Za sve koji se slabo razumiju u dalmatinski šoldi su novci. Normalno, muzički uvod je obavezan, prilikom dočeka “Vatrenih” na Trgu Bana Jelačića, a nakon Svjetskog prvenstva:
Tko može i treba pjevati pjesmu sa temom iz naslova? Pa, nogometaši, oni su puni love, to sigurno nisu stolnotenisači. Iako je na tu temu već pisano u Ekonomska računica, Dobra stara vremena, Vijesti iz nesvijesti i Koliko para, toliko…. Na ovaj najnoviji blog me “nadahnuo” ex europski prvak Michael Maze. U interview-u “A Day in the Life of a Pro Player” za Table Tennis Daily izjavio je (20:00) da pobjeda na europskom TOP16 (ovogodišnji je Ovtcharov) donosi zaradu od $6000 – 8000, isto kao i 2003., što smatra sramotnim. Možda se zarada od 40000 kn čini dostatnom za naše prilike, ali nikako za danske, gdje kava u pubu košta 80 kn, a hamburger 120 kn.
U videu, kojeg svakako preporučam, vidi se da Michael nema vlastiti auto, već vozi Hyundai od sunarodnjaka Jonathana Grotha, 21. igrača na svjetskoj rang listi, koji sigurno nije za bogatune, svi naši nogometaši imaju bolji 🙂 . Kako financijski stoji nogomet u odnosu na stolni tenis?
FIFA je u 2017. imala prihod od 734 miliona $, ITTF od 19 miliona $, znači 38 puta više. HNS je u 2016. imao prihode od 202 miliona kn, a HSTS od 3.5 miliona kn, znači 57 puta više!
Kako tu pojedinačno stoje naši stolnotenisači? Prvo, pogledajte nedavni meč austrijske lige našeg reprezentativca Frane Tomislava Kojića protiv Cheng Weixinga.
Ne igra loše, a nedavno je na Challengeru pobijedio i Aleksandra Karakaševića. Pa, koliko on godišnje “teži” (zarađuje)? Oko €18000. Puno, malo? Za usporedbu, završeni ing. elektrotehnike (M.Sc.), početnik, na radnom mjestu u inozemstvu, zarađuje dvostruko. Dok karijera stolnotenisača može trajati maksimalno do 40 – 45, inženjerska traje do umirovljenja. Stolnoteniski ugovori su na godinu, dvije, inženjerski trajni, stolnotenisača svaka ozljeda izbacuje iz ugovora, inženjeri idu na plaćeno bolovanje. Treba još?
Prema tome, ako naiđete na motorički i radno talentirano dijete, sklono sportu, nemojte ga s nogometnog igrališta dovoditi u stolnotenisku dvoranu. Isto vrijedi i za djecu koja su dobra u školi, tamo im je puno perspektivnije. Za koga je onda stolni tenis? Samo za one koji ga neće shvatiti previše ozbiljno, tek kao rekreaciju (hobby). Ili za “napušene”, koji su u nekom svom filmu, bez veze sa realnošću.
P.S. Kao anegdota, nedavno se igralo četvrtfinale europske Lige prvakinja, gdje je nastupila i “domaća” ekipa Dr. Časl, sa 3 Kineskinje (Jie Li, Yu Fu i Hoi Kem Doo). U prvom meču protiv francuske ekipe ETIVAL CLAIREFONTAINE ASRTT pobijedile su sa 3 : 0, a u drugom meču, koji su, zbog smanjenja troškova, također, igrale u gostima, “naše” su izgubile sa 1 : 3. Kako, zašto? Pa, igračice Dr. Časla, nakon što su povele s 1 : 0 i osigurale ukupnu pobjedu, prestale su igrati, te izgubile ostala 3 meča. Jer, nije njima stalo do ugleda kluba, iako se u njih godišnje ulaže €50000, već samo do zarade, koja je ugovorena za ukupnu pobjedu, a ne po pojedinačno dobivenoj partiji.
