Ex trener švedske reprezetacije Christer Johansson ovako je opisao stolni tenis: “Beskrajno inteligentna igra, kojoj je samo jedan cilj: dobiti zadnji poen“. Interesantna je i njegova definicija talenta, jer smatra da je spremnost na trening i napredovanje važnija od bilo koje druge fizičke ili psihičke osobine igrača, te preporučam pročitati cijeli interview.

No, put do cilja, zadnjeg poena, nije lak, posebno za početnike, u koje ubrajam sve one koji igraju kraće od 10 godina. Jer, nije bitak stolnog tenisa udariti lopticu što jače i imati što brže reflekse, već omekaniti rukicu, saviti koljena, pokrenuti noge, svladati ispravnu tehniku kretanja, prijenosa težine i udaraca. A, kako to postići? Samo igranje mečeva, kako je to kod nas u rekreativnom stolnom tenisu uobičajeno, sigurno nije put.

Na T3 Jon’s Table tennis Training objavljeno je da je posjetio 2 kluba u Japanu, u kojima uopće ne igraju pojedinačne mečeve, već samo treniraju, te eventualno igraju parove. Trevor Ragan (Train Ugly), koristeći primjere iz drugih, tehnički lakših sportova, tvrdi da je učenje efikasnije u polu-shematskom načinu treninga.

Vrijeme je vitalni faktor. Na Killerspin videu izmjereno je vrijeme od 3 desetinke sekunde, od kada protivnik udari lopticu, do trenutka kada ona dođe. U prvoj desetinki treba “pročitati” koji udarac je protivnik izveo, u koji dio stola, kojom brzinom i rotacijom, te se pomaknuti na idealnu udaljenost od loptice. U drugoj desetinki treba isplanirati vlastiti udarac, te ga u trećoj desetinki izvesti. Da bi se to moglo, potrebna je visoka automatiziranost pokreta, jer za razmišljanje nema baš previše vremena. Dalje, kada, tokom poena, igrač dođe u situaciju svjesnog razmišljanja, troši dragocjeno vrijeme, te je vrlo vjerojatno da će promašiti ili loše izvesti udarac. U tome je i najveća razlika početnika i naprednih igrača, ovi potonji, jednostavno, imaju više vremena. Kako? Prvo, puno brže i kvalitetnije predviđaju protivnikov udarac, te se pomaknu, ne žure sa planiranjem udarca, a kada podsvjesno odluče, udarac izvode brzo, automatizirano i precizno, bez razmišljanja o tehnici, koja je unaprijed ukodirana. Način da početnik ipak dobije poen je da udarac izvede nepravilnom tehnikom, poput preklopa. Istina, od 3 tako izvedena udarca, vjerojatno će samo 1 pogoditi stol, ali početnika “gladnog” poena to će dodatno ohrabriti da takav udarac ne izbjegava, već forsira. Dalje, u vremenskoj stisci, na loptice za koje ima sasvim dovoljno vremena (“zicere”) početnik će nepotrebno požuriti, te ih promašiti. Postoji samo jedan način kako “steći” vrijeme, i to treningom i igrom, po mogućnosti sa boljim igračima od sebe. Pri tome, igrač se postupno automatizira i ubrzava, te se sve rijeđe nalazi npr. u situaciji neravnoteže, kada stoji samo na jednoj nozi, koja onemogućava prijenos težine. U tome je i najveća razlika jačih i slabijih liga Sokaza, u jačima igrači igraju brže, u ravnoteži, s manje neprisiljenih grešaka.

Jedna osobna anegdota. Dođem s treninga sa “svojom” trenericom u drugu dvoranu, u kojoj je, slučajno, bio “maneken”. I kažem mu da mi loše ide BH flip na protivnički kratki servis. Kako, upita on, pa to je tako jednostavan udarac? Nakon servisa, pomakneš lijevu nogu malo unaprijed, desnu “zavučeš” ispod stola, ramenima se nagneš naprijed, prvo lijevim, a jače desnim, digneš lakat, opustiš ruku, spustiš ruku i reket glavom na dolje prema stolu, procijeniš rotaciju dolazne loptice (donja, flah ili gornja), izabereš stranu stola u koju želiš izvesti flip, te, na kraju, povučeš reket prema naprijed ili gore. Sve skupa, to je “samo” 8 slijednih pokreta koje, za dobar BH flip, treba izvesti u vremenu manjem od pola sekunde. Velika je vjerojatnost da će igrač preskočiti ili zamijeniti neki pokret ili ga pogrešno izvesti. Zato se, u europskom stolnom tenisu, BH flip izvodi tako rijetko, dok su Kinezi, sa 8 sati treninga dnevno, virtuozi.

Koliko će netko “uložiti” novca, interesa, vremena i treninga u stolni tenis, ostaje svakom na osobnu prosudbu, a  kao vodilja neka posluži prijašnji blog Privatni treninzi – za i protiv. Možda je oglašavatelj sa Sokaz foruma osobno izvrstan igrač, no, zna li to “prenijeti” u rekreativni stolni tenis, koji nikada nije igrao, ne bih znao. Na primjer, može Vas izvrsno utrenirati BH flip, ali, što to vrijedi, kada u meču većina igrača servira duge servise u lakat? S druge strane, mi u Zagrebu smo u velikoj prednosti, jer se treneri nude, vani, cijele županije nemaju niti jednog sposobnog trenera. Tu ne pomaže ni novac.