Timo Boll

Timo Boll

Danas nastavljamo sa biografskim blogovima, a ovaj je posvećen Timi Bollu. Neću prepisivati faktografiju, koja je napisana na hrvatskoj Wikipediji, a još detaljnije na njemačkoj. Ima on i svoj site, sa podnaslovom “The Magic of Speed” (eng. Čarolija brzine), te Facebook stranicu. Recentna fotka sa Dirk Nowitzkim mogla bi zavarati, ne radi o stolnoteniskom patuljku.

Timo Boll_Dirk Nowitzki

Tko više voli gledati, nego čitati (a može i oboje), ovdje su 2 filma o dotičnom:

Slučajno imam njegovo osobno drvo TBS, 92 g, normalno s ravnom drškom i trenirku, dok je igrao za TTV Gönnern. Imao sam i 2 “bliska” susreta, na žalost oba neugodna:

  • na TT-KinderOlympiade u Düsseldorfu kćeri nije htio potpisati svoju sliku, iako smo bili 3. na redu, a ja sam mu pokušao objasniti da smo prešli 1200 km;
  • kada sam na meču Lige prvaka u Zagrebu od njega zamolio autogram, 3 puta me hladno odmjerio od glave do pete, pa tek tada potpisao.

Eberhard Schöler

Tko je Eberhard Schöler ??? Ima 73 godine i obilježio je svjetski stolni tenis u zadnjih 50 godina.

Eberhard Schöler 1

Detaljan članak možete pročitati na mytischtennis.de, a ovdje bi istaknuo:

  • kao igrač bio je višestruki prvak Njemačke, te finalista Svjetskog prvenstva u Münchenu 1969., gdje je u finalu izgubio od Japanca Shigeo Itoa;
  • kao član upravnog odbora ITTF-a bio je glavni kreator zabrane trava bez otpora (frictionless), koja je uvedena 2008., o čemu se detaljno može pročitati na slijedećem linku;
  • on i Wilfried Micke 1979. osnovali su u Njemačkoj lanac stolnoteniskih prodavaonica Schöler+Micke, koja je vlasnik branda Andro.

Eberhard Schöler 2

Snimljen je i dokumentarni film u 2 nastavka, u kojem su i snimke njegovih povijesnih mečeva:


P.S. Sorry. Dotični ima samo jednu manu. Žena mu je u stolnom tenisu osvojila više svjetskih i europskih titula od njega!

Stiga Trick Shot Showdown

Stiga svake godine provodi natjecanje u trik udarcima. Ovdje je pregled najboljih iz 2013.:

I ove godine je provedeno natjecanje, no još nisu izabrani najbolji. Nagrada je $4000, put na ITTF World Tour finale u Bangkoku i godišnje sponzorstvo.

Popis ovogodišnjih natjecatelja je na linku. I Vi možete sudjelovati u glasanju.

Stiga stolovi

Danas malo samoreklame. U ponudu smo uvrstili Stiga stolove po najpovoljnijim cijenama, isporučive odmah sa skladišta, i to 2 modela:

Stiga Expert Roller 7190 25 mm ITTF plavi
Stiga_Expert_Roller
Radi se o natjecateljskom stolu iz njemačke Sponete, gdje proizvodi i većina euro/japanskih proizvođača. Da li su onda svi stolovi sa 25 mm pločom jednake kvalitete? Ne. Zavisno od specifikacije naručitelja, stolovi imaju izabranu kvalitetu premaza i mehanike. Stiga tu nije štedila. Detaljna specifikacija nalazi se na slijedećem linku.

Stiga Action Roller 7170 16 mm plavi

Ovo je stol za rekreaciju, pogodan za postavu u garažama, tavanima, hodnicima. Specifikacije je na linku, a ovdje je video sa uputama za sastavljanje.

P.S. Stolovi više nisu u ponudi.

J-O Waldner interview

J-O je već bio posvećen blog Jan-Ove Waldner – Virtuoso. Sada sam slučajno pronašao interview sa njim iz 2003., dok je još aktivno igrao njemačku ligu za Fuldu. Ima tu dosta toga, što je u stolnom tenisu važno, a što nije, najvećim uspjesima u karijeri, crtica iz privatnog života … U Kini je Božanstvo, pod imenom “Lao Wa”. Ali, ono što se meni usjeklo u pamćenje je njegova procjena protivnika. Među igračima koji su imali najveći potencijal, a najmanje ostvarenje su Zoran Primorac i pokojni Andrzej Grubba. Cijeli razgovor možete pročitati na slijedećem linku Waldner_Interview.pdf.

Za kraj jedan recentni video iz Kine, sa promocije poštanskih maraka sa njegovim likom.

Kratke kineske vijesti

Završilo je ekipno natjecanje u stolnom tenisu na Olimpijskim igrama mladih u Nanjingu, sa slijedećim poretkom:

  1. Kina
  2. Japan
  3. Hong Kong
  4. Tailand

Europljana nema nigdje. To nam je, izgleda, budućnost … Nema je!

Kako izgleda trening centar u Kini? Evo linka, pa pogledajte sami.
CTTA_Zhengding

Jedna o novim, plastičnim lopticama. Naš reprezentativac koji je igrao sa lopticama bez šava (XuShaoFa) i sa šavom (DHS) tvrdi da su ove prve puno bolje, bliže celuloidnima, dok druge imaju “čudnu” putanju, odjednom zastanu u zraku i propadnu. DHS je znatno veća firma, te većina vodećih svjetskih brandova prodaje njihove, sa šavom (Nittaku, Butterfly, Stiga, Tibhar, Donic).

Zašto kineske gume traže tuning? Zato jer imaju tvrdu i neelastičnu spužvu, koju stalno treba podmazivati uljem i/ili brzim ljepilom. U proizvodnji poroznih spužvi danas su negdje gdje je njemački ESN bio sa 1. generacijom, prije 2008., npr. na gumama Joola Tango, Andro Revolution i sl. U tome mi jedna stvar nije jasna. Poznato je da su kinezi majstori kopiranja. Svega. Imaju puno igrača. I da dozvoljavaju da se toliki novac odlijeva u Butterfly i ESN?

Ima i domaćih optimista. Kupe na eBay-u kinesku gumu za $3 + poštarina, zalijepe je na reket, daju mi ga u ruku, sa molbom: “Ajd’ probaj, igra k’o (Donic) Baracuda”. Moš’ mislit’, to je crknuta barakuda!

Zadnjih dana igram sa Stiga Infinity VPS V. Vrlo mi je teško nabrojati vrline i/ili mane navedenog drva. Samo znam da sve pada na stol. To začuđuje moje protivnike i, iskreno, mene. Oni koji su me još prošlog tjedna “derali k’o zelje”, sada imaju indisponirani izraz na faci. Uzeti mi set – premija. To inače nisu baš loši igrači, obostrani spineri, 4. liga Sokaz-a.

Kupio sam, za test, gumu Galaxy Apollo III Max Tense. Ona bar ima kvalitetan topsheet, hvatljiv i trajan, na Apollo II, nakon 2 godine igranja, izgleda kao nov. Tražio sam najmekšu spužvu (H36 kao obični Tenergy, ne FX), ali pod prstima i na reketu tvrda je k’o đon. Na spužvu sam nanio 2 sloja najjačeg tuninga, gumu stavio između 2 stakla (priming), te na to nabacio granitnu ploču. Ako je to ne smekša, ništa neće! Za sada se razvukla 2 cm.

Za ovu kišnu subotu toliko od mene. I, kao što je nekoć bio pozdrav na Radio Zagrebu: “S Vama veselo i živo Vaš (Gavrilović Ivo)”.

Stolnoteniske dvorane u Zagrebu

Na današnju temu nagnala su me 3 razloga:

  1. Otvara se nova dvorana Zagrebačkog stolnoteniskog centra u Savskoj cesti;
  2. Putokaz putniku namjerniku, sa reketom u ruci, iz drugog grada/države, gdje u Zagrebu može sresti srodnu dušu i s njom odigrati partijicu;
  3. Za one koji tek počinju rekreativno igrati ili ako redovito igraju na kamenom stolu u parku, a vani pada kiša ili puše vjetar, gdje mogu unajmiti stol.

STK_Tis_Dvorana_1
STK_Tis_Dvorana_2
Apsolutna ekskluziva: slike nove dvorane Stolnoteniske akademije “Dragutin Šurbek” u nastajanju
U Zagrebu, nekoć, Sokaz je organiziran kao natjecanje rekreativnih igrača iz mjesnih zajednica i poduzeća. Kako se u doba socijalizma, a Sokaz ima preko 60 godina, pridavala važnost sportu učenika, radnih ljudi i građana, tako je većina škola, poduzeća i jedinica lokalne samouprave (mjesnih zajednica, općina) imala svoje dvorane u kojima se igrao stolni tenis. U pravilu, to nisu bile specijalizirane dvorane, već konferencijske, hodnici i sl. u kojima su se, nakon radnog vremena i/ili održanih sastanaka, iz spremišta izvlačili stolovi, te se na njima igralo. Većina termina za igranje bila je besplatna. Bolje stojeća poduzeća kupovala su svojim igračima drva i gume (prodavaonice Elana). Od “smrti” socijalizma broj takvih dvorana neprestano pada. Nekoliko godina postojao je veliki nedostatak dvorana. No, jačanjem kapitalizma javila se i privatna inicijativa. U pravilu, to su bili veliki prostori, koji su prije služili za drugu namjenu (npr. Arena Prečko bila je restoran), ali su propašću prvotne djelatnosti ostali prazni, te su prenamijenjeni i opremljeni u stolnoteniske dvorane. Danas je ponuda stolova u dvoranama veća od platežno sposobne potražnje (P.S. podatak je zastario, jer su u međuvremenu zatvorene mnoge dvorane).

Dvorane u Zagrebu se mogu podijeliti u 3 grupe:

1. Otvorene dvorane u kojima je moguće zakupiti termin na sat ili mjesečno, pojedinačno ili za ekipu:

    • Merix – Velesajam, 9 stolova
    • Arena Prečko (Golden Gym Prečko), 8 stolova
    • Vjesnik, 7 stolova – privremeno (stalno?) zatvorena
    • Ritmo, 4 stola – zatvorena
    • Boćarski dom, 4 stola – zatvorena
    • Stenjevec, 4 stola
    • STK Rakuni, 3 stola
    • STK Gajec Drajf, 3 stola
    • Gredice, 3 stola – zatvorena
    • Pavlek, 2 stola
    • Knežević Šambić, 2 stola
    • Harmony, 2 stola
    • Amarena, 2 stola – zatvorena
    • Oporovec, 2 stola
    • Vita, 2 stola

2. Dvorane djelomično zatvorenog tipa, u kojima je moguće ugovoriti mjesečni najam za ekipu/pojedinca:

  • Akademija “Dragutin Šurbek”, 7 stolova
  • STK Mladost, 7 stolova
  • GSTK Zagreb, 10 stolova
  • STK Industrogradnja, 5 stolova – zatvorena
  • STK Velika Gorica, 5 stolova
  • STK Sesvete, 5 stolova
  • STK Novi Zagreb, 5 stolova
  • HSTK Južna Trešnjevka, 3 stola
  • OŠ “Ivo Andrić” Sopot, 3 stola

3. Dvorane zatvorenog tipa sa više stolova, u kojima treniraju i igraju ekipe:

  • Kušlanova, 2 stola – zatvorena
  • Toplana, 2 stola – zatvorena
  • MS Dobri Dol, 3 stola – 1 stol manje

Vidljivo je da postoji položajna neujednačenost, tako da je većina dvorana u centru ili na zapadnom dijelu grada, a manjak je na istočnom.

Cijene? Sat igranja na stolu naplaćuje se 30 – 40 kn (po novom 40 – 50 kn). Ekipe, u pravilu, zakupe 2 termina tjedno, po 3 sata za 500 – 600 kn, a sa 3 igrača, to je prosječni mjesečni pojedinačni trošak od 200 kn. Samo igranje Sokaz utakmice, koje traje oko 3 sata, naplaćuje se 100 kn (po novom 120 – 150 kn). Cijene bitno ne ovise o kvaliteti dvorane, već su više – manje ujednačene.

Isplati li se uložiti novac da bi otvorili novu dvoranu? Ne. Većina ih je ispod ili na pragu rentabilnosti, zbog visokih fiksnih troškova (najamnina, struja, voda, održavanje, pričuva i dr.). Eventualnu zaradu vlasnik može očekivati ako ima pridružen caffe, kroz povećani promet.

Ozljede u stolnom tenisu

Kako me momentalno ponovno muči teniski lakat, kći je nekoć imala ozljedu patele, a manekena katkada bole leđa (godina proizvodnje) poželio sam prikupiti nešto o ozljedama u stolnom tenisu, iako ozljede nisu česte. Nisam liječnik, pa trebam stručnu pomoć. Otišao sam na web Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS), a tamo, u dijelu Udruga trenera prazan skup (čitaj: nema ništa). Bingo! Onda sam u pomoć pozvao sjećanje i Google.

Prvo o osobnim ozljedama i kako smo ih se riješili.

Teniski_lakat
Prije par godina “zaradio” sam teniski lakat. Prepoznaje se po intenzivnom bolu prilikom dizanja boce “Jamničke” (može i “Kiseljaka”). Potrajalo je 6 mjeseci, nisam prestao trenirati. Nisam išao liječniku, fizioterapeutu, na CT, na magnetsku rezonanciju. Na nekom forumu naišao sam na savjet da Voltaren Gel masti ili Neofenom namažem bolni lakat, preko zavežem plastičnu vrećicu i legnem spavati, kako bi mast duže vrijeme djelovala. I, pomoglo je. Iz tog vremena imam sačuvan i stručni članak na tu temu:
Teniski_lakat.pdf

Kći je imala ozljedu patele, zbog spina, kod dešnjaka u pravilu “odlazi” lijevo koljeno. Dijagnozu je izveo u 5 min. fizioterapeut rukometnog kluba “Zagreb”, čovjek ima “bogato” iskustvo, rukometaši su stalno polomljeni. Rješenje je bilo u vježbanju kvadricepsa. Stolnotenisači često nose “podvezicu” ispod koljena.
Patella_Band

Ponešto o lumbagu:
Lumbago.pdf

Našao sam i jedan članak o istegnuću stražnje lože:
Istegnuce_Straznje_Loze.pdf

Kada vidite igrača izlijepljenog raznobojnim trakama to je od kinezio tapinga (u prezentaciji Aleksandre Mihelčić, vft., prof. refabilitacije sa Medicinske škole u Rijeci):

Već više godina razmišljam zašto Sokaz nema “svog” liječnika? A, ima nas 1200 – 1300, vjerojatno bi ga koristili i registrirani igrači. Da jedan dan tjedno jedan od rekreativnih igrača – liječnika, poželjno umirovljenik, sjedi i tokom 2 sata telefonski, mail-om i osobno daje savjete i izvodi preglede. To bi moglo biti besplatno ili uz simboličnu naknadu, nekom bi to mogao biti izvrstan hoby. Nije u šoldima sve!

Ako netko od Vas ima koristan članak ili savjet kako se riješiti ozljede, neka mi ga pošalje na mail, rado ću ga ovdje objaviti.

Roditelji i djeca

O roditeljima i djeci u stolnom tenisu ne bih na konvencionalni način, što roditelji smiju, a što ne, kada smiju, a kada ne. Koga interesira ta tematika može pročitati knjigu oca trenera hrvatske juniorske stolnoteniske reprezentacije prof. Ratka Karkovića, a na 2. slici je i sadržaj.

Karkovic_1.jpg
Karkovic_2.jpg

Moje iskustvo u svemu tome nije bilo dobro. Kako trener nije htio (mogao), ja sam morao sjediti na turnirima uz arenu. I nisam to radio dobro, ako je to uopće moguće, škodio sam i njoj i sebi. Uz to, sjedalo mi je to sve na želudac, kao morska bolest, koju osjetiš tek naknadno kada sve prođe. Nema šanse da ja uđem u dvoranu dok igra moja kći i tako to već 4 – 5 godina. Iz tih vremena sjećam se par anegdota:

  • 2008. na TT-KinderOlympiade Borussia Düsseldorf zamolio sam jednog Hrvata da ode do stola na kojem je igrala moja kći, ne treba davati nikakve savjete, već samo da zaplješće kada ona osvoji poen, kako se ne bi osjećala sama među tisuću Nijemaca. Odbio je, s obrazloženjem da je on iz Istarske županije, a mi smo Purgeri.
  • na turniru u Varaždinu, slučajno se nalazio i njen tadašnji trener, te me zamolila da ga dovedem do stola na kojem igra. On je došao, ali i otišao nakon 1. seta.
  • na turniru u Rijeci, u dvorani na Kastavu, igrala je grupu, s njom je bio i trener. Otišao sam van, ali nisam znao da li je grupa već završila, pa sam samo provirio odozgo. A, kada tamo vidim da me, između poena, zapazila. Znači, cijelo vrijeme je gledala.

Sve ovo što sam ovdje, sada napisao nisam htio, ležalo je u meni. Ono o čemu želim nešto napisati su kulturološke razlike i njihove sukladnosti sa zahtjevima stolnog tenisa.

Naš odnos prema djeci je takav da bi im sve dali, stan, auto, maksimalno koliko nam to mogućnosti dozvoljavaju, dugo ih vežemo uz sebe. Oni to znaju i osjećaju, pa što se mi više trudimo, oni se trude manje.

U Nordijskim zemljama nema takvog odnosa, roditelji djeci osiguravaju vrhunsko obrazovanje, u skladu sa njihovim željama i mogućnostima, ali bez materijalne (financijske) pomoći. Da Šveđan kupi auto svom djetetu “bolesna” je pojava. Tamo su porezi na nasljedstvo vrlo visoki, tako da se svako dijete mora pobrinuti za egzistenciju. U Švedskoj djeca odlaze od roditelja sa prosječno 20 godina, u Europi sa 26, a kod nas preko 30.

U Nizozemskoj, u Amsterdamu, vidio sam roditelje sa djecom od 7 godina koju su sa sobom vodili u Sex muzej. Po zimi, na -5°C, mala djeca su slobodno hodala uz roditelje u majicama kratkih rukava. Roditelje to uopće nije zabrinjavalo. I tamo se djeca brzo osamostaljuju.

U Kini djeca nisu važna. Čitao sam jedan interview sa ocem Zhang Jikea. Priča ide ovako. Bili su siromašni, pa su u početku pješke išli na trening. Onda je tata kupio motor, pa su tako išli. No, ako otac nije bio zadovoljan zalaganjem Jikea na treningu, on bi se vraćao motorom, a mali bi trčao za njim, što je “koristilo” njegovoj fizičkoj pripremi. Možete si zamisliti da se ja vozim u autu, a moje dijete trči za njim?

U Varaždin je, prije neku godinu, došla mlada, 14 – 15 godišnja igračica iz Kine. Nije znala ni riječi engleskog, samo mandarinski, roditelji nisu ni znali gdje je Hrvatska. Spavala je kod suigračice, čiji su roditelji, budući da nisu znali što voli jesti, stavili na stol majonezu, nutelu, pekmez, sir, kobasice i drugo. Sve je stavila u isti sendwich i pojela.

Evo i kratke priče (Coming_to_America.pdf), u prvom licu, kineske igračice koja je igrala za Mladost, Zagreb, a nakon toga se preselila u USA. Sjećam se, imala je vrlo brze noge, igrala je kineskim penholdom i vukla FH spinove po cijelom stolu koje su zajednički, po polovici, blokirali Fučec (sada profesionalac u Njemačkoj) i Korenić (izbornik muške reprezentacije) i tako 20 – 30 udaraca u seriji. U pravilu, pogriješili bi oni.

Da završim. Za natjecateljski stolni tenis potreban je beskonačan trening, 7 – 8 sati dnevno, 6 – 7 dana tjedno, milioni izvedenih istih udaraca, čelična volja. Tko je, osim Kineza, spreman na to? Da bi izdržali morate biti u totalnoj “banani”, izrasti doslovno iz blata. Tek 2010. Zhang Jike je svojim roditeljima kupio kuću sa ugrađenim grijanjem, do tada su se smrzavali po zimi.

Zhang_jike_365x265.jpg
Zhang_Chuanming_365x265.jpg

Na Lovrincu

Za čitatelje izvan Hrvatske, Lovrinac je splitsko groblje opjevano u pjesmi grupe „Dječaci“. Naslov bloga mogao bi biti i „Kronologija jedne propasti“, a govori o srozavanju i propadanju stolnog tenisa u Poreču. Krenimo od početka …

Prije 8 godina profesionalni trener STK Poreč organizirao je turnir svojih mladih igrača(ica) na kamenim stolovima ispod hotela Pical. Slučajno sam naišao sa svojom djecom koja su tek počela trenirati, pa smo i mi obiteljski sudjelovali (još uvijek čuvam medalju sa tog plažnog natjecanja). Kako su djeca bili vršnjaci, sa trenerom sam dogovorio da slijedeći dan i moji dođu na trening u klub. Sve je bilo puno entuzijazma, dobre volje i raspoloženja.

Slijedeće godine je nastavljeno, cure su sa Željkom Mavrovićem išle na teniski turnir Croatia Open u Umag.

Mavrovic2.jpg

Treniralo se svakodnevno u dvorani srednje škole, 8 stolova, sve izvrsni igrači(ce), STK Poreč je imao mušku i žensku ekipu u 1. hrvatskoj ligi. Kći je imala 7 – 8 suigračica i prijateljica, a kada sam je pitao s kojom si je najbolja, nije znala odgovoriti: „Ma, sve su super …“. Održavao se i jaki međunarodni turnir Alpe-Adria, na kojem su sudjelovali i igrači STK Pula (Slavić, Stankovski, Kupinić), GSTK Zagreb (Kolarek, Zupčić, Šurbek i drugi). O snazi Poreča kao stolnoteniskog centra govori i podatak da je 2009. organizirao EVC (Europsko veteransko prvenstvo) sa 2500 igrača(ica). I, umjesto da su to trajno kapitalizirali, da je formiran međunarodni stolnoteniski kamp koji bi u budućnosti trajno financirao klub, “okrenulo” se to sve na privatnu dobit, čiji “repovi” se vuku po sudu.

S godinama nije se više igralo u velikoj dvorani, već u manjoj, Palestri, na 4 stola. Tokom ljeta dolazili su igrači(ce) iz drugih zemalja, veterani (i Sokaz-ovci), gradskih novaca bilo je sve manje, kuknjava je bila sve veća, sukobi i ogovaranja između lokalnih trenera svakodnevni. Prvo su prestali igrati dečki, cure su postepeno slane u druge klubove. Sve, do jedne, nakon godine „posudbe“ u različitim klubovima i gradovima (Zagreb, Opatija, Pula), odustajale su od treninga i igranja. Zašto? Klubovi i treneri kojima su došle nisu ništa uložili u njihovo stvaranje, pa su se tako i odnosili prema njima, djevojke bez roditeljskog nadzora nisu imale nikakvu kontrolu, trenerima nije bilo važno njihovo školovanje i odgoj.

I gdje su danas? Poreč više nema niti jedan klub u 1. hrvatskoj ligi, nema svog trenera, već jedan „pokriva“ pola istarske županije, tokom ljeta NEMA NITI JEDAN STOL NITI U JEDNOJ DVORANI (Žatika, Palestra, Mate Vlašić), jer, kao, štedi na struji. Nova dvorana je većinom prazna, tamo su svakodnevno rukometaši, malo terena, puno hodnika, potpuno nefunkcionalna. U STK Poreč danas treniraju samo djeca početnici, svake godine neki drugi, i JEDAN rekreativac.

Zatika.jpg

Može li se niže pasti? TEŠKO. Brine li to nekog? NE. Zna li se tko je tome kriv? DA.