Trening i igra

Teorija mokre krpe

Posted on by Geek

Malo ego tripa za uvod. Pretplaćen sam na priličan broj Youtube kanala koji objavljuju video uratke na temu stolnog tenisa, i to japanske, njemačke, kineske, australske, engleske, francuske… Po mom skromnom sudu, najbolje dolazi iz Australije, prvo od PingSkillsa, koji su u međuvremenu potonuli, tako da se sada (samo)repriziraju, a u novije doba od ttEDGE, konkretno od Brett Clarke. Ne ulazim u to kakav je bio kao profesionalni igrač, ovdje bi se, vjerojatno, našlo i boljih, ali čovjek definitivno ima osjećaj što je to u stolnom tenisu vitalno, te zna način na koji to prezentirati.

Brett_Clarke

Prvo je objavio video koji objašnjava povezanost držanja reketa (gripa) i ispravne mehanike udarca. Katkada je za opustiti rukicu potrebno godinu, dvije, neki to nikada ne uspiju, kao da imaju “zabetonirani” zglob.

Prije 3 dana objavio je video o mehanici servisa, apsolutni MUST za pogledati i primijeniti.

Iza svega stoji “teorija mokre krpe”, i dok se ruka kreće brzinom od 50 – 65 km/h, vrh mokre krpe udara cilj sa 190 km/h, što je 3 – 4 puta brže.

Kineski vs. europski FH spin

Posted on by Geek

U današnjem profesionalnom muškom stolnom tenisu FH spin je dominantan udarac, on tehnički određuje kvalitetu i doseg svakog igrača. I može biti izvrsnih BH spinera poput Karakaševića, virtuoza bloka poput Waldnera, dalekomentnih nabacaljki poput Tošića, ali nitko od njih nema šanse protiv kvalitetnog kineskog FH spinera. I, da ponovno citiram Roka: “Kada mi onaj kosooki, preko puta, zavuče FH spin, kao da me gađa kamenjem!”. Kao uvod, možete (ponovno) pročitati “Kineska (tacky) guma na FH?“.

Na video uratku TTR-Huntera, kojeg sam za ove potrebe izrezao, paralelno se uspoređuje tehnika FH spina Ma Longa i Timo Bolla, pa pogledajte:

Spin izvode različitim FH gumama, Ma Long ima tacky DHS Hurricane3, Boll grippy Butterfly Tenergy. Koje su tu očite razlike, što je to u kineskom spinu različito od europskog:

  • duži pokret;
  • naglašeniji prijenos težine sa stražnje noge na prednju;
  • duže vrijeme potrebno za izvođenje, tako da se “lakše” izvodi udaljenije od stola;
  • brži pokret.

J-O mirovina

Posted on by Geek

O Waldneru već je pisano u blogovima Virtuoso, interview i J-O 50. Glavna vijest proteklog stolnoteniskog tjedna bila je da je J-O (Mozart) odigrao svoje zadnje službene mečeve u švedskoj ligi, jer se osjeća starim, što ne iznenađuje za čovjeka u 6. desetljeću.

Ali, osim odlaska najboljeg stolnotenisača novijih vremena (možda mu je Viktor Barna bio konkurencija?), ta vijest je još značajnija. Ona označava “mjenu”, korijenitu i nepovratnu promjenu stolnog tenisa, generalno. Objasniti ću.

Prije par tjedana razgovarao sam sa jednim od najpoznatijih hrvatskih trenera Ivanom Vidolinom. I, što mi čovjek kaže? On traži, čeka, nada se nekom novom čudu, nekoj “zlatnoj ljevici”, poput Tovine ili desnici, poput one J-O. Ali, na žalost, čuda više nema, da ga i nađe, ne bi bilo važno. Zašto? U modernom natjecateljskom stolnom tenisu, talent, bez obzira koliko neizmjeran bio, je zanemariv u odnosu na rad i sustav. Da bi odigrao kvalitetan udarac, na lopticu koja dolazi sa udaljenosti od 5 m, brzinom od 100 km/h, sa 120 obrtaja u sekundi, potrebne su ultra brze noge, balans tijela i izvanredna muskulatura, nikakvo čudo tu ne može pomoći. Što to ima posebno, momentalno naš najbolji igrač, 18. na svjetskoj rang listi, Andrej Gaćina? Najveći mu je dar da, kada mu trener kaže da neku vježbu izvede 20 puta, a on, sam od sebe, izvede je 40 puta. I, nastavlja sugovornik, evo, naša “talentirana” igračica, koja trenira i igra u WSA, kada joj sadašnji trener Cegnar kaže da mora trenirati 8 sati dnevno, ona to jednostavno ne može, pa nije ona Tami! Ako neće, ne zna, ne može, nema veze, ne mora, ali neka potraži drugo zanimanje… Očito, nije dovoljno talentirana za rad.

Vidolin_Ivan
Na slici nije Jan-Ove Waldner, nego Ivan Vidolin.

P.S. U prilog “radne teorije vrijednosti” stolnog tenisa, poznate nekoć iz marksizma, ide i zadnja vijest gdje kineski reprezentativci treniraju na stolovima premazanim voskom, kako bi loptica bila brža, sa još više rotacije (bez otpora). Slijedeći treninzi se pripremaju sa istim tim stolovima, ali na klizalištu, pa ti vidi…

Materijalisti

Posted on by Geek

Prošli tjedan pitao me jedan od novopečenih (budućih) stolnotenisača: “Koji su ti to materijalisti, kako ih prepoznati?”. Evo instant odgovora: “U današnjem stolnom tenisu većina igrača igra sa glatkim (backside) gumama. Zašto? Takve gume imaju najveću kontaktnu površinu sa lopticom, a zbog površinske hvatljivosti (grippy ili tacky) omogućavaju igraču da vlastitim udarcem i po želji zada najveću rotaciju, nezavisnu od protivničke (dolazne)”. U tom smislu, materijalom se smatra guma sa pipcima okrenutima prema van (Pimples Out), a prema dužini, širini i rasporedu pipaca, koji se mogu osjetiti prelaskom prsta po gumi, dijele se na:

U materijale se uvrštavaju i antispin gume, koje imaju glatku gornju površinu, ali smanjenu hvatljivost, a u igri se ponašaju kao trave.

I, kako je to već napisano, ako Butterfly Sriver ima osjetljivost na dolaznu rotaciju 100%, onda soft Stiga Royal ima 60%, soft Dr Neubauer Pistol 40%, medium pips guma 30% (npr. Galaxy Pluto), antispin i trava 20%, a “fenirana” (frictionless) guma 10%. Guma sa spužvom, u pravilu, prima više od one bez, osim u slučaju dampening folije. Ali, koliko guma “prima” rotacije, toliko je može i zadati.

Kolika je prisutnost igrača sa materijalima? Gledajući na uzorku Sokaz-a (1100 igrača), u rekreativnim ligama 10-tak %, pri čemu je u jačim ligama zastupljenost manja. U natjecateljskom stolnom tenisu, kod muškaraca je 1-2%, a znatno je veća kod žena.

Zašto igrači koriste “materijale”? Pa, stolni tenis, kao i svaki drugi sport, namijenjen je za mlade, brze, jake… Ali, ako to čovjek nije, ili ima smanjene sposobnosti, npr. zbog godina, viška kilograma, invaliditeta ili lošeg vida, “materijal” je način da se igra svede na vlastitu mjeru. Pa, ako preko puta stola stoji protivnik od 18 godina, a sami imate 50+ ili 60+, OK, on je brz, ali Vi ste lukavi. U tom slučaju, za protivnika, pretjerana bezobzirna sila je kontraproduktivna.

Kako izabrati koji materijal koristiti? Zavisi od vrste igre kojoj se teži. Soft i medium pips su ofanzivne gume, pri čemu se sa softom ipak može povući lagani spin. Trava i antispin su defanzivne gume, pri čemu je s antispinom, ipak, lakše napasti. Daljnji izbor je zavisan od tehnike koju igrač ima na drugoj strani, suprotnoj od materijala. Trava “preferira” rotaciju, tj. spin, soft, medium pips i antispin ravan udarac, tj. kontru. Soft i medium pips ubrzavaju igru, trava i antispin usporavaju. Rijetki su rekreativni igrači (manje od 1%) koji na obje strane reketa imaju materijal, a u tom slučaju je najčešći izbor softa i trave. Ali, bez obzira koji materijal stavili, guma neće igrati sama, te za svaku takvu kombinaciju treba imati odgovarajuću tehniku i taktiku igre.

Pimples-Out

Snimka Wang Jian Jianga, zvanog 東邪 “Evil of the East” (hrv. zlo s Istoka), jednog od najpoznatijih kineskih rekreativnih igrača, penhold twiddlera, koji na jednoj strani reketa ima “feniranu” travu Dawei 388D-1 OX (Big pips), a na drugoj soft Haifu Penguin.

Evo, sa istim glavnim junakom, još jedan “edukativni” video:

Ako mislite da bi ga Vi dobili, mo’š mislit’, nije uspjelo ni Vladiju (Samsonovu):

Pisac ovih redova je i sam “materijalist”, ali svoje vrste (lat. sui generis), jer na obje strane reketa ima hvatljive kineske gume, pri čemu na BH gumu sa ekstremnom rotacijom (DHS Hurricane3 Neo National). Kako je to rijetka kombinacija, usporava igru, a kod protivnika izaziva neprisiljene greške (pogađanje vlastite polovice stola ili dna mrežice). Kako igrati protiv takve kombinacije? To neka ostane moja mala tajna.

I, jedan savjet za kraj. Ne igrajte mečeve, posebno službene, a da niste prethodno prekontrolirali protivnički reket, mogli bi ostati (ne)ugodno iznenađeni.

Vježba za mozak?

Posted on by Geek

O australskom projektu TTEdge već je pisano u temi o Zmija servisu. Što su to novo pripremili za stolnoteniske zaljubljenike?

TTEdge_2

Napravili su aplikaciju za mobitel ili tablet (Android ili iPhone/iPad), u kojoj William Henzell vuče FH spin u lijevu ili desnu stranu, a igrač treba što brže pogoditi koju. Znači, oni sa 60+ ili oni koji se tako osjećaju (ponašaju) za tekstualnim Nokiama su isključeni. Pravo im i budi, kada su tehnološki zastarjeli.

TTEdge_1

Video prezentacija nove aplikacije:

Evo i “znanstvenog” obrazloženja:

I tako, kaže autor, igrači koji koriste aplikaciju, ubrzali su reakciju i broj pogodaka za više od 50%. Super. Ali, da li su u igri, nakon toga, osvojili 1 – 2 poena više po setu, SUMNJAM. Protiv čokljospina, koji najčešće izvodi autor bloga, ni on sam ne zna kamo će udarac ići, a kamo li protivnik (najčešće u lijevi bubreg, što aplikacija ne omogućava). Nema veze, može se pokušati, besplatno je za nivoe 1 – 3, a 4 i 5 su naplatni. Možete se uključiti i u raspravu na forumu.

Ako ste skeptik, kao ja, možete koristiti savjete koji funkcioniraju iz bloga 3 “bezvezne” stvari.

Prijenos trening – igra

Posted on by Geek

Ex trener švedske reprezetacije Christer Johansson ovako je opisao stolni tenis: “Beskrajno inteligentna igra, kojoj je samo jedan cilj: dobiti zadnji poen“. Interesantna je i njegova definicija talenta, jer smatra da je spremnost na trening i napredovanje važnija od bilo koje druge fizičke ili psihičke osobine igrača, te preporučam pročitati cijeli interview.

Christer_Johansson

No, put do cilja, zadnjeg poena, nije lak, posebno za početnike, u koje ubrajam sve one koji igraju kraće od 10 godina. Jer, nije bitak stolnog tenisa udariti lopticu što jače i imati što brže reflekse, već omekaniti rukicu, saviti koljena, pokrenuti noge, svladati ispravnu tehniku kretanja, prijenosa težine i udaraca. A, kako to postići? Samo igranje mečeva, kako je to kod nas u rekreativnom stolnom tenisu uobičajeno, sigurno nije put.

Na T3 Jon’s Table tennis Training objavljeno je da je posjetio 2 kluba u Japanu, u kojima uopće ne igraju pojedinačne mečeve, već samo treniraju, te eventualno igraju parove. Trevor Ragan (Train Ugly), koristeći primjere iz drugih, tehnički lakših sportova, tvrdi da je učenje efikasnije u polu-shematskom načinu treninga.

Vrijeme je vitalni faktor. Na Killerspin videu izmjereno je vrijeme od 3 desetinke sekunde, od kada protivnik udari lopticu, do trenutka kada ona dođe. U prvoj desetinki treba “pročitati” koji udarac je protivnik izveo, u koji dio stola, kojom brzinom i rotacijom, te se pomaknuti na idealnu udaljenost od loptice. U drugoj desetinki treba isplanirati vlastiti udarac, te ga u trećoj desetinki izvesti. Da bi se to moglo, potrebna je visoka automatiziranost pokreta, jer za razmišljanje nema baš previše vremena. Dalje, kada, tokom poena, igrač dođe u situaciju svjesnog razmišljanja, troši dragocjeno vrijeme, te je vrlo vjerojatno da će promašiti ili loše izvesti udarac. U tome je i najveća razlika početnika i naprednih igrača, ovi potonji, jednostavno, imaju više vremena. Kako? Prvo, puno brže i kvalitetnije predviđaju protivnikov udarac, te se pomaknu, ne žure sa planiranjem udarca, a kada podsvjesno odluče, udarac izvode brzo, automatizirano i precizno, bez razmišljanja o tehnici, koja je unaprijed ukodirana. Način da početnik ipak dobije poen je da udarac izvede nepravilnom tehnikom, poput preklopa. Istina, od 3 tako izvedena udarca, vjerojatno će samo 1 pogoditi stol, ali početnika “gladnog” poena to će dodatno ohrabriti da takav udarac ne izbjegava, već forsira. Dalje, u vremenskoj stisci, na loptice za koje ima sasvim dovoljno vremena (“zicere”) početnik će nepotrebno požuriti, te ih promašiti. Postoji samo jedan način kako “steći” vrijeme, i to treningom i igrom, po mogućnosti sa boljim igračima od sebe. Pri tome, igrač se postupno automatizira i ubrzava, te se sve rijeđe nalazi npr. u situaciji neravnoteže, kada stoji samo na jednoj nozi, koja onemogućava prijenos težine. U tome je i najveća razlika jačih i slabijih liga Sokaza, u jačima igrači igraju brže, u ravnoteži, s manje neprisiljenih grešaka.

Jedna osobna anegdota. Dođem s treninga sa “svojom” trenericom u drugu dvoranu, u kojoj je, slučajno, bio “maneken”. I kažem mu da mi loše ide BH flip na protivnički kratki servis. Kako, upita on, pa to je tako jednostavan udarac? Nakon servisa, pomakneš lijevu nogu malo unaprijed, desnu “zavučeš” ispod stola, ramenima se nagneš naprijed, prvo lijevim, a jače desnim, digneš lakat, opustiš ruku, spustiš ruku i reket glavom na dolje prema stolu, procijeniš rotaciju dolazne loptice (donja, flah ili gornja), izabereš stranu stola u koju želiš izvesti flip, te, na kraju, povučeš reket prema naprijed ili gore. Sve skupa, to je “samo” 8 slijednih pokreta koje, za dobar BH flip, treba izvesti u vremenu manjem od pola sekunde. Velika je vjerojatnost da će igrač preskočiti ili zamijeniti neki pokret ili ga pogrešno izvesti. Zato se, u europskom stolnom tenisu, BH flip izvodi tako rijetko, dok su Kinezi, sa 8 sati treninga dnevno, virtuozi.

Koliko će netko “uložiti” novca, interesa, vremena i treninga u stolni tenis, ostaje svakom na osobnu prosudbu, a  kao vodilja neka posluži prijašnji blog Privatni treninzi – za i protiv. Možda je oglašavatelj sa Sokaz foruma osobno izvrstan igrač, no, zna li to “prenijeti” u rekreativni stolni tenis, koji nikada nije igrao, ne bih znao. Na primjer, može Vas izvrsno utrenirati BH flip, ali, što to vrijedi, kada u meču većina igrača servira duge servise u lakat? S druge strane, mi u Zagrebu smo u velikoj prednosti, jer se treneri nude, vani, cijele županije nemaju niti jednog sposobnog trenera. Tu ne pomaže ni novac.

Držanje reketa (grip)

Posted on by Geek

Kod nas, sigurno, 99% igrača igra shakehand stilom, a tek 1% kineskim (obostranim) ili japanskim (jednostranim) penholdom. Već je objavljen blog o shakehand gripu, a ovo je nastavak.

Shakehand_Grip_KL_WL

Nepravilno držanje reketa, gdje se kažiprst (FH grip) ili palac (BH grip) drži na sredini gume treba ispraviti, jer bitno ograničava pokretljivost šake, te asortiman udaraca koji se mogu izvesti. Neki igrači prečvrsto drže reket, te stalno imaju žuljeve. Uz to, zbog prevelikog mišićnog tonusa, znatno je smanjena kontrola, te onemogućeno igranje kratke lopte i mekanog bloka… Ispravan grip pretpostavlja da je reket nastavak ruke, koja je mekana, kao dio profesionalne “deformacije”. Prije i nakon udarca reket se drži mekano i opušteno, a pritišće tek u trenutku udarca. Posebno je to važno kod bloka, gdje se pritiskom (puštanjem) može apsorbirati dolazna brzina i spin ili pojačati. Grip je važan i kod servisa, reket se drži sa 2 prsta (kažiprstom i palcem) kako bi se omogućila maksimalna pokretljivost, ubrzanje zgloba i generiranje spina.

Tri su načina da igrač “shvati” ispravno držanje reketa. Prvi je verbalno objašnjenje, zatim trener demonstrira, te, na kraju, trener igra “njegovom” rukom.

Twiddling

Posted on by Geek

Twiddling je tehnika igre u kojoj igrač, tokom odigravanja poena, u ruci okreće reket, te mijenja gumu kojom odigrava udarac. Tko i kada to koristi? Igrači sa “materijalom” (soft, trava, antispin), koji na drugoj strani reketa imaju “običnu” backside (glatku) gumu. Za protivnika to predstavlja dodatni zahtjev, jer ne samo da mora paziti na koju stranu izvodi udarac (BH ili FH), pa što se vraća, već i kojom gumom je udarac izveden, običnom ili materijalom. Najčešći “korisnici” su obrambeni igrači, te igrači sa penhold (PH) držanjem reketa.

Tetyana_Bilenko

Pokušati ću to prevesti na narodski jezik, jer twiddling je kao šibicarenje. Šibicar vrti kutijice ispod kojih, naizgled, “skriva” lopticu, ali, ipak, dopuštajući da vidite gdje se nalazi. Kada odlučite da sudjelujete u igri, te posegnete za novčanikom i u tom trenutku ne pazite, šibicar zamijeni kutiju.

Idemo to “prevesti” na stolni tenis. U blogu Igra sa softom navedeno je da gume imaju različitu osjetljivost na dolaznu rotaciju. Ako Butterfly Sriver L (ta guma nije jako osjeljiva, puno je manja nego kod kineskih tacky guma) ima osjetljivost na dolaznu rotaciju 100%, onda soft Stiga Royal ima 60-65%, soft Dr Neubauer Pistol 35-40%, antispin 20%, a “fenirani” antispin (frictionless) 5-10%. Drugim riječima, za antispin bez otpora sve dolazne loptice su “flah” (bez rotacije), razlikuje ih samo brzina. Obrambeni igrači za twiddling koriste drva sa ravnom drškom, jer je tako, tokom igre, lakše okrenuti reket u ruci, dok penholderaši koriste drugu, slobodnu ruku. Penholderaši, posebno koji nisu svladali tehniku BH spina, “materijal” koriste većinom kod prijema servisa, nakon čega okreću reket i ostatak poena igraju bez okreta. Twiddling je vrlo zatjevna tehnika za obrambenog igrača, jer mora znati izvoditi sve defanzivne i ofenzivne udarce s obje strane (BH i FH), s oba tipa gume, te u svakom momentu znati koja guma je trenutno na kojoj strani reketa. U rekreativnom stolnom tenisu twiddling je efikasan protiv igrača koji jako “režu”, jer će se protiv obične (backside) gume rezana i vratiti, dok će se protiv materijala vratiti “zicer” ili “flah”. Također, dobro je izvesti zamjenu strane reketa prilikom prijema servisa, ispod stola, te tokom servisa, mijenjajući gumu kojom se izvodi. Super je kada “materijal” dopušta izvođenje ofenzivnih udaraca, kao što je trava TSP Curl P-1R, s kojom igra većina profesionalnih lovaca.

Meni osobno, u rekreativnom stolnom tenisu,  jako su “simpatični” igrači koji prije meča ne pogledaju protivnički reket, pa se poslije poraza čude: “Protivnik je imao antispin na BH?”.

Ima li za rekreativnog igrača sa 2 glatke gume goreg protivnika od twiddlera? Ima. To je twiddler koji igra lijevom rukom, jer osim svih zahtjeva za pažnjom koju traži promjena strane reketa kojom protivnik izvodi udarac, kod postraničnih (side) udaraca, različita je rotacija i putanja loptice. A, zna se, pažnja “troši” vrijeme, koje je vitalni faktor stolnog tenisa.

Sve napisano se odnosi na rekreativce. Profesionalci su, posebno kineski, sigurni kao smrt, imaju pregršt vremena, na nogama su toliko brzi da se prije udarca postave na svaku lopticu, “pročitaju” dolaznu rotaciju, izaberu idealan udarac, te ne griješe. Tko su poznatiji twiddleri u svijetu profesionalnog stolnog tenisa? Kod muških Ruwen Filus, kod žena Tetyana Bilenko, čiji meč protiv naše Sunčice Vugrinec (ex prvakinje Hrvatske) možete pogledati ovdje:

P.S. Od kada je WordPress nadogradio novu verziju, te je “poboljšao”, baza na serveru neprestano pada. Do kada će to trajati i kako će se riješiti, sada ne bih znao.

Spins & Skills

Posted on by Geek

ITTF je snimio seriju videa “Spins & Skills”, na temu osnova stolnog tenisa. Prezenteri su profesionalci Marcos Freitas, Michael Maze, Georgina Pota i Elizabeta Samara… Produkciju, očito, rade miljenici ITTF-a, Piing of Power. Zašto baš oni (niska cijena?), ne bih znao kasti. Evo uvoda i linka na 8 objavljenih nastavaka.

Što reći? Prvo, nije mi jasno kome su namijenjeni, za početnike, za napredne rekreativce, za natjecatelje? Revers pendulum servis zna i koristi manje od 10% rekreativnih igrača (možda 1. i 2. liga), a posvećen mu je cijeli nastavak. Nisam shvatio ni redoslijed objavljivanja, npr. BH kontra i FH spin, bez FH kontre? Dio videa pokazuju lijevaci, dio dešnjaci, a kaže se da si to okrenemo sami? Ono što sam našao dobrim, a rijetko se objašnjava, je u nastavku “Osnove servisa” (eng. Service Basics), o dužini servisa i kako je postići, te o tome kojim dijelom reketa udariti lopticu (6 kontaktnih točaka), a da bi se dobila različita vrsta i količina spina (1:00 – 3:00).

O bivšem američkom “precedniku” (pravopisna greška je namjerna) i onom ITTF-a znali smo ponešto, a sada je prilika da upoznamo novog Thomasa Weikerta:

Adam_Sharara

Tko je na donjoj slici? Izbjeglice? Ne, “povijest” Sokaza, na njima je igranje (35+ godina) ostavilo trajne posljedice, a snimljeni su potajno u trenucima opuštanja, bez reketa, dok piju čaj od kamilice.

Sos i Nik 1

Anatomija stolnotenisača

Posted on by Geek

O “idealnoj” tjelesnoj građi stolnotenisača, ovdje, nije bilo previše riječi, tek dijelovi o Mišićima i Footworku… Iskreno, kako nisam završio kineziologiju, ni ja nisam nešto stručan. Ali, nedavno je na tu temu objavljen slijedeći video, kojeg je vrijedno pogledati:

Za koga je video vrijedan? Svaki roditelj koji “sanja” stolnotenisku karijeru svog podmlatka (ako takvih još ima), trebao bi ga sagledati u kontekstu tjelesne građe. Dalje, za trenere, iako ne znam koliko europskih trenera odlazi među djecu i tamo bira potencijalne stolnotenisače, kako je to nekoć radio trener Karković (Kojić, Mamut, Zeljko, Ćipin)? Ili, dobivaju “ostatke” od nogometa, pa su sretni sa svakim djetetom koje se pojavi u dvorani i ima želju uzeti reket u ruku? Za sve ostale, svatko od nas je takav kakav je i osim mogućnosti reguliranja vlastitne tjelesne težine i mišićne mase, teško da može što učiniti da postane viši (niži) ili da produži ruke. Ali, ni te razlike u visini ne moraju biti odlučujuće, jer veći broj mladih europskih nada je viši od “ideala” (190 – 200 cm), a i Tan Ruiwu sa visinom od 160 cm nije inferioran.

A, onda?

Završio bi ovaj blog sa temom koja nema veze sa prethodnom. Traže se DONATORI slomljenih drva. Čemu? Imam vrhunske majstore koji popravljaju drva, ali nedostaje im materijal od kojih se rade, specifično furniri limbe, koto, ayous, slojevi arylate-carbona i sl. Znači, ako imate slomljeno drvo ili ga polomite, nemojte ga baciti u smeće, već ga, u običnoj koverti (poštarina 4.50 kn), pošaljite na adresu objavljenu u Kontakt. Vaše drvo dobiti će novi život, a Vama ću osobno zahvaliti na ovim stranicama.

Blade_Broken