Kada čovjek hoda po dvoranama, svašta vidi, u što su uključeni različiti “likovi”, sa svojim specifičnim životnim pričama… Jedna od uobičajenih je rekreativac u trećoj životnoj dobi (60+), koji je odlučio postati igračem stolnog tenisa. I to ne bilo kakav, koji “samo” prebacuje lopticu preko mrežice, već onaj sa Youtube-a, npr. Fan Zhendong ili Ma Long. Pri tome, neki misle da im novac u tome može pomoći, pa kupe reket s kojim igraju profesionalci, kao da će time bez muke “steći” znanje stolnog tenisa. S druge strane, razgovarao sam sa rekreativnim igračem, savjetnikom za opremu i povremenim trenerom, o tome ima li uopće smisla nekog tko je 50+ ili 60+ godina (opisano u blogu “Dobne granice za stolni tenis“) učiti kompletnu tehniku. Standardni “treneri” uzmu takvog igrača i s njim počnu “raditi” kao sa djetetom od 5 ili 6 godina, iako je vrlo mala vjerojatnost da će dotični to ikada moći svladati. Zašto ne? Pa, svaki stolnoteniski udarac se sastoji od 5 elemenata:

• procjena putanje i rotacije dolazne loptice;
• pomak nogama prema loptici (naprijed – nazad, lijevo – desno);
• zamah;
• izmah (udarac);
• povrat u početnu poziciju.

“Kvaka” je da sve to treba napraviti u manje od sekunde. E, sada, ako kasno vidite lopticu, jer Vam je vid slabiji, pa sporo reagirate, još kasnije krenete na nju, jer su Vam pozadina i noge adekvatno sporije, loptica Vas cijelo vrijeme “napada”, pa se Vi, u stvari, branite (“padate na guzicu”), a ne da je u optimalnoj točci napadate s ubrzanjem, što je ključno u svakom udarcu. S druge strane, i fizička memorija je slabija, pa Vam treba znatno više ponavljanja nego djetetu, a zna se, stolni tenis se igra iz podsvijesti, jer za svjesno razmišljanje nema vremena.

Pogledajte ove male kineske genijalce, nemaju više od 5 – 6 godina, njih su već naučili da nogice moraju otići prije rukice, a za to kod nekog starijeg možete potrošiti cijelo desetljeće, bez znatnijeg uspjeha. Jer, još se u jednom treningu i korigira, ali već u slijedećem sve se vraća na staro, kao po onoj narodnoj poslovici “Učio od srijede do petka, al’ se nije maknuo dalje od početka”.

Pa, koje je rješenje, ako ga ima?

Kada bi nekom bilo stalo, a nije, napravio bi program treninga za starije rekreativne igrače, čija bi osnovna ideja bila da “sastavi” igru koja ne traži previše brzine, već da je uspori! Kako to napraviti? Prvo, servis, svaki igrač sam odlučuje o njemu i ima vremena koliko mu treba, a on bitno određuje i daljnji tijek igre. Nadalje, “materijali” su tu svakako od pomoći, ali ne ofanzivni soft, od kojeg se loptica odbija čak brže nego od glatke (backside) gume, već trava za blok na stolu, za pretežno defanzivnu igru, antispin za kombinaciju obrane i napada ili amortizirajuća guma s kratkim ili srednjim pipcima (soft/medium pips), sa tanjom i mekšom spužvom. I, svakako, na drugu stranu, sa glatkom gumom, treba staviti neku koja ne traži previše od igrača i oprašta. Sigurno to nije guma kineskog tipa, za koju treba imati najbolju anticipaciju, mobilnost i tehniku.

Sve ostalo je čisti gubitak novca i vremena.