Prvo ću o publici, kojoj i sam pripadam, a onda o igračima/cama.

Evo, čitam na myTischtennis.de da je na ligaškom susretu u o2 areni u Hamburgu između Borussia Düsseldorf (Boll, Achanta, Franziska) i TTC RhönSprudel Fulda-Maberzell (Filus, Wang Xi, Süß) bilo 5492 gledatelja, i to sa plaćenim ulaznicama. Na PH 1. dan kvalifikacija bilo je 10-tak gledatelja, a zadnji, finalni 70-tak. Ulaz je bio slobodan. No, i u tom broju teško je odvojiti one koji su došli zbog stolnog tenisa, od onih koji su rodbina, odnosno prijatelji igrača. Bilo je i podosta “kravataša”, to su oni koji primjerno odjeveni dolaze na stolni tenis samo kada snima televizija, pa hvataju optimalni kut kamere. Slična “posjećenost” bila je i kada se igrala Liga prvaka kod Dr. Časla, tj. nije je bilo. Tek na finalu Croatia Open-a ima više gledatelja i to zbog agitacije među voditeljima liga i momčadi u Sokaz-u, te klubovima izvan Zagreba, dok je kvalifikacijskih dana “bolesno” prazno. Kod nas nema navike gledanja stolnog tenisa, oni koji rekreativno igraju nemaju želje da vide profesionalce, finale Sokaz-a posjećenije je od Prvenstva Hrvatske. Koji racionalni sponzor bi uložio i kunu u sport koji ne “šljive” ni oni koji se njime bave? Ako već poklanja, bolje bi bilo da to učini potrebitima, kojih u ovoj državi ima i previše. Zbog nedostatka novca, svaka slijedeća natjecateljska godina u profesionalnom stolnom tenisu je gora od prethodne. Još prije 8 godina u Zagrebu se igralo Svjetsko prvenstvo. Kada će se ponovno igrati Liga prvaka? Ove godine će se još igrati Croatia Open, a slijedeće? Kvaliteta igrača koji nisu sudjelovali na PH bila je veća od onih koji su igrali, kako će tek biti slijedeće godine? Koma je ta psihologija negativnih očekivanja, kada znaš da je ono što slijedi gore od onog što je bilo.

Idemo sada o igri i rezultatima. Muški žrijeb je imao 11 grupa, ukupno 42 igrača, valjda zbog zarade organizatora. To je bio apsolutno preveliki broj, za 10 igrača je više neki rekreativni turnir ili natjecateljski mlađih kategorija, jer su među profićima bili “kante za napucavanje”. Hvala Gaćini što se odazvao i omogućio da ga vidimo u živo. Kompletni opis toka mečeva možete naći u vijesti HSTS-a. Ono što ne piše je da je Gaćina cijelo vrijeme “plivao”, jer u Njemačkoj trenira i igra sa plastičnim lopticama, a ovdje se igralo sa celuloidnima.

Gaćko u sredini. lijevo njegov “komad”, desno Geek

Ženski turnir je imao manje od 8 potrebnih grupa, ukupno je igralo njih 27. Pobjednica je Ivana Tubikanec. “Kvaliteta” igre je pokazala da smo u ženskoj konkurenciji totalno u “banani”, te u potpunosti ovisimo o dugovječnosti i volji Tian Yuan, a njoj je već 40.

I da se na kraju vratim na početak. Po završetku turnira sretnem jednog od profića koji nije igrao, a sigurno bi bio među prva 4, i pitam ga “Što nisi i ti igrao?”. On: “A, zašto? U reprezentaciju, nezavisno od rezultata, me neće pozvati, platim prijavninu 150 kn i još izderem 2 Tenergy-ja”. Kao, po onoj legendarnoj Tan-ovoj uzrećici: “Why to play? No money!” (eng. “Čemu igrati? Nema love!”).

P.S. Na stranicama HSTS-a objavljeni su interviewi sa prvacima Andrejom Gaćinom i Ivanom Tubikanec.

P.P.S. Evo i snimke muškog finala: