Početak 2016. – pregled

Evo nas u stolnoteniskoj novoj godini, pa da vidimo što se sve do sada dogodilo u profesionalnom svijetu.

Svakako, najvažniji događaj su Olimpijske igre u Riu. Ali, prije njih se od 28.02. – 06.03.2016. u Kuala Lumpuru (Malezija) održava “Perfect 2016. World Team Championships”, tj. ekipno svjetsko prvenstvo. Grupe su izvučene, pri čemu naši momci nastupaju u 1. jakosnoj kategoriji, a djevojke u 2. Evo muškog žrijeba:

WTTC_2016_Groups

Normalno, kod Kineza nikom nikada ništa nije zajamčeno, bez obzira na ime, tako da su oni svoje sudjelovanje morali izboriti na China Trials, pri čemu se, interesantno, igralo na 5 dobivenih setova (Best of 9). Mjesta su popunili Xu Xin, Zhang Jike, Ma Long i Fan Zhendong. Zgodno je pogledati, jer su mečevi snimljeni trenerskom kamerom, u ravnini stola, tako da se vidi puna brzina udaraca, pri čemu se loptica jedva nazire.

Prošli tjedan igran je Hungarian Open (Major). U nedostatku Japanaca, Nijemaca i Kineza, a Koreanci su loše prošli, igralo se finale između igrača Kineskog Taipea, u kojem je pobijedio Chuang Chih-Yuan, a kod žena Tie Yana iz Hong Konga. Naši su prošli očekivano loše, većina je ispala u kvalifikacijama (Kolarek, Ćipin, Zeljko), Primorac u 1. kolu, a Pucaru je to “uspjelo” u 2. kolu.

Istovremeno se u Londonu igralo i Svjetsko prvenstvo u ping-pongu (drvenjaci sa brusnim papirom). Od naših su igrali Habijanec, koji je prošao bez pobjede i novca i Valentić, koji je na račun 1 pobjede inkasirao $500. Pobjednik je isti kao i prošle godine, Englez Andrew Baggaley, profesionalni igrač, momentalno 152. na svjetskoj rang listi. U finalu, a na račun 1 prasice u 4. setu, pobijedio je prijašnjeg višegodišnjeg pobjednika Rusa Maxima Shmyreva. 2 su stvari intrigantne. Kako i zašto se natjecanje “ofucalo” u Hrvata, jer su se prošle godine igrale kvalifikacije po gradovima i regijama, sa puno više igrača koji su sudjelovali. Drugo, kako ping-pong uspije “sakupiti” znatno više novca od stolnog tenisa, jer je pobjeda na Zagreb Openu donijela tek 4500$, a ova u Londonu 20000$. Očito, ITTF ne zna, ping-pong zna, pa, prema tome, tko od profesionalaca hoće zaraditi neka skine gume sa drva i zalijepi brusni papir, a biti će mu i jeftinije.

Ovaj tjedan, od 27. – 31.01. u Berlinu počinje German Open (Super), na kojem nastupa 300 igrača iz 48 zemalja, nakon čega slijedi Europa TOP-16 u portugalskom Gondomaru.

Reklamacije

O pravilima poslovanja već je pisano. Reklamacije se dešavaju, a nikom nisu drage, i to greške prilikom slanja (npr. crvena guma umjesto crne), što je rijetko, a lako ispravljivo, a češće zbog neadekvatne kvalitete robe. Zbog toga su u cjeniku navedeni slijedeći uvjeti:

“Reklamacije i zamjene prihvaćamo u roku 30 dana od prodaje, osim za kineske gume, te gume sa pipcima, za koje nema garancije i reklamacije. Rabljene gume i drva isporučuju se samo u Zagrebu, zbog mogućnosti direktnog uvida u veličinu i stanje, te se NE primaju naknadne reklamacije. Prilikom upita potrebno je navesti dimenzije glave drva (npr. 157 x 150 mm), a u cijenu nije uključena dostava i/ili lijepljenje. Obuća i odjeća, zbog razlike u brojevima, prodaju se ISKLJUČIVO uz prethodnu probu.”

Znam da sve naprijed napisano zvuči tvrdo i bešćutno. Ali, od nezadovoljnog kupca, nezavisno od razloga, nitko nema sreće.

Prvo, prije pisanja bilo kakve reklamacije, mobitelom treba slikati paket i robu, te ih poslati u privitku. Tako se to “šika”.

Reklamacije_2

Zašto na kineske gume i one sa pipcima nema reklamacije? O kineskoj “kvaliteti” pisano je u Hurricane poučak. Dalje, mi smo na stolnoteniskoj karti svijeta zanemarivo mali, u nas je stotinjak klubova, dok je u Njemačkoj 10000, kupovnu moć igrača neću ni spominjati. Iz toga proizlazi da nitko od kineskih proizvođača s nama uopće ne želi razgovarati, pa robu ne možemo nabaviti direktno, već preko maloprodaje ili posrednika. Nedavno je igrač, nakon par dana, reklamirao gumu s “buhtlom”:

Reklamacije_1

Guma je odmah zamijenjena, a reklamacija proslijeđena u njemačku veleprodaju. I, evo odgovora:

“Defect rubbers can be caused by bad quality but also by using the wrong kind of glue. Please note we are only responsible for the quality of our rubbers. All other rubbers are sold to you “as is” and we can´t replace anything. This is not possible due to the very low price you pay us, our profit only covers the import costs and additional work, not more.”

Ako Nijemci ne mijenjaju gume, ne mogu ni ja, prema tome, ova sa slike bila je zadnja. Očito, bio sam veći vjernik od Pape. Još je manje vjerojatno gumu direktno reklamirati kod proizvođača u Kini, jer su troškovi poštarine viši, a čisto sumnjam da bi došao pozitivan odgovor. Iz toga slijedi 1. poučak: kineske gume su povoljnije od europskih i japanskih, ali rizik loše kvalitete ostaje na Vama. Pri naručivanju treba se rukovoditi blogom o kineskim proizvođačima backside guma.

Kako to ide s ostalima? U višegodišnjem poslovanju sa XIOM-om, do sada su reklamirane 2 gume, obje promptno i bez pogovora zamijenjene. Isto je bilo i s Dr Neubauerom, koji bi, kod slanja pogrešne boje gume, novu poslao besplatno. Ali, nisu svi bez mana. Kupio sam lak za drvo i nakon probe “shvatio” da je pregust i da se prebrzo suši (10 s), tako da ga nije moguće ravnomjerno nanijeti na furnir. Kada sam pitao kako se razrjeđuje, dobio sam odgovor da je lak idealan, a ja, valjda, budala. Proizvođač je, nakon godine, promijenio sastav laka, jer, očito, bilo je više “budala”. Friško, priča mi prijatelj, nabavio je antispin gumu sa dampening spužvom za “sitnicu” od €48,90. U uputi piše da je gumu najbolje zalijepiti na drvo folijom za OX trave, koju nije dobio. Zašto? Kada su isporučivali gumu sa folijom, kod skidanja gume došlo bi do oštećenja spužve, te reklamacije. Ovako su “oprali” ruke.

Kvalitativne nedostatke, kao kineske, imaju i drva koja k nama, preko srpske veze, povoljno dolaze iz madžarske proizvodnje. I njima uvijek “neki vrag fali”. Ili su, u odnosu na deklariranu težinu, preteška, ili prelaka, ili oštećena, ili zadnji furnir nije zalijepljen, ili u dršci imaju pogrešnu oznaku, ili… Jednom riječi, to se zove škart. Ali, igrači se prilikom kupnje rukovode markom, a “sitni” nedostaci se vide tek kasnije.

Ako odmah pri prijemu i otvaranju vidite neki sumnjivi detalj, npr. guma je odlijepljena od spužve na rubovima, “flekavi” topsheet, drvo je oštećeno, tuning procurio, u omotnici nedostaje artikl i sl., stanite i nazovite. Mnogi nedostaci se znatno brže i lakše uklone prije nego kasnije, npr. nakon što je ljepilo već naneseno na spužvu. Također, kada kupujete više komada nekog proizvoda, npr. majice, trenirke, tenisica, “pametno” je, ako prethodno niste uvjereni u njegovu kvalitetu i veličinu, naručiti 1 komad, provjeriti, pa tek onda ostale. Istina, sporije je, ali sigurnije.

Jedna trgovačka… Kada ulazite u prodavaonicu u trolistu brzo – povoljno – kvalitetno, uvijek morate jedno od toga prekrižiti.

P.S. Pogledajte još i ove “jamstvene uvjete”. Butterfly je, svakako, najpoznatiji, najveći i najskuplji svjetski proizvođač. I, što kaže? Kada ste prvi put zalijepili gumu na drvo, nema više jamstva, ni zamjene! Dalje, Butterfly ne dopušta izbor određene težine drva (npr. 92 grama), već u poruci možete zaželjeti samo lakše ili teže, oni će odabrati koje će poslati, a nemate pravo na naknadnu reklamaciju.

2/Reklamacije_1
2/Reklamacije_2

Evo i garantnih “uvjeta” poznatog kineskog trgovca. Ako i kada Vam se na gumi desi buhtla, za dan, tjedan, mjesec ili godinu, to nije predmet njihovog interesa.

2/Reklamacije_3

CES 2016.

Nakon Arctosa, priča ide dalje…

Nužno je unaprijediti sustav distribucije kineskih guma, pa su u tu svrhu naš web master, Tvornica ideja i Panasonic dizajnirali novo vozilo, sa najmodernijim upravljačkim sustavom. Ovaj tjedan je izloženo na najvećem svjetskom sajmu elektronike CES 2016. u Las Vegasu:

CES_2016_Model

Evo, mutno, i web mastera koji Amerima objašnjava kako se prevoze kineske gume, sve automatizirano, putem autopilota:

CES_2016

Kada ogladni, web master ode na “mini” hamburger, pizza iz “Oro goro“, na koju ide web master Sokaza, može se sakriti:

CES_Hambi

Sve to, kao najveća ovogodišnja tehnološka novost, nije ostalo nezamijećeno ni na američkoj televiziji, koja je snimila odgovarajući prilog. Model automobila je vidljiv od 2:20 do kraja, u lijevom donjem uglu ekrana:

A, kamo nakon Las Vegasa? Zna se, u centar američke auto industrije Detroit.

Bruno_Windsor

Jedan snježni pozdrav iz mog vrta u Zagrebu:

CES_Snjesko

P.S. “Sjetili” se pametnjakovića, naknadno, i naši, iz “Večernjeg lista”, web master je 3. s lijeva.

Tvornica ideja

Blog 2015.

Prošla je 2015., a ITTF ju je ovako prikazao:

Da sada vidimo koliko i gdje se čitalo…

Objavljeno je 177 blogova (najduži period bez bloga bio je 7 dana), koji su kliknuti 184.000 puta, od 50.380 čitatelja, što daje rast, u odnosu na 2014., od 50%. Posjetitelji su “došli” iz 113 zemalja, a i dalje je problem kompletna Afrika, tamo se niš’ ne čita. Evo i grafikona posjeta, te popisa zemalja sa brojem pregleda:

Rama_2015_Broj
Rama_2015
Rama_2015_Drzave_1
Rama_2015_Drzave_2
Rama_2015_Drzave_3
Rama_2015_Drzave_4
Rama_2015_Drzave_5
Rama_2015_Drzave_6
Rama_2015_Drzave_7
Rama_2015_Drzave_8

Još jednom, hvala Vam svima, a ja ću se i dalje truditi da ne budem dosadan.

Čestitka

Svim čitateljima sretan Božić i Novu godinu želi stolnoteniski dio obitelji – igračica Matea Vunderl, čokljavac Mladen Vunderl i sakupljač loptica Vilko Vunderl.

Bozic_2015

Rekreativni stolni tenis

Stolni tenis je izvrstan sport za rekreaciju, malo ih je takvih. Omogućava bavljenje svim starosnim kategorijama, od 5 – 95 godina. Sjećam se, na EVTTC (Europskom veteranskom prvenstvu) 2009. u Poreču, prilikom svečanog otvaranja, na pozornicu su pozvali 6 sudionika starijih od 90. Gdje toga još ima? Na slijedećem Svjetskom veteranskom prvenstvu, koje se 2016. igra u Španjolskoj (Alicante i Elche), igrati će preko 4400 igrača, njih 10, ako požive, starijih od 90. Osim zadovoljavajuće razine tjelesne aktivnosti, primjerene dobi, broj ozljeda je zaista mali, pretežno istegnuća. Iako je broj rekreativnih igrača višestruko veći od onih po klubovima, na žalost, u nacionalnom savezu (HSTS) ne postoji niti jedna osoba koja bi se njima bavila, volonterski ili profesionalno. Dakle, sve se svodi na samoorganizaciju, kako se to nekoć fraziralo “Snađi se, druže!”.

Majka rekreativnog stolnog tenisa je garaža (podrum, tavan ili zajednička prostorija u stambenoj zgradi), a na moru plaža. Tamo, u pravilu, na najjeftinijem stolu se nadmeće ograničeni broj uvijek istih igrača, najčešće sa kupljenim gotovim reketima iz sportskih prodavaonica. Ali, čovjek mora od nekuda početi, i Timo Boll je tako krenuo sa svojim ocem… Garaža ima jednu veliku prednost – raspoloživa je 24 sata dnevno, 7 dana tjedno, nema praznika, dovoljno je samo naći sparing partnera. Koliko je garažnih (plažnih) igrača u Hrvata, ne bih znao.

Najmasovnija organizacija za igranje rekreativnog stolnog tenisa je zagrebački Sokaz, osnovan 1950., kao natjecanje sindikalnih aktiva poduzeća. Na njegovim stranicama, u dijelu Publikacije objavljene su prikupljene monografije i bilteni, koji se mogu slobodno pregledati. Za proteklih 65 godina natjecanje je naraslo od 5 liga sa po 10 momčadi, na današnjih 20 muških liga sa po 14 momčadi, i jednom ženskom, što uz pretpostavku 4 prijavljena igrača po ekipi, daje broj od oko 1100. Na stranici Baza igrača naveden je znatno veći broj, jer se igrač koji se ne prijavi za novo prvenstvo od tamo ne briše, već trajno ostaje. Tokom kalendarske godine održavaju se zasebno proljetno i jesensko prvenstvo, a, uz to, organizirana su i 2 turnira (Vodovod i Deda), te zimski kup. Natjecanje u ligi je organizirano na način da svaka ekipa ima “svoju” dvoranu, te je jedno kolo domaćin, a drugo gost. Prije su ekipe za treninge i natjecanje koristile prostorije mjesnih zajednica i poduzeća. Danas je toga sve manje, te se u tu svrhu koriste privatne dvorane (cijena: 100 kn po utakmici), popisane u blogu Stolnoteniske dvorane u Zagrebu. Slično funkcioniraju i druge lige po regijama, npr. Slavonska amaterska liga (SLAST), u međimurskoj i krapinsko-zagorskoj županiji…

S vremenom se pojavio specifičan problem, igrači koji nisu imali “svoju” garažu, nisu igrali Sokaz, nisu nikoga poznavali, a bili su željni igre. Njihovu “potrebu” je, na vlastitoj koži, osjetio Zlatko Malovec, koji bi došao u dvoranu Prečko, ali tamo ne bi imao s kime igrati. Organizirao je udrugu SINNI (Svi igraju nitko ne ispada), koja u različitim zagrebačkim dvoranama organizira turnire za početnike, te ih priprema za Sokaz natjecanje.

Specifična je i organizacija HSTK “Južna Trešnjevka”, tzv. “Tumarina Jazbina”. Osnovao ju je 2002. Zdravko Tumara – Tumi. Udruga funkcionira na zadružnom principu, danas ima dvoranu sa 3 stola i 15 ekipa (60-tak igrača), koje se sve natječu u Sokazu. Svi plaćaju mjesečnu članarinu, te se brinu o zajedničkim poslovima. Igrači i ekipe, osim u vrijeme održavanja utakmica, nisu vremenski ograničeni brojem i vremenom treninga, već to ovisi samo o njihovoj dobroj volji i želji. Kako je u dvorani stalno prisutan veći broj igrača, od kojih je dio nekadašnjih aktivnih natjecatelja, npr. Knežević, Juričević, Teodorović i dr., igrači i ekipe brzo napreduju, te se natječu u najvišim ligama Sokaza.

U nekim gradovima, npr. Varaždinu, rekreativne lige u stolnom tenisu su organizirane na način da se uvijek održavaju određeni dan u tjednu (nedjelja), u fiksno vrijeme (10 sati), u istoj dvorani (TTS), kako je to organizirao STARR. Prednost takvog sustava je da ekipa ne mora brinuti o dvorani i ugovaranju utakmice, a mana je da nema gdje trenirati, ako nema negdje već prije spomenutu garažu.

I tako se zatvara krug, koji najbolje opisuje bezvremenski hit Psihomodo Pop “Natrag u garažu”:

Kineska supremacija

Kineska supremacija u stolnom tenisu toliko je očigledna, da su na Svjetskom juniorskom prvenstvu svi polufinalisti bili iz Kine (opisano u blogu Na Zapadu ništa novo), a na nedavnom turniru “Grand finals”, koji se igrao u Lisabonu, u polufinalu, u obje konkurencije, bila je samo jedna nekineska igračica (pobjednici Ma Long i Ding Ning). Radi se o apsolutnoj dominaciji.

Ovu temu smatram vitalnom, jer o njoj ovisi “sudbina” stolnog tenisa kao sporta. Zbog toga su ovdje gostovali najveći europski treneri Appelgren, Škorić, Prause… Sažeto, oni čekaju “manu s neba”, neki nadnaravni talent, kakav je bio Waldner, a zadnja nada im je Šveđanin Anton Kallberg. Ali, vjerojatnost takvog razvoja je manja nego da ću ja biti slijedeći muž Angeline Jolie.

Anton_Kallberg

Nedavno je, na stranicama HSTS, objavljen interview s Andrejom Gaćinom, momentalno 20. na svjetskoj rang listi. I što nam to kaže Gaćko, koji se sreće “oči u oči” sa Kinezima?

“Što se tiče razlike između Kine i Europe nije se previše promijenilo, čak je, možda, Kina još napredovala. Nije kao kod žena, kod njih je razlika golema. U muškom stolnom tenisu ne može svaki Kinez pobijediti Ovtcharova ili Bolla, ali imaju sve više igrača koji su jako dobri. Hoće li se to ikada izjednačiti? Sumnjam, oni su takav narod, uporni, radišni. Kinezi treniraju 7 – 8 sati dnevno, a europski igrači 4 – 5 sati. Realno, Europljani ne mogu izdržati takav trening, jer nisu navikli, dok su Kinezi od 5. – 6. godine u tom ritmu. Njihov veliki plus je da imaju dobru tehniku, u Europi svatko igra na svoju stranu, dok u Kini prvih 20 igra isto. Ovtcharov mi je pričao da imaju česte seminare za trenere, ulaže se u znanje, prisutni su svi treneri, od vrha do dna. Razrađuju sve, do najmanjih sitnica, mora se priznati da njeguju sport.”

Kao što vidite, Gaćina nigdje ne spominje svoj talent, nego rad. Kako je on postao ono što sada jest, opisuje na slijedeći način:

“Treniraš po cijele dane, daješ cijelog sebe, a gubiš mečeve. Igraš protiv suparnika koji su na sceni već 20 godina. Treba ostati uporan, raditi što treba i ne razmišljati što će to donijeti. Iz iskustva, važno je imati kratkoročne ciljeve. Uh, kad se sjetim… Bilo je situacija gdje mi je bilo dosta teško, sa 18 – 19 godina igrao sam u 4. njemačkoj ligi, te putovao na mečeve u Stuttgart. Ali, nisam se predavao. Na primjer, kad sam imao meč za vikend, u nedjelju u 19 sati bi sjeo u auto i u 9 ujutro bio na treningu u Zagrebu. Nisam htio previše razmišljati da li je to dobro ili ne, znao sam da sam mlad i da mogu izdržati. Dođe ti ponekad zasićenje, postavljaš si pitanja hoće li ti se sve to vratiti, ali onda jednostavno presjećeš, nastaviš rutinu i ideš dalje. Nije bilo tako kritično da sam razmišljao odustati… Za uspjeh u stolnom tenisu treba upornost i disciplina u svakom segmentu, od prehrane, psihološke pripreme, treninga… Na svakom treningu treba ići maksimalno, svaku lopticu igrati kao da ti je zadnja. Sa psihologom radim 10 godina, u vezi prehrane se konzultiram. Nekad se teško pridržavati zadanog, umor te slomi, pogubi se balans. Ali, tu treba ostati jak karakter.”

Za stolni tenis treba silna volja, npr. nakon završenih mečeva na Pro Tour-u, igrač ne treba pokupiti svoje stvari i otići u provod, već navečer ostati trenirati u dvorani. Početnu zaradu mladi igrač treba reinvestirati u sebe, te, o svom trošku, otići u trening centar u Kini ili Koreji. Ono što je nemoguće supstituirati je konkurencija u Kini, jer ona svakog “tjera” da postane boljim i jačim. Tko ne zna, neće ili ne može otpada, eto, 3 ponajbolja kineska juniora u mečevima su se morala kvalificirati za ulazak iz 2. momčadi u nacionalnu. Normalno, trojica su ispala, nitko za njima suzu neće pustiti.

P.S. Poučak za roditelje. Ako dijete nije radoholičar, nezavisno od svih drugih vrlina, nije za stolni tenis (barem ne za onaj profesionalni). Pošaljite ga na nogomet, tamo su zahtjevi manji, a lova veća.

WSA – bankrot

ITTF_Academy

Wernera Schlagera je zadnjih godina “fakat” napustila sreća. I koliko je bio sretan što je 2003. postao svjetskim prvakom, toliko je nesretan od 2011. na ovamo. Zašto? Zato, jer svoju stolnotenisku akademiju WSA nije smjestio u Zagreb, već u Schwechat (predgrađe Beča). Zagreb, u 5 “gradskih” stolnoteniskih dvorana (Mladost, Savska, Dom Sportova, Vrbik i Popovec), ima otprilike jednaki broj stolova, a i trenera kao WSA. Ali, dok “siromašnim” Austrijancima i gradonačelniku ne pada na pamet da to financira novcem poreznih obveznika, kod nas s time nema problema. Sportske domete WSA, gdje, među ostalima, treniraju Freitas i Apolonia, u odnosu na zagrebačke igrače uopće ne bih uspoređivao. WSA je, uz kineski trening centar u Shangaiu (direktor Wang Liqin), nedavno dobila priznanje ITTF. Ono što je identično kod nas, u Austriji, a vjerujem i svim drugim europskim zemljama, je da se stolnoteniske dvorane ne mogu samofinancirati. To može, eventualno, bogati sponzor (npr. Butterfly) ili prateća djelatnost (caffe i/ili hotel za smještaj igrača). Kako WSA nema vlastiti smještaj, te s time vezane prihode, dobit ide privatnim hotelijerima, ugostiteljima i iznajmljivačima, a Werneru ostaju troškovi amortizacije i održavanja dvorane, trenera i pratećeg osoblja. U interviewu, kojeg je 2013. dao za myTischtennis.de, naglasio je da je znao što sada zna da Akademiju nikada ne bi ni pokrenuo. U najnovijem članku objavljeno je da je WSA bankrotirala i da ide u predstečajnu nagodbu.

Ako uzmemo u obzir da i ostali trening centri (npr. Ochenhausen) imaju slične probleme financiranja, a stanje nije bolje ni u klubovima i savezima, propast WSA biti će posljednji čavao u lijesu europskog profesionalnog stolnog tenisa. Također, biti će to velika šteta i za naše igrače koji tamo povremeno ili stalno treniraju (Lea Rakovac, Filip Zeljko), te trenere (Tamara Boroš i Neven Cegnar).

Za kraj jedna anegdota. Pitam “manekena” da li onaj njegov Sam (Mabey) dobiva neku “lovu” od Saveza (ETTA), barem se u Engleskoj ima. Ne, tamo u savezu imaju toliko administrativnog osoblja, koje sav stolnoteniski novac samo “pojede”, igračima ne ostave ni mrvice. Bolje stanje nije ni u poljskom savezu…

P.S. Danas, 03.03.2016. objavljeno je da je WSA spašena, našli su novog, kineskog investitora, te nastavlja s radom.

Jean-Michel Saive

Podnaslov ovog posta mogao bi biti i “Svemu (svakom) dođe kraj!”. Nakon 32 godine (1983. – 2015.) internacionalne igračke karijere europska legenda Jean-Mi Saive odlučio se umiroviti. Vijest o tome objavio je čak i Večernjak.

Jean-Michel Saive

Idemo prevesti Wikipediju:
Jean-Michel Saive je rođen u Liègeu 17.09.1969., u stolnoteniskoj obitelji. Otac mu je bio 10. najbolje rangirani belgijski igrač, a majka, još dok je s njim bila trudna, postala je prvakinja Belgije u parovima. Počeo je igrati od malena, a i mlađi brat Philippe bio je, također, profesionalni stolnotenisač (sada je izdavač časopisa “Le ping Magazine“). Već sa 13 godina postao je 4. najbolji belgijski igrač, te se pridružio reprezentaciji, a 1983. debitirao na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Od 1985. – 2011. je, bez prekida, najbolji belgijski igrač, a 515 dana i najbolji svjetski igrač, u razdoblju od 1994.- 1996. Osvojio je 130 medalja u pojedinačnim natjecanjima, a najvažniji uspjesi su:

  • prvak Europe 1994. u Birminghamu,
  • pobjednik europskog “Top 12” 1994. u Arezzu,
  • 2 puta je, sa Belgijom, osvojio Europsku ligu (1994. i 1995.),
  • 6 puta je osvojio Europski kup prvaka, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • 19 puta bio je klupski prvak Belgije, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • pobjednik “World Pro Tour” 2001.,
  • dvostruki pobjednik “Qatar Open” 1996. i 2002.,
  • 7 puta je nastupio na Olimpijskim igrama (1988. – 2012.)…

Osim po sportskim uspjesima, bio je poznat i po fair-playu, tako da je 1989. dobio UNESCO-vu nagradu.

Tko mu je bio najpoznatiji trener? Hrvat, Milan Štencl. I, tako će se sada naš Zoki (Zoran Primorac), ako se i plasira na slijedeće Olimpijske igre, morati natjecati protiv igrača koji bi mu uzrastom mogli biti djeca. Jer, svi su ga vršnjaci napustili (Persson i Saive).

ITTF i brat su snimili kompilacije njegovih najvećih uspjeha i najboljih poena, pa pogledajte:


EPP:
Ako želite igrati kao Jean-Michel, najbolje ćete to činiti sa drvima iz Stige sa njegovim potpisom, i to Stiga Saive Original (Carbon) konkavna, brzine OFF, po 370 kn ili Stiga Saive Power WRB (5-sl. drva) konkavna, brzine OFF-, po 250 kn.

Vjerojatan je nastavak njegove PJEVAČKE KARIJERE, koju je, zbog stolnog tenisa, neopravdano zapustio:

Ozljede razne

Ja nisam liječnik ili ljekarnik, tako da slijedeći savjet dajem isključivo na temelju osobnog iskustva i svojih stolnoteniskih prijatelja. O Ozljedama u stolnom tenisu već je pisano, a ovo je nadopuna.

Prije par dana sretnem u dvorani znanca, koji mi se krenuo klanjati i zahvaljivati. “Čemu?”, pitam ja. On: “Zahvaljujući tvom savjetu riješio sam se teniskog lakta kojeg sam vukao 6 mjeseci”. Prema iskustvu, većina ozljeda su razna istegnuća. Kako ih se riješiti?

U ljekarni, bez recepta, kupiti Naklofen gel (proizvođač: Krka, na stranici iz linka je Uputa o lijeku) za cca. 40 kn. Meni je bolji od srodnika (Voltaren ili Neofen). Prije spavanja debelo namazati i utrljati u bolno mjesto, te preko zavezati prozirnu vrećicu za voće/povrće iz supermarketa, kako mast preko noći ne bi isparila. Ujutro dobro isprati ostatak masti sa bolnog mjesta. Ponavljati 7 – 10 dana.

Naklofen_Gel

Oprez! Ako nakon korištenja primijetite crvenilo na koži, očito ste alergični, mast odmah isperite, te se javite liječniku za antialergen.