Niko kao Ja

Prvo, muzički uvod, kojim se vraćamo u davnu 1981., a u izvedbi Šarlo Akrobata:

A, koja je tema današnjeg bloga, o čemu ja tu hoću? Pa, o organizaciji stolnog tenisa u Hrvata i posljedicama.

O Sokaz-u je već pisano, a sada pogledajmo insert iz 1. emisije Sokaz TV (19:20):

I, što nam to kaže Predsjednik HSTS-a i član predsjedništva Sokaz-a? Nigdje nema takvog natjecanja, na kugli zemaljskoj, svi su zainteresirani, i Japanci i Nijemci… Ali, ne lezi vraže, obično, uz prednosti idu i mane. A, koje su to? Rekreativci nisu, kao vani, vezani uz klubove, u stvari, nemaju nikakvog dodira s njima, kao da se bave sasvim drugim sportom. Tko, od Vas čitalaca i igrača Sokaz-a, zna trenutni sastav GSTK “Zagreb”? A, položaj na ljestvici? Vjerujem, manje od 1%. Ako ih ne znate, kolika je vjerojatnost da dođete na njihov meč navijati? Bi li im dali sponzorski doprinos? Možete li od njih naučiti igrati ili koristiti dvoranu? Ne. U nedavnoj utakmici polufinala ženske Lige prvaka, gdje je “domaća” momčad Dr. Časl, sa 3 Kineskinje, igrala protiv poljske ekipe Tarnobrzega (poraz 2 : 3), da li znate i jednu igračicu? Kako navijati za “našu”, npr. za Yu Fu, bi li vikali: “Ju-ju”, “Fu-ju” ili “Fu-Fu”, što je uopće dotičnoj ime, a što prezime? OK, što hoću reći? Pa, jedni idu šumom, a drugi drumom, tj. natjecateljski i rekreativni stolni tenis. I, ovako, nema šanse da se ikada više “sretnu”. U klubovima uopće nisu zainteresirani za to, “boli ih đon” koliko će gledatelja biti na utakmicama, pa ih ne oglašavaju, sa izuzetkom Starr iz Varaždina i Libertasa iz Dubrovnika. Klubovi žive od budžeta, “lake” državne love, za privatnu nisu zainteresirani, jedino kao “manu s neba”, u protivnom kada bi netko dao novac imao bi i odgovarajuću kontrolu, a to je ono što bi im se najmanje svidjelo. Umjesto da igrače koji završavaju sa natjecateljskim stolnim tenisom preusmjeravaju u rekreativni, oni se definitivno gube.

Sada idu 2 prijedloga iz HSTS-a (Hrvatskog stolnoteniskog saveza) kako “poboljšati” naš stolni tenis. Prvi je od trenera muške reprezentacije. Smatra da je osnovni problem slabe “posjete” utakmicama (od 1 – 10 gledatelja) dugo trajanje mečeva, pa “nudi” alternative, koje bi skratile trajanje utakmice na 2 sata. Najbolji dio je: “Uvesti 10 – 15 minutnu pauzu u meču, čime bi se dala mogućnost klubovima da naprave mali buffet za gledatelje, što je pozitivno u svakom pogledu”. Kada dođem na slijedeću utakmicu TIS-a, molim od trenera Vekija burek i kefir, pa da se meč nastavi nakon što zamezim. Drugi prijedlog ide od Predsjednika natjecateljske komisije, da se mečevi istovremeno igraju na 2 stola, što bi povećalo broj uključenih igrača i njihovu dinamiku, kao u Njemačkoj. Normalno, pitanje je da li klubovi imaju za to fizičkih mogućnosti, zbog male dvorane, povećali bi se i troškovi za 2 suca, a, što je osnovno, nema dovoljan broj kvalitetnih igrača ni za sadašnju Superligu i 1. lige.

Jedino rješenje je ne da svijet dođe nama, već da se mi okrenemo njemu, te ujedinimo rekreativni i natjecateljski stolni tenis. Nakon toga, treba naći kritičnu masu zainteresiranih klubova i trenera koji bi stvorili mlade igrače. Kada imamo klubove, trenere i igrače, tek tada možemo razmišljati o optimizaciji sustava natjecanja. Ovako, ništa nema smisla, samo “bacanje” para, a stolni tenis klizi u sve veći ambis (provaliju). Što duže čekamo da to napravimo, više vremena će trebati za povratak, najmanje 10 godina, ako će to više uopće biti moguće. Bez jedinstvenog trening centra, kao u Sloveniji, neće biti ni vrhunskog stolnog tenisa, tek pojedinačni slučajevi (Ban i Arapović), ali nije sigurna niti njihova karijera (Zeljko i Rakovac).

Ivor_Ban
Izvor: ITTF
Za kraj, anegdota. Odigrali mi zadnju utakmicu, sjeli na pivo, dođe znanac i kaže da je nedavno upoznao Dragutina Šurbeka. Na to, najmlađi član naše ekipe, školovani igrač iz Slatine, upita: “A, tko je Šurbek?”. Nije čudo, on se rodio poslije završetka njegove igračke karijere. Naravoučenije: Svaka slava za vremena, od toga se ne živi.

Taraflex

Taraflex

Taraflex do sada nije bio jedina tema, već je samo spomenut u člancima “Dvorane” i “Dvorane, podovi, stolovi, loptice“. Za one manje upućene, taraflex je PVC pod za natjecateljski stolni tenis, koji, prilikom kretanja, onemogućava proklizavanje. Iako je to naziv modela poda francuske firme Gerflor, koristi se kao generičko ime, kao npr. i Kalodont za sve zubne paste. Standardno, crvene je boje, ali može biti i drugih, npr. plave ili zelene, a omogućen je i izbor uzorka. ITTF, u dijelu registrirane stolnoteniske opreme, sadrži i popis podova:

ITTF_Floor

Postavlja se u rolama, širine cca. 1,5 m, dužine 15 – 20 m i debljine 3,5 – 4,5 mm. Neki modeli se stavljaju na sportske podove, a drugi na tvrde. Predstavljene su ponude firmi Gerflor i Haokang, a poznatiji brand je i indijski Stag. Cijena? Alibaba kaže od US $8 – 18, bez troška prijevoza iz Kine i postavljanja.

Taraflex_Struktura

Idemo sada na praktično. Pod se sastoji od više slojeva, a firme koje ga proizvode i prodaju snabdijevaju i ljepilima i trakama za pričvršćivanje. Koliki je praktični vijek takvog poda? Pa, kod intenzivnog korištenja 4 – 5 sati dnevno, cca. 10 godina. Nakon tog perioda gornji sloj (1,2 mm) se većinom potroši. Potrebno ga je, barem svake 2 – 3 godine, presložiti i prelijepiti, kako bi se istrošeniji dijelovi stavili uz ili ispod stola, a oni manje potrošeni iza stola. Normalno, kod nas to nitko ne radi, jer stolnoteniske dvorane nisu profitne, već gubitne, a i “vlasnike” baš briga da li se igračima kliže.

Tko za slavu, tko za paru

Prošli vikend bio je u stolnoteniskim kalendarima “rezerviran” za nacionalna prvenstva. Tako je Timo Boll postao prvakom Njemačke 12. put, a prvaci iz ostalih europskih zemalja spomenuti su u slijedećem članku.

Igralo se i kod nas, u Sv. Martinu na Muri, već opisanom u blogu Tamo daleko, što je dobro za organizatore, jer naplate trošak smještaja i prehrane, a loše za igrače, jer putuju “Bogu iza nogu”. I, tko su novi prvaci Hrvatske:

muški: Andrej Gaćina
žene: Petra Petek
muški parovi: Zovko/Banek
ženski parovi: Petek/Malobabić
mješoviti parovi: Ređep/Đurak

PH_2018

Naveo bi 2 zanimljivosti s ovog prvenstva. Prva je da od 4 prvoplasirane igračice, samo dvije su članice reprezentacije, ali ne i pobjednica (!). Druga je da se, po izboru organizatora, prvenstvo igralo s lopticama Double Fish V40+, kao i nedavni Svjetski kup u Londonu, a koje su već opisane u blogu Imal’ tome kraja? NEMA. Loptice su, osim što su potpuno hrapave, specifične i po tome što su prigodne za ove zimske snježne dane, jer je reket, prvih 20 minuta, od plastične prašine, potpuno bijel. Organizator tvrdi da loptice, prije igranja, treba oprati, ali ne znam tko to radi, a nije mi jasno, ako je to nužno, što to Kinezi ne naprave odmah u tvornici (?).

Oni, kojima je bilo malo manje stalo do slave, a više do pare, igrali su na 48. Cupu Stubice, za nagradni fond. Nagrade su bile za seniore (1. mjesto 2000 kn, 2. 1500 kn, 3. 1000 kn i 4. 500 kn) i juniore. Skupilo se i tu “lijepo drušvance”, seniorski pobjednik je Dado Šurbek, dok su ostala 3 mjesta i nagrade “podijelili” u ekipi aktualnog prvaka Hrvatske (I. Juzbašić, Japec i N. Juzbašić).

Cup_Stubica_2018

P.S. Ako i Vas “muči” plastična prašina od loptica na gumama, sada to možete riješiti novim proizvodom tvrtke Soulspin, nazvanim Cleansi 3000. I, za samo 100 kunića, problem riješen. Svašta!

Snap

Ajde sada, junaci moji, da vidim tko zna što je u stolnom tenisu SNAP? Neki novi udarac, guma, drvo…? Niš’ od toga! To je Ping Pong Club, kafić, restoran u centru Beograda, u kojem se igra stolni tenis, nastavak blogova Fancy Schmancy čokljanje i Ross Leidy.

Snap_Beograd_1
Snap_Beograd_2
Snap_Beograd_3
Snap_Beograd_4

Takav pokušaj u Metropolis klubu u Zagrebu neslavno je prošao, na što podsjeća ova snimka:

Meni je posebno zgodno što u 2. dijelu Ivček iz Bundeslige (20. liga) u jednom setu k’o zelje dere Lošu, sadašnju “zvijezdu” 1. lige, na 4! No, vratimo se mi na temu.

Kakve veze mi ovdje imamo s tim u Beogradu? Pa, 2 naša igrača, tzv. profića (Neven Juzbašić i Tomislav Kolarek) su u suvlasništvu, jer samo od igranja stolnog tenisa se ne može živjeti. Čega još tamo ima, osim pinganja? Očito, na cijeni je Zaječarsko pivo, po cijeni od oko 14 kn, a ima i hamburgera, a ne ćevapa.

Za one koji se tamo upute, a da im vrijeme brže prođe, mogu pjevušiti antologijsku pjesmu:

Antispin filozofija

Za čitanje ovog, 649. bloga, trebati će izvesti određene predradnje. Za početnike ili one koji ne znaju kako funkcioniraju antispin gume, svakako treba uvod “S otporom ili bez?“. Jer, antispinovi su kao i trave, gume koje imaju vrlo mali vlastiti otpor (grip) i mogućnost zadavanja rotacije, već ga pretežno “preuzimaju” od protivnika, te okreću. Osnovna prednost antispin guma sa normalnom spužvom, a u odnosu na OX trave, je lakše izvođenje ofanzivnih udaraca, a mane smanjena kontrola, te manji povrat spina, jer loptice su više flah (bez rotacije). No, zato su se proizvođači “dosjetili”, pa ispod nekih modela antispinova stavljaju dampening folije (npr. Der-Materialspezialist). Što je dampening folija? To nije spužva, već komad plastike koji je zadužen da upija brzinu i rotaciju dolazne loptice, najbolje ga možete zamisliti kao karton ili stiropor. I, dok kod spužvi vrijedi pravilo da je deblja ujedno i brža, kod dampeninga je obrnuto, deblja će biti sporija i mrtvija. Prema tome, to je još jedna prednost antispin guma, izborom odgovarajućeg topsheet-a i podloge točno možete dozirati njegovu brzinu i igračka svojstva. Ili, možete napraviti samo svoju (osobnu) kombinaciju, kako u zadnje vrijeme radi naš “maneken”, koji ispod topsheet-a Dr Neubauer A-B-S lijepi drugu (bolju) dampening foliju. Sva ponuda i “bogatstvo” antispin guma najbolje se vidi u ponudi Dr Neubauer, koji nudi 14 modela. Tako npr. Gorilla i Grizzly se nude u obje verzije, što se nigdje ne vidi na omotu gume, nego otvoriš, pa pipaš 🙂 . Najnoviji Rhino dolazi u standardnoj i Plus verziji (+), kao boljoj za ABS plastične loptice. Cijeli “sport” nije jeftin, jer cijena gume je €46, a poštarina još dodatnih €3. E, sada ćete Vi misliti, pa ta cijena antispin guma možda i nije pretjerana, budući da nemaju gripa, one se ne troše, već vremenom postaju još i bolje! Al’, ne lezi vraže, kako standardne backside gume s vremenom i igranjem gube površinsku hvatljivost, tako je, na žalost, antispin gume dobivaju. Najbolje su za igru prvih mjesec dana, nakon čega im igračke karakteristike polako, ali neumitno opadaju. Ima li kineskih alternativa? Pa, ne baš. Tako npr. Spinlord, pored klasičnog (ne)antispina Friendship 804, nudi još 6 modela (Giant Dragon, Lion, Tuttle), ali niti jednog osobito ne hvali. Posebno je “interesantan” model Giant Dragon Peril, sa cijenom od €39,90, a sve po onoj narodnoj: “Vidjela žaba gdje se konji kuju pa i ona digla nogu”.

Giant_Dragon_Peril

Gdje početi?

Za početak rekreativnog igranja stolnog tenisa treba Vam dobra volja i reket, a stol i trening partnera morate potražiti. Gdje (?), to je tema ovog bloga, a i sam sam na početku imao taj problem.

Prvo ću o mogućnostima izvan Zagreba. Treba pogledati popis klubova kod HSTS (Hrvatski Stolnoteniski Savez), gdje ih ima oko 100, te pronaći i kontaktirati najbliži. U klubovima znaju gdje se sve igra stolni tenis, te, ako ne možete kod njih, gdje da se dalje obratite. Ima klubova koji nisu registrirani, već u njima igraju samo rekreativci, bez da sudjeluju u službenim natjecanjima u okviru Saveza. Druga mogućnost je da pronađete turnir koji se igra u blizini, npr. na stranicama Pingić, da tamo dođete, te se raspitate i upoznate. No, oglašeni su samo veći turniri. Obično općine, posebno povodom proslave svog dana, organiziraju turnire, te ih oglašavaju u lokalnim medijima, a takav je bio i Magdalenjina u Višnjanu.

Idemo sada na Zagreb. Na pamet mi padaju 3 mogućnosti. Jedna je u dvorani “Arena” Prečko, gdje se ponedjeljkom i četvrtkom, od 19 – 21 h održavaju turniri SINNI, koje sam ovdje već spomenuo. Iako je ideja odlična, “kontaminirana” je s više stvari. Sokaz nije zainteresiran i ništa ne čini na svom omasovljenju, pa nema veze sa SINNI-jem. Inzistira se na igranju mečeva, a ne na vježbanju tehnike i pokretljivosti, a nije, barem do sada, bila organizirana prisutnost kvalificiranog trenera. Druga, slična mogućnost, su turniri u organizacji Merix-a na Zagrebačkom Velesajmu. Održavaju se srijedom i subotom, po snazi su znatno jači, te su neprimjereni za početnika. Treću mogućnost pruža STK Zagreb, u dvorani u Savskoj, gdje su utorkom, srijedom i petkom, od 19.30 – 21 organizirani treninzi. Trenira se 1 sat, uz pomoć trenera, vježbe 1 na 1, many balls i na robotu, a zadnjih pola sata se igraju mečevi. Prosječno dođe 6 igrača. Mjesečna članarina za 2 treninga tjedno je 150 kn, a za 3 treninga 200 kn. Dolaze iskusniji rekreativni natjecatelji, a ima i poneki početnik.

Da je gledanost “profesionalnog” stolnog tenisa uživo katastrofalna, svjedoči i slijedeća fotka. Na utakmici STARR-GSTK Zagreb bio sam ja, na Dr. Časl-TIS, također, 1 (Martin, zvan Raketa), a na ovoj STARR-Libertas na tribinama sam “izbrojao” 0 gledatelja.

STARR-Libertas

P.S. Lijepo bi molio sve Sokaz-ovce, da sve početnike koji ne znaju gdje i kako početi upute na ove stranice.

Izuzeci od pravila

Danas ćemo, opet, malo o opremi. Kod stolnoteniskih profesionalaca stvari su relativno jednostavne, u pravilu, brže, tvrđe, s više katapulta i spina je bolje. Ali, takvih igrača u Hrvata je 1%, eventualno stotinjak igrača, max. U odnosu na ukupnu populaciju od preko 10000 igrača, oni su zanemariva kategorija. No, utjecaj njihovog mišljenja je znatno veći, jer dijele savjete rekreativcima, najčešće pogrešne. Jer, kako netko sa dvadesetak godina, visok 190 cm, sa tehnikom, snagom i brzinom može znati kako je to igrati sa 30 – 40 godina više, smanjenom mobilnošću, vidom i reakcijom? Dalje, stolni tenis je vrlo slojevit. Što to znači? Pa, ako je netko prvak u svojem podrumu ili garaži, te mu 3 – 4 njegova protivnika ne mogu u setu doći do 5, kada se namjeri na prosječnog Sokaz-ovca, tada “garažni igrač” ne može doći do 5, npr. vratiti većinu servisa. Kada se, pak, taj prosječni Sokaz-ovac namjeri na bivšeg treniranog igrača, ne može mu doći do 5, a to ne može ni ovaj sadašnjem profesionalcu. Što ja tu hoću reći? Za 99% rekreativaca, kod stolnoteniske opreme, pravilo “Citius, altius, fortius” (lat. Brže, više, jače) ne vrijedi, već će, kod njih, izbor takve opreme izazvati više neprisiljenih grešaka, nego osvojenih poena. Sada ću, a na osnovu viđenog, navesti nekoliko stvarnih primjera.

Igrač na drvu DHS Hurricane Long V (Ma Long) ima zalijepljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1, koje imaju više brzine i katapulta od Butterfly Tenergy 05. Kada pogodi spin ili kontru, a mlad je i jak, protivnik, u pravilu, može samo pogledom ispratiti lopticu. To je bonus. Ali, kada pogrešno procijeni rotaciju dolaznog servisa ili nogama ne “odradi” spin, nema šanse da loptica pogodi stol, a to je malus. I, sustav još funkcionira na treningu, kada nema zakočenosti ili nervoze, ali u službenom meču, posebno protiv igrača koji većinom “drže” lopticu na stolu, cijeli reket je kontraproduktivan. Puno bolji rezultat bi bio sa mekšom, tanjom i gumom sa manje katapulta, barem na BH.

Drugi primjer je igrač koji na drvu Gewo Balsa Carbon 775 (srednjica od balse ima debljinu od 7.75 mm, pa je drvo u brzinskoj klasi od OFF do OFF+) ima gume Tibhar Evolution MX-P ili Butterfly Tenergy 05, u max debljini. On je bloker i drajfer (kontra), sa manje spina, a sa starijim gumama igra bolje od novih. Zašto? Što guma ima više gripa i daje više spina, to je i “osjetljivija” na dolaznu rotaciju, te sporija, a to je ono što mu najmanje treba.

Treći igrač na BH ima materijal (antispin), kojim kratko blokira udarce, tako da loptice padaju 30 cm iza mrežice. Na FH pimpla (reže), te napada kontrom, bez spina. Za njega je ponajbolja klasična (linearna) guma, a ne najnoviji tensori, koji imaju više katapulta. Naime, kod ravnog udarca, kada se “uključi” porozna spužva, loptice lete van stola.

Četvrti “slučaj” je igrač, školovan, koji igra već 40 godina. Sve udarce ima automatizirane i snažne. Za njega izbor drva, ako je dovoljno brzo, nije presudan, mogao bi igrati i s daskom za rezanje. Ali, za nekog sa lošijom tehnikom, sporijeg, izbor odgovarajućeg drva, sa “osjećajem”, je mnogo važniji.

Kod treniranih, školovanih igrača je jednostavno, svi znaju elemente, istina, ne jednako izražene, a izbor se svodi na nijanse. Ali, rekreativci imaju “svoju tehniku”, svaki igrač drugačiju, te je “priča za sebe”. Kako to riješiti? Prvo, igrač sam mora sagledati koliko je reket efektivan na treningu, a koliko na meču i protiv kojih igrača. Drugo, tu je proces eksperimentiranja, po principu “pogodak – promašaj”. Treće, igrača treba pogledati stručna osoba, koja vidi koje tehničke elemente ima, a koji nedostaju, tako da naglasi vrline, a sakrije mane. Pri tome, jača guma i/ili drvo, sa više brzine i spina, traže bolju tehniku i pokretljivost. Većina Sokaz-ovaca ima “nabrijane” rekete, a oni iz garaža preslabe, iz sportskih prodavaonica. Da zaključim, kod rekreativaca pravila nema, izuzeci su važniji.

Mladen_Vunderl

P.S. Slika je s EVTTC 2009. (Europskog vetranskog prvenstva) u Poreču. Kažem ja svom partneru u paru, u najpoznatijem Butterfly dresu hrvatske reprezentacije: “Ja zarežem servis, protivnik otpimpla, a ti povučeš spin. OK?”. Na to, kaže on: “Može, ali što je spin?”. Nakon tog odgovora znao sam da nemamo prevelike šanse na pobjedu. Tko zna, igra li još?

Novi svjetski poredak

01.01.2018. stupio je na snagu novi sustav bodovanja ITTF-a, te su na osnovu njega stvorene rang liste najboljih svjetskih stolnotenisača(ica). Sustav “honorira” 8 ponajboljih rezultata na turnirima, a ne individualne pobjede, favorizira sudjelovanje, a ne kvalitetu. To je rezultirao da je, nakon 2001. (Timo Boll), prvi nekinez postao brojem 1 (Dima Ovtcharov). U novom sustavu bodovanja najviše su stradali Kinezi(skinje), jer su protekle godine imali manje nastupa, pa je dotadašnji broj 1 Ma Long sada 7., svjetska prvakinja Ding Ning je 21., a Liu Shiwen je 24.

ITTF_Rank_M_2018_01

ITTF_Rank_W_2018_01

Evo, kako su komentirali ovu novu glupost ITTF-a, koju je prenio EmRatTich:

Komentatora posebno nasmijava što će Ding Ning, na nekim turnirima, morati početi kao kvalifikantica. Interesantno je, također, da je na ženskoj rang listi prva nekosooka igračica Georgina Pota (HUN) plasirana na 20. mjesto.

Načuo sam da će HSTS angažirati Jar(j)ana iz “Noćne more” da snimi i prokomentira “povijesni uspjeh” naših stolnotenisača(ica) na ovoj, najnovijoj ITTF rang listi, a taj je:

Muški (ekipno 19.):

  1. Andrej Gaćina 62.
  2. Tomislav Pucar 73.
  3. Tomislav Frane Kojić 180.
  4. Zoran Primorac 404.
  5. Luka Fučec 554.
  6. Vjekoslav Zovko 580.
  7. Filip Čipin 649.
  8. Tomislav Kolarek 839.

Žene (ekipno 31.):

  1. Matea Jeger 115.
  2. Dorina Srebrnjak 173.
  3. Tian Yuan 316.
  4. Mirela Đurak 319.
  5. Petra Petek 418.
  6. Lea Rakovac 482.
  7. Ida Jazbec 521.
  8. Ivana Tubikanec 542.

Kome se ne da čekati, jer je nestrpljiv, može, kao uvod, pogledati kviz u kojem je nastupio g. Jar(j)an:

Bilo bi interesantno, kada bi netko htio uložiti sat, dva vremena, pa unatrag 50 godina, sa inkrementom od 5 godina, pogledao ITTF liste, te položaj hrvatskih igrača na njima. Mislim da nikada nije bio lošiji. A, kako će ga HSTS popraviti? Pa, jednostavno, slanjem kineske(?!) igračice na ITTF World Tour natjecanje, o svom trošku. Konkretno, radi se se o Sun Jiayi na Hungarian Open-u. Sva sreća, Madžarska nije daleko i nešto skupa, na prijavninu, smještaj, put i ishranu potrošiti će se tek cca. €400. Hrvatske kune idu u kineske i madžarske džepove, bez meni vidljive koristi za naš stolni tenis.

Cho-leee

Cho-Leee

Danas se bavimo uzvicima u stolnom tenisu. Prvo, “muzički” uvod:

Čemu služe uzvici u stolnom tenisu? Pa, odgovor je jednostavan, sebe u glavi “dići”, a protivnika “spustiti”. Jer, stolni tenis nije samo igra brzine i vještine, već i psihe. Uzvikivanje je uobičajeno u profesionalnom stolnom tenisu, barem kod nekih igrača, i u natjecateljskom, kod mlađih kategorija. U rekreativnom stolnom tenisu to se ne radi. Katkada može biti krajnje “neukusno”. Sjećam se, prije par godina, na utakmici 1. hrvatske lige, koja se igrala u Domu Sportova, stariji igrač, od oko 50, nakon svakog osvojenog poena se okretao protivnicima, klincima od 15 – 16 godina, urlao i podizao prema njima šaku.

Sada ide objašnjenje uzvika “Cho-le” i “Jiayou” od našeg znanca EmRatThicha:


Uzvikivanju je članak posvetio Samson Dubina. Bodrenje nakon osvojenog poena može dodatno “podići” igrača, što ovisi o njegovoj osobnosti. Pri tome, važno je ne ometati i “prijetiti” protivniku. Nezavisno od uzvikivanja, nakon svakog poena 5 – 8 sekundi treba taktički razmisliti o slijedećem…

P.S. Neki, oni van Zagreba, nakon jednog mog bloga misle da više ne igram Sokaz. Ali, nisam izdržao, ovu sezonu sam odigrao za ekipu Dobri Dol I, u 8. ligi, sa momentalnim skorom (prije zadnjeg kola) od 14 : 10. Za 3. igrača u momčadi, nije loše…

T2APAC

Prvo, nagradno pitanje. Što mislite, koliko je na nedavnoj utakmici Superlige između GSTK Zagreb i STARR Varaždin bilo gledatelja? Odgovor: Ja. Došao sam vidjeti kako igra Tan. Nikog drugog to nije interesiralo. Svaki normalni sponzor bi izbjegao sport u kojem je trošak od više tisuća kuna input, za output od 1 gledatelja. Ali, nije to samo slučaj na ovoj utakmici, na svim danima Croatia Open-a, osim finalnog, iako se mogu pogledati super mečevi, na tribinama ima 10-tak zagriženih Sokaz-ovaca. I, to je osnovni problem stolnog tenisa, što ga ni igrači, a kamo li ostali, nemaju interesa gledati. I, sva kuknjava kako nas mediji dovoljno ne prate je bez veze, jer ni tamo to nitko ne bi gledao. Nije to samo kod nas, već i vani, s izuzetkom Kine i Njemačke. Zašto je tome tako ne bih znao, već bi to zahtjevalo opsežnije psiho-sociološko istraživanje.

Sve naprijed navedeno “inspiriralo” je Franka Jia, poslovnog čovjeka iz Shanghaia, da pokrene T2 Asia-Pacific (T2APAC) ligu. Formiran je nagradni fond od US $1.75 miliona, koji se trebao namiriti i donijeti zaradu od sponzora i prodaje televizijskih prava. Bez obzira na nacionalnost, formirane su 4 mješovite (muško-ženske) ekipe:

  1. Ekipa Michael Maze: Timo Boll GER (8), Chen Chien-An TPE (36), Aleksandr Shibaev RUS (28), Feng Tianwei SIN (4), Yang Haeun KOR (23), Hina Hayata JPN (19);
  2. Ekipa Jiang Jialiang: Vladimir Samsonov BLR (12), Chuang Chih-Yuan TPE (10), Tomokazu Harimoto JPN (39), Wu Yang CHN (11), Jeon Jihee KOR (22), Matilda Ekholm SWE (33);
  3. Ekipa Jörgen Persson: Jun Mizutani JPN (6), Joo Saehyuk KOR (17), Mattias Karlsson SWE (23), Bernadette Szöcs ROU (55), Suthasini Sawettabut THA (60), Ding Ning CHN (1);
  4. Ekipa Jörg Roßkopf: Dimitrij Ovtcharov GER (5), Shang Kun CHN (51), Paul Drinkhall ENG (45), Cheng I-Ching TPE (8), Elizabeta Samara ROU (30), Georgina Pota HUN (32).

Smisao je da se stolni tenis modernizira, približi mladim gledateljima na mobitelima, uvede novo osvjetljenje, dresovi i doza glamoura.

Modificirana su i pravila:

  • Igra se  na vrijeme, meč traje 24 minute;
  • Igrač koji prvi dođe do 11 osvaja set, bez 2 poena razlike;
  • Ako meč završi tokom ili nakon 22 minute igra se kill zona, tko prvi dođe do 5 poena;
  • Rezultati ekipa se određuju brojem pobjeda svakog igrača/ice;
  • Svaka ekipa se susreće sa 3 ostale 2 puta tokom regularne sezone;
  • Svaka ekipa se sastoji od 3 igrača i 3 igračice, ukupno 6 pojedinačnih mečeva;
  • 7 kola, od lipnja do prosinca (6 regularnih, play-off i finale).


Na kraju, pobijedila je ekipa M. Mazea.

T2APAC

P.S. Nastavlja se, u suradnji sa ITTF-om, što možete pročitati u slijedećem članku.