Перестройка

Naslov je opet nogometni i ruski, a označava Perestrojku (Gorbačov). Pa, što je novo ustrojeno?

Idemo prvo među brandove. Najvažnije, hrvatska reprezentacija više nije u leptiriću, odlepršao je iz naših krajeva. Drugim riječima, Butterfly više nije sponzor reprezentacije, već je to od Nove godine Tibhar, koji je ponudio znatno bolje uvjete. Nije to za Butterfly prvi takav iskok, napustio je i talijansku reprezentaciju, čiji sponzor je sada indijski Stag. Interesantno, Stag u Italiji prodaje TTPlanet, a nudi samo 9 njihovih proizvoda. Koji je tome smisao, zar im Indija nije dovoljno tržište? I Srbija je promijenila glavnog sponzora, pa je, umjesto Tibhara, na WTTC u Halmstatu njihova reprezentacija nastupala u Gewo opremi. Interesantno, uz reprezentaciju J. Koreje nije više domaći XIOM, već japanski TSP. Očito, u stolnoteniskom svijetu novac je značajniji od domoljublja.

U muškoj Ligi prvaka ruske ekipe znatno su se pojačale. Za Fakel Gazprom Orenburg, osim Dime, igrati će Marcos Freitas, umjesto Jun Mizutania, a došao je i Kinez Yan An. Za UMMC, od novih, igrati će Jonathan Groth, uz Fang Boa.

Yan_An

Idemo sada na domaća muška ekipna prestrojavanja između Superligaša. Prošlogodišnji prvak STARR iz Varaždina se dodatno internacionalizirao, pa uz domaćeg Ređepa, još će igrati i Englez Andrew Baggaley, Kinez sa američkom putovnicom Zhang Kai, te Iranac Amiri Nia Soroosh. Fučec se vratio u GSTK Zagreb, iz kojeg su otišli Mustapić, nazad u Split, te Mijatović, nazad u Donat iz Zadra. Interesantan će biti u 1. ligi zapad sraz riječkih klubova Srdoči i Kvarnera, jer obje momčadi su se značajno pojačale.

Od vijesti, iz ženskog dijela, je da je Dr Časl, prošlogodišnji pobjednik Lige prvaka, “pokupovao” većinu toga što je u Europi bilo ženskog spola i kosooko, pa će uz 2 domaća fikusa, koji će “korijene” puštati na klupi (Dorina Srebrnjak i Mirela Đurak), nastupati 6 žutih (Hoi Kem, Li Jie, Yu Fu, Ni Xia Lian, Hu Melek i Liu Gaoyang). Cilj je, očito, ponovno osvajanje Lige prvaka, te naslova koji im je ove godine izmakao, a to je Srednjeeuropska liga. Što je s njegovom prošlogodišnjom kineskom akvizicijom Sun Jiayi? Nakon što ju je HSTS, o svom trošku, poslao na više Pro Tour natjecanja, odlučila je da joj je od “Lijepe naše” draža Francuska, € od kuna, pa će slijedeće sezone tamo i igrati. A, što je s našom lovom? Otišla u vjetar. Super je ta Sun, na kojoj se, tako nas uvjeravaju, bazira “budućnost” hrvatskog ženskog stolnog tenisa! O svemu najbolje govori slučaj sa priprema naše reprezentacije u Svetom Martinu, prije WTTC. Na treningu se nije pojavila igračica iz njenog kluba (Dorina), a ona je odbila (kao PMS) trenirati sa dvije preostale (Ivanom i Idom), da se ne bi “navikle” na njenu loptu i poslije je dobile u ligaškom natjecanju. Kao paradoks, za ženski STARR, nove Superligašice, nastupati će Indijka Mamta (ne Mamba) Prabhu, koju možete vidjeti u slijedećem videu, gdje reklamira tamo neku banku:

Uz toliko stranaca, neka mi samo netko kaže da u hrvatskom stolnom tenisu nema dovoljno novaca!?

Još jedna interesantna perestrojka dolazi iz susjedstva. Karakašević, predsjednik Stolnoteniskog saveza Srbije, koji je prošle godine, sa pozitivnim skorom, igrao Champions League za Ostravu odlazi igrati u 6. njemačku ligu!  🙂

Gewo_Karakasevic

WVC 2018. – Las Vegas

Kako ove stranice ravnopravno prate sve vidove stolnog tenisa, kako onog natjecateljskog, veteranskog, te na betonskim stolovima, danas je red na onaj rekreativni (40+). Jer, u Las Vegasu započinje Svjetsko veteransko prvenstvo (WVTTC 2018.), koje se održava svake 2. godine (parne), dok su neparne “rezervirane” za Europska veteranska prvenstva (2009. bilo je kod nas, u Poreču). Zadnje, 2016., sa 4600 igrača, održano je u Španjolskoj (Alicante i Elch).

WVTTC_2018

Na ovom, 19. prvenstvu nastupa 3968 igrača/ica, na 274 stola, a možete ga pratiti na službenim stranicama WVTTC, te na Facebook-u. Imaju i neku himnu, sladunjavi pjesmuljak, valjda “prigodan” uzrastu sudionika. Od “jačih” imena tu su npr. Jörgen Persson, Chen Weixing i Jörg Rosskopf (igraju zajedno u paru u kategoriji 45), a od “starih kosti” Istvan Jonyer, legendarni svjetski prvak iz Kalkute 1975.

Istvan_Jonyer

Idemo sada malo o broju sudionika, navesti ću samo neke, a meni osobito “zanimljive”:

WVTTC_2018_1

Namjerno sam izabrao ove zemlje da vidimo kakvi smo u usporedbi sa nekadašnjim stolnoteniskim velesilama (Čehoslovačka), sa nekim članicama ex-Yu federacije, te sa vječnim liliputancima (Albancima). Mi smo gori od svih njih! A, tko je Hrvatina koja ipak nastupa? Josip Martinović iz Dubrovnika.

Josip_Martinovic

P.S. U konkurenciji za organizaciju EVTTC 2019. (Europskog veteranskog prvenstva) bili smo mi i Madžari, a održati će se u Budimpešti.

P.P.S.

Vrana vrani oči kopa

Normalno, blog je “nadahnut” uzrečicom “Vrana vrani oči ne kopa” (lat. Cornix cornici oculos non effodiet). Kakve to veze ima sa hrvatskim stolnim tenisom? Objasniti ću…

Nas zaljubljenika u stolni tenis, sa uključenim garažnim igračima, u Hrvata ima 10 – 15 tisuća. U Njemačkoj je taj broj desetorostruko, a u Kini stostruko veći. A, ni neka “gadna” para se ne vrti, tu i tamo nešto sitno, malo je igrača/ica (<10) koji bi mogli živjeti samo od treniranja i igranja. To je “rezervirano” samo za trenere i rukovodstvo klubova i saveza. U tim okolnostima normalno bi bilo za očekivati da svi sa svima surađuju, pa ako smo mali (kao zajednica) da postanemo veći i uspješniji, da idemo naprijed, a ne nazad…

Al’, ne lezi vraže! Dešava se upravo suprotno. Na primjer, u Varaždinu su 3 kluba (Igea, Varaždin i STARR) i svi se natječu da što većim dijelom sudjeluju u raspodjeli budžetskog novca. Tek, jedan klub nastoji prikupiti sredstva iz privatnih izvora, od sponzora. Umjesto da sjednu i da se dogovore o suradnji, npr. sa mlađim kategorijama, muški/žene, iz jednog kluba su drugom poslali sportsku inspekciju. Da ga eliminiraju. Super! Poreč je imao klub GSTK Poreč, ali bivši trener i nositelj rastjerao sve igrače i “zavio” ga u dugove. Stvoren je novi klub STK Jadran, sa novim trenerom i rukovodstvom, a ovaj prethodni ga svim sredstvima pokušava diskreditirati. Bingo! I u malim sredinama suradnja ne cvjeta, pa su tako sada u gradu Pagu 2 kluba (Dalmatinac i Pag). Hoće li time biti bolji? Sumnjam. U radu saveza sudjeluje i odlučuje klub bez i jednog igrača. U čije ime i za čiji račun? U Zagrebu je autodestrukcija “dignuta” na još viši nivo. Rukovodstvo našeg nekoć najprestižnijeg ženskog kluba pokušalo je eliminirati svog profesionalnog trenera. Ovaj im poslao inspekciju, pa nek’ “riknu” do kraja. Ono što je desetljećima građeno, neka se raspadne u trenu.

Na žalost, nije tako samo među klubovima, i među prodavačima opreme, kojima sam pripadam, isto je stanje. Nema šanse da mi konkurent koji nema neku gumu pošalje igrača, jer je ja imam. Kada sam pokušao kupiti opremu koja mi nije u zastupstvu, te se obratio domaćem prodavaču, dobio sam samo obećanje, više mi se nije javio. Nabavio sam vani, bolje da stranci profitiraju. U početku mi je to bilo bezvezno, ali i ja sam se počeo tako ponašati.

I, tako, svakog dana postajemo sve lošiji, umjesto bolji. Tko je tome kriv? Mi sami.

Vrana

P.S. Da me direktor saveza pozdravi, znamo se 15+ godina, iako stoji metar od mene, a nikada se nismo izravno posvađali, nema šanse, kao da sam zrakoprazan prostor  😀 .

P.P.S. Još jedna anegdota koja prikazuje našu „dobrosusjedsku“ suradnju. Našla se, na istom turniru, dva čelnika klubova iz istog grada, ali ovaj puta kao igrači, protivnici, jedan preko puta drugog. Pitam prvog: „Što si tako jako udarao loptice, pa on ne može stići ni upola sporije?“. Odgovara: „Htio sam, kada loptica udari, prvo u stol, a onda u njega, da mu na tijelu ostanu crvene fleke, za uspomenu na druženje“  😀 . Dobro došli, dragi gosti, u Hrvatistan (tako nas Turci zovu)! Oni su se borili protiv neprijatelja, a mi sami među sobom 😳 .

Prelazak na igru sa materijalom

Što su u stolnom tenisu materijali već je objašnjeno, koji su standardni, a koji moderni. Danas ću se vratiti istoj temi, ali s jednog drugog aspekta, rekreativnog, a nadahnutog nedavnim “bliskim susretima” u dvorani Prečko. Kontaktirala su me 2 igrača, iz iste niske (Bundeslige) Sokaz-a i tražila rješenje za probleme svoje slabe igre, bez napretka, i adekvatno tome lošeg skora. Koji je njihov osnovni problem? Pa, slaba, skoro nikakva, pokretljivost, stajanje u BH stavu (dešnjak u osnovnom stavu stoji desnom nogom naprijed), pimplanje i guranje lopte sa BH, napad nepravilnim udarcem (kontra s preklopom), na FH mahanje rukom, a bez prijenosa težine s desne na lijevu nogu. S takvom inferiornom tehnikom vrlo je teško ikoga pobijediti, tek ako to protivnik sam napravi (“fali mu daska v glavi”).

Prvi je došao igrač koji je tražio samo travu (gumu sa dugim pipcima). Sa spužvom ili bez (OX)? Za blok na stolu ili lov od stola? Za koje drvo? A, vrijedi generalno pravilo: materijal određuje drvo, a drvo glatku (backside) gumu na drugoj strani reketa. Uopće nije imao ideju što bi on s tim igrao, a mislio ju je lijepiti na drvo XIOM Offensive S, 5-slojno napadačko drvo, brzinske klase OFF- – OFF, replikom Butterfly Korbela. U pravilu, to nije drvo za travu, tek vrlo vješti i trenirani igrači mogu igrati s njim, npr. nedavni pobjednik Croatia Opena Gionis. Zašto? Pa, drvo je ofanzivno, kojem je prvenstveno zadatak da lopticu odbija i rotira, a ne da upija dolaznu brzinu i spin. Za travu su drva od balse, tako da je većina asortimana lovačkih firmi (Dr Neubauer, Spinlord, TSP, Der Materialspezialist, Re-Impact, PimplePark), uz dodatak carbona ili glasfibera, zbog tvrdoće, bazirana na tom furniru. Pokušao sam mu to sve objasniti, bez rezultata, od posla ništa.

Drugi susret bio je s boljim rezultatom. Igraču koji je htio slušati sugestije, na drvo Dr Neubauer Barricade DEF na BH, za blok na stolu, zalijepljena je crvena OX (bez spužve) trava Spinlord Dornenglanz, a na FH spora, ali s ekstremnom rotacijom i vrlo tehnički nezahtjevna crna guma Buttefly Tackiness C(hop) 1.7. Cijeli reket, s vrlo malo rabljenom FH gumom, koštao je 640 kn. I, u roku od 20 dana čovjek je proigrao, dobiva one kojima nije mogao ni blizu, od 3. igrača u ekipi uskoro će postati 1.

DrN_Barricade_DEF

Ako imate mana u igri, to se može korigirati odgovarajućim “materijalom”. Ali, morate imati ideju što hoćete, kako će izgledati Vaša buduća igra. Mala pomoć stručnjaka, sa strane, neće biti naodmet. Dobra je navada, nakon što ste zalijepili materijal, ići pogledati najbolje igrače koji s njim igraju, da “u živo” vidite koje udarce, kada i kako izvode.

P.S. Zašto je Spinlord Dornenglanz posebno dobra trava za blok na stolu? Nedavno sam igrao protiv igrača koji ju je imao zalijepljenu, a, u stvari, nije “ništa” igrao. Glavna vrlina te trave je da grippy pipci (mekani, savitljivi) daju nepredvidljivu rotaciju, tako da protivnik čini mnogobrojne neprisiljene greške.

WTTTC 2018. – Halmstad

WTTTC_2018_Logo

Ove godine odigrava se ekipno prvenstvo svijeta, započelo je prije 2 dana (29.04.) u švedskom Halmstadu, a traje do 06.05. Ne znam da li je ikada ijedno stolnotenisko prvenstvo organizirano u manjem gradu, jer ovaj ima samo 55 tisuća stanovnika. Evo prikaza mjesta, službene pozivnice i vodstva kroz dvorane.



Ekipe su, prema kvaliteti, podijeljene u 3 divizije, a onda u 4 grupe po 6 reprezentacija. To je kvalifikacijski dio, a onda prve 3 ekipe razigravaju za prvaka, a zadnje 3 za ispadanje iz divizije. Sve možete pratiti na stranicama ITTF, a osiguran je prijenos sa 8 stolova, no, zbog položaja kamere, poeni se dosta slabo vide.

WTTTC_2018

Kako se igra tamo? Dobro. Pogledajte meč Tome protiv Vladija:

Bilo je već i nekih iznenađenja, pobjeda, u muškoj konkurencije, Engleske nad Japanom 3 : 1.

HSTS_Halmstad

Gdje su tu naši? Muški su u 1. diviziji grupa D, do sada su igrali u najjačem sastavu (Pucar, Gaćina, Kojić), te su pobijedili u 2 utakmice sa 3 : 0 (Austriju i Poljsku), a izgubili s istim rezultatom od Francuske. Žene su na prvenstvo došle u “čudnom” sastavu (Jeger, Malobabić, Jazbec i Srebrnjak), dok su čak i bolje ostale doma, jer nisu htjele igrati za reprezentaciju (Petek, Tubikanec, Đurak i Pavlović). One su u 2. diviziji, do sada su pobijedile Meksiko i Kolumbiju, no danas im predstoje odlučujući mečevi u grupnoj fazi protiv Slovačke i Francuske. Rezultate naših možete pratiti na stranicama HSTS.

Budi drugačiji

LMC_0
Ne znam, možda neke poslove možete dobro raditi i bez posebnih sklonosti, interesa i pregnuća, npr. kućanske – pranje suđa, kuhanje, glačanje… Ali, bavljenje stolnim tenisom to sigurno nije, bili Vi igrač, trener, prodavač opreme ili rukovodioc. Ako nemate interesa, to će se odmah vidjeti i učiniti da svoju ulogu u stolnom tenisu obavljate traljavo.

Bavljenje vrhunskim, natjecateljskim stolnim tenisom danas podrazumijeva trening centar. Tamo su, na jednom mjestu, skupljeni ponajbolji treneri i igrači, što omogućava 24-satno življenje stolnog tenisa, bez razmišljanja gdje, koliko, što i s kim će igrač trenirati, što i gdje će ručati, gdje biti smješten. Samo tako je moguća realizacija potencijala svakog igrača i dugoročan plasman među prvih 100 na svjetskoj rang listi.

Nakon propasti WSA, vodeći trening centar u Europi je njemački Liebherr Masters College (LMC) u Ochsenhausenu. Na 12 stolova trenira 21 igrač, nezavisno od nacionalnosti, uz pomoć 7 trenera, 2 fizioterapeuta, liječnika, psihologa, nutricionista, te ostalog rukovodećeg i pratećeg osoblja. Kako pronalaze igrače? Pa, imaju scoute, koji obilaze natjecanja, te biraju najtalentiranije, koje zatim testiraju. Glavni sponzor je Liebherr, strateški partner je proizvođač guma ESN, a prisutne su i stolnoteniske firme Donic, Gewo, Victas, Andro i Cornilleau, te još neki partneri. Jedan od trenera je i naš Dubravko Škorić, zadužen za tehniku igre, već prije spomenut u blogu “Europska lutanja“.

LMC_1

Ovo do sada je bio samo uvod, idemo sada na poantu.

LMC_2

LMC je pokrenuo internet magazin BeDifferenTT (eng. Budi drugačiji) promovirajući stolni tenis, igrače (Simon Gauzy, Hugo Calderano…) i svoj rad. Zašto oni to rade? Većina stanovnika Europe zna navesti 3 najveće nogometne zvijezde, ali vrlo mali broj stolnoteniske. Bez popularizacije, stolni tenis ne može uspjeti. Prosurfajte, ima tamo svačeg zgodnog, među ostalim, kada odete u neku svjetsku metropolu (New York, London, Pariz, Tokyo) gdje možete odigrati partijicu (pridodao bi “Snap” u Beogradu). Dalje, kako se odjenuti u duhu stolnog tenisa? O interaktivnom stolu, koji prati Vaše udarce…


Na kraju, netko će pitati: “Zašto mi nemamo trening centar? Jel’ problem lova?” Nije. Jednostavno, kod nas neki bolje žive od nerada, držeći ruke u džepovima, ispijajući tisuće kava. I tako godinama, desetljećima. A, zašto bi radili, ako ne moraju?

Niko kao Ja

Prvo, muzički uvod, kojim se vraćamo u davnu 1981., a u izvedbi Šarlo Akrobata:

A, koja je tema današnjeg bloga, o čemu ja tu hoću? Pa, o organizaciji stolnog tenisa u Hrvata i posljedicama.

O Sokaz-u je već pisano, a sada pogledajmo insert iz 1. emisije Sokaz TV (19:20):

I, što nam to kaže Predsjednik HSTS-a i član predsjedništva Sokaz-a? Nigdje nema takvog natjecanja, na kugli zemaljskoj, svi su zainteresirani, i Japanci i Nijemci… Ali, ne lezi vraže, obično, uz prednosti idu i mane. A, koje su to? Rekreativci nisu, kao vani, vezani uz klubove, u stvari, nemaju nikakvog dodira s njima, kao da se bave sasvim drugim sportom. Tko, od Vas čitalaca i igrača Sokaz-a, zna trenutni sastav GSTK “Zagreb”? A, položaj na ljestvici? Vjerujem, manje od 1%. Ako ih ne znate, kolika je vjerojatnost da dođete na njihov meč navijati? Bi li im dali sponzorski doprinos? Možete li od njih naučiti igrati ili koristiti dvoranu? Ne. U nedavnoj utakmici polufinala ženske Lige prvaka, gdje je “domaća” momčad Dr. Časl, sa 3 Kineskinje, igrala protiv poljske ekipe Tarnobrzega (poraz 2 : 3), da li znate i jednu igračicu? Kako navijati za “našu”, npr. za Yu Fu, bi li vikali: “Ju-ju”, “Fu-ju” ili “Fu-Fu”, što je uopće dotičnoj ime, a što prezime? OK, što hoću reći? Pa, jedni idu šumom, a drugi drumom, tj. natjecateljski i rekreativni stolni tenis. I, ovako, nema šanse da se ikada više “sretnu”. U klubovima uopće nisu zainteresirani za to, “boli ih đon” koliko će gledatelja biti na utakmicama, pa ih ne oglašavaju, sa izuzetkom Starr iz Varaždina i Libertasa iz Dubrovnika. Klubovi žive od budžeta, “lake” državne love, za privatnu nisu zainteresirani, jedino kao “manu s neba”, u protivnom kada bi netko dao novac imao bi i odgovarajuću kontrolu, a to je ono što bi im se najmanje svidjelo. Umjesto da igrače koji završavaju sa natjecateljskim stolnim tenisom preusmjeravaju u rekreativni, oni se definitivno gube.

Sada idu 2 prijedloga iz HSTS-a (Hrvatskog stolnoteniskog saveza) kako “poboljšati” naš stolni tenis. Prvi je od trenera muške reprezentacije. Smatra da je osnovni problem slabe “posjete” utakmicama (od 1 – 10 gledatelja) dugo trajanje mečeva, pa “nudi” alternative, koje bi skratile trajanje utakmice na 2 sata. Najbolji dio je: “Uvesti 10 – 15 minutnu pauzu u meču, čime bi se dala mogućnost klubovima da naprave mali buffet za gledatelje, što je pozitivno u svakom pogledu”. Kada dođem na slijedeću utakmicu TIS-a, molim od trenera Vekija burek i kefir, pa da se meč nastavi nakon što zamezim. Drugi prijedlog ide od Predsjednika natjecateljske komisije, da se mečevi istovremeno igraju na 2 stola, što bi povećalo broj uključenih igrača i njihovu dinamiku, kao u Njemačkoj. Normalno, pitanje je da li klubovi imaju za to fizičkih mogućnosti, zbog male dvorane, povećali bi se i troškovi za 2 suca, a, što je osnovno, nema dovoljan broj kvalitetnih igrača ni za sadašnju Superligu i 1. lige.

Jedino rješenje je ne da svijet dođe nama, već da se mi okrenemo njemu, te ujedinimo rekreativni i natjecateljski stolni tenis. Nakon toga, treba naći kritičnu masu zainteresiranih klubova i trenera koji bi stvorili mlade igrače. Kada imamo klubove, trenere i igrače, tek tada možemo razmišljati o optimizaciji sustava natjecanja. Ovako, ništa nema smisla, samo “bacanje” para, a stolni tenis klizi u sve veći ambis (provaliju). Što duže čekamo da to napravimo, više vremena će trebati za povratak, najmanje 10 godina, ako će to više uopće biti moguće. Bez jedinstvenog trening centra, kao u Sloveniji, neće biti ni vrhunskog stolnog tenisa, tek pojedinačni slučajevi (Ban i Arapović), ali nije sigurna niti njihova karijera (Zeljko i Rakovac).

Ivor_Ban
Izvor: ITTF
Za kraj, anegdota. Odigrali mi zadnju utakmicu, sjeli na pivo, dođe znanac i kaže da je nedavno upoznao Dragutina Šurbeka. Na to, najmlađi član naše ekipe, školovani igrač iz Slatine, upita: “A, tko je Šurbek?”. Nije čudo, on se rodio poslije završetka njegove igračke karijere. Naravoučenije: Svaka slava za vremena, od toga se ne živi.

Taraflex

Taraflex

Taraflex do sada nije bio tema, već je spomenut u blogovima Dvorane i Dvorane, podovi, stolovi, loptice. Za manje upućene, taraflex je PVC pod za natjecateljski stolni tenis, koji, prilikom kretanja, onemogućava proklizavanje. Iako je to naziv modela poda francuske firme Gerflor, koristi se kao generičko ime, kao npr. i Kalodont za sve zubne paste. Standardno, crvene je boje, ali može biti i drugih, npr. plave ili zelene, a omogućen je i izbor uzorka. ITTF, u dijelu registrirane stolnoteniske opreme, sadrži i popis podova:

ITTF_Floor

Postavlja se u rolama, širine cca. 1,5 m, dužine 15 – 20 m i debljine 3,5 – 4,5 mm. Neki modeli se stavljaju na sportske podove, a drugi na tvrde. Predstavljene su ponude firmi Gerflor i Haokang, a poznatiji brand je i indijski Stag. Cijena? Alibaba kaže od US $8 – 18, bez troška prijevoza iz Kine i postavljanja.

Taraflex_Struktura

Idemo sada na praktično. Pod se sastoji od više slojeva, a firme koje ga proizvode i prodaju snabdijevaju i ljepilima i trakama za pričvršćivanje. Koliki je praktični vijek takvog poda? Pa, kod intenzivnog korištenja 4 – 5 sati dnevno, cca. 10 godina. Nakon tog perioda gornji sloj (1,2 mm) se većinom potroši. Potrebno ga je, barem svake 2 – 3 godine, presložiti i prelijepiti, kako bi se istrošeniji dijelovi stavili uz ili ispod stola, a oni manje potrošeni iza stola. Normalno, kod nas to nitko ne radi, jer stolnoteniske dvorane nisu profitne, već gubitne, a i “vlasnike” baš briga da li se igračima kliže.

Tko za slavu, tko za paru

Prošli vikend bio je u stolnoteniskim kalendarima “rezerviran” za nacionalna prvenstva. Tako je Timo Boll postao prvakom Njemačke 12. put, a prvaci iz ostalih europskih zemalja spomenuti su u slijedećem članku.

Igralo se i kod nas, u Sv. Martinu na Muri, već opisanom u blogu Tamo daleko, što je dobro za organizatore, jer naplate trošak smještaja i prehrane, a loše za igrače, jer putuju “Bogu iza nogu”. I, tko su novi prvaci Hrvatske:

muški: Andrej Gaćina
žene: Petra Petek
muški parovi: Zovko/Banek
ženski parovi: Petek/Malobabić
mješoviti parovi: Ređep/Đurak

PH_2018

Naveo bi 2 zanimljivosti s ovog prvenstva. Prva je da od 4 prvoplasirane igračice, samo dvije su članice reprezentacije, ali ne i pobjednica (!). Druga je da se, po izboru organizatora, prvenstvo igralo s lopticama Double Fish V40+, kao i nedavni Svjetski kup u Londonu, a koje su već opisane u blogu Imal’ tome kraja? NEMA. Loptice su, osim što su potpuno hrapave, specifične i po tome što su prigodne za ove zimske snježne dane, jer je reket, prvih 20 minuta, od plastične prašine, potpuno bijel. Organizator tvrdi da loptice, prije igranja, treba oprati, ali ne znam tko to radi, a nije mi jasno, ako je to nužno, što to Kinezi ne naprave odmah u tvornici (?).

Oni, kojima je bilo malo manje stalo do slave, a više do pare, igrali su na 48. Cupu Stubice, za nagradni fond. Nagrade su bile za seniore (1. mjesto 2000 kn, 2. 1500 kn, 3. 1000 kn i 4. 500 kn) i juniore. Skupilo se i tu “lijepo drušvance”, seniorski pobjednik je Dado Šurbek, dok su ostala 3 mjesta i nagrade “podijelili” u ekipi aktualnog prvaka Hrvatske (I. Juzbašić, Japec i N. Juzbašić).

Cup_Stubica_2018

P.S. Ako i Vas “muči” plastična prašina od loptica na gumama, sada to možete riješiti novim proizvodom tvrtke Soulspin, nazvanim Cleansi 3000. I, za samo 100 kunića, problem riješen. Svašta!

Snap

Ajde sada, junaci moji, da vidim tko zna što je u stolnom tenisu SNAP? Neki novi udarac, guma, drvo…? Niš’ od toga! To je Ping Pong Club, kafić, restoran u centru Beograda, u kojem se igra stolni tenis, nastavak blogova Fancy Schmancy čokljanje i Ross Leidy.

Snap_Beograd_1
Snap_Beograd_2
Snap_Beograd_3
Snap_Beograd_4

Takav pokušaj u Metropolis klubu u Zagrebu neslavno je prošao, na što podsjeća ova snimka:

Meni je posebno zgodno što u 2. dijelu igrač iz Bundeslige (20. liga) u jednom setu “k’o zelje dere” sadašnju “zvijezdu” 1. lige, na 4! No, vratimo se mi na temu.

Kakve veze mi ovdje imamo s tim u Beogradu? Pa, 2 naša igrača, tzv. profića (Neven Juzbašić i Tomislav Kolarek) su u suvlasništvu, jer samo od igranja stolnog tenisa se ne može živjeti. Čega još tamo ima, osim pinganja? Očito, na cijeni je Zaječarsko pivo, po cijeni od oko 14 kn, a ima i hamburgera, a ne ćevapa.

Za one koji se tamo upute, a da im vrijeme brže prođe, mogu pjevušiti antologijsku pjesmu:

P.S. Sa 01.09.2018. klub SNAP je zatvoren. Postoji ideja da se ponovno otvori u Zagrebu, ali, bojim se, ni ovdje ne bi uspio.