Danas ćemo o nečemu što do sada nismo napisali, a to su dobne granice za uspješno bavljenje stolnim tenisom. U prvom ćemo dijelu “konzultirati” EmRatThicha i njegov blog Pingsundy, a za rekreativce biti će to moje osobno iskustvo. Normalno, granice nisu apsolutne, već daju preporučljive dobne skupine i rezultate koji se mogu očekivati.
Za buduće natjecatelje, koja je najviša dob kada moraju početi? 10 godina, optimum je 6 (po kineskim mjerilima), a Ma Long i Ai Fukuhara (na slici) su počeli sa 5. Prvo, pogledajte kineske klince iz Fuyana, kod njih nema stajanja, sve je u pokretu.
Među djecom iste dobi (godišta) važan je i “relativni starosni efekt”, tj. bolju perspektivu imaju djeca rođena u siječnju i veljači, o čemu detaljnije možete pročitati u članku “The Relative Age Effect in the Chinese National Table Tennis Team“. Svakako, kvaliteta treninga je važnija od kvantitete, bolje je 1 sat učiti ispravnu tehniku, od 5 sati neispravne. Pri tome, u klubu, djeci i roditeljima bi trebalo nedvosmisleno reći koja djeca, po svojim sposobnostima, pripadaju A skupini (natjecatelji, trening svaki dan), a koja B grupi (rekreativci, 2 – 3 puta tjedno).
Sada, pogledajte “trening” u GSTK Zagreb, snimljen 2018. za emisiju “Školska liga“, a povodom 70. obljetnice kluba. Zvuk je namjerno uklonjen, da bi obratili pažnju na tehniku igre i kretanja naše djece. Iako bitno stariji, tehnika igrača, brzina, pokretljivost su neusporedivi sa Kinezima, jedino u čemu naši prednjače je “oblekica”, sve brandirana (XIOM, Butterfly, Adidas…).
I, koja je to dob kada profesionalni stolnotenisač postiže svoj maksimum? 28.3 godine.
Koje su dobne granice i očekivanja kod rekreativnih igrača? Igrači često spominju kako su igrali u ranoj mladosti, prije 20 – 30 godina, ali nisu aktivno trenirali. No, taj podatak je, barem po mom iskustvu, zanemariv. Jer, koliko tijelo pamti nešto što je bilo prije toliko godina? Prema tome, ako ste se odlučili za aktivno igranje stolnog tenisa, uz minimalno 2 – 3 treninga tjedno, kvaliteta i brzina igre, a time i liga koju ćete doseći (npr. u Sokaz-u), bitno će biti određeni s dobi u kojoj ste počeli, i to kako slijedi:
- do 30 odličan,
- do 40 vrlo dobar,
- do 50 dobar,
- do 60 dovoljan,
- preko 60 nedovoljan.
Drugim riječima, za dostizanje određene razine igre, a uz istu razinu sposobnosti, što ste stariji, morati ćete uložiti više rada (treninga).
Za igrače preko 50 godina vrijedi da koliko treningom napreduju u tehnici, toliko, zbog slabijeg vida (staračka dalekovidnost) i pokretljivosti, gube na brzini. U tim godinama igraču se čini da je loptica sve brža, a, u stvari, on je sve sporiji. U stolnom tenisu, zna se, brzina je sve. Zbog toga su igrači – početnici, u toj dobi, idealni kandidati za korištenje “materijala” (trave ili antispina), jer im služe da uspore igru. Dalje, česta je navada da ne nose naočale, čime još slabije vide, pa im se dešava da u udarcu promaše cijelu lopticu. Oni koji se još nisu obeshrabrili mogu pogledati uvod filma “Never too old for gold” (hrv. Nikad prestar za zlato), koji prati pripreme i nastup igrača na Svjetskom veteranskom prvenstvu 2010. u Hohhotu.