WSA – bankrot

ITTF_Academy

Wernera Schlagera je zadnjih godina “fakat” napustila sreća. I koliko je bio sretan što je 2003. postao svjetskim prvakom, toliko je nesretan od 2011. na ovamo. Zašto? Zato, jer svoju stolnotenisku akademiju WSA nije smjestio u Zagreb, već u Schwechat (predgrađe Beča). Zagreb, u 5 “gradskih” stolnoteniskih dvorana (Mladost, Savska, Dom Sportova, Vrbik i Popovec), ima otprilike jednaki broj stolova, a i trenera kao WSA. Ali, dok “siromašnim” Austrijancima i gradonačelniku ne pada na pamet da to financira novcem poreznih obveznika, kod nas s time nema problema. Sportske domete WSA, gdje, među ostalima, treniraju Freitas i Apolonia, u odnosu na zagrebačke igrače uopće ne bih uspoređivao. WSA je, uz kineski trening centar u Shangaiu (direktor Wang Liqin), nedavno dobila priznanje ITTF. Ono što je identično kod nas, u Austriji, a vjerujem i svim drugim europskim zemljama, je da se stolnoteniske dvorane ne mogu samofinancirati. To može, eventualno, bogati sponzor (npr. Butterfly) ili prateća djelatnost (caffe i/ili hotel za smještaj igrača). Kako WSA nema vlastiti smještaj, te s time vezane prihode, dobit ide privatnim hotelijerima, ugostiteljima i iznajmljivačima, a Werneru ostaju troškovi amortizacije i održavanja dvorane, trenera i pratećeg osoblja. U interviewu, kojeg je 2013. dao za myTischtennis.de, naglasio je da je znao što sada zna da Akademiju nikada ne bi ni pokrenuo. U najnovijem članku objavljeno je da je WSA bankrotirala i da ide u predstečajnu nagodbu.

Ako uzmemo u obzir da i ostali trening centri (npr. Ochenhausen) imaju slične probleme financiranja, a stanje nije bolje ni u klubovima i savezima, propast WSA biti će posljednji čavao u lijesu europskog profesionalnog stolnog tenisa. Također, biti će to velika šteta i za naše igrače koji tamo povremeno ili stalno treniraju (Lea Rakovac, Filip Zeljko), te trenere (Tamara Boroš i Neven Cegnar).

Za kraj jedna anegdota. Pitam “manekena” da li onaj njegov Sam (Mabey) dobiva neku “lovu” od Saveza (ETTA), barem se u Engleskoj ima. Ne, tamo u savezu imaju toliko administrativnog osoblja, koje sav stolnoteniski novac samo “pojede”, igračima ne ostave ni mrvice. Bolje stanje nije ni u poljskom savezu…

P.S. Danas, 03.03.2016. objavljeno je da je WSA spašena, našli su novog, kineskog investitora, te nastavlja s radom.

Jean-Michel Saive

Podnaslov ovog posta mogao bi biti i “Svemu (svakom) dođe kraj!”. Nakon 32 godine (1983. – 2015.) internacionalne igračke karijere europska legenda Jean-Mi Saive odlučio se umiroviti. Vijest o tome objavio je čak i Večernjak.

Jean-Michel Saive

Idemo prevesti Wikipediju:
Jean-Michel Saive je rođen u Liègeu 17.09.1969., u stolnoteniskoj obitelji. Otac mu je bio 10. najbolje rangirani belgijski igrač, a majka, još dok je s njim bila trudna, postala je prvakinja Belgije u parovima. Počeo je igrati od malena, a i mlađi brat Philippe bio je, također, profesionalni stolnotenisač (sada je izdavač časopisa “Le ping Magazine“). Već sa 13 godina postao je 4. najbolji belgijski igrač, te se pridružio reprezentaciji, a 1983. debitirao na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Od 1985. – 2011. je, bez prekida, najbolji belgijski igrač, a 515 dana i najbolji svjetski igrač, u razdoblju od 1994.- 1996. Osvojio je 130 medalja u pojedinačnim natjecanjima, a najvažniji uspjesi su:

  • prvak Europe 1994. u Birminghamu,
  • pobjednik europskog “Top 12” 1994. u Arezzu,
  • 2 puta je, sa Belgijom, osvojio Europsku ligu (1994. i 1995.),
  • 6 puta je osvojio Europski kup prvaka, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • 19 puta bio je klupski prvak Belgije, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • pobjednik “World Pro Tour” 2001.,
  • dvostruki pobjednik “Qatar Open” 1996. i 2002.,
  • 7 puta je nastupio na Olimpijskim igrama (1988. – 2012.)…

Osim po sportskim uspjesima, bio je poznat i po fair-playu, tako da je 1989. dobio UNESCO-vu nagradu.

Tko mu je bio najpoznatiji trener? Hrvat, Milan Štencl. I, tako će se sada naš Zoki (Zoran Primorac), ako se i plasira na slijedeće Olimpijske igre, morati natjecati protiv igrača koji bi mu uzrastom mogli biti djeca. Jer, svi su ga vršnjaci napustili (Persson i Saive).

ITTF i brat su snimili kompilacije njegovih najvećih uspjeha i najboljih poena, pa pogledajte:


EPP:
Ako želite igrati kao Jean-Michel, najbolje ćete to činiti sa drvima iz Stige sa njegovim potpisom, i to Stiga Saive Original (Carbon) konkavna, brzine OFF, po 370 kn ili Stiga Saive Power WRB (5-sl. drva) konkavna, brzine OFF-, po 250 kn.

Vjerojatan je nastavak njegove PJEVAČKE KARIJERE, koju je, zbog stolnog tenisa, neopravdano zapustio:

Ozljede razne

Ja nisam liječnik ili ljekarnik, tako da slijedeći savjet dajem isključivo na temelju osobnog iskustva i svojih stolnoteniskih prijatelja. O Ozljedama u stolnom tenisu već je pisano, a ovo je nadopuna.

Prije par dana sretnem u dvorani znanca, koji mi se krenuo klanjati i zahvaljivati. “Čemu?”, pitam ja. On: “Zahvaljujući tvom savjetu riješio sam se teniskog lakta kojeg sam vukao 6 mjeseci”. Prema iskustvu, većina ozljeda su razna istegnuća. Kako ih se riješiti?

U ljekarni, bez recepta, kupiti Naklofen gel (proizvođač: Krka, na stranici iz linka je Uputa o lijeku) za cca. 40 kn. Meni je bolji od srodnika (Voltaren ili Neofen). Prije spavanja debelo namazati i utrljati u bolno mjesto, te preko zavezati prozirnu vrećicu za voće/povrće iz supermarketa, kako mast preko noći ne bi isparila. Ujutro dobro isprati ostatak masti sa bolnog mjesta. Ponavljati 7 – 10 dana.

Naklofen_Gel

Oprez! Ako nakon korištenja primijetite crvenilo na koži, očito ste alergični, mast odmah isperite, te se javite liječniku za antialergen.

Na Zapadu ništa novo

U njemačkom originalu naslov glasi “In Westen nichts Neues“, a najbolje “opisuje” rezultate jučer završenog Svjetskog juniorskog prvenstva (WJTTC 2015.). Igralo je 183 igrača(ice) iz 40 zemalja (gdje su Japanci?) u nekoj francuskoj “zabiti” Vendée, na atlantskoj obali, jer, ispravno su prosudili, da je toliki interes publike (nema ga!). I, da vidimo pobjednike:

Muški – ekipno: Kina
Žene – ekipno: Kina
Muški – pojedinačno: LIU Dingshuo (CHN)
Žene – pojedinačno: WANG Manyu (CHN)
Muški – parovi: WANG Chuqin (CHN) & XUE Fei (CHN)
Žene – parovi: CHEN Ke (CHN) & WANG Manyu (CHN)
Mješoviti parovi: XUE Fei (CHN) & CHEN Ke (CHN)

Nije teško sažeti, sve naslove odnijeli su Kinezi. Supremacija je tolika da su u pojedinačnim natjecanjima i svi polufinalisti bili iz Kine! Komunistička partija je zadovoljna, imperijalistički neprijatelj je do nogu potučen. O tome, da to nema nikakvog smisla za ovaj sport ne bih više…

Koga to, ipak, interesira može pročitati i pogledati na slijedećim linkovima:

Slika novog (starog) svjetskog prvaka Liu Dingshuo (izvor ITTF).

Liu_Dingshuo

Temu: “Kako pobijediti Kineze?” tretira i ovaj svježi video uradak, s podnaslovom iz pjesme Šabana Šaulića: “U nadanju se živi i mre!“. Kakvu to ozbiljnu facu ima Appelgren, ili će nešto ozbiljno reći na tu temu ili mu je sila?

Nogomet

Za sve one koji me pitaju da li i za koga igra moja kći Matea, evo odgovora. Igra, igra, ali ne stolni tenis, nego nogomet, tako da prodajem njene rekete i kupujem kopačke. Ako tamo sretne svog budućeg, što tatici nikako ne bi bilo drago, sigurno je bolje (čitaj: unosnije) da je nogometaš, nego stolnotenisač. Rekreativni stolni tenis nam je, kao i onaj profesionalni, totalno “u banani”. Na jedinom treningu ove godine 2 puta je “namazala” igrača 1. muške lige Sokaza sa 3 : 0, te mu još, pri tome, rekla da bi to mogla i zavezanih očiju (?!). Dotični je, nedavno, u službenom meču, pobijedio bivšeg 1. igrača Sokaza. Toliko, za sada, o toj temi!

Matea_Nogomet

Za kraj, jedna grupna slika jesenskih prvaka Hrvatske, u najnovijoj kolekciji Stige.

STARR_Stiga

Stolnoteniski ulog i povrat

Sjećate se glavnog lika (na slici desno) iz bloga Opušteni gladijator? Ne? Onda ga pročitajte, jer sada ide nastavak priče, ali malo u drugom smjeru, već kako mi paše. On sada igra za ekipu STARR (Stolnoteniska Akademija Ronald Ređep) iz Varaždina i jesenski su prvaci. Ali, kako sadašnji mecena (“maneken”, koji na donjoj slici vuče BH flip) nije, barem nominalno, financijski tako izdašan kao prethodni (Časl), trebao si je naći dodatni posao (“fuš”). I našao ga je kao trener kadeta i juniora. I gledam ih sada, izgledaju puno bolje, igrač koji je bio tvrd kao kamen, a za stolom stajao kao da je progutao metlu, vuče FH i BH spinove. Trener inzistira na važnim stvarima, koje sam prije nikad nije volio raditi, preskakanju vijače, vježbama za rad nogu… Vidi se će se ulog u njegov razvoj i 25 – 30 godina igračke karijere vratiti.

STARR_2015

Čitam najnovije vijesti iz Kine. Ma Lin je, nakon završetka igračke karijere, postao glavnim trenerom momentalno prve kineske igračice Liu Shiwen, a ujedno je i direktor stolnoteniskog centra u Guangdongu. Wang Liqin je sada direktor centra u Shangaiu, Wang Hao je novi trener Fan Zhendonga. Liu Guoliang i Kong Linghui, ex svjetski prvaci, su treneri muške i ženske reprezentacije. Što ja tu hoću reći? Većina vrhunskih igrača, zbog zauzetosti treninzima, sigurno u mladosti nisu završili mnogo škole. Ali, zato su u stolnom tenisu dosegli vrhunac. Sve je to puno koštalo, za njih život nije prestao nakon 35. ili 40. godine, a u redu je da se i ulog vrati. Svakom od njih Kinezi su pronašli odgovarajuće mjesto.

Gledam kako je to kod nas. Roko Tošić i Ivan Juzbašić, a ima ih još, su bivši reprezentativci, vrhunski europski igrači i u njih je sigurno uloženo puno našeg novca. Ove sezone ne igraju u Francuskoj i imaju vrlo malo igračkog angažmana. Zar im se kod nas nije mogao naći odgovarajući stolnoteniski posao (kao trenera, u savezu, vodstvu kluba…), te iskoristiti njihovo znanje i uloženi novac? Ili smo mi “pametniji” i “bogatiji” od Kineza???

Stolni tenis – čemu sve to?

Kao uvod u temu 2 priloga, jedan sa službenih stranica HSTS (Hrvatskog stolnoteniskog saveza), gdje direktor objašnjava “novu” politiku, a zatim TV emisija Školska liga, sa turnira Mirko Abramović u Varaždinu.

Kome se to sve ne čita i/ili gleda, jer TV emisija traje 30 min., pokušati ću izvući poantu. Direktoru i Savezu bi se mililo da ima što više djece koja treniraju stolni tenis, jer tako bi prikupili više prijavnina (Savez “sudjeluje” sa 10%), prodavači opreme bi prodali više reketa, bolji bi bio izbor igrača za reprezentaciju… U stvari, sada imamo samo jednog igrača(icu) koji je konkurentan (Andrej Gaćina), dok su svi ostali članovi muške i ženske reprezentacije oko 200. mjesta svjetske rang liste, te ispadaju u kvalifikacijama ili 1. kolu Pro Tour natjecanja. A, perspektive za slijedećih 10 godina, koliko treba da se stvori igrač, nisu nešto svijetle…

Koji je tu interes djece, čemu sve to? Na nedavnom turniru Stipančić u Zagrebu, koji se igrao prošlog tjedna, 2 trenera su dobila crvene kartone (isključenje). Jedan je dijete uhvatio za majicu, digao ga u zrak i tresao kao vreću. Drugi je tako bestijalno vikao da su suci zaustavili natjecanje, jer to su bile riječi i psovke nedostojne dječjih ušiju. Još dok je moja kći aktivno trenirala, smislio sam uzrečicu da sa djecom rade treneri koji nemaju vlastitu i/ili ne vole djecu. To je poslije ponavljao i sadašnji predsjednik Saveza. Trenerska represija je katkada bila toliko snažna da nekadašnji igrači i osvajači brojnih medalja i turnira, a sada odrasli ljudi, imaju mučninu kada ponovno treba samo ući u dvoranu. Da li se organizator ili Savez “sjetio” da djeci na turnir dovede Jozu Bozu, postavi im đipalicu za zabavu između mečeva, počasti ih pizzom, organizira igranje i slikanje sa nekim od poznatih hrvatskih igrača (npr. Tamara Boroš ili Zoran Primorac), odvede ih u Mc’Donalds u Arena centru? Onda bi djeca, osim pritiska turnira, ponijela doma i neku lijepu uspomenu. Kako toga nema, kada dovoljno odrastu, u dobi od 14 ili 18 godina, i oni koji su započeli, ostavljaju se stolnog tenisa. I to na način da se više nikada ne vrate, kao treneri ili rekreativni igrači.

Danas u dvoranama imamo dvije vrste trenera, kvalificirane, kojima je stolnog tenisa “preko glave”, ne vole djecu i vide samo novac ili nekvalificirane, sa boljim odnosom, ali bez znanja i iskustva. Koja od tih kategorija je bolja, ne bih znao. Kada razmišljam, ne bih mogao nabrojati trojicu koja zadovoljavaju oba uvjeta.

Jozo_Bozo

Stolni tenis u Švedskoj

Priča ide ovako. Svima je poznato, Švedska je kraljica stolnog tenisa, o čijoj povijesti možete pročitati ovdje. Jedan naš Sokaz-ovac (na slici) morao je na poslovni put u Stockholm.

Svedska_Pocuca_1

Da cijeli tjedan ne bi bio bez pinganja, kontaktirao je njihov najveći shop TTEX da ga povežu sa nekim lokalnim klubom. I, gostoljubivi ljudi, odvedoše ga u njihov najveći klub Spårvägens, gdje je jedan od trenera i Mikael Appelgren. Zajedno sa klubom Ängby, za kojeg igra Waldner, natječe se u nacionalnom prvenstvu i Champions League. Kako to tamo izgleda?

Na zidovima je amblem kluba, slike njihovih šampiona, J-O u mladim danima, te vitrina sa trofejima koje su osvojili.

Svedska_Pocuca_2
Svedska_Pocuca_3
Svedska_Pocuca_4
Svedska_Pocuca_5

Ovdje je i plakat sa pozivom na utakmicu nacionalnog prvenstva, pri čemu je cijena ulaznice 100 Kr (10,50).

Svedska_Pocuca_6

Dvorana ima 10-tak stolova, a namjenjena je za trening natjecatelja i veterana.

Svedska_Pocuca_7

I, kako se kod nas natjecatelji katkada “zabavljaju” nogometom, kod njih hokejem.

Svedska_Pocuca_8

U Švedskoj imaju 3 nacionalne, 4 regionalne, te veteranske lige. Naš izvjestitelj, inače igrač 3. lige Sokaza, bio bi na razini njihove 3. nacionalne lige. Veterani, kao i u većini ostatka Europe, a ne kao kod nas, nisu zasebno, već su organizirani po klubovima. Tamo imaju i svoje trenere, u konkretnom klubu dvojicu, koji ih raspoređuju po jakosnim kategorijama i organiziraju treninge. Treninzi su 2 puta tjedno (navečer), cijena po jednom je 120 Kr (cca. 100 kn), a radi se i intervalno.

Za EJ (ljubitelje opreme) interesantna je informacija da Waldner igra sa TBS (Butterfly Timo Boll Spirit) drvom, na kojeg je namontirao Donic drške, te sa Tenergy gumama, koje u spomenutom shopu dobiva u zamjenu za sponzoruše (Donic gume). Na cijeni su i drva Butterfly Korbel, koje daju početnicima, što je čudno, jer ipak je Švedska domovina Stige.

Imaju oni i svog blogera pingisfan.se, kojem su teme prvenstveno iz područja natjecanja.

Inače, baš jučer je završio Swedish Open (Master) turnir iz serije ITTF World Tour. Kako je Stiga bogati sponzor kineske reprezentacije, na turniru su, među ostalima, nastupili i svi ponajbolji kineski igrači, osim ozlijeđenog Ma Longa. I, kako to obično biva, sve su to Kinezi dobro “skockali”, pa je u parovima pobjeda otišla Xu Xinu i Fang Bou, a pojedinačno je pripalo Fan Zhendongu. Da Šveđani ne bi bili pretužni, u polufinalu je zaigrao njihov Kristian Karlsson, kojeg su tamo propustili preko otpisanog Zhang Jikea. Ženski dio je osvojila Kineskinja Mu Zi. Gledatelja je bilo malo, dvorana je bila poluprazna. Toliko o tome, koga više interesira neka posjeti stranice ITTF i njihov Youtube kanal.

Sportske prodavaonice

Bez brige, neću Vas poslati u sportsku prodavaonicu da tamo kupite reket, loptice, mrežicu, stol i ostale stolnoteniske potrepštine. Tamo se to najmanje isplati. Ali, što se onda isplati, što pogledati, a možda i kupiti? Prvenstveno obuću i odjeću, te ostale potrepštine općeg tipa, znači tenisice (dvoranske i za trčanje), hlaćice, majice, čarape, trenirke, sportske torbe, boce za vodu i sl. Pokušao sam se prisjetiti najvećih prodavaonica, pa ću ih poredati od najpovoljnijih do najskupljih. Normalno, ocjene su subjektivne, a to ne znači da i u najskupljoj prodavaonici nećete, na nekoj akciji, naći nešto povoljno ili ono što je Vama fancy – schmancy.

  • Decathlon je smješten u zagrebačkom centru King Cross, podružnica je francuskog lanca, koja, na žalost, u odnosu na ostale prodavaonice u svijetu ima ograničen asortiman. Ali, za naše prilike, ponuda je obilna i povoljna, posebno za njihove robne marke Artengo, Quechua, Domyos, Kalenji… U ponudi imaju i svjetske brandove Adidas, Nike, Asics… Otvorili su novu, manju, prodavaonicu u Zg, preko puta City Center One East.
  • Intersport je po početnim cijenama srednje (ne)povoljan, ali često ima popuste 50%, akcije (uzmi 3, plati 2) i kupone, čijom se primjenom može doći do cijena koje je teško nadmašiti.
  • Rost šport je smješten u zagrebačkom Domu sportova, a u rasprodajnom dijelu popusti su 30%, 50% i 70%, posebno se izdvajaju ponudom firmi Erima (dio Adidasa) i Mizuno.
  • Outlet Store Sjever-jug u Gajevoj 21 i na Kennedyjevov trgu posebno povoljno nudi tenisice Asics, Onitsuka Tiger, Converse i dr.
  • Top sport je lanac prodavaonica, koji ima outlet na adresama Bani 71 i Grada Gospića 1a. Nedavno sam kupio top model Adidas tenisica za trčanje, čija je stara cijena bila 804 kn, a nova 229 kn.
  • Sport Vision prodavaonice su smještene u Avenue Mallu, Areni i Westgateu… U stvari, principal je engleski SportsDirect (Dunlop, Lonsdale, Everlast…), u Sloveniji je to Sport 2000, a ovdje je to balkanski ogranak, koji je i 50% skuplji od centrale. 2 puta godišnje organiziraju rasprodaje, kada je sve povoljno i isplati se.
  • Hervis je od svih ipak najnepovoljniji. Što rade? Adidas dvoranske tenisice u bijelo-plavoj boji su 530 kn, što je skupo. Onda objave popust, pa isti model, samo u ružnijoj crno-narandžastoj boji, poskupe na 760 kn, da bi ga onda, uz popust od 50%, prodavali po 380 kn, što je još uvijek skupo. I sve tako… Izgleda da polako crkavaju, jer zatvaraju prodavaonice u Sisku i Slavonskom Brodu.

Decathlon

Anatomija stolnotenisača

O “idealnoj” tjelesnoj građi stolnotenisača, ovdje, nije bilo previše riječi, tek dijelovi o Mišićima i Footworku… Iskreno, kako nisam završio kineziologiju, ni ja nisam nešto stručan. Ali, nedavno je na tu temu objavljen slijedeći video, kojeg je vrijedno pogledati:

Za koga je video vrijedan? Svaki roditelj koji “sanja” stolnotenisku karijeru svog podmlatka (ako takvih još ima), trebao bi ga sagledati u kontekstu tjelesne građe. Dalje, za trenere, iako ne znam koliko europskih trenera odlazi među djecu i tamo bira potencijalne stolnotenisače, kako je to nekoć radio trener Karković (Kojić, Mamut, Zeljko, Ćipin)? Ili, dobivaju “ostatke” od nogometa, pa su sretni sa svakim djetetom koje se pojavi u dvorani i ima želju uzeti reket u ruku? Za sve ostale, svatko od nas je takav kakav je i osim mogućnosti reguliranja vlastitne tjelesne težine i mišićne mase, teško da može što učiniti da postane viši (niži) ili da produži ruke. Ali, ni te razlike u visini ne moraju biti odlučujuće, jer veći broj mladih europskih nada je viši od “ideala” (190 – 200 cm), a i Tan Ruiwu sa visinom od 160 cm nije inferioran.

A, onda?

Završio bi ovaj blog sa temom koja nema veze sa prethodnom. Traže se DONATORI slomljenih drva. Čemu? Imam vrhunske majstore koji popravljaju drva, ali nedostaje im materijal od kojih se rade, specifično furniri limbe, koto, ayous, slojevi arylate-carbona i sl. Znači, ako imate slomljeno drvo ili ga polomite, nemojte ga baciti u smeće, već ga, u običnoj koverti (poštarina 4.50 kn), pošaljite na adresu objavljenu u Kontakt. Vaše drvo dobiti će novi život, a Vama ću osobno zahvaliti na ovim stranicama.

Blade_Broken