Završilo je i ovo pojedinačno Svjetsko prvenstvo (WTTC). Kako? Idealno, sve prema planu Komunističke partije Kine. Za ostatak svijeta dosadno, nije bilo nikakve konkurencije, jer su drugovi sve unaprijed isplanirali. Kinezima su, osim izuzetka Koreanke u mješovitim parovima, a i ona se tu križala sa Kinezom (Xu Xin), otišle sve zlatne medalje. U pojedinačnim konkurencijama baš sve, od zlatne, srebrne i brončanih. I muški pobjednik je bio lako predvidiv. Kako? Ma Longa su “žrtvovali” u igri muških parova, dodjeljujući mu Timo Bolla, čime su ga odmah hendikepirali. S druge strane, morali su mu to kompenzirati pojedinačnom pobjedom. Do ovog prvenstva nije mi bilo jasno kako su Kinezi, osim izvrsne igre, tako dobri glumci? Zhang Jike, u polufinalu protiv Fang Boa, je prije meča popio par sedativa ili Dimidrila, pa je cijeli meč prespavao. FH nije mogao pogoditi ni u ludilu, a kada bi i dignuo ruku, loptica bi pogodila rub reketa. I to ga uopće nije nerviralo, ništa nije pokušao napraviti, bio je hladan kao špricer, unaprijed je znao rezultat.

Što se tu da napraviti? U kojem drugom sportu je tolika dominacija jedne države? Ne znam. Ali znam tko bi to trebao znati, Thomas Weikert, Predsjednik ITTF, na slici 2. s lijeva, jer ako to ne može riješiti, što je uopće dolazio? Stolni tenis je kineski nacionalni sport i cijela ekonomska snaga države od 1,4 milijarde stanovnika ga financira i afirmira. Također, iz Kine dolazi i najviše i najbogatijih sponzora. S druge strane, WSA (Werner Schlager Academy) je privatna investicija jednog čovjeka. Kako on sam može konkurirati cijeloj Kini? Nikako. Ni nakon desetak godina postojanja WSA nije uspjela riješiti smještaj igrača, a već više puta je bilo priče o kolapsu cijele investicije. Ni u Njemačkoj nije bolje, trening centar u Ochsenhausenu ima slične probleme financiranja. Gdje smo tu mi? Pa mi, nakon 10 godina puste priče, nemamo trening centar, a ne vidim da se išta radi u tom pravcu.

Najveći gubitnik je stolni tenis. Jučer sam razgovarao sa više “napaljenih” ovdašnjih igrača i svi se slažu da je pingać super za igrati, ali, u ovom stanju, nema ga smisla gledati.

Evo pregleda događaja, tj. podjele medalja 7. i 8. dana:

Kako je u početku bilo dosadno, jer su igrali sve neki kvalifikanti, iz različitih stolnoteniski egzotičnih zemalja, a i mi se sve više uklapamo u taj popis, sada je sve došlo “na nož”. I tako, još danas i sutra, kada WTTC završava. U međuvremenu, broj stolova u glavnoj dvorani, na kojima se igra, se smanjio sa 8 na 1. Na slici, Koki Niwa (Japan) “izvlači” jednu loptu sa poda.

ITTF je objavio sažetak jučerašnjeg dana:

U muškoj konkurenciji se došlo do četvrtfinala, Kina protiv ostatka svijeta, a sastaju se:

Ma Long – Tang Peng
Timo Boll – Fan Zendong
Zhang Jike – Jun Mizutani
Patrick Franziska – Fang Bo

U ženskoj konkurenciji pitanje koliko može ostatak svijeta protiv Kine je riješeno, tako da u polufinalima igraju sve 4 Kineskinje:

Ding Ning – Mu Zi
Li Xiaoxia – Liu Shiwen

Finale muških parova, također, je svekinesko Zhang Jike/Xu Xin protiv Fan Zendong/Zhou Yu.

U polufinalu ženskih parova igraju Kineskinje protiv Li Jie/Li Qian (Kineskinje sa stranim državljanstvom) i para iz Singapura.

U mješovitim parovima prvaci su Xu Xin i Yang Haeun (Korea).

He, he, sam sebi zvučim kao djelatnik Radio China International, vijesti na hrvatskom jeziku. Ima tamo i ubrzani tečaj kineskog… Zaključak: ako nisi Kinez i ne jedeš integralnu rižu, kloni se ovog sporta.

Ove fotke su iz najzanimljivijeg meča koji se proteklih dana igrao na WTTC 2015. u Suzhou, u parovima, između Ma Long/Timo Boll protiv Zhang Jike/Xu Xin, u kojem su, normalno, Kinezi pobijedili. Nije mi jasno zašto se natječu mješoviti parovi, jer se oni nigdje ne treniraju i ne igraju. Možda zbog S. Koreje, iz koje su i zadnji svjetski prvaci? Ostalo što se dešavalo je pretežno dosadno, uz iznimku kojeg pojedinačnog meča, npr. Kreanga – Pitchford, u kojem je pobijedio Englez, te Chuang Chih Yuan – Pattantyus, kojeg je dobio madžarski lovac, 9 : 11 u 7. setu. Od naših, svi osim Tian Yuan su ispali u kvalifikacijama ili 1. kolu.

Ono što ITTF ne radi, može se naći na mytischtennis.de. Objavili su fotke iz dvorane i grada, a zatim, u blogu, se zapitali: “Koliko je stolni tenis u Kini zaista popularan?”. U glavnoj dvorani ima 5500 mjesta, dok je finale u Parizu uživo gledalo 14000, u Tokiju 9000 gledatelja. Dalje, kineska dominacija ni njima samima više nije interesantna, pa se djeca okreću nogometu, košarci i badmintonu.

Tko do sada nije pogledao, toplo preporučam “Povijest svjetskih prvaka 1931. – 1995.”:

Slijedeće Svjetsko prvenstvo je 2017. u Düsseldorfu.

Danas započinje WTTC, Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu u Suzhou. Igrati će se pojedinačno i u parovima. Žrijeb je napravljen. Ono što mi se čini zgodnim je MediaGuide.pdf, sa kratkim biografijama igrača. No, o tome će ovdje narednih dana biti dosta pisano. Prijenose je moguće pratiti ovdje.

TTD (TableTennisDaily) je, uz sponzorstvo Stige, bio u posjetu kineskoj reprezentaciji, pa su o tome snimili seriju od 4 videa. Šteta što je sve to rađeno zbrda-zdola, bez nekog scenarija, amaterski, više su slikali sebe, nego oko sebe, pa su dijelovi dosadni i u gledanju ih treba preskočiti, npr. interview sa direktorom Stige za Kinu:

Pozdrav svim čitateljima iz Makedonije pjesmom “Zajdi, zajdi” pobjednice 1. hrvatskog Voicea Nine Kraljić: