U potrazi za rotacijom

Posted on 20/08/2017 by Geek

Sjećam se, kada sam prije 7 godina “skinuo” ovaj video, odmah sam nazvao svog suigrača, travaroša, da nabavi navedenu travuljagu Tibhar Grass D.Tecs. Tada je, kao i sada, igrao sa zabranjenom Donic Alligator (ne DEF), koja je bila dobra, ali ova sa videa bila je još i bolja. Povrat rotacije nakon spina (backspin), wobbling prilikom ravnih udaraca i uguravanja, bili su nenadmašni. Tada je Tibhar Grass D.Tecs bio “zakon”, tržišni lider.

Uskoro je ITTF zabranio gumu, jer je silno podsjećala na stare frictionless (bez otpora) trave. Tibhar je, da ne bi umanjio profit, promijenio svojstva gume, te je isporučivao bez folije, ali joj nije promijenio ime i/ili pakiranje, iako “nova” verzija nije ni sjena prethodne.

Zašto sam to napisao? Da vidite što je nekoć rotacija i trava činila protivničkom igraču. Gdje je nestala rotacija? “Pojele” je plastične loptice (40+). Nisu ni ove najnovije iz DHS-a, sa oznakom D40+, puno bolje, okrugle su i trajne, ali su tvrđe i teže, imaju niži odskok i zastajkuju. Ako usporedimo plastične loptice prema količini rotacije koju primaju, možemo napraviti ovakav redoslijed:

DHS 40+ > DHS D40+ = Nittaku Premium > XSF > Butterfly G40+ = Double Fish V40+

Prevedeno, plastične šavne loptice 1. generacije imale su najviše rotacije, osim što su pucale i bile jajaste, sve nakon toga još je i gore. Apsolutni kuriozitet je da dosadašnja rasprava na njemačkom forumu TT-News.de, a na temu plastičnih loptica, ima 5817 komentara na 582 stranice.

Friško sam igrao protiv dva travaroša, jednog sa nalijepljenim Inferno od Dr Neubauera, a drugog sa travom Virus od Toni Holda. Obje trave su legende iz svojih vremena. I, kako je bilo igrati protiv njih? Lako, prelako. Trave proizvode malo rotacije, spore su, tako da igrač sa glatkom (backside) gumom može činiti što hoće. U jednoj partiji sam se odlučio za igru wiggle – wobble (postranična rotacija zadana ispod stola), a u drugoj dugo – kratko, dugi servis (povrat), a nakon toga slijedeća loptica ide 20 cm iza mreže. I, što su činili travaroši? Kako trava ima malo efekta, te defanzivna igra bazirana na rotaciji ne funkcionira, krenuli su napadati loptice koje za to jesu (rjeđe) i one koje za to nisu (češće). To je tek gubitna kombinacija, trava je guma s malo otpora, može samo produžiti dolaznu rotaciju, ali je ne i promijeniti, tako da njeno korištenje u napadu može biti samo izuzetak. Kako trava ima mali otpor, tehnika napada mora biti višestruko superiorna onoj sa glatkom gumom, a, u pravilu, igrači su “materijal” stavili na reket, jer tu tehniku (npr. BH spina) nisu imali. Svjesni toga, većina travaroša se dala u potragu za novom travom.

Kako je na to reagirala stolnoteniska industrija, tj. proizvođači guma? Izbacuju nove modele, kao za plastične loptice (40+), ali stvarnog poboljšanja (efekta) nema ili je mali. Takva je, na primjer, i najnovija trava Spinlord Strahlkraft. Zašto? Ako nema dolazne rotacije, trava je, sigurno, ne može proizvesti. Sadašnja “best buy” preporuka ide od goranskog “majstora”, trava Palio CK531A OX (bez spužve), nalijepljena na drvo Avalox P500.

Nisu travaroši jedini gubitnici, već i igrači sa glatkim gumama koje su davale najviše rotacije (efekta). Takve su obrambene gume bazirane na mekanoj spužvi, npr. Butterfly Tackiness Chop i slične, te kineske hvatljive gume, poput DHS PF4 ili Hurricane3. Kinezi se ne trude umanjenu rotaciju nadomjestiti povećanom hvatljivošću, od toga su “digli ruke”, pa su nove gume manje tacky od prethodnih.

Razgovarao sam i sa našim legendarnim trenerom. Objašnjavao mi je tehniku igre od prije 40 godina, tzv. “spin smrti”. Ni toga više nema, promijenila se tehnika igra, moderni igrači kao Tomokazu Harimoto, dijete plastičnih loptica, mogu napasti svaku lopticu, kratkim, ekspozivnim spinom ili kontrom, odmah po odskoku sa stola.

I, kako mislim da će se sve to razriješiti? Parafrazirao bi klasika ekonomske misli J. M. Keynesa, da rješenja u kratkom i srednjem roku nema, a na dugi rok smo svi mi i onako mrtvi.

Stolovi za stolni tenis – vanjski

Posted on 11/08/2017 by Geek

Prije povratka u “normalu”, nakon ljetne stanke, još jedna prigodna tema o vanjskim stolovima za stolni tenis. Namijenjena je komunalcima, sa navadom postavljanja stolova po parkovima, ali ne znam da li to još čine ili su postojeći samo “bijele pjege” socijalizma, kada je državu interesiralo zdravlje radnih ljudi i građana. Također, vanjski stolovi služe za rekreaciju u vlastitom vrtu ili kao dodatna ponuda za goste u apartmanima / hotelima.

Odmah moram naglasiti da su igračke karakteristike vanjskog stola neusporedive sa onim unutarnjeg, jer je tvrđi (beton, odnosno metal), sa višim odskokom loptice i manjim primanjem rotacije. Svaki unutarnji stol srednje ili više klase (>22 mm) biti će znatno kvalitetniji od bilo kojeg vanjskog. Ali, to još uvijek ne znači da se ne može odigrati koja dobra partijica .

Idemo vidjeti kako tu stoji domaća ponuda.

Betonski stolovi nude se na Njuškalu. Otprilike, jednako izgledaju, ali imaju različite cijene.

Betonski stol iz Češke, u ponudi Korbela, ima vanjski zaštitni plastificirani premaz.

Od vanjskih metalnih stolova Decathlon nudi vlastiti brand Artengo, te francuski Cornilleau. Evo, kako se reklamiraju:

Na Njuškalu još se nude njemački Kettler, a sport4pro nudi stolove od Donica, Kettlera i Sponete. Svakako, najveća mana metalnih stolova je što imaju ugrađenu mrežicu, koja se, bez većih zahvata, ne može zamijeniti ili nadomjestiti.

U ponudi jednog domaćeg dobavljača je i vanjski stol u obliku krumpira. Tko to kupuje, ne bih znao, ali po onoj trgovačkoj: “Svaka roba nađe svoga kupca”.

Naknadno, pojavila su se još 2 članka o vanjskim stolovima (Kettler i ostalima).

P.S. U međuvremenu, webmaster je zamijenio trkačku ekipu, pa na Hockenheimringu, umjesto za FSB Racing Team (Sveučilište u Zagrebu) nastupa za Bodensee Racing Team (Fachhochschule Konstanz).

Njihova maskota, riječna neman, koju je mama nazvala Helmut – First Driver, provjerava što ima za večeru. Pa, natürlich (hrv. normalno), njemačke kobase.

Ljetna stanka

Posted on 23/07/2017 by Geek

Nije lako po ovim ljetnim vrućinama, kada je 35°C. I, još se nekako uspijem natjerati da odigram 2 -3 partijice u Prečkom, ali na pisanje bloga, ujutro, nikako. U međuvremenu sam i malo putovao, pa prije ljetne stanke, par slika stolnoteniskih stolova i mjesta gdje možete pingati, normalno, na otvorenom.

Prva fotka je iz Art Parka u Zagrebu:

Sada idemo malo u inozemstvo. Na slijedećoj fotki su preostali članovi obitelji, osim Vilka, uz 2 stola ispod FachHochSchule Konstanz (Njemačka), tako da se studenti, u pauzama, mogu malo rekreirati. Tamo, sin, dere k’o zelje studente iz ostalih zemalja.

Naredna fotka je iz Meersburga (Njemačka), sa plaže na Bodenskom jezeru.

Oni kojima je dosadio klasični stolni tenis, mogu pokušati na ovom stolu snimljenom u francuskom Colmaru.

Svima želim ugodan ljetni odmor, a ja odoh na pinganje u Istru (Poreč).

Loptice Double Fish V40+

Posted on 05/07/2017 by Geek

Bilo bi “zgodno” kada bi frontman ITTF-a Adam Bobrow danas napravio interview sa ex predsjednikom Adhamom Shararom. A, pitanje bi bilo jedno i jednostavno: “Kako ste mislili da će se loptice proizvedene u 3 zemlje (Kini, Japanu i Njemačkoj), od 5 proizvođača, pri čemu su 3 u Kini, od različitih materijala, sa 2 tehnologije (šavnom i bešavnom), u igri ponašati isto?” Mislim da nitko pametan ne može odgovoriti na ovo pitanje. Jedino rješenje bi bilo da propadnu svi proizvođači, osim jednog. Ali, to mi se ne čini vjerojatno. Vjetrovi koji dolaze sa tržišta ukazuju da se na lopticama vrti velika “lova”, te nitko ne misli odustati, dapače, krug distributera se proširuje, svatko grabi svoj dio kolača. Dr Neubauer je u svoju ponudu uvrstio Sanwei bešavne loptice, a Spinlord Lion L40+ (Double Fish V40+) i Tuttle 40+ *** (DHS D40+). Nadalje, kod novih Donic P40+, šavnih loptica 2. generacije, u opisu se NE navodi da li su od Double Fish-a ili DHS-a. Katastrofa! No, da se nakon početnog izleta, vratim na temu.

U doba celuloida Double Fish je bio 2. najznačajniji proizvođač loptica u Kini, iza DHS-a, a nastavili su sa proizvodnjom i u vrijeme plastike. Najavljene loptice V40+ (2. generacija) se proizvode iz istog materijala (ABS) kao i DHS D40+, ali su, prema najavi, bijelije i sa užim šavom. Kako je Double Fish znatno manji proizvođač, lopticama nisu snizili cijenu, tako da je ostala na nivou bešavnih, ali 30% višom od novih šavnih (D40+). Kakve su u igri? Slijedom stizanja, prvo sam probao izvedenicu Lion L40+. Test je trajao 5 minuta. Zašto samo toliko? Osjećaj je da reketom udarate isklesani kamen iz Kunlun-a, loptica je teška, hrapava, ali bez rotacije, kao da je korištena za snimanje filma “Balls of Fury“. Moram priznati da je početni entuzijazam brzo splasnuo, tako da je strpljenje u testiranju originalnih Double Fish V40+ trajalo minutu. One su još nešto hrapavije, ali jednako tvrde i “otporne na spin”. Okruglost i trajnost nisu testirane, jer nije imalo smisla. Zašto ja tu pišem o tim lopticama, ako ništa ne valjaju? Lako Vam se može desiti da dođete na utakmicu, a domaća momčad, iz neznanja ili zluradosti, izvadi baš takvu “fuficu” da s njom igrate.

U natjecateljskom stolnom tenisu (HSTS) klubovi, prije sezone, moraju prijaviti loptice s kojima će igrati. Prethodnu sezonu većina je igrala sa DHS šavnim lopticama 1. generacije. Kako se one više ne proizvode, a ako se žele zadržati iste, bilo bi potrebno prije nabaviti cjelokupnu količinu. Njihova prednost je bila da se “vrte” više od bešavnih, te su lakše, a mane slaba okruglost, te lagano pucanje. Svakako, one su bolji izbor za igrače sa materijalom (antispinom ili pipcima).

Kao sažetak učinka plastičnih loptica na stolni tenis, neka posluži slijedeći video od EmRatThich-a, u kojem tvrdi da je to dovelo do “odumiranja” raznih stilova igre, penholderaša, igrača sa softom, blokera i lovaca sa travom, ostadoše samo “brute force” napadači i dalekometni nabacivači…

Pogledajte i ovaj video sa turnira u zagrebačkom Merixu, gdje igrač 1. hrvatske lige, a sada Superligaš, okrenut licem (Vjekoslav Nemec) olako promašuje 3 forehanda. Zašto? Pod u dvorani je vrlo tvrd, taraflex je položen direktno na beton, pa plastična loptica odskače u “nebo”:

Što Kolinda može, a Angela ne?

Posted on 02/07/2017 by Geek

Danas posebno “zeznuto” nagradno pitanje: “Što to Kolinda može, a Angela ne, a tiče se stolnog tenisa?” Ha, sada da Vas vidim, junaci!

Nedavno je ITTF objavio seriju interviewa sa Ištvanom Korpom, kao igrač bio je Europski prvak, zatim trener njemačke reprezentacije 33 godine (1975. – 2008.), a na međunarodnim natjecanjima vodio je Timu Bolla. Prva 3 nastavka su na njemačkom, sa titlovima na engleskom, a 4. nastavak, koji se dijeli na 2 dijela, je na srpskom, pa ga mogu pogledati i oni bez znanja stranog jezika. I, što nam to g. Ištvan kaže, a interesantno je za ovaj blog? Njemački stolnoteniski savez Bollu nije dodijelio posebnog trenera, bilo im preskupo, već su sa njim naizmjence radili trener u klubu i reprezentaciji. Zbog toga, on je danas slabiji igrač, manje kompetitivan Azijatima. Kinezi, svaki igrač u reprezentaciji, ima osobnog trenera. Ali, njima se može, stolni tenis je tamo drugi najgledaniji sport, odmah iza nogometa.

A, gdje smo tu mi? Mi smo k’o Kinezi, a ne k’o “siromašni i škrti” Nijemci. Evo i dokaza. U 2 najnovija članka, koje prenosi i HSTS, ženska ekipa Dr Časl, u novoj sezoni, sastojati će se od 2 Hrvatice (Srebrnjak i Đurak), jedne Slovenke (Fajmut), te čak 5 Kineskinja. Cilj je osvajanje Lige prvaka, jedini koji si je Dr Časl zacrtao, a još nije ostvario. Slovenka trenira u NT centru u Otočcu, a Kineskinje dolaze samo na mečeve. Kako ekipa ima “pravo” na 2 trenera o “državnom trošku” (grada Zagreba), ispada da će svaka naša imati svog. U “radu” njima će pomagati i trenerica reprezentacije Tian Yuan, tako da je to populacija od 1.5 trenera po igračici. Respektabilno. Istina, u klubu su još ostale i 2 kadetkinje (Jurčević i Brnić), ali kako su htjele otići, a nisu puštene, ne zna se gdje će trenirati, ali u Dedićima vjerojatno ne. Koji je tu interes hrvatskog stolnog tenisa? Ne bih znao, na utakmicama muške Lige prvaka, kada se tamo igrali ponajbolji svjetski igrači (Ryu Seung Min, Tan Ruiwu, Wang Eugene, Tokič, Saive, Steger…) okupljalo se tek 20 – 50 navijača, uglavnom okorijelih Sokaz-ovaca. Nije to kod nas jedinstven “primjer”. Malo “lošiji” tretman će biti u HASTK “Mladost”. Tamo imaju 6 kompetitivnih igrača/ica i 3 trenera. Još je interesantnije da ekipa Mladosti ima ukupno 3 igračice, za Superligu (Cakol, Tomić i Mikac), ali ima prijavljenu još jednu žensku ekipu u 1. ligi (zapad). Tko će tamo igrati, neke početnice od 8 – 9 godina? GSTK Zagreb ima, isto, 3 plaćena trenera, a TIS, sa 26 igrača, 2. Koja je tu logika, ne bih znao? Definitivno, trenerima u Zagrebu nije loše, nije plaća neka velika, prosječna hrvatska, ali se baš, osim ponegdje, ne “pretrgnu” od posla.

Ali, to nije sve! Nekadašnji “maneken”, koji je od bivšeg poslodavca naslijedio navadu da po sebi nazove klub (StaRR – Stolnoteniska akademija Ronald Ređep) se žali da nema podršku lokalnih vlasti u Varaždinu. Eto, za sitnicu od pola miliona kn on bi formirao ekipu i nastupio u muškoj Ligi prvaka. Najbolje da grad za to uvede stolnoteniski prirez. Svaki građanin (a ne “građevina”, po rječniku bivšeg premijera), njih manje od 50 tisuća, nezavisno od godina (i oni tek rođeni), treba platiti 10 kn. Koja korist od toga? Opet, ne bih znao. Sumnjam da bi na utakmice dolazilo više od 50 gledaoca, pa ako su 3 meča u grupi, svaki bi koštao oko 170 tisuća kn, tj. 3400 kn po osobi koja bi ga gledala. Ako je to tako dobra ideja i “sitna lova”, zašto se ne nađu privatni investitori ili uloži vlastiti novac? Ili, prikažimo to i ovako. Da svakom potencijalnom gledaocu ponudi 3400 kn da ne dođe, koliko bi ih došlo na meč? Odgovor: “0”, tzv. prazan skup.

Mogao bi ovdje navesti pregršt takvih primjera, iz povijesti i danas, ali nema svrhe. Zato ću prijeći u autoredukciju, te, osim iznimno, neću više komentirati vijesti iz hrvatskog stolnog tenisa, kako onog profi, tako i rekreativnog. I onako ne igram više Sokaz, kći i ja smo “digli ruke”. Kakva je to organizacija koja svojim članovima ne dopušta neposredno, niti jednom godišnje, da izraze svoje mišljenje? Kakav je to Savez koji već godinama ne omogućava sudjelovanje Udruge igrača?

Stolni tenis volim k’o i prvog dana, još uvijek igram 5 puta tjedno i “zabijem” radoznali nos u svako novo drvo, gumu i lopticu.

Koliko para, toliko…

Posted on 19/06/2017 by Geek

“Koliko para, toliko stolnog tenisa” stara je poslovica, a vrijedi i danas.

Sreća, u stolnom tenisu je para malo, s tendencijom smanjivanja, pa igrači nisu u napasti da se iznenadno obogate 🙂 . Dapače, znatno je veća vjerojatnost da svoj rad nikada ne naplate . Prema tome, mladom naraštaju pouka: “Mani se reketa, osim rekreativno, drž’ se knjige!“. Čak je i Ma Long nedavno završio fakultet. U analizi stanja u američkom stolnom tenisu, Jörg Bitzigeio, sadašnji izbornik, navodi da reprezentacija nema profesionalnih trenera, a roditelji svojoj djeci plaćaju tjedne treninge $400 – 500. Nedavno sam razgovarao sa našim profićem, igrao je stranu ligu, postao prvakom, za €15000 godišnje. Bolje bi mu bilo da je tamo pekao pizzu, više bi zaradio, za tu plaću bilo bi dovoljno da zna npr. samo margaritu (sa sirom). Ali, gazda mu nije produžio angažman, jer je našao još povoljniju “priliku”. Kako? U “dobrom” dijelu Europe omogućena je dvojna registracija, pri čemu ako igrač u jednom nacionalnom prvenstvu (npr. francuskom) igra 1. ligu, u drugoj zemlji (npr. Belgiji) može igrati 2. ligu. Žali se i Ovtcharov, njegov Fakel Gazprom Orenburg (Ovtcharov, Mizutani i Samsonov) osvojio je Europsku Superligu, ali ne i rusko prvenstvo. Promjenjena pravila ne daju da u nacionalnom prvenstvu klub igra sa sva 3 stranca, tako da je titulu osvojio UMMC Verkhnaya Pyshma (Fang Bo, Gaćina, Shibaev i Vlasov). Ali, neće Dima u neki drugi klub, interes (zarada) mu to “ne dopušta”, iako u Rusiji nema neki treći, značajniji klub. U ostatku Europe, malo kvalitetnije lige su još njemačka, francuska i poljska, ali sa tendencijom pogoršanja. Japan i Korea nemaju kvalitetne lige, jedino Kinezi, a od nedavno se javljaju Indijci. Samo u Kini postoji medijski “potencijal” stolnog tenisa, jer je nedavno finale muškog Svjetskog prvenstva (WTTC) gledalo 50 miliona Kineza.

Kod nas je financijsko stanje još lošije. Prvaka (STK Libertas Marinkolor) su napustili Simović (Španjolska) i Tošić (Njemačka), jer financijski ne može parirati stranim klubovima, a došao je Ivan Juzbašić. U StaRR iz Varaždina došao je Slovenac Persolja, a prijavljeni su i Kinezi Zeng, te Tan Ruiwu, za koga se ne zna da li će i igrati. Ova dva kluba igrati će, kao i prošle godine, ETTU Cup. Kod žena, opet je, između klubova, došlo do međusobne zamjene igračica, tako da je Malobabić iz TIS-a otišla u Varaždin, Tubikanec iz Bjelovara u Aquastil iz Duge Rese, u Dr Časl je došla Srebrnjak, a u Mladost Cakol, Bardač je otišla u TIS… Tko su najveći gubitnici prijelaznog roka? Osim dubrovčana, to je svakako i HASTK “Mladost”, gdje je ostalo vrlo malo igrača(ica), a imaju novog trenera Roka Tošića. Trener Arapović, sa svojom kćeri, prešao je iz Dr Časla u TIS.

“Zgodna” je vijest, a prenio je HSTS, da Split postaje, citiram: “sportsko-edukacijsko-turistički brend na svjetskoj razini”. Organizirali su tečaj za čak 20 (slovima: dvadeset) stolnoteniskih trenera. No, bolje da se drže Ultre, tamo dolazi više ljudi (150 tisuća), sa više para. Ako niste potpuno slijepi, vidjeti ćete da je budućnost u partijanju, a ne pinganju.

Inače, prošlog tjedna se igrao Japan Open 2017., a pobjednici su Ma Long i Sun Yingsha. Slijedi China Open (Platinum)…

Pinganje po vani

Posted on 12/06/2017 by Geek

Iskreno mi je žao što novi (stari) Predsjednik ITTF-a Thomas Weikert, prije predstavljanja TTX-a, sa novim pravilima, nije posjetio stolove na otvorenom u Zagrebu. Tamo se, još uvijek, broji do 21, sa promjenom servera svakih 5 poena.

Nastupa doba u godini idealno za pinganje po vani. Toplo je, dan dugo traje, nije sparno kao u dvoranama, gume se ne zamućuju od kondenzirane vlage. Jedna epizoda već je objavljena, o Jarunu. Nedavno je izdana karta Zagreba, sa lokacijama za pinganje vani.

U kakvom su stanju vanjski stolovi? Pretežno lošem, jer, institucionalno, nitko za njih nema interesa, a ljubav je davno prošla… Ali, neka Vas to ne smeta. Neravnina na stolu je prilika da ubrzate reflekse. Ako puše vjetar, to će Vas natjerati da igrate po sredini stola, smanjujući mogućnost da loptica bude otpuhnuta van. Rez i kontra su sigurniji udarci od spina, kojeg vjetar odnese preko stola. I, psihički je dobro. Morate biti spremni da Vas bilo koji parkovni igrač izdere k’o zelje, nema podcjenjivanja, ipak je to njegov “teren”.

Što Vam sve treba? Rezervni reket, jer nema smisla prljati nove (?) gume, mrežica, tenisice za trčanje, jer je iza stola beton, te bočica vode ili hladno pivo. I, puno dobre volje. Ako me hoćete sresti, najverojatnije će to biti u Utrini, na igralištu Skokov/Fancevljev prilaz.

WTTC 2017. – 2. dio

Posted on 07/06/2017 by Geek

Čestitke kosookima, gadno su nabili ravnooke, to se prvenstveno odnosi na Kineze, zatim Japance, pa onda Koreance. Stari svjetski prvaci Ding Ning i Ma Long obranili su titule. Pokazalo se, kao i mnogo puta, tamo gdje nema velike razlike u igračkoj vještini, pobjedu odnosi glava.

Neću navoditi sve pobjednike, po kategorijama, jer one koje to interesira, već znaju, a ostalima neće biti važno…

Prijenosi na itTV su bili super, sa “pokrivanjem” footworka (kamera ispod stola), dobri komentatori, statistika… Također, između mečeva su objavljivane reportaže o kontroli reketa, izlasku igrača u arenu, radu komentatorskih ekipa… Od lovaca, ovaj puta, najdalje je došao Ruwen Filus, oni pobjeđuju samo na Croatia Openu (Hyuk i Gionois)! Zašto? Ledena dvorana Doma sportova, zbog mekoće poda i svoje veličine, najsporija je od svih u kojima se igraju Pro Tour natjecanja. Čestitke i interes idu i “čudu od djeteta” Tomokazu Harimotu, koji je super igrao i probijao se, čak i preko prvog japanskog reketa Mizutanija, sve dok u četvrtfinalu nije naišao na lijevoruki penhold kineski zid (Xu Xina). Svakako, ovo prvenstvo predstavlja oproštaj od Zhang Jikea, dok se europske “stare kosti” (Boll, Samsonov) drže sve teže, a nasljednika nema.

Boje Afrike su branili neki igrači, nalik čudnovatim kljunašima.

A, kako smo mi prošli? Ma, “izvanredno”, genijalno, mo’š mislit’, ZoomTT nas je svrstao na podjelu 56. mjesta, kao najveće gubitnike, iza Nigerije.

Više reketa

Posted on 31/05/2017 by Geek

Sjećam se stolnoteniskog prijatelja, kojem sam post mortem posvetio blog, koji bi dolazio na naše treninge, obično jednom tjedno, sa 2 torbe. U jednoj bi bile standardne trening stvari, dok bi u drugoj bili reketi koje je odlučio na meni isprobati. Svaki set igrao bi sa drugim reketom, što mi uopće nije smetalo, jer, iskreno, bio je toliko bolji da ako bi uspio dobiti set, dva, bio bi super zadovoljan. Normalno, to je bilo pretjerivanje, ali njemu je pružalo zadovoljstvo.

Treba li igrač imati više od jednog reketa? Nastaviti ću sa dvije dodatne anegdote, pa ću tek onda iznijeti svoje mišljenje.

U Zagrebu se 2007. igralo Svjetsko prvenstvo, kao sada u Düsseldorfu. Igračica je u kvalifikacijama slomila TSP drvo, nije imala rezervno, te je tražila “majstora” da joj ga popravi do slijedećeg jutra. To nije bilo moguće, jer se samo ljepilo suši 24 sata. S čime je dalje igrala, ne bih znao. I Tan Ruiwu, dok je igrao Champions League, nije imao rezervno drvo (Avalox P700).

Prije dvije godine igrao sam Sokaz meč u atomskom skloništu, pretvorenom u stolnotenisku dvoranu (Rapid na Gredicama). Zbog vlage u dvorani, gdje bi gume bile potpuno mokre, svaki meč sam igrao sa drugim reketom, jer ih standardno nosim 3.

Igrač, koji nije čokljavac, pa igra povremeno i samo rekreativno, bez natjecanja, trebao bi imati 2 drva. Oba drva treba nabaviti u isto vrijeme, približne težine. Često, stolnoteniske firme, zadržavaju naziv drva (npr. Butterfly Viscaria), ali promijene strukturu. Tako se drvo Nittaku Shake Defence (NSD), zakon za lovce sa travom od stola, bitno razlikuje u težini (85 – 90 grama), od onog prije 15 – 20 godina, kada je imalo 75 grama. Drugo drvo, osim eventualnog oštećenja, služi za test guma, bez da se “dira” natjecateljski reket. Dva reketa omogućuju 2 kombinacije guma, npr. jedan za blok i kontru, drugi za napadačku spin igru, dalje, za igru protiv “materijala” ili glatkih (backside) guma, sporija i brža kombinacija i sl. Neka drva su se prestala proizvoditi, npr. XIOM serija Scanwood iz 2008. sa Kiso Hinokijem (Magellan, Michelangelo, Amadeus) ili Hayabusa.

Prva 2 dana na Svjetskom prvenstvu su se igrale kvalifikacije, sa igračima iz stolnoteniski nerazvijenih zemalja, pa je većina mečeva završila sa 4 : 0. Koga, u detalje, zanimaju analize mečeva, neka nastavi pratiti ZoomTT, može i preko FB.

P.S. Thomas Weikert je ponovno izabran za Predsjednika ITTF-a, na period od 4 godine.

WTTC 2017. – 1. dio

Posted on 29/05/2017 by Geek

Od danas 29.05. do 05.06.2017. u Düsseldorfu se održava Svjetsko pojedinačno prvenstvo u stolnom tenisu (WTTC). Nastupa 557 igrača/ica iz 106 zemalja, a natječu se u pojedinačnoj konkurenciji i parovima (muškim, ženskim i mješovitim).

Evo službene najave ITTF-a:

Natjecanje se održava u 3 paviljona Sajma u Düsseldorfu, pri čemu je jedna dvorana za trening, druga, natjecateljska, sa stolovima od 5 – 32, a u glavnoj dvorani (paviljonu), za 7600 gledatelja, postavljena su 4 stola. Ulaznice za posljednja 3 dana su rasprodane, a za kvalifikacijske dane cijena je €15. Šetnju dvoranama omogućio je TableTennisDaily, a ovdje je i raspored natjecanja. Normalno, sve se može, sa 6 stolova, direktno gledati na ITTF-u ili kasnije na njihovom Youtube kanalu.

Već je napravljen i žrijeb muškog i ženskog pojedinačnog glavnog turnira.

Naše predstavljaju 4 igrača, od kojih su Gaćina i Pucar direktno u glavnom turniru, dok Kojić i Fučec kreću ab ovo. Sve igračice (Jeger, Đurak i Srebrnjak) moraju igrati kvalifikacije, o čemu možete više pročitati iz vijesti HSTS-a. Interesantno, Gaćina će u parovima ponovno igrati sa Freitasom, kombinacija koja je osvojila Europsko prvenstvo.

Kineske gume

Croatian TT Internet Shop – Prodaja profesionalne stolnoteniske opreme