Zaista mi je žao kada netko, nakon 40 – 50 godina profesionalnog bavljenja, ne shvati rudimentarnu činjenicu, a ta je da ne možeš prevariti stolni tenis. OK, možda neki igrač može nafenirati (promijeniti igračka svojstva) travu, nekoć su igrači bušili rupe na drvu, ne bi li loptica različito odskočila nakon što bi odigrali punim ili praznim dijelom reketa, ali to su zanemarive pojave i vrijede u vrlo ograničenom okruženju. Za sve ostale stolni tenis su krv, znoj i suze. Da bi izbjegli “korisne malverzacije” ITTF je ograničio da igrač/ica ne može nastupiti za novu “domovinu” barem 5 godina nakon dobivanja državljanstva.

Prije neku godinu, bio sam jedini gledatelj na meču ženske Supelige. Prišao mi je vlasnik kluba i rekao: “Vidiš ovu moju Kineskinju? E, ja sam za.ebao Kineze i zdipio im je ispred nosa, a ona je vrhunska igračica, na pragu A reprezentacije!”. Dotična je, zaista, u juniorskoj konkurenciji, lagano dobivala sve naše igračice. Onda se počelo šuškati da je 4 – 5 godina starija, a igrati sa 19 godina, protiv igračice od 15, ne morate biti osobito lukavi da predvidite koja će pobijediti. Posebno zato što Kineskinja nije bila voljna trenirati s ostalim igračicama, već samo s jednom iz kluba, da se ne bi navikle na njenu medium pips gumu, od koje su loptice “tonule” u mrežicu. Dobila je naše državljanstvo i proglašena najvećom nadom “hrvatskog” ženskog stolnog tenisa. Uskoro više nije igrala ovdje, već u Francuskoj, tamo su joj novci bili bolji. Gdje je ona sada? Nestala, to ni Interpol i ITTF ne znaju. Kako se zvala? Sun Jiayi. Ali, toj je igračici Savez, u godinu i pol, platio nastupe na 15 Pro Tour turnira, sigurno 100.000 kn. Ode Sun, odoše pare iz hrvatskog stolnog tenisa… A, mogle su se potrošiti na naše igračice, npr. poslati ih na trening u Kinu, sumnjam da bi neka promijenila državljanstvo u kinesko.

Možda ćete reći da je to izdvojeni slučaj i na temelju njega ne mogu generalizirati. Imamo i muški primjer, zvan Wei Shihao. I on je dobio hrvatsko državljanstvo, nije igrao našu ligu, već francusku i poljsku, ali našima je bio dobar kao sparing partner. Zbrisao i on doma, zadnje je viđen na kineskom turniru (zelena majica, igra lijevom rukom). U tekućoj sezoni bio je prijavljen za poljski KS Dekorglass Działdowo, za kojeg je igrao i naš Gaćina, a uspjeli su, i bez njega, po prvi put postati prvaci. Teško da će, nakon što je ostavio klub na cjedilu, naći više angažman u Europi, pa onda neće ni trenirati s našima, a kamo li nastupiti za reprezentaciju. Sve to dokumentirano možete naći u povijesnoj vijesti iz HSTS-a.

Ali, to nije sve, pogledajte “vodeće” klubove… Ženska ekipa Dr. Časl osvojila je Ligu prvaka sa 3 kosooke igračice u sastavu, a muška ekipa STARR više puta je osvojila prvenstvo države s 2 kosooka igrača. Osim “ego tripa” vlasnika, nema tu nikakve koristi za hrvatski stolni tenis. Mogli su Varaždinci nastupati i sa svim svojim igračima, pa osim vlasnika, s Nikolom Horvatom i Bornom Kovačem u sastavu, Šantekom u rezervi, bila bi to vrlo dobra domaća momčad. Kako to riješiti? Jednostavno, obavezati klubove iz Superlige da moraju imati omladinske pogone, odgovarajuće kvalitete i kvantitete, pa kada se već imaju novca za platiti strance, da od toga nešto iskoriste i domaći.

Da se vratim na početak. Pogledajte ovaj rad nogu kineskih igrača, koliko je samo treninga utrošeno na “ljestvama”?