Kada na Hrvatskom jezičnom portalu upišete riječ štih (njem. Stich: ubod) važno je njeno 4. značenje, koje kaže: “Prepoznatljivo svojstvo kao dio ukupnosti svojstava…”. Manimo se jezikoslovlja, idemo na suštinu koja se iza njega krije.

Ako se zapitamo: “Gdje je danas hrvatski stolni tenis?“, zadovoljavajući odgovor daje nam plasman sa zadnjeg Europskog prvenstva, koje je prije mjesec dana završilo u Luxemburgu. Muški su bili 6., žene 14., prema tome zauzimamo prosječno 10. mjesto. Ni to nije išlo vlastitim snagama, bez kineskog “dopinga”, jer je u odlučujućem meču za plasman od 13. – 16. mjesta, protiv Španjolske, za nas nastupila Tian Yuan. Svakom je jasno, kada to usporedimo sa povijesnim rezultatima hrvatskog stolnog tenisa, kod muškaraca (Primorac, Šurbek, Stipančić…) i žena (Boroš, Paović, Batinić…), pad je drastičan. No, nije tako samo sa reprezentacijama, već i na ligaškim natjecanjima. Na meču 1. kola ženske Superlige TIS : Dr. Časl (0 : 4), viđeni stolni tenis bio je otužan, a na meču su bila ukupno 3 gledatelja: moja malenkost, te roditelji jedne igračice. Tamo je bilo vidljivo i “bajno” financijsko stanje u nekim klubovima, gdje domaća ekipa nije nastupila u sportskim dresovima nekog stolnoteniskog branda (cijena cca. 120 kn/kom), već u običnim pamučnim majicama za 20 kn. Sve to, kako nam poručuje iz susjedstva nedavno izabrani predsjednik Stolnoteniskog saveza Srbije Aleksandar Karakašević, a on se zaista razumije, jer igra i živi stolni tenis preko 35 godina, posljedica je “rada” zadnjih 10 godina. Normalno, za ispravak takvog stanja treba slijedećih 10 godina.

Oni u Hrvatskoj kojima se ne da stvarati i čekati, daju svojim ekipama “kineski štih”. Ekipa Dr. Časl nastupila je na nedavnom meču 2. kola Lige prvaka protiv mađarskog Szekszarda, te “slavila” sa 3 : 0. Interesantno, a u tekstu se kaže: “Zagrepčanke su totalno nadigrale Mađarice ne prepustivši im niti set…”. E, sada, molim lijepo, neka mi netko kaže koja je to najveća Purgerica na slici? Ili su jele previše integralne riže, a premalo štrukl(j)i?

Ambicije Dr. Časla su javno izražene, i ako su financirane privatnim novcem, problema nema, svatko vlastiti novac može slobodno trošiti, na to što god mu srce “veseli”. Ali, da će hrvatski stolni tenis od toga imati neke koristi, ne sumnjam, već znam da neće.

Ako ste mislili da je to cijela “priča”, varate se, ona tu tek počinje. Slično je i u Varaždinu, samo s muškarcima. Evo ih, u meču 2. kola Superlige, sa vlastitim “snagama” (Ređep, Horvat, Kraljić), izgubili su glatko od STK Libertas Marinkolor (Japec, N. Juzbašić, I. Juzbašić) sa 0 : 4, a novinska vijest kaže da su “pometeni”. Varaždinci tek čekaju svoja 2 kineska pojačanja: Zeng Jia i Tan Ruiwu, a, pored njih, ima tu još i jedan Englez. Istovremeno, cijelo vrijeme “kuknjave” da nedovoljno dobivaju od grada, koji bi to (valjda) trebao financirati.

Ni tu nije kraj. U Hrvatsku je nedavno došla, “kao” 17-godišnja (većina kineskih igrača/ica predstavlja se 4 – 5 godina mlađima) kineska igračica Sun Jiayi, koju svi već vide kao okosnicu buduće hrvatske ženske reprezentacije. Sadašnji poslodavac mijenjao bi joj ime u Ana Sun, ne bi li time postala “više” ‘Rvatica i Purgerica!

Ne bi li se netko (ipak) uhvatio posla, pa samostalno stvorio igrače(ice), mlade, stare, može i rekreativne, “čokljave”, kakve god, samo da su naši? Makar na to čekali slijedećih 10 godina.