Za posljednjih 10 – 11 godina, koliko se intenzivno bavim stolnim tenisom, prošao sam mnoštvo dvorana. Pri tome, bio sam u različitim ulogama, kao igrač, suigrač, trener, sudac, otac natjecateljice, gledatelj (katkada i jedini). Osim same igre, interesirala me i analiza tehnike i taktike, koju su treneri ili suigrači, kroz savjete, davali igraču između setova. A, bilo je tu svega…
Ćemu služe savjeti između setova ili tokom time out-a? Ako je protivnik znatno bolji, niti jedan savjet tu ne može pomoći. Često je, sa strane, lakše vidjeti grešku i način njene ispravke. Koliko su savjeti važni? Vrlo su važni, kineski igrači, nakon “unapređenja” Liu Guolinga, nisu ni sjena od prije.
Ima igrača kojima savjeti tokom meča smetaju. Neki će Vam to eksplicitno reći, dok, kod drugih, to ćete vidjeti u potpunoj odsutnosti duha. Ima ih koji Vas kao pozorno slušaju, ali već prvi poen nakon savjeta, odigravaju suprotno. Takvom igraču savjete ne treba davati, osim izuzetno. Koji su to izuzeci? Pa, ako ih sam zatraži, jer nema ideje, ili ako vidite da neprestano ponavlja istu grešku, koja se da lako otkloniti. Na primjer, ako kod prijema servisa stoji preblizu stola, a većina protivničkih servisa je duga, pa ih ne stiže ili stiže zakašnjelo. U tom slučaju treba reći da stane pola koraka dalje. Ili, kod prijema dugih servisa sa devijacijom u FH, kada treba stati više u sredinu stola (kao kod prijema servisa od igrača koji igraju lijevom rukom). Ili, kada igrač s travom na BH lovi spore, visoke spinane loptice, umjesto da iskoči sa FH i zabije.
Psihološka pomoć se sastoji u ohrabrenju, tj. minimiziranju straha. Važno je da igrač shvati da, nezavisno od rezultata, neće naići na osudu suigrača i/ili trenera. Ono što se tokom meča od igrača “samo” traži je da se opusti, da se sam hrabri, da na najmanju mjeru svede negativni samogovor i glumu, te da se bori. Svakako, treba izbjegavati svaki oblik psihološkog pritiska, npr. “Ako dobiješ ovaj meč još možemo odigrati 5 : 5”.
Tehnička pomoć treba se sastojati, prvenstveno, u savjetima oko servisa (dužina, smjer i tip rotacije) i povrata protivničkog servisa. Na primjer, protivniku koji je izraziti backhandaš nema smisla u tu (uobičajenu) stranu servirati ili vraćati servis. Također, dobrodošli su i savjeti oko stupnja napadačke igre, da li više držati lopticu, pa čekati napad na pogodnu ili forsirati napad, ako je protivnik nadmoćan u pasivnoj igri (pimplu i bloku).
Treba izbjegavati savjete vezane za tehniku igre. Ako igrač, posebno mlađe kategorije ili rekreativac, ne zna povući BH spin na rezanu lopticu, normalno da ga trener, tokom meča, to ne može naučiti. Dugi savjeti, tzv. litanije, također ne koriste, jer je igrač pod stresom, te može zapamtiti samo rečenicu, dvije… Sve ostalo je previše, te služi samo “zamagljivanju” osnovne ideje.
Savjeti, poput ovog iz naslova, “Igraj svoju igru!” ne služe ničemu. Često, ima i pogrešnih savjeta, npr. da promijenite servis, iako ih protivnik slabo ili nikako ne vraća. Ako ne znate što bi savjetovali, dovoljno je samo bodrenje, te neki uobičajeni savjet, npr. “Stani niže!”, “Spusti koljena!” i sl.
Od 01.01.2016. dozvoljeni su i savjeti između poena, što je opisano u blogu “Vrana mozak popila“, ali nisam vidio veće koristi od toga.