Vodeno ljepilo i drva

Kako je pred nama finale Kineske Super Lige 2014. u kojem nastupaju oba njemačka igrača, Timo Boll, sa Zhang Jikeom, za ekipu Shandong Lunenga, a Dimitrij Ovtcharov za ekipu Jiangsu Super Cable, porastao je interes prema njima.

Nedavno je objavljen interview sa Dimitrijem Ovtcharovom o reketu kojeg koristi. Sada, ima tu “muljanja” o gumama (Donic Bluefire M1 Turbo), moš’ mislit’, jer je “maneken” Donica, ali važnija od toga je druga informacija. Prepričati ću, a tko želi original može ga pročitati na linku. Dimitrij, koji se nedavno oženio, kaže da koristi drvo sa soft carbonom od 93 grama i da je prije s njim igrao oko 5 godina, dok sada mijenja 3 – 4 drva godišnje. Sve to zbog korištenja vodenog ljepila (VOC Free Glue), koje ulazi u furnire i čini drvo mekim i sporim. Hop! Za one koji često mijenjaju gume i za profiće bez sponzora jedini način kako to riješiti je, prije korištenja, prelakirati drvo, nezavisno da li je već tvornički lakirano. Dimitrija to ne brine i neće to raditi, jer dobiva drva koliko mu srce želi. Od toga su “zaštićena” i Stigina drva (stara verzija) za NCT slojem, završni lak na drvu je toliko jak i sklizak da ga treba brusiti prije prvog lijepljenja guma.

Dimitrij Ovtcharov Wedding.jpg

Na istom mjestu objavljen je i članak o novoj gumi Tibhar Evolution MX-P, sa oznakom National. U članku, u kojem se pojavljuje Vladimir Samsonov, objavljeno je da je za profesionalce izdana guma koja ima drugačije pakiranje i oznaku tvrdoće. Poznato je da su Tibhar “manekeni”, a kod nas ih ima više, trenirali sa Evolution MX-P gumama, ali su službene mečeve igrali sa Butterfly Tenergy 05. Onda je Tibhar odlučio sankcionirati tu praksu prijeteći im da će izgubiti sponzorstvo. Ali, za dobar odgoj uz batinu treba i mrkva. E, pa to je ova guma poboljšanih karakteristika.

Približava se jesen, Sokaz ove godine počinje ranije, pa se i interes vraća. Jučer 361 klik, ali možete Vi i bolje.

P.S. Ekipa Shandong Luneng – pobjednik Kineske Super Lige 2014., sve poznata lica (Yan An, Fang Bo, Timo Boll, Hao Shuai i Zhang Jike).

Shandong_Luneng.jpg

Roditelji i djeca

O roditeljima i djeci u stolnom tenisu ne bih na konvencionalni način, što roditelji smiju, a što ne, kada smiju, a kada ne. Koga interesira ta tematika može pročitati knjigu oca trenera hrvatske juniorske stolnoteniske reprezentacije prof. Ratka Karkovića, a na 2. slici je i sadržaj.

Karkovic_1.jpg
Karkovic_2.jpg

Moje iskustvo u svemu tome nije bilo dobro. Kako trener nije htio (mogao), ja sam morao sjediti na turnirima uz arenu. I nisam to radio dobro, ako je to uopće moguće, škodio sam i njoj i sebi. Uz to, sjedalo mi je to sve na želudac, kao morska bolest, koju osjetiš tek naknadno kada sve prođe. Nema šanse da ja uđem u dvoranu dok igra moja kći i tako to već 4 – 5 godina. Iz tih vremena sjećam se par anegdota:

  • 2008. na TT-KinderOlympiade Borussia Düsseldorf zamolio sam jednog Hrvata da ode do stola na kojem je igrala moja kći, ne treba davati nikakve savjete, već samo da zaplješće kada ona osvoji poen, kako se ne bi osjećala sama među tisuću Nijemaca. Odbio je, s obrazloženjem da je on iz Istarske županije, a mi smo Purgeri.
  • na turniru u Varaždinu, slučajno se nalazio i njen tadašnji trener, te me zamolila da ga dovedem do stola na kojem igra. On je došao, ali i otišao nakon 1. seta.
  • na turniru u Rijeci, u dvorani na Kastavu, igrala je grupu, s njom je bio i trener. Otišao sam van, ali nisam znao da li je grupa već završila, pa sam samo provirio odozgo. A, kada tamo vidim da me, između poena, zapazila. Znači, cijelo vrijeme je gledala.

Sve ovo što sam ovdje, sada napisao nisam htio, ležalo je u meni. Ono o čemu želim nešto napisati su kulturološke razlike i njihove sukladnosti sa zahtjevima stolnog tenisa.

Naš odnos prema djeci je takav da bi im sve dali, stan, auto, maksimalno koliko nam to mogućnosti dozvoljavaju, dugo ih vežemo uz sebe. Oni to znaju i osjećaju, pa što se mi više trudimo, oni se trude manje.

U Nordijskim zemljama nema takvog odnosa, roditelji djeci osiguravaju vrhunsko obrazovanje, u skladu sa njihovim željama i mogućnostima, ali bez materijalne (financijske) pomoći. Da Šveđan kupi auto svom djetetu “bolesna” je pojava. Tamo su porezi na nasljedstvo vrlo visoki, tako da se svako dijete mora pobrinuti za egzistenciju. U Švedskoj djeca odlaze od roditelja sa prosječno 20 godina, u Europi sa 26, a kod nas preko 30.

U Nizozemskoj, u Amsterdamu, vidio sam roditelje sa djecom od 7 godina koju su sa sobom vodili u Sex muzej. Po zimi, na -5°C, mala djeca su slobodno hodala uz roditelje u majicama kratkih rukava. Roditelje to uopće nije zabrinjavalo. I tamo se djeca brzo osamostaljuju.

U Kini djeca nisu važna. Čitao sam jedan interview sa ocem Zhang Jikea. Priča ide ovako. Bili su siromašni, pa su u početku pješke išli na trening. Onda je tata kupio motor, pa su tako išli. No, ako otac nije bio zadovoljan zalaganjem Jikea na treningu, on bi se vraćao motorom, a mali bi trčao za njim, što je “koristilo” njegovoj fizičkoj pripremi. Možete si zamisliti da se ja vozim u autu, a moje dijete trči za njim?

U Varaždin je, prije neku godinu, došla mlada, 14 – 15 godišnja igračica iz Kine. Nije znala ni riječi engleskog, samo mandarinski, roditelji nisu ni znali gdje je Hrvatska. Spavala je kod suigračice, čiji su roditelji, budući da nisu znali što voli jesti, stavili na stol majonezu, nutelu, pekmez, sir, kobasice i drugo. Sve je stavila u isti sendwich i pojela.

Evo i kratke priče (Coming_to_America.pdf), u prvom licu, kineske igračice koja je igrala za Mladost, Zagreb, a nakon toga se preselila u USA. Sjećam se, imala je vrlo brze noge, igrala je kineskim penholdom i vukla FH spinove po cijelom stolu koje su zajednički, po polovici, blokirali Fučec (sada profesionalac u Njemačkoj) i Korenić (izbornik muške reprezentacije) i tako 20 – 30 udaraca u seriji. U pravilu, pogriješili bi oni.

Da završim. Za natjecateljski stolni tenis potreban je beskonačan trening, 7 – 8 sati dnevno, 6 – 7 dana tjedno, milioni izvedenih istih udaraca, čelična volja. Tko je, osim Kineza, spreman na to? Da bi izdržali morate biti u totalnoj “banani”, izrasti doslovno iz blata. Tek 2010. Zhang Jike je svojim roditeljima kupio kuću sa ugrađenim grijanjem, do tada su se smrzavali po zimi.

Zhang_jike_365x265.jpg
Zhang_Chuanming_365x265.jpg

Na Lovrincu

Za čitatelje izvan Hrvatske, Lovrinac je splitsko groblje opjevano u pjesmi grupe „Dječaci“. Naslov bloga mogao bi biti i „Kronologija jedne propasti“, a govori o srozavanju i propadanju stolnog tenisa u Poreču. Krenimo od početka …

Prije 8 godina profesionalni trener STK Poreč organizirao je turnir svojih mladih igrača(ica) na kamenim stolovima ispod hotela Pical. Slučajno sam naišao sa svojom djecom koja su tek počela trenirati, pa smo i mi obiteljski sudjelovali (još uvijek čuvam medalju sa tog plažnog natjecanja). Kako su djeca bili vršnjaci, sa trenerom sam dogovorio da slijedeći dan i moji dođu na trening u klub. Sve je bilo puno entuzijazma, dobre volje i raspoloženja.

Slijedeće godine je nastavljeno, cure su sa Željkom Mavrovićem išle na teniski turnir Croatia Open u Umag.

Mavrovic2.jpg

Treniralo se svakodnevno u dvorani srednje škole, 8 stolova, sve izvrsni igrači(ce), STK Poreč je imao mušku i žensku ekipu u 1. hrvatskoj ligi. Kći je imala 7 – 8 suigračica i prijateljica, a kada sam je pitao s kojom si je najbolja, nije znala odgovoriti: „Ma, sve su super …“. Održavao se i jaki međunarodni turnir Alpe-Adria, na kojem su sudjelovali i igrači STK Pula (Slavić, Stankovski, Kupinić), GSTK Zagreb (Kolarek, Zupčić, Šurbek i drugi). O snazi Poreča kao stolnoteniskog centra govori i podatak da je 2009. organizirao EVC (Europsko veteransko prvenstvo) sa 2500 igrača(ica). I, umjesto da su to trajno kapitalizirali, da je formiran međunarodni stolnoteniski kamp koji bi u budućnosti trajno financirao klub, “okrenulo” se to sve na privatnu dobit, čiji “repovi” se vuku po sudu.

S godinama nije se više igralo u velikoj dvorani, već u manjoj, Palestri, na 4 stola. Tokom ljeta dolazili su igrači(ce) iz drugih zemalja, veterani (i Sokaz-ovci), gradskih novaca bilo je sve manje, kuknjava je bila sve veća, sukobi i ogovaranja između lokalnih trenera svakodnevni. Prvo su prestali igrati dečki, cure su postepeno slane u druge klubove. Sve, do jedne, nakon godine „posudbe“ u različitim klubovima i gradovima (Zagreb, Opatija, Pula), odustajale su od treninga i igranja. Zašto? Klubovi i treneri kojima su došle nisu ništa uložili u njihovo stvaranje, pa su se tako i odnosili prema njima, djevojke bez roditeljskog nadzora nisu imale nikakvu kontrolu, trenerima nije bilo važno njihovo školovanje i odgoj.

I gdje su danas? Poreč više nema niti jedan klub u 1. hrvatskoj ligi, nema svog trenera, već jedan „pokriva“ pola istarske županije, tokom ljeta NEMA NITI JEDAN STOL NITI U JEDNOJ DVORANI (Žatika, Palestra, Mate Vlašić), jer, kao, štedi na struji. Nova dvorana je većinom prazna, tamo su svakodnevno rukometaši, malo terena, puno hodnika, potpuno nefunkcionalna. U STK Poreč danas treniraju samo djeca početnici, svake godine neki drugi, i JEDAN rekreativac.

Zatika.jpg

Može li se niže pasti? TEŠKO. Brine li to nekog? NE. Zna li se tko je tome kriv? DA.

Generiranje spina u servisu I

Evo me nazad, jučer sam se vratio, pa sam danas kao zombi. Prvo, “oporavio” sam blog, koji je pao prije 2 dana, tako da sada sve ponovno radi. Na moru (Poreč) malo sam trenirao, 2 – 3 puta tjedno sa klincima u kampu Sv. Lovreč (15 km od Poreča), te razmišljao o 2 teme: generiranju maksimalnog spina prilikom izvođenja udarca i postupnom propadanju stolnog tenisa u Hrvata. Slučajno je, sukladno mojim razmišljanjima, izašao novi video od Pingskillsa.

Generiranje spina.jpg

Na slici je, po otiscima loptice, vidljivo kojim dijelom reketa treba izvesti udarac, a to je detaljno prikazano u slijedećem videu:

Osim rezane lopte (donje rotacije), isto se odnosi i na spin (gornju rotaciju), kako prilikom servisa, tako i udaraca iz igre. Nadalje, iz ovog proizlazi i osnovna varijacija servisa, gdje se prvi, jako rezani, izvodi krajem reketa, a drugi, bez rotacije (flah) blizu drške, oba istim pokretom i putanjom reketa. Pogrešni povrat flah servisa od protivnika “diže” lopticu znatno iznad mrežice i omogućava lako poentiranje kontrom ili brzim spinom unaprijed. Način vraćanja jako rezanih servisa objašnjen je u blogu Principi vrtnje loptice – Paul Noel.

Za kraj, 2 slike iz Aspire akademije u Qataru, na temu pinganja pod palmama:
Katar_1.jpg
Katar_2.jpg

Slijedeći blog “Na Lovrincu” za temu ima viđenje sadašnjeg stanja u stolnom tenisu.