešte?

Imamo novog europskog prvaka, Emmanuela Lebessona (slika ITTF).

Lebesson_Emmanuel

Desilo se i to “čudo” Francuzima, nakon 40 godina (Jacques Secretin 1976.). Stari, napokon, odlaze, mladi dolaze, a rad i ulaganje se isplatilo. Timo, Vladi i Dima idu u stolnotenisku povijest, a novu generaciju predvode mladci iz Ochsenhausena (Gauzy, Dyjas, Robles) i poneki Francuz (Lebesson) iz njihovih trening centara. Za razliku od njih, Nijemci, osim Franziske i Dude, nemaju perspektivnijeg mlađeg igrača, te im se sprema dugo sušno razdoblje. Jedan od vjerojatnih uzroka “umora” starih su i plastične loptice, jer što igrač ima više “iskustva”, tj. duži igrački staž, teže mu je priviknuti se na plastičnjače. Novi europski prvak više igra kontru (drajfa), nego spina, cijeli stol igra sa FH, a koliko je beskonačno daleko od Kineza dovoljno je usporediti finalni meč sa bilo kojim iz kineske lige. O “potrazi za spinom” najbolje svjedoči najnoviji izbor Ovtcharova, koji sada, poput Kineza, na FH igra sa DHS Hurricane3 Neo National Blue Sponge.

Ovtcharov_DHS_H3

Kod žena situacija je još i gora. Istina, ne samo za Nijemice, jer one su imale oba svoja para u finalu, već za sve ne-kosooke Europejke. Prvakinja je Turkinja Hu Malek, koja je u finalu pobijedila Portugalku Fu Yu. Ali, nisu to sve Azijatkinje u završnici, bile su tu još i Han Ying, Ni Xia Lian, Shan Xiaona, Li Jie…

Od zanimljivosti treba još spomenuti i da je ovo bilo posljednje prvenstvo za Aleksandra Karakaševića, koji je u mješovitom paru sa Rutom Paskauskiene osvojio brončanu medalju. U istoj konkurenciji zlato je osvojio bračni par Monteiro (Joao i Daniela Dodean).

Koja je perspektiva europskog stolnog tenisa? Natjecateljski je nema, već ovako, po parkovima, kao sa ove slike ispred budimpeštanskog hotela.

TT_Budapest

Shakehand vs. Penhold

U zadnjem izdanju ITTF serije “Ask A Pro Anything – Wong Chun Ting” Adam Bobrow razgovara sa momentalno 9. igračem sa svjetske rang liste (isječak):

O shakehandu već je bilo riječi u postovima Shakehand grip i Držanje reketa (grip). Sada će detaljnije biti opisan penhold grip.

Penhold grip ima 2 verzije:

  • japanski penhold, kojim je igrao Ryu Seung Min i danas Kim Taek Soo, sa reketom koji ima, od pluta, posebno izrađenu dršku, a igra se, u pravilu, samo FH stranom reketa, dok je na BH strani zalijepljena folija (obično tvornički);
  • kineski penhold, kojim su igrali Ma Lin i Wang Hao, a danas Xu Xin i Wong Chun Ting, sa reketom koji ima kraću dršku od shakehand verzije, igra se prvenstveno sa FH, dok je BH znatno slabiji.

Kao prezentacija različitih penhold stilova igre najbolji je finalni meč sa Olimpijade 2004. između Wang Haoa (kineski penhold) i Ryu Seung Mina (japanski penhold):

Idemo par o japanskom penholdu (JP), iako je taj stil u definitivnom izumiranju. Na cijeni su drva od jednoslojnog hinokija, debelog 9 ili 10 mm, brzine OFF. Svaki igrač posebno brusi rubove drva, kako bi mu idealno “leglo” u ruku. FH strana se koristi za sve udarce, pri čemu je posebno jak spin, dok se BH “pokriva” FH blokom i kontrom, ispred igrača.

Japan_Penhold_1
Japan_Penhold_2
Japan_Penhold_3

Kineska penhold (CP) drva imaju 1 – 2 cm kraću dršku, kako ne bi zapinjala u zglob, a neka imaju i modificirani oblik glave. Većina drva se proizvodi i za ovaj način držanja reketa. Svi natjecatelji, danas, i na BH strani vuku spin. Posebna je “nauka” mikro prilagođavanje gripa (držanja reketa), posebno položaja prstiju i jačine stiska na BH strani, u svakom udarcu. U rekreativnom stolnom tenisu penholderaši na BH stranu obično lijepe gumu sa pipcima (“materijal”), soft ili travu, kako bi olakšali prijem servisa, te tokom poena, eventualnim okretom strane reketa, iznenadili protivnika.

Chinese_Penhold_1
Chinese_Penhold_2

Imaju li penholderaši neku prednost? Zbog slobodnog zgloba, posebno su jaki u servisu. Imaju li mana? Nema penholderaša koji igra obranu, kada vidiš da to pokušava i bježi od stola, znaš da je u totalnoj “banani”. No, prošla su vremena kada je stolni tenis bio toliko spor da je cijeli stol bilo moguće “pokriti” igrom samo sa jedne strane reketa (FH) ili se na drugoj (BH) samo “krpati”.

Spin postranični i s odstupanjem

Samson Dubina je tamo neki lik u dalekom Ohio-u, a ovdje smo ga sreli u temama o Kratkom servisu i S otporom ili bez?. Iako je imao veliku želju ući u američku reprezentaciju i nastupiti na Olimpijadi u Riu, eto, nije uspio. Ali, to ga ne smeta da na edukativni način prikaže osnove stolnog tenisa, kao što je razlika između različitih spinova (rotacija) loptice. Loptica ima 3 dimenzije: širinu, dužinu i visinu, te je sukladno, moguće zadati i 3 rotacije (blog Izbjegavanje spina). I, dok je gornja (spin, topspin) i donja rotacija (rezana, backspin) svima poznata, ovdje je prikazana razlika između bočne (lateral, sidespin) i sa odstupanjem (deviation, corkscrew spin).

Kod sidespina (postraničnog) odstupanje loptice na stolu nije značajno, već se odražava kod kontakta sa protivničkim reketom, a corkscrew (deviation, hrv. s odstupanjem) spin je upravo obrnut. Kada se navedene rotacije pretežno koriste? Kod servisa, posebno kratkih, kada se želi da loptica više puta udari u protivnički dio stola. I, dok kod sidespina kutem vlastitog reketa treba “kompenzirati” dolaznu postraničnu rotaciju, pri čemu je najsigurnije gađati sredinu protivničke polovice stola, kod spina sa odstupanjem treba odigrati kao sa lopticom bez rotacije (flah).

A, zašto Samson, iako je imao jaku volju, nije uspio? Pa, zato što u stolnom tenisu volja, talent i rad igrača, sami po sebi, nisu dovoljni. Bez kvalitetnih trenera i sparing partnera, vjerojatnost uspjeha ne postoji. To se najbolje vidi iz slijedećeg videa, sa treninga kineske reprezentacije, gdje čak 3 trenera (Liu Guoliang, Xiao Zhan i ex svjetski prvak iz 70-tih) “pomažu” Zhang Jikeu vratiti servis trening partnera. A, servis, naizgled, izgleda banalan, poludugi flah ugurani, pri čemu je 2. odskok na rubu stola.

Ako mislite da je stanje u hrvatskom pingiću loše, u pravu ste, svakim danom je sve gore. Ali, u istočnom susjedstvu, što možete saznati iz nedavnog interviewa sa Aleksandrom Karakaševićem, ponajboljim srpskim igračem, u Beogradu nemaju niti jedne dvorane sa tarafleksom, te je on definitivno digao ruke od tamošnjeg stolnog tenisa.

Kineska tehnika

Iskreno, ne znam strukturu Vas – čitatelja, koliko je profesionalnih igrača, trenera, rekreativaca, čokljavaca iz podruma, garaža, tavana, parkova i plaža… Ali, mislim da NAJMANJE ima profesionalnih trenera, jer oni znaju da sve znaju (mo’š mislit’), imaju najmanji interes, a, u stvari, trebalo bi ih biti najviše.

EmRatThich

Sasvim slučajno, na Youtube-u, sam naišao na kanal EmRatThich, sa 33 zapisa, zadnji od prije 6 dana, koji je izvorno (vijetnamski) gamerski. U posljednjih mjesec dana “ubačen” je sadržaj iz recentnog kineskog stolnog tenisa. Navesti ću samo neke teme:

  1. Training National Team;
  2. Technique – Micro Adjustment;
  3. Power From The Ground;
  4. Quick Identify Opponent Playing Style;
  5. Serve and Attack;
  6. Serve short;
  7. Serve for Backhand Dominant Player;
  8. Poly Ball 40+ Changes;
  9. Equipment;
  10. Liu Guoliang – Tactics Genius;
  11. Ma Long;
  12. Zhang Jike – Reverse Pendulum Serve;
  13. Fan Zhendong – Fast BH.

Ima toga još, ovdje sam pobrojio samo dio, među ostalim tehnika Zhang Jikea (FH spin, BH, servis). Stvar je, jednostavno, prevažna, a da bi ostala nepogledana.

Među ostalim, autor navodi da povećanje loptice za 10%, dovodi do smanjenja njene brzine za 13%, a rotacije (spina) za 21%! Stoga, od nove loptice (plastičnjače) najviše “trpe” spineri i travaroši.

Rio 2016. – završetak

Završila su natjecanja u stolnom tenisu na Olimpijskim igrama 2016. u Riu, očekivanim ishodima, momčadskim pobjedama Kine. I, dok su muški to ostvarili protiv Japana, žene su u finalu pobijedile Njemice. Odmah nakon, stigle su vijesti o umirovljenju osvajača srebrnih medalja u pojedinačnim natjecanjima Li Xiaoxie i Zhang Jikea.

Rio_2016_Men_Team

O kineskoj supremaciji u stolnom tenisu već je pisano, a na Olimpijadi je i kvantificirana u članku iz The New York Timesa. Od 172 igrača/ica koji su nastupili u stolnom tenisu, Kineza je bilo 44, njih 6 je igralo za Kinu, dok je 38 nastupilo za druge zemlje. Stolni tenis je ujedno sport u kojem je najveći broj sudionika nastupio za drugu zemlju (31%), a u drugom članku se navodi da je od svih olimpijskih sportova (31) upravo tu najveća dominacija jedne zemlje (normalno, Kine). Sve to ide do tragikomedije, jer su, za Luxemburg, nastupili i 53. godišnja bakica Ni Xialian, a, za Španjolsku, 54. godišnji djedica He Zhi Wen. Koga interesira sport u kojem, de facto, nema konkurencije, pa su pobjednici unaprijed poznati? Normalno, stolnim tenisom vladaju kineske “vrijednosti”, trenira se od malena, mnogo (8 sati dnevno), za malo novaca, sa očajnim marketingom. Ogroman je gubitak popularnosti stolnog tenisa u posljednjih 5 – 10 godina, a budućnost, u slijedećih 5 godina, strah je i predvidjeti. Sve to dovodi do potpune financijske propasti, i tamo gdje inače ima novaca, pa će tako slijedeće sezone 1. njemačka liga imati samo 9 sudionika, jer nisu uspjeli naći zainteresiranu ekipu za popunu. Igrači više ne mogu godišnje zaraditi ni €5000, jer stari ostaju u istim ekipama 10-tak godina, a novi se ne traže. Razgovaram jučer sa našim “profesionalcem”, igra 3. njemačku ligu, nastupa na Challenger turnirima, te svakodnevno još 8 sati radi u tvornici, sve da bi uspio preživjeti.

Prema tome, stolni tenis treba shvatiti isključivo kao rekreaciju, ništa ozbiljno. Tako je to i kod “Zlarinskih koralja”, koji se u vatrogasnom domu, na “čokljo” stolu, samo dobro zezaju. Prava fešta bude kada ih, u potrazi za talentima, redovito posjeti izbornik Korenić. Ali, tamo nema Kineza, sami Dalmatinci, uz ponekog Purgera.

Zlarin_2016

P.S. Pregled svih stolnoteniskih događanja iz Ria:

P.P.S. Jučer sam u Decathlonu kupio mrežicu za po van (Rollnet), da se nađe, nije skupa (75 kn). Ne bih je preporučio, ne može se nategnuti, pa ću je danas vratiti, jer kome treba mlohava čuna (mrežica)?

Rollnet

Dan u stolnoteniskom kampu

Idemo krenuti od definicije. Što je stolnoteniski kamp? To je mjesto gdje su organizirani treninzi, standardno 2 dnevno, van mjesta redovnog prebivališta, a namijenjeni su za intenzivan trening rekreativnih igrača i natjecatelja. Natjecatelji ih koriste za pripreme prije početka sezone i/ili važnijih natjecanja, a rekreativci za poboljšanje tehnike i pokretljivosti u igri. Ovdje je već pisano o kampovima, pa bi to, kao uvod, trebalo pročitati.

TT-Xpert.de_Porec_2016_1
TT-Xpert.de_Porec_2016_2

U Poreču, u dvorani Intersport u Zelenoj Laguni, treninge organizira njemački TT-Xpert.de. Prethodnih godina dvorana, sa 25 stolova, bila je puna, a sparirali su i hrvatski igrači. U dvorani nije vruće, a smještaj je u hotelima i kampu koji se nalaze odmah do dvorane. Evo snimke iz 2014.:

Prošli tjedan (07.-14.08.2016.) na treninzima je sudjelovalo 20-tak njemačkih igrača (1. slika), od toga 3 – 4 veterana, te 4 – 5 djevojaka (žena). Prisutni igrači nisu bili školovani u klubovima, već priučeni, sa različitim tehničkim nedostacima u igri i pokretljivosti. Gledajući trening ostao sam razočaran. Trenira se sa starim, celuloidnim, lopticama, valjda zbog uštede. Prvih 20 minuta objašnjen je princip kratkog FH servisa. Nakon toga, 10 igrača/ica je CIJELI TRENING, sa različitom uspješnošću, ponavljalo SAMO SERVIS (na 2. slici desno), dok je drugih 10 – 12 igrača izvodilo servis, pa zatim igralo slobodno cijeli stol, bez ispravaka tehnike. Od 4 prisutna trenera, 1 je bio kvalitetniji (na 3. slici). Za 200€, koliko prosječno stoji trening tjedan (7,5 – 10€ po satu) sigurno su zaslužili bolje i više.

TT-Xpert.de_Porec_2016_3
TT-Xpert.de_Porec_2016_4
TT-Xpert.de_Porec_2016_5

Pojavila se i snimka prošlogodišnjih priprema STK Zabok iz trening kampa u Pagu. Smještaj je u privatnoj kući u Bošani, a trening se odvija u 6 km udaljenoj dvorani osnovne škole u Pagu. Osnovni problemi su što je smještaj, iako povoljan, skroman, na trenige je potrebno odlaziti autom, a dvorana je, za potrebe stolnog tenisa, loše osvjetljena. Treninzima katkada prisustvuju naši vrhunski ino treneri Mario Amižić i Milan Štencl (2:17).

Ekspeditivni sistem

Da igra u stolnom tenisu ne bi trajala “beskonačno”, u pravila je uveden ekspeditivni sistem. Pa, da vidimo što u njima piše:

  • Ekspeditivni sistem će se primijeniti ako je set nedovršen nakon 10 minuta igre ili u bilo koje vrijeme na zahtjev oba igrača ili para.
  • Ekspeditivni sistem se neće primijeniti, ako je odigrano najmanje 18 poena u setu.
  • Ako je lopta bila u igri kad je vrijeme isteklo i ekspeditivni sistem će se primjeniti, sudac će prekinuti igru, a nastavit će servirati igrač koji je servirao u prekinutoj igri; ako lopta nije u igri kad će se ekspeditivni sistem primjeniti, igra će se nastaviti tako da će servirati igrač koji je u prethodnoj igri primao servis.
  • Nakon toga, svaki će igrač servirati jedanput naizmjence do kraja seta, i ako primajući igrač ili par učini 13 pravilnih odbojnih udaraca primatelj će dobiti poen.
  • Jednom primjenjen, ekspeditivni sistem ostaje u primijeni do kraja susreta.

Ako želite, sa stranica HSTS možete preuzeti kompletna pravila.

Kako izgleda igra prije uvođenja ekspeditivnog sistema? Dosadno, a najčešće se primjenjuje kada međusobno igraju 2 lovca – travaroša, kao u donjem primjeru:

U Guinnessovu knjigu rekorda upisan je najduži poen koji je odigran u trajanju od 8 sati i 40 minuta, a drže ga Daniel Ives, pokretač TTD, i njegov otac Peter.

Daniel_Peter_Ives

Poduže vrijeme od zadnjeg bloga obilježila su 3 događaja, sama negativa. Prvi je završetak Korea Opena, posljednjeg Pro Tour natjecanja najjače kategorije (Super) prije Olimpijade i na njemu rano ispadanje 2 legende, kojima je, očito, došao kraj (Zhang Jike i Timo Boll). Drugi je završetak prijelaznog roka u Hrvata. Kako je europska stolnoteniska kasica – prasica sve tanja, a po sistemu bolje išta nego ništa, vratile su se teškog koraka i neke bivše “zvijezde”, konkretno Tan Ruiwu, Zeng Jia (STARR, Varaždin) i Roko Tošić (Libertas Marinkolor, Dubrovnik). Zagreba tu nigdje nema, a kada će se ponovno pojaviti na stolnoteniskoj karti, ne bih mogao ni predvidjeti. A, treći je da je sa 31.05. ugašen Tabletennista.com, portal koji je svakodnevno donosio vijesti iz svijeta pinganja. Hm, možda ima i neka dobra vijest koju sam previdio? Možda ona dođe iz Pyongyanga, gdje se ovaj tjedan igra Pro Tour?

Znanstveni pristup stolnom tenisu

Aspire_Academy

Ovdje je serija od 3 predavanja o interdisciplinarnom pristupu stolnom tenisu u Aspire akademiji, Doha (Qatar), gdje je glavni trener Zlatko Novaković. Osim što igrači tamo imaju cijeli tim znanstvenika koji brine o njima, redovno im angažiraju i sparing partnere, među njima i naše igrače. Plate im avion i smještaj, te za tjedan još “tutnu” džeparac od $1000. Sve se, očito, odvija po onoj narodskoj: “Para (novac) vrti, gdje burgija (svrdlo) neće”.



I, sada, kako usporediti to sa našim uvjetima, gdje je GSTK “Zagreb”, ovogodišnji prvak države u 3 kategorije, među ostalim i ekipnoj seniorskoj, za cijelu prošlu godinu dobio dotaciju od 30000 kn (€4000)? A, koliko je dobio Mamić (Dinamo)?

Natjecateljski vs. rekreativni stolni tenis

U zadnjem kolu, obratio mi se protivnički igrač: “Redovno čitam blog i Vaš sam fan. No, imam 2 pitanja:

  1. zašto igrate čokljavo?
  2. zašto kći, koja super igra, nije u natjecateljskom stolnom tenisu, već rekreativnom?”.

Nastaviti ću o 2. pitanju, jer na 1. nemam što pametno napisati. Znači, kada postoji mogućnost da se igra natjecateljski (registriran kod Saveza) ili rekreativno, što i kada izabrati?

Na žalost, u većini “lijepe naše” nema izbora, jer rekreativne lige ne postoje, pa se mora registrirati kod HSTS. Na primjer, rekreativne lige su 2 godine postojale u Splitu, pa se raspale, jer, očito, nisu bile dobro organizirane. Češće su u zapadnom i istočnom dijelu Hrvatske, vrlo rijetke na moru. U nekim, nekoć stolnoteniskim gradovima, nema skoro ništa (iz Zadra su Primorac i Gaćina), tamo je stolnoteniski “spaljena zemlja”. Sokaz (rekreativna liga) omogućava paralelni nastup igračima starijima od 50 (nekoć 40) u oba natjecanja. Svi ostali(e) (mlađi) moraju izabrati jedno od toga.

Natjecateljski stolni tenis je MUST za mlađe od 18. Zašto? Zato, jer je u rekreativnim ligama većina suigrača i protivnika znatno starija, pa su mladcu dosadni, kako tokom mečeva, tako i poslije, na pivu. Za mladu osobu puno je bolje da bude u društvu vršnjaka, a ne starkelja. U natjecateljskom stolnom tenisu igrač/ica bi trebao trenirati barem 3 puta tjedno, ako ne želi biti “kanta za napucavanje”. Dalje, podrazumijeva se i odgovarajuća ambicija, npr. plasman na rang listi, nastup na državnom prvenstvu, konkurencija za člana reprezentacije i sl. Kako se u ovom dijelu stolnog tenisa količina raspoloživog novca rapidno smanjila, igrač može očekivati samo pokriće troškova guma, putovanja i ishrane, a katkada ni to. Prije su klubovi obećavali zarade, ali većinom nisu isplaćivane, već ih je vodstvo “zadržalo za sebe”. Neki klubovi su na taj način postali “legendarni”. Praktično, ako igrač nastupa u hrvatskoj ligi (npr. prvoj), na put izgubi cijeli dan, a odigra tek 1 – 2 meča, što je teško uskladivo sa ostalim školskim ili radnim, te obiteljskim obvezama. A, kakvo je općenito stanje tamo? Pa, o tome najbolje svjedoči nedavni višemjesečni postupak “izbora” novog tajnika Zagrebačkog stolnoteniskog saveza. Tijek i rezultat bi, lako, mogao poslužiti kao scenarij za snimanje novog nastavka filmova iz serije “Kum”. Što su ti Sicilijanci prema nama, ali, tu se ne bi pojavile obitelji Corleone i Tattaglia, već jedna naša, domaća. Na kraju se Savez razdvojio, što će imati reperkusije na sudu, jedan dio je ostao “u milosti” gradonačelnika, pa pri novcu, drugi dio “neposlušnih” klubova je privremeno ili trajno suspendiran. Na kraju je “izabrana” osoba koja nije iz stolnog tenisa, već je supruga moćnika, koji se zbog sumnje u pronevjeru stolnoteniskog novca već “povlačio” po crnoj kronici. Dalje, novu tajnicu nitko ne zna, niti ona ikoga zna, a što je najbolje, tajnica ima na plaći i svoju osobnu tajnicu, normalno, sve na račun poreznih obveznika. Treba li još ili je i ovo dosta? Koga ova tema više interesira, neka se sam raspita.

Idemo sada na rekreativni stolni tenis. Pogledajte donju fotografiju na kojoj su prva 2 reketa ekipe UpRent.hr, oboje bivši registrirani igrači. I kažite što vidite:

Matea_Boris_UpRent

Ja vidim samo sreću. To je i odgovor na 2. pitanje, sa početka.

Prednost rekreativnog stolnog tenisa, posebno za školovane igrače/ice, je da ne trebaju redovno trenirati, već mogu igrati samo mečeve. U 3 – 3.5 sata, koliko traje prosječna Sokaz utakmica (9 pojedinačnih partija i par), svatko odigra barem 3 meča, a trošak i utrošak vremena za putovanje su zanemarivi. Napetost tokom mečeva je identična, ako ne i veća, a ne treba ići ni na posebnu rekreaciju, npr. fitness. Ako je momčad dobro interesno i starosno “posložena”, a malo je takvih, druženje tokom i poslije susreta je zadovoljstvo. Ako igrač/ica u nekom momentu “osjeti” da ima veće ambicije ili da bi više trenirao, te bolje igrao, lako se ponovno aktivira i registrira.

Važno je ostati u stolnom tenisu, nezavisno bio natjecateljski ili rekreativni.

P.S. Ovo je jubilarni, 500. blog, a do sada je “prikupljeno” 400 tisuća klikova.

Licenciranje trenera

Idemo, za početak, krenuti sa čistom pozitivom. Na slijedeća 2 videa je kompilacija rada trenera u WSA, koja je u međuvremenu spašena od bankrota zahvaljujući kineskom investitoru, te nedavni multiball trening Liu Golianga, trenera muške kineske reprezentacije, sa Ma Longom.

Što ovdje vidimo? Svi treneri u WSA teško zarađuju svoje €. Osim što trener mora biti vrstan igrač, posebno bloker, treba savinuti vlastitu kičmu i 1 – 2 sata dnevno igračima bacati loptice. Od toga nisu izuzeti ni Mathias Habesohn, Tamara Boroš i šef trener igračica Neven Cegnar, a od navedenog “posla” nije “cijepljen” ni Liu Goliang.

Zašto sam to pokazao? Trenerski posao nije samo minuli rad, kao igrača, sa izvrsnim poznavanjem tehnike izvođenja svakog udarca i taktike igre, psihiološki, kroz poznavanje igrača, već se traži i svakodnevni fizički rad.

HSTS

Svoja “iskustva” sa trenerima već sam objavio… Uskoro, od lipnja, HSTS uvodi novi sistem licenciranja trenera, o čemu govori slijedeća vijest, a objavljen je Pravilnik i Pristupnica, pa koga interesira može to preuzeti ovdje. Za sve ostale kratko ću prepričati.

Treneri se dijele u 4 kategorije od D (najniža), za rad sa djecom u osnovnim školama, do A (C, B i A), za trenere koji rade u klubovima i/ili reprezentaciji. Da bi trener (klub) mogao sudjelovati u tom “filmu” Savezu se mora platiti redovna godišnja članarina, te kotizacija za polaganje ili obnovu licence. Navedena je i minimalna školska sprema (SSS + trenerski tečaj), godine igračkog i/ili trenerskog iskustva…

Kada pročitate, čini Vam se da je to super, kao preslikano iz njemačkog saveza, koji ima svoje udruženje trenera. No, kada odete na VDTT vidite da oni imaju sve: seminare, časopise, knjige, a kod nas NIŠTA. Gdje to da naši treneri nauče, ne bi li bilo logično da Savez prvo uloži, pa onda traži? U Njemačkoj, trener stolnog tenisa može živjeti od zarade u klubu, te davanja privatnih satova, kod nas su klubovi u totalnoj komi. Zbog pat pozicije oko izbora novog tajnika Zagrebačkog stolnoteniskog saveza, jer stari je otišao u mirovinu, iz tog izvora zagrebački klubovi ove godine nisu još dobili ni kune. Možda bi u Zagrebu i bio dovoljan broj trenera, ali neke regije, konkretno Istra i Dalmacija, ih imaju apsolutno premalo.

Kako će sve to proći nećemo saznati sa službenih stranica HSTS, jer tamo su samo dobre vijesti, već, kao i do sada, iz kuloarskih priča uz kavu… Da li ću se sam kandidirati za trenersku licencu, iako bi imao uvjete? Ne pada mi napamet. Jedna stvar me zaista “oduševljava”. Kao, samo se prijavi za licencu, a cijenu će Savez reći naknadno, kada izračuna koliko mu treba! Super, vidim li ja to “bijele pjege” socijalizma?