U prethodnom blogu Dobne granice za stolni tenis ravnopravno sam se bavio profesionalnim i amaterskim stolnim tenisom. U ovom će naglasak biti na igračima starije dobi. Zašto? Pa, primjetio sam da vrlo malo njih, možda 1%, snima sebe tokom meča i/ili treninga, pa imaju iskrivljenu sliku o sebi. Iskreno, vide se preoptimistično, dok je pogled “sa strane” objektivniji. Prije neki dan, stari me znanac, sav ozaren i ponosan na sebe, pitao: “I, kako igram?”. Bio je spor i nepokretan! Biti kvalitetan obostrani spiner s 65 – 70 godina i/ili viškom kila teška je misija, pokretljivost je bitno smanjena, kao i akceleracija u udarcu. Kada takav igrač uspješno izvede prvi spin, u pravilu, kasni s povratkom u početni položaj, pa od protivnika blokiranu lopticu baci van.

Koje su dobne granice i kako one utječu na igru? Na Svjetskom veteranskom prvenstvu (WVCTT) igrači su podijeljeni prema dobnim skupinama, po 5 godina, pri čemu su najmlađi oni od 40+. Nastupiti tamo nije “sramota” i za ex svjetske prvake, igrali su Appelgren, Persson, Bentsen, Weixing, Roßkopf, a Karakašević je trebao nastupiti na neodržanom prvenstvu u Bordeauxu.

U Kini najstariji profesionalni igrači imaju do 30 – 35 godina, u Europi 40 – 45 (Timo Boll je upravo proslavio 40. rođendan, Samsonov je na kraju karijere), a nakon te dobi svako “siljenje” šteti ugledu igrača.

Na igračima 50+ već se vidi smanjena pokretljivost i brzina.

Igrači 60+ su još sporiji.

U kategoriji 75+ traži se pouzdano držanje loptice.

Igrači 80+ guraju lopticu do iznemoglosti.

Svaka dob ima svoju brzinu i stil igre, a prikazani su najbolji, svjetski prvaci u svojim kategorijama. Aproksimativno, nakon 40-te, svaka dodatna godina igrača će usporiti za 1%. Prema tome, treba se svrstati u kategoriju i igrati što se može, a ne hoće! Za igrače preko 60 godina važno je obostrano, bez greške, držanje loptice, a onda, kada je prilika, spinom ili kontrom napasti pogodnu. Navada da se svaka loptica može i treba napasti, potpuno je pogrešna.