Jučer, u kineskom Wuxiju, “gradiću” od preko 6 miliona stanovnika, završilo je Azijsko prvenstvo u stolnom tenisu. Sukobila se svjetska velesila Kina, sa 2 ostale sile Japanom i J. Korejom, dok su svi ostali kontinenti i zemlje stolnoteniski patuljci. Kinezi su, po običaju, osvojili većinu naslova, no ovaj puta “greška” se desila kod žena pojedinačno, gdje je 17-godišnja Japanka Miu Hirano (slika ITTF), “nanizala” 3 Kineskinje (Ding Ning, Zhu Yuling i Chen Meng), te osvojila naslov. Ali, sumnjam da će joj se to više ponoviti, jer će se, već za skoro Svjetsko prvenstvo u Düsseldorfu (29.05. – 05.06.), Kineskinje puno bolje pripremiti…
Još jedno iznenađenje je, nakon skoro 5 godina, prvi međunarodni poraz Ma Longa, od Koreanca Jeong Sangeuna, kojem je mjeru i pravo mjesto pokazao, tek u finalu, Fan Zhendong, nadmoćnom pobjedom sa 3 : 0, “prepustivši” mu tek 18 poena (5, 5, 8).
Na zadnjem Svjetskom juniorskom prvenstvu (Cape Town), Japan (muška i ženska reprezentacija), te kod muških pojedinačno Tomokazu Harimoto (najmlađi prvak sa 13 godina) postali su prvacima. Da li je to znak skorog kraja dominacije Kineza u stolnom tenisu? 5, od zadnjih 6, Olimpijskih pobjednika su Kinezi, 5 puta su bili 2., a, u istom periodu, svih 6 puta su bili i ekipni pobjednici. Da li su u Tokiu 2020. Jun Mizutani, Koki Niwa, Yuya Oshima, Maharu Yoshimura, Masaki Yoshida ili, već spomenuti, Tomo stvarna opasnost Kinezima? Ne. Kao i Koreanci, Japanci imaju izvrsnu tehniku, brzinu i pokretljivost, ali nedostaje im fizička snaga. Nova generacija Kineza (Lin Gaoyuan, Liang Jingkun i Zhou Yu), već sada je snažnija, posebno u FH spinu, od svojih japanskih konkurenata. Japanci puno ranije izlaze na međunarodnu stolnotenisku scenu, dok Kinezi “po doma” stabiliziraju i dižu tehnički nivo igre. U razgovoru za myTischtennis.de naš Mario Amižić kaže: “Japanci su “do besvijesti” spremni trenirati, te satima ponavljati istu vježbu, ne bi li “pod svaku cijenu” postali Olimpijskim pobjednicima”. Treninge ne organizira Savez, već njihovi roditelji, u trening centrima, prije i poslije škole, a kvalitetna japanska liga započeti će 2018.
Tako bi trebalo biti svugdje (i kod nas), mnogo su manje važni rezultati u mlađim kategorijama, već rad na snazi i tehnici, kako se početni dobri rezultati (Kovač, Fučec) ne bi “preko noći” istopili. Za mladog igrača, mnogo je važniji dan proveden na treningu, nego na nekom, tamo “bezveznom” turniru.