Iz ničega ništa

“Iz ničega ništa” je iz latinskog prevedena poslovica “Ex nihil nihil”, a po domaći bi se mogla izreći kao “Kako došlo, tako o’šlo”. Ona izvrsno odražava stanje u našem stolnom tenisu u zadnjih 10-tak godina, a direktno se naslanja na temu Roditelji i djeca. Što ja tu hoću reći?

Sportski uspjeh trebao bi biti rezultat selekcije nadarene djece i planiranog rada s njima. Tako je to nekoć radio sadašnji izbornik juniorske reprezentacije, i, iako nije stvorio vrhunsku europsku momčad ili pojedinca, iz njegovog rada je proizašlo 6 – 8 kvalitetnih stolnotenisača. No, po dvoranama se sreću djeca sa svojim roditeljima i to je najčešći način sportske promocije kod nas. Roditelj si, u jednom trenutku, zamisli da će njegovo dijete postati stolnoteniska zvijezda, iako to nije bazirano ni na čemu racionalnom. Konkretno, ako se sažmu osobine koje su nužne za uspjeh (npr. radinost, fizičke predispozicije, sportsko okruženje, introvertiranost, psihička stabilnost i dr.) i o tome pokušate raspraviti, vidite da Vas uopće ne doživljava, da najčešće ne želi o tome razgovarati. Ambicija nije osmišljena, dijete je samo eksponent. O kome ja to pišem? O Kostelićima i njima sličnima, o sebi samom, jer i ja sam neko vrijeme bio u toj “furki”. Kolika je vjerojatnost uspjeha Kostelića, Ivaniševića, Ćilića i sličnih? 1% ili manja. Ali, pametna organizacija će iskoristiti tu roditeljsku ambiciju. Ne da im izvuče novac iz džepova, već za dobrobit stolnog tenisa. Netko, tamo odozgo, iz Saveza, trebao bi to sve gledati i reagirati. Kada vidi ambicioznog roditelja trebao bi ga pozvati, te upitati kako može pomoći? Takav roditelj kasnije može biti manager kluba, sponzor, trener, dealer opreme … Bitno je da ostane, da nakon završetka “karijere” njegovog djeteta ne propadne i stolni tenis u toj sredini.

Nekoć je u Delnicama djelovao STK “Petehovac”, a vrtio se oko obitelji Morić. Kći je igrala, tata bio trener, mama predsjednica kluba, imali su kvalitetne kadetkinje i juniorke, uz pomoć vanjskih igračica nastupale su u 1. ligi. Ali, stručna i financijska pomoć nije došla i cijela “priča” je završila ovako. Gdje je sada stolni tenis u Delnicama? Slični slučaj je i u Poreču, kako je to već opisano u blogu Na Lovrincu. Kada pogledate sastave ekipa u Super i 1. ligi vidjeti ćete da dosta njih nastupa sa jednim vlastitim igračem(icom) i 2 “vanjska”. Primjeri su STK Brovinje, STK Jaska i STK Hodošan. Što će biti sa stolnim tenisom u tim sredinama kada Raymond Dobrić, Mirela Crnilo i Paula Markati izgube volju i prestanu igrati?

STK_Brovinje

Sam sa sobom

Znam kako se pije pivo sam sa sobom, reklama me tome poučila, ali kako tako igrati stolni tenis??? Hoće li sob Rudolf uzeti reket?

U tom je problemu Ronald Ređep, koji je sa ekipom STK Split ušao u doigravanje (Play Off) hrvatskog prvenstva, uz STK Dr. Časl, GSTK Zagreb i STK Marinkolor iz Dubrovnika. Istovremeno, klub kojeg je nazvao po samom sebi STARR (Stolnoteniska akademija Ronald Ređep), tu je valjda “malo” kopirao bivšeg šefa Časla, ušla je u Superligu. I sada je u dilemi … U žensko doigravanje ušle su ekipe STK Dr. Časl, HASTK Mladost, STK Varaždin i STK Tis, bivši klub moje kćeri, na čemu im iskreno čestitam. Cijelo Prvenstvo je totalno neregularno, sa mnogim odgodama utakmica, pa će se i doigravanje ubrzano “odraditi”. Prva muška polufinala su u petak 3. travnja, uzvrati u utorak 7., a moguće majstorice već 9. travnja. Finale 12., 16. i eventualno 19. travnja. Većina se toga igra pod tjednom, pa će gledatelja, kojih i inače ima malo, biti još i manje, na prste jedne rukice. Super!

Idemo sada u Njemačku, na kraj German Opena 2015. U muško polufinale ušli su Ma Long, nakon glatke pobjede nad Bollom sa 4 : 0, Ovtcharov, Yan An i Zhang Jike, koji se namučio sa “starom kosti” Vladimirom Samsonovim i pobijedio sa 4 : 3, nakon što je spasio meč loptu. Vidjeti ćemo za koga su Kinezi odlučili da će biti pobjednik, ja nekako tipujem na Ma Longa.

Životni turnir igra njemačka “bucka” Patrissa Solja, koja je osvojila turnir U-21, ušla u finale parova i u polufinale pojedinačno.

Petrissa_Solja

P.S. Ima Geek nos za kineske mućke, vodio Jike sa 3 : 1, “iznenadno” stao i izgubio sa 3 : 4. Solju napustila sreća, izgubila od 14-godišnje Japanke Mime Ito, sa softom na BH.

German Open 2015.

Od jučer (18.03.), pa do nedjelje (22.03.) u Bremenu se igra German Open 2015., Pro Tour natjecanje najvišeg ranga (Super) za nagradni fond od $220000. Između 300 igrača,  došli su svi, ponajbolji Kinezi, Japanci, Koreanci, Nijemci, Francuzi, Portugalci … Tokom kvalifikacija, u srijedu i četvrtak, ulaz je slobodan, a kasnije košta od 6 – 27. Iako se igra na 14 stolova, toliko je bilo prijava da se u kvalifikacijama ne igraju grupe, već odmah na ispadanje (knock-out). U glavni turnir, direktno, nije ušao ni Gaćina, već mora prolaziti kvalifikacije. Naših je došlo mnogo, jer Nijemci dobro plaćaju, pa su svi zainteresirani za neki angažmančić. Ali, većina njih, kako došli, tako ošli. Od muških Gaćine, Tana, Kolareka, Kojića, Fučeca, Zeljka i Pucara 1. dan su preživjeli Gaćina i Pucar u U-21 (natjecanje igrača ispod 21 godine). “Najbolji” je poraz Tana sa 1 : 4 od tamo nekog Finca Olaha Benedeka. To su loše vijesti za mušku reprezentaciju pred predstojeće Svjetsko prvenstvo u Sozhou (Kina), jer je i Kolarek odmah izgubio. Od djevojaka na turniru igraju Tian Yuan, koja je pobijedila u mečevima 1. dana i Lea Rakovac, koja je ispala u seniorskoj konkurenciji, ali igra dalje U-21. Sve to možete gledati u živo na ITtv.

German_Open_2015

Evo i Zhang Jikea kako trenira prije turnira:

Od ostalih vijesti spomenuo bi odlazak Richarda Prausea, ex glavnog trenera WSA, na mjesto sportskog direktora njemačkog stolnoteniskog saveza (DTTB).

Stiga je, u Švedskoj, započela za izgradnjom nove tvornice drva, na 1500 m2. Očito, posao ide dobro u Kini, a kako se to danas sve brzo radi i gradi, započeti će sa radom već u lipnju.

Stiga_Blades
Stiga_Factory_2015

TT shopovi – ovdje i tamo

Sjećam se, prije 6 – 7 godina išao sam privatno u Belgiju, preko aerodroma Charleroi. Najpoznatiji belgijski lanac TT shopova ima tamo svoju prodavaonicu, te sam mjesec dana prije naručio željenju robu. Očekivao sam potvrdu narudžbe, ali ona nije stizala, što me zabrinulo, jer nisam znao hoću li sve dobiti. Na dan povratka pronašao sam shop, ali, shvatio sam, narudžba nije bila potrebna. Oni su tamo imali SVE što i na internetu, guma, drva, odjeće i obuće svih brojeva, milina jedna. Prednost je bila i što tada još nismo bili u EU, pa se mogao odbiti porez. Imao sam s njima i loših iskustava. Od nekih kupaca sam dobivao narudžbe za drva sa specificiranom težinom. Svaki puta sam upisao težinu u narudžbu i NIKADA nisam dobio odgovarajuću.

Popularan je i TT shop iz Estonije, posebno za države iz ex YU, koje nisu članice EU, njima su cijene 20% niže. U shopu su korektni, sve naručeno stiže u roku 7 dana. Ali, ono što se iz Hrvatske isplati kupiti je samo nešto sa tjedne rasprodaje ili sa čišćenja zaliha, sve ostalo ima cijene kao ovdje ili više.

Kokusai_Tokyo
Slika iz prodavaonice Kokusai, Tokyo

Namjerno sam početno istaknuo navedene TT-shopove, jer je kod njih moguće kupiti robu uz besplatnu dostavu (gume i drva). Većina ostalih shopova, npr. njemački, naplaćuju poštarinu po međunarodnim tarifama. Neki od njih, npr. Contra, iako smo u EU već godinu i pol, nema povlaštene poštanske tarife za Hrvatsku, iako je Slovenija ima.

Da skratim, nekoć je tamo (vani) bilo obilje i cijene su bile bolje nego ovdje. U međuvremenu, od našeg ulaska u EU, sva roba je poskupila za 20% ili više i sada je tu povoljnije nego tamo. Na primjer, guma Stiga Airoc M u belgijskom shopu ima preporučenu cijenu od 49.90, što uz primjenu tečaja od 7.60 kn, daje iznos od 380 kn. Tko bi je kod nas kupio po toj cijeni? Nitko. Zato se mi i dovijamo na sve moguće načine da nabavimo što povoljnije, jer ni po cijeni od 250 kn ne ide lako. Drugi primjer, guma Tibhar Evolution MX-P kod nas je 250 kn, dok je u Belgiji i Estoniji 44.90 (340 kn).

Osim financijskih, ima još razloga zašto nabaviti ovdje. Prepričati ću razgovor, od prošlog tjedna, sa jednim igračem. U estonskom shopu kupio je cijeli reket, od drva kojeg je mislio da će mu odgovarati, i sa gumama s kojima igra. Po primitku, ustanovio je da mu drvo ne valja, iako sam mu to mogao reći prije nabave. Koja je njegova mogućnost da drvo zamijeni? Nikakva. A, da je nabavio ovdje, to bi mogao. Mogućnost dobivanja savjeta prije ili poslije kupnje ovdje i vani uopće ne bih uspoređivao. A, priča da prodajemo “odstajalu” robu je trič-trač, bez veze, nisu oni vani ništa bolji i pošteniji od nas ovdje.

PH 2015. – rezultati

Prvo ću o publici, kojoj i sam pripadam, a onda o igračima/cama.

Evo, čitam na myTischtennis.de da je na ligaškom susretu u o2 areni u Hamburgu između Borussia Düsseldorf (Boll, Achanta, Franziska) i TTC RhönSprudel Fulda-Maberzell (Filus, Wang Xi, Süß) bilo 5492 gledatelja, i to sa plaćenim ulaznicama. Na PH 1. dan kvalifikacija bilo je 10-tak gledatelja, a zadnji, finalni 70-tak. Ulaz je bio slobodan. No, i u tom broju teško je odvojiti one koji su došli zbog stolnog tenisa, od onih koji su rodbina, odnosno prijatelji igrača. Bilo je i podosta “kravataša”, to su oni koji primjerno odjeveni dolaze na stolni tenis samo kada snima televizija, pa hvataju optimalni kut kamere. Slična “posjećenost” bila je i kada se igrala Liga prvaka kod Dr. Časla, tj. nije je bilo. Tek na finalu Croatia Open-a ima više gledatelja i to zbog agitacije među voditeljima liga i momčadi u Sokaz-u, te klubovima izvan Zagreba, dok je kvalifikacijskih dana “bolesno” prazno. Kod nas nema navike gledanja stolnog tenisa, oni koji rekreativno igraju nemaju želje da vide profesionalce, finale Sokaz-a posjećenije je od Prvenstva Hrvatske. Koji racionalni sponzor bi uložio i kunu u sport koji ne “šljive” ni oni koji se njime bave? Ako već poklanja, bolje bi bilo da to učini potrebitima, kojih u ovoj državi ima i previše. Zbog nedostatka novca, svaka slijedeća natjecateljska godina u profesionalnom stolnom tenisu je gora od prethodne. Još prije 8 godina u Zagrebu se igralo Svjetsko prvenstvo. Kada će se ponovno igrati Liga prvaka? Ove godine će se još igrati Croatia Open, a slijedeće? Kvaliteta igrača koji nisu sudjelovali na PH bila je veća od onih koji su igrali, kako će tek biti slijedeće godine? Koma je ta psihologija negativnih očekivanja, kada znaš da je ono što slijedi gore od onog što je bilo.

Idemo sada o igri i rezultatima. Muški žrijeb je imao 11 grupa, ukupno 42 igrača, valjda zbog zarade organizatora. To je bio apsolutno preveliki broj, za 10 igrača je više neki rekreativni turnir ili natjecateljski mlađih kategorija, jer su među profićima bili “kante za napucavanje”. Hvala Gaćini što se odazvao i omogućio da ga vidimo u živo. Kompletni opis toka mečeva možete naći u vijesti HSTS-a. Ono što ne piše je da je Gaćina cijelo vrijeme “plivao”, jer u Njemačkoj trenira i igra sa plastičnim lopticama, a ovdje se igralo sa celuloidnima.

Andrej_Gacina_PH_2
Gaćko u sredini. lijevo njegov “komad”, desno Geek

Ženski turnir je imao manje od 8 potrebnih grupa, ukupno je igralo njih 27. Pobjednica je Ivana Tubikanec. “Kvaliteta” igre je pokazala da smo u ženskoj konkurenciji totalno u “banani”, te u potpunosti ovisimo o dugovječnosti i volji Tian Yuan, a njoj je već 40.

I da se na kraju vratim na početak. Po završetku turnira sretnem jednog od profića koji nije igrao, a sigurno bi bio među prva 4, i pitam ga “Što nisi i ti igrao?”. On: “A, zašto? U reprezentaciju, nezavisno od rezultata, me neće pozvati, platim prijavninu 150 kn i još izderem 2 Tenergy-ja”. Kao, po onoj legendarnoj Tan-ovoj uzrećici: “Why to play? No money!” (eng. “Čemu igrati? Nema love!”).

P.S. Na stranicama HSTS-a objavljeni su interviewi sa prvacima Andrejom Gaćinom i Ivanom Tubikanec.

P.P.S. Evo i snimke muškog finala:

PH za senior(k)e 2015.

Od petka do nedjelje, tj. od 27.02. – 01.03.2015. u dvorani III Doma sportova u Zagrebu održava se Prvenstvo Hrvatske za seniore i seniorke. Evo žrijeba i satnice. Natjecanja će se održati u pojedinačnoj konkurenciji i parovima. Naslove od prošle godine brane Andrej Gaćina i Petra Petek. Zašto je Prvenstvo važno? Zato jer je to najbolji stolni tenis što će se, uz Croatia Open, ove godine vidjeti u Hrvatskoj. Ali, na Croatia Open-u neće nastupiti igrači kao Gaćina, ispod 100. mjesta svjetske rang liste, jer im se ne “isplati”. Sustav bodovanja ITTF-a je takav da im se za eventualni poraz oduzima mnogo više bodova, nego što ih dobivaju osvajanjem.

Andrej_Gacina_PH

Prvenstvo države je natjecanje najvišeg ranga i svaki igrač bi trebao biti ponosan da nastupa na njemu. Ali, kod nas već godinama opstaje vrlo loša praksa, a ta je da su najbolji igrači bili “amnestirani” od nastupa (Primorac, Boroš). S druge strane, osvajači ničim nisu bili nagrađeni (npr. Bobetić), pa je postepeno Prvenstvo postajalo drugorazredni događaj. A, i prijavnina je “samo” 150 kn, normalno, hrana i piće su isključeni. Ove godine, u muškom dijelu, neće igrati Zoran Primorac, Tan Ruiwu, Roko Tošić, Filip Ćipin, Luka Fučec, Tomislav Japec, Borna Kovač, Ivan i Neven Juzbašić … Kod žena nema Tian Yuan, Tamare Boroš i niza dobrih igračica iz prvenstva Hrvatske (Ivana Malobabić, Bojana Poljak, Tamara Ramić i dr.). A, stvari su jednostavne. Ako igrač(ica) svojom voljom ne želi nastupiti ili ga klub ne pusti, jednostavno bi ga, igrača ili klub, trebalo izuzeti iz sustava financiranja za kalendarsku godinu, te onemogućiti u nastupu za reprezentaciju. S druge strane, pobjednike i/ili visoko plasirane treba primjereno nagraditi, npr. financiranjem nastupa na 3 Pro Tour natjecanja.

Kao što pjesma kaže “Sve je super, sve je za 5 …”.

P.S. Kako se i u većini europskih zemalja istovremeno igraju nacionalna prvenstva, evo kako izgleda dvorana za Prvenstvo Švedske.

Dvorana_Prvenstvo_Svedske

Pravila, pravila

Prvo da Vas pohvalim, vrijedni ste čitatelji, dnevno bude oko 600 posjeta, u jednom razgovoru sa kćeri ona je mislila da je to oko 50. Bravo za Vas.

Ovaj, 314. blog, inspiriran je potrebom davanja objašnjenja i pjesmom Riblje čorbe, iz moje mladosti, koja je išla: “Pravila, pravila da bi me udavila ili kičmu savila i skroz ošašavila. Neka glupa pravila u crno me zavila”.

Kome je dosta loših vijesti neka odmah zatvori ovaj blog i neka čita slijedeći.

Održavanje i pisanje bloga traži znatan utrošak vremena i znanje, kako kompjutorsko, tako i stolnotenisko. Kako bi se napisalo mišljenje o nekoj gumi ili drvu treba probati, osobno ili kod “manekena”, a to košta. Problematična su autorska prava na video zapise, fotografije i članke, koje ovdje prenosim, a ne mogu istraživati što je čije. Jedino se nadam da nitko neće zamjeriti, jer je sve neprofitno. Da bi sve radilo “fletno” (brzo) svaki mjesec plaća se hosting kod Digital Oceana. Cijeli blog se rukovodi željom za objektivnoću, bez ukrašavanje (marketiranja), nezavisno od toga da li je određeni brand u mom zastupstvu ili konkurenta. Normalno, brandove koje zastupam mogu detaljnije obraditi zbog lakše dostupnosti robe i informacija, npr. Stiga prilikom uvođenja novih proizvoda šalje zastupnicima besplatne uzorke. Bilo je primjedbi da nisu omogućeni komentari, ali tome je više uzroka. Prvo, obrana od spama, evo, već 2 – 3 tjedna me zasipaju nekim komentarima o FAKE torbama. Dalje, komentare bi trebalo pregledavati i odgovarati na njih, a to bi tražilo cjelodnevnu aktivnost, na koju nisam spreman. Ispričavam se na greškama, sadržajnim i/ili pravopisnim, pa ako uočite neku, molim Vas da me obavijestite mail-om. Ako netko ipak želi ostaviti komentar može to na Facebook-u, gdje je blog objavljen.

U dijelu Kontakt zapisano je slijedeće “Na pitanja i savjete odgovaramo za opremu kupljenu ISKLJUČIVO kod nas, uz navođenje PUNOG imena i prezimena”. Zašto? Nije mi poznato da neki drugi domaći dobavljač ulaže u svoje znanje, a ono, kao i većina ostalog, nije besplatno. Sjećam se jednog “slučaja”, kada me igrač pitao za svoj reket, od kojih niti jednu komponentu nije kupio od mene. Odgovorio sam mu da u ekipi ima mog konkurenta, pa je prirodno da njega pita. Odgovorio je: “On ništa ne zna!¨. Na žalost, ne dajem savjete o tehnici igre ili njenom ispravku, jer nisam za to dovoljno stručan, a i različita je kod svakog igrača. Ne primam narudžbe za teme na blogu, kao “napiši sve o robotima”, jer ja nisam “pevalka po narudžbi”. Iz iskustva, kada bi igraču ovo ponovio, uvrijedio bi se, jer većina nije navikla da je NE ravnopravan odgovor kao i DA. Kada dođe upit koji je u suprotnosti sa nekim pravilom, do sada nisam odgovarao, a od sada ću poslati link na ovaj post.

Ponovno napominjem da je minimalna vrijednost kupnje 100 kn (13,27€), što je zapisano u zaglavlju cjenika, jer se prodavaonica nalazi “u oblaku”. Zbog toga, kod isporuke, moram se naći sa igračem, odnosno poslati pošiljku HP-om, što nije isplativo ispod navedenog limita. U pravilu, pošiljke za inozemstvo se šalju autobusom, na način da kupac sam nađe i angažira vozača autobusa na liniji za Zagreb, preda mu novac, ja ga sačekam u Zg, predam mu robu, uzmem novac, a kupac preuzme kod povrata. Za Hrvatsku postoji ta mogućnost samo za narudžbe iznad 2000 kn, jer dolazak do Autobusnog kolodvora, pronalaženje parkirnog mjesta, predaja vozaču, te povratak zahtijevaju utrošak veći od sata.

Cijelo stolnotenisko okruženje u Hrvata daleko je od idiličnog, a kako okolnosti postaju sve teže, tako su sve vidljiviji i očnjaci. Zbog toga sam doživio razna “cipelarenja” od konkurentskih dobavljača. U jednu dvoranu, koja prodaje drugi brand, zabranjen mi je ulazak, osim na službene utakmice, iako za igračke karijere nisam napravio eksces. Kao, proglasio me “mučkim provokatorom”, zaplijenio mi unaprijed plaćenu prijavninu i  izopćio. Od drugog konkurenta sam doživio da nije imao pojma da su gume koje ima u vlastitom zastupstvu hit na njemačkom tržištu, a kada sam mu to rekao, uvrijedio se. Kada sam te gume uvrstio u prodaju, kod sponzoriranih igrača provodio je istrage, kao otkud to meni? Istovremeno, bez imalo srama, javno prodaje gume koje su u mom zastupstvu. Od trećeg konkurenta sam doživio da me njegov djelatnik provocirao i pogrdno mi dobacivao tokom meča. Na Sokaz forumu još uvijek “vrijedi” zabrana oglašavanja, osim jednom, iako nikada nije objavljen i viđen ugovor koji to o(ne)mogućava.

Općenito, mogu reći da je stanje u našem stolnom tenisu, kao i u ostalom sportu, takvo da privatni interes nadilazi javni. Na službenim stranicama HSTS-a nema nikakvog interesa za ovaj blog, iskreno, ne znam da li službene osobe uopće znaju za njegovo postojanje, a kamo li da ga čitaju, ili, ne daj Bože, promoviraju. Nema interesa ni u većini klubova, a poznavanje opreme je na niskom nivou. Sjećam se, kada sam jednom od “eminentnih” trenera prodavao gume, u 2. rečenici mi je rekao da se on, u stvari, ne razumije u stolni tenis. Bingo. Reketi djece koja treniraju su u lošem stanju, što vidim kao sudac. U pravilu, igraju sa potrošenim gumama i drvima igrača iz 1. ekipe, prebrzim za njihovu tehniku igre, često odlijepljenim od drva. Stanje u klubovima vidi se na primjeru STK Krapina, o kojem je snimljena i nedavna reportaža na mreza.tv, koju prenosim. Imaju 2 termina za treninge tjedno, 40 igrača na 5 stolova, prosječno vrijeme provedeno na stolu tokom treninga je 20 minuta. Sa efektivno 40 minuta treninga tjedno, to nije ni rekreacija, a kamo li natjecateljski stolni tenis. Nije moguće da u gradu Krapini nema napuštenih poslovnih prostora koji se ne bi dali prenamijeniti u dvoranu za stolni tenis. Ali, to nije moj zadatak, ali znam čiji je.

Cijeli stolni tenis je politički sponzoriran, što se najbolje vidjelo prošle godine kada je na pola sata prekinut polufinalni meč na PH zbog “gostovanja” Bandića, zatim transparent na Croatia Open-u (“Hvala gradonačelniče”), Dragutin Šurbek je “trenirao” ex predsjednika Josipovića… U jednom klubu, pričaju, da su im bitno smanjili dotacije, jer su članovi Predsjedništva na izborima glasali za protivnika. Da se cijela praksa nastavlja vidljivo je i iz članka na službenim stranicama HSTS-a “Susret Tomislava Karamarka i predstavnika HSTS-a”. “Najbolji” je komentar o boji vina, pa treba izbjegavati crveno, jer asocira na SDP, može bijelo, crno i pivo, a i mi bi mogli igrati squash (sport Karamarka), umjesto pinganja. Što mislite, kakve veze ima Angela (Merkel) sa Timom (Boll) i stolnim tenisom u Njemačkoj? Nikakve.

Tan Ruiwu

Tan Ruiwu rođen je 30.06.1983. u Shenyangu, Kina (slika ITTF). U kuloarima se priča da je u stvari 8 godina stariji. Kao 15-godišnjak osvojio je Igre mladih u Moskvi, pobjedivši u finalu kasnijeg olimpijskog pobjednika Ryu Seung Mina. Sa svojim klubom osvojio je naslov prvaka Kine, a bio je i juniorski prvak Azije, što mu je najveći uspjeh.

Tan_Ruiwu_2013

2004. godine došao je u Hrvatsku igrati za STK Večernji list, a među ostalim klubovima igrao je za njemački Müller Würzburger Hofbräu, TTC Frickenhausen, Dr. Časl iz Zagreba, a trenutno je član ruskog UMMC. 2008. je uzeo hrvatsko državljanstvo, te nastupio na Olimpijskim igrama u Pekingu. Tamo je pobijedio Seiya Kishikawa (Japan), Gao Ninga (Singapur) i Li Chinga (Hong Kong), a u četvrtfinalu je izgubio od Kineza Wang Liqina. Ima osvojene medalje s EP u pojedinačnoj konkurenciji, parovima i momčadski. Trenutno se nalazi na 61. mjestu svjetske rang liste, a bio je najbolje plasiran 2009. na 32. mjestu.

Igra lijevom rukom, shakehand grip, s drvom Avalox P700 i gumama na FH DHS Hurricane3 Neo National Blue Sponge 2.15 crna i na BH TSP Spectol 21 2.1 crvena (soft). Interesantni su susreti s njim. Visok je 164 cm, 50 kg. Ima tako mekanu rukicu da kada se rukujete imate osjećaj kao da ste primili muzgu-bljuzgu. Kada igra nogomet, ima ga po cijelom terenu, kao da samo on igra. U potpunosti je posvećen stolnom tenisu, te poznaje i najmanje detalje tehnike. Zbog male visine i raspona ruku, sve udarce mora “odraditi” nogama, vrlo brzo se kreće, zbog čega se jako “troši”, tako da se zna desiti da mu u turnirskom tipu natjecanja rezultati postupno padaju.

Popis članaka koje je ITTF objavio o njemu:

Tan Ruiwu Replaces Alexander Shibaev at Asia-Euro All Stars Challenge
Tan Ruiwu and Szandra Pergel Crowned Champions in Zagreb
Head and Shoulders Above the Rest in Wels, Just as in Beijing
Major Threats to Title Defence Defeated but Major Threat Still Remains?
Deadline for ITTF World Tour, Croatia (Zagreb) Open, Euro Africa Challenge Series
Significant Advance for Tan Ruiwu as Herning Heroes Climb World Rankings
Lightning Strikes Twice as Olympic Champion Once Again Departs in Round Two
Croatian Conquerors Cause Korean Crash

Evo sažetka njegovog zadnjeg susreta sa Qatar Open 2015. protiv Li Ahmeta:

P.S. Pri “prijelazu” na plastične loptice zamijenio je drvo, pa sada igra s drvom izrađenim po njegovoj ideji Sword Tan, vrlo teškim, malo ispod 100 g i gumom DHS Huricane3 Neo National Orange Sponge 2.15. Kasnije je zamijenio drvo za Nittaku Ludeack Fleet.

Sanwei_Tan

Trening loptice

Današnji blog je “nadahnut” pokušajem da se od Stige nabave celuloidne (stare) trening loptice, pod imenom Club, za potrebe jednog kluba. I, stigao je odgovor iz daleke Eskilstune u Švedskoj da ih nemaju na zalihi. Neće ih više ni imati, već možemo nabaviti plastične (nove) trening loptice. A, cijena, prava sitnica, pet puta viša od stare. O kvaliteti mogu samo nagađati, jer ako natjecateljske plastične loptice sa šavom, one sa 3*, brzo pucaju i nisu okrugle, kakve su tek onda trening? Doslovno, to mora da su, po kajkavskom slangu, “leteća jajca”. A, nisu kompatibilne ni sa starim robotima. Evo, pogledajte ponudu jednog od prodavača, koji Donic Coach 40+ plastične trening loptice, u pakiranju od 120 komada, prodaje po €79.90, što daje cijenu po loptici od €0,67, preračunato 5 kn. Stare celuloidne loptice dale su se nabaviti po cijeni od 1 – 2 kn, zavisno od proizvođača i uspješnosti cjenkanja sa dobavljačem.

Donic_Coach_40+

Tko će time biti najviše pogođen? Rekreativci ne koriste many balls vježbe i robote, te u pravilu igraju samo mečeve s natjecateljskom lopticom. Za njih će cijena porasti sa €1,00 – 1,40 za celuloidne, na €1,50 – 2,00, koliko koštaju plastičnjače. Ali, oni pojedinačno ne troše veliki broj loptica, te će za igrače to biti izdržljivo, posebno ako se odluče na loptice bez šava, koje su jeftinije, okruglije i manje pucaju. Glavni gubitnici će biti klubovi. Ako se prilikom jednog treninga djece zgazi, pukne i/ili “posudi” samo 5 loptica, to će za njih biti, uz 300 trening dana godišnje, dodatni trošak od 5000 – 6000 kn. Prema tome, klubovi hitno trebaju nabaviti veću količinu trening loptica, za duži period, dok ih još ima.

Jedna recentna “klupska” vijest. U ekonomskoj situaciji koja je kod nas već desetljeće, a može se karakterizirati kao “Zero-sum game”, tj. tijek bez ekonomskog rasta, ako jednom daš više, drugi će, normalno, dobiti manje. Tako je i sa recentnom poreznom reformom u Hrvata, gdje su smanjeni porezi iz dohotka građana, a na račun prihoda lokalnih jedinica (općina, gradova i županija). Ako općine manje dobiju, kome će manje dati, koga najmanje boli? Kulturu i sport, tako da su dotacije stolnoteniskim klubovima smanjene od 25 – 40%. Priča se u kuloarima o značajnim trenerskim otpuštanjima i pretumbacijama.

Loša vijest i za Geek funove. Iz pouzdanih izvora sam saznao da neće igrati slijedeću Sokaz sezonu, već samo trenirati. Bivšeg suigrača, koji voli gledati njegove rezultate, to je toliko rastužilo da je odmah sugerirao drugu ekipu za koju bi mogao igrati.

Skoro sam zaboravio još jednu lošu vijest za ovaj petak (black friday). Kada je američki dolar ($) bio nizak, vrijedio je ispod 5 kn. U međuvremenu je narastao na 7 kn. Normalno da to pogađa cijene sve stolnoteniske opreme koja se proizvodi i prodaje iz Kine, a takva je većina.

Za sve ljubitelje pinganja koji žele čitati samo dobre vijesti, ovo definitivno nije dobro mjesto. Znam jedan bolji site, tamo samo cvijeće miriše, ptićice cvrkuću, prava stolnoteniska idila …

P.S. Geek is back, 7. liga Sokaz-a.

Qatar Open 2015.

Ako Vam se u zadnja 2 dana činilo da čujete neku škripu koja dolazi sa istoka bili ste u pravu. To su stare kosti sudionika ovogodišnjeg Qatar Open-a, koji se u Dohi igra od 17. – 22.02., Jörgena Perssona (49 g.), Jean-Michel Saivea (45 g.) i našeg Zorana Primorca (45 g.). Za svu trojicu primjereniji bi bio Legends Tour, tamo je igra ipak malo sporija. Zoran je u 1. kolu pobijedio “mrtvaca” (uobičajeni naziv u Sokaz-u za pobjedu bez borbe, kada protivnički igrač ne dođe na meč), a u 2. kolu izgubio od kineskog Danca Zhai Yujia, što je sve prigodnim vijestima popratio ITTF i HSTS. U članku se govori o ljubavi, ali iskreno mislim da to nema veze, već je u pitanju interes da uz Gaćinu i Tana nastupi na 8. Olimpijskim igrama, koje se slijedeće godine igraju u Riu. Na taj način bi ušao u sve almanahe, neovisno o mišljenju g. Vrdoljaka o njegovim stvarnim sportskim dometima.

Primorac_Qatar

Na slijedećem videu je meč u kojem je ispao Persson, trudio se on i mučio, ali protiv godina se ne može:

U Dohi od naših muških još igraju Kojić (ispao), Tan i Gaćina (direktni plasman u glavni turnir), a od žena Rakovac. Kako na turiniru ne sudjeluju Kinezi, njima je Nova godina, tako je glavni favorit muškog dijela Ovtcharov. Internet prijenose mečeva, sa 2 stola, možete gledati na itTV.
Chinese_New_Year_2015

P.S. Pobjednici: Samsonov (muški), Samara (žene), Huajun/Yana (ženski parovi), Freitas/Gaćina (muški parovi).