Ostalo

Prvaci Hrvatske za 2016.

Posted on by Geek

Započeti ćemo sa profesionalnim stolnim tenisom. Ovo “profesionalnim” je pod veeelikim upitnikom, jer igrači/ce iz svega 2 – 3 ekipe primaju malo značajniji iznos, dok svi ostali igraju za kikiriki.

Muški prvaci su igrači GSTK “Zagreb”, koji su u polufinalu prvo “sredili” varaždinski STARR (na slici), a u finalu dubrovački Libertas Marinkolor. Zagrebaši su u play off ušli sa 3. mjesta i bez nekih većih šansi, jer su “na papiru” imali tek jednog konkurentnog igrača, Tomislava Pucara. Prvo su, lako, u 2 utakmice “dopustili” STARR-u (Ređep, Japec, Mabey) da se sam pobijedi. Pri tome, Varaždincima nije pomogao ni “svjetski” (???) trener Matthias Landfied. Bilo je tu puno marketiranja, velikih natpisa u novinama i na portalima, ali učinak nikakav. Ne znam, možda je on trener za taktiku i tehniku, ali sigurno nije za glavu, koja je poraženima najviše nedostajala. Slično se ponovilo i u finalu, gdje je znatno zvučnija i plaćenija dubrovačka momčad (Zubčić, Simović i N. Juzbašić) u 2 utakmice, od 10, uspjela dobiti tek 2 meča (4 : 1, 4 : 1), i to oba Simović. Očito, zagrebački treneri Radanović i Karković uspjeli su puno bolje “napaliti” svoje dečke (Pucar, Maglić, Arbanas). Dubrovčanima nije pomogla ni podrška 200 navijača, što je za sadašnje hrvatske ligaške prilike respektabilni broj. Od slijedeće sezone l(j)iga će ostati i bez najboljeg igrača Pucara, koji odlazi u 2. njemačku ligu, pa bi trebalo razmisliti o mogućnosti dvojne registracije, kakva već postoji u nekim europskim ligama (igrač može istovremeno igrati u 2 nacionalne lige) ili o turnirskom održavanju prvenstva, jer najbolji odlaze, stari se ne vraćaju, a mladih nema.

Matthias Landfied

Prvakinje Hrvatske, očekivano, su igračice STK “Dr. Časl” iz Zagreba, jer je gazda odriješio kesu, pa uz 2 hrvatske igračice (Tubikanec i Jeger) doveo bjelosvjetsko pojačanje, kineskinju sa francuskim državljanstvom Li Xue. Dotična, zvana Šu-Šu, momentalno 53. na svjetskoj rang listi je neprobojna na svojoj travi, barem za naše, a zna “zavući” i sa FH. U polufinalu su dobile ASTK “Mladost”, kojima je, proporcionalno sa smanjenim budžetom, pao i igrački potencijal. U finalu su igrale protiv TIS-Ritma (Đurak, Jazbec i Skočilović) i u 2 finalne utakmice (4 : 1, 4 : 0) izgubile tek 1 meč u parovima. I ženska liga će slijedeće godine biti slabija, jer, po najavi, Jeger odlazi u Njemačku, pa i za njih vrijedi isto završno razmišljanje, kao i kod muških.

Do kraja mjeseca u Zagrebu su još 2 važna stolnoteniska događaja, oba u dvoranama Doma sportova. Od 20. – 22.05. održava se 63. Zagiping, a do sada je prijavljeno 750 igrača, oko 500 momaka i 250 djevojaka. Od 24. – 28.05. igra se 2016 ITTF World Tour Zagreb (Croatia) Open (Challenge). Iako neće biti nekih najavljenih zvijezda (Boll, Ovtcharov), turnir će biti jak, na nivou prošlogodišnjeg. Prva imena su Chuang Chih-Yuan (TPE) i Jun Mizutani (JPN), vrlo jake su i korejska, portugalska i francuska “delegacija”. Evo i popisa prijavljenih igrača, njih 40 od prvih 100 sa svjetske rang liste, i igračica (nositelji su obojani žuto).

Zna se i prvak SOKAZ-a, rekreativne lige u Zagrebu, a to je momčad “Autopraonica Ritmo”, koja je u odlučujućem meču pobijedila ekipu “Južna Trešnjevka www.svezasport.hr”. Ni tu, na žalost, nije bilo prave borbe. Dragutin Šurbek ml. (Dado) bi komotno mogao biti najboljim igračem hrvatske Superlige, no on se odlučio igrati rekreativno. Kako to izgleda? Pa, ako se protivnik protiv njega bori dođe u setu do 5 poena, a ako se ne bori, opet do 5.

A, mi, Vunderli (tata i kći), gdje smo? U “idealnoj” kombinaciji sa Bosancima, u ekipi UpRent.hr, kolo prije kraja prvaci smo 12. lige, pa idemo u 10. Evo jedan autoportret sa peharom.

Mladen_UpRent

Olimpijske kvalifikacije

Posted on by Geek

Iskreno, mene od ITTF-a više ništa ne može iznenaditi, a sve u skladu sa pjesmom “Osjećam se high, mozak bye, bye”. Tako su se prošlog tjedna igrale Olimpijske kvalifikacije, po kontinentima, u 2 stupnja, pokušavao sam shvatiti sustav, ali, iskreno, nisam. Očito, dio sudionika pravo je izborio na turnirima, a drugi dio će biti izabran po rang listama. Pri tome, samo 2 igrača iste reprezentacije mogu sudjelovati u pojedinačnom natjecanju (da Kinezi ne bi osvojili sve 3 medalje), pa im pridružuju 3. igrača(icu) da bi se moglo igrati i ekipno. Tako je “izvisio” Steger, jer, iako se “kao” plasirao na kvalifikacijskom turniru, “izvisio” je zbog Ovtcharova i Bolla. U priloženoj PDF datoteci je popis kvalificiranih, nema naših, Koreanaca, Japanaca, a od Kineza tu su, do sada, samo Ma Long i Li Xiaoxia. Biti će to “mišancija” ponajboljih i slučajnih namjernika. Sve će se to “iščistiti” u početku, pa će, valjda, nakon toga turnir biti za nešto. Tko nije, neka pogleda sportski dio Dnevnika HRT, u kojem je, prije kvalifikacija, emitiran prilog o Zoranu Primorcu.

Idemo sada na nešto nevezano. Danas je na Sokaz naslovnici osvanula obavijest da se otvara nova stolnoteniska dvorana u Boćarskom domu.

Bocarski_dom_1

Juf, stvarno sam ostao iznenađen, nitko sretniji od mene, pa sam krenuo malo u istraživanje. Evo što sam našao:

Bocarski_dom_4
Bocarski_dom_2
Bocarski_dom_3

Koliko se sjećam, u istom prostoru nedavno je održan gastronomski dio sajma turizma “Place2go” i manifestacija “Proizvodi hrvatskog sela”. U postojeću dvoranu (balon) kupljena su 4 stola (cijena jednog je €249), i to je to. Stolovi su najjeftiniji, debljine 19 mm, namijenjeni za garaže, podrume, tavane, pa nisu za malo ozbiljnije pinganje (Butterfly Space Saver je 22 mm). Na podu je, valjda, nekakav tepison, pa kod FH spina ne možeš pomaknuti nogu, loptica kada padne na pod potpuno je prašnjava, ne vidim dodatno osvjetljenje iznad stolova… To je kao da u Bauhausu kupim dječji bazen za napuhavanje, postavim ga u svoje dvorište, pa to objavim na stranicama Vaterpolskog saveza kao novo plivalište. I, vrijeme početka natjecanja je “čudno”, u subotu u 15 h. Očito, sve je, bez obzira na mjesto objave, namijenjeno za povremene rekreativce, ne za Sokaz igrače, ne za natjecatelje. Šteta za nas!

Stolnoteniski fuš

Posted on by Geek

Kaj je to “fuš”? Fuš (njem.) je posao izvan redovne aktivnosti, sa strane, na “crno”… Već smo više puta ustanovili da od stolnog tenisa lagodno mogu živjeti samo igrači koji su u prvih 100 na svjetskoj rang listi. Svi ostali moraju naći neki posao sa strane, da nadopune nedostajuće prihode.

Prva ideja koja profesionalcima padne na pamet je da drže stolnoteniske instrukcije rekreativcima. Ali, taj izvor je ograničen, jer konkurencija je velika, što ostalih profića, što boljih rekreativaca. Na taj način da se zaraditi 100 kn po satu, a nakon plaćanja dvorane 30 kn, igraču ostane 70 kn. Taj prihod nije redovit, bitno oscilira zavisno od sezone, u proljeće i ljeti je znatno manji. Koliko su oni “idealni” treneri rekreativaca dalo bi se raspravljati i tu sam prilično skeptičan.

Drugi način je da igraju na turnirima koje organiziraju kladioničari. U Njemačkoj (Ochenhausen), Češkoj (Prag) i Rusiji (Dnepropetrovsk) održavaju se serije turnira, u pravilu 2 mjesečno. Imaju stranice na Facebooku (Njemačka, Češka), a mečevi se naknadno objavljuju na Youtube-u. Pozovu 8 profesionalnih igrača, turnir traje 2 dana, igra se na 1 stolu, bez prisustva gledatelja i internet veze, mečevi se snimaju, te je omogućeno klađenje. Igračima je plaćen put i smještaj, a zarada ovisi o plasmanu, prosječno €200 – 300 po turniru. Većina hrvatskih profesionalaca nastupa na takvim turnirima (Kojić, Ćipin, Zeljko, Huzjak, Pucar, Kovač, Rakovac…). Što se ne smije? Varati kladioničare, tako da se igrač sam ili preko svojih prijatelja kladi na ishode mečeva. Takvi igrači budu brzo detektirani, te im više nije omogućen nastup na turnirima.

Fus

Evo kako to izgleda tamo, u hrvatskom polufinalu (Tošić je pobijedio na turniru):

EYC 2016. – najava

Posted on by Geek

EYC_2016_Logo
Also (njem. dakle) u srpnju ove godine, točnije od 8. – 17., Zagreb će biti domaćin EYC – European Youth Championships (Europskog prvenstva mladih) na kojem će nastupati kadeti i juniori. Prvo takvo natjecanje bilo je 1955. u Stuttgartu, a održava se svake godine. Prošle godine domaćin je bila Bratislava, a nastupilo je oko 600 igrača(ica). Biti će tu još trenera, fizioterapeuta, zainteresiranih roditelja, sve skupa oko Doma Sportova vrtiti će se oko tisuću stolnim tenisom “napaljenih”. Ali, kao u pjesmi, Vakula je rek’o da će ovo ljeto biti prevruće, a kako su dvorane bez pristojne klimatizacije, vjerujem da će u 2. i 3. sigurno biti i 40°, pa će sudionici biti i “zapaljeni”.

O kvaliteti natjecanja najbolje govori popis prošlih pobjednika, posebno kod juniora, jer to su sada sve respektabilna imena europskog muškog stolnog tenisa:

EYC_2016_Junior_Winners

Na listi, za posljednjih 30-tak godina, skupilo se već dosta stolnoteniskih umirovljenika, a, iako smo mi za sve silnooo talentirani, na popisu nema niti jedne Hrvatine. Kod djevojaka uspjelo je to juniorki Tamari Boroš 1995., a u kadetskoj konkurenciji Sandri Paović i Borni Kovaču.

U svrhu promocije snimljen je film, a napravljen je i web.

Što još reći? Natürlich (njem. normalno), malo samoreklame. Službeni sponzor loptica je XIOM, i to onih bešavnih, pa na donjoj fotki Predsjednik ETTU i predstavnik XIOM-a za Europu Isaac Lee potpisuju ugovor. I, nemoj tamo da mi netko priča kako XIOM loptice nisu okrugle, nisu dobre, nisu dozvoljene od ITTF…, jer priča bez veze.

EYC_2016_Balls

Put do slave

Posted on by Geek

Za sve one koje interesira ova tematika svakako bi preporučio da prethodno pročitaju o Roditeljima i djeci. Da pojasnim o čemu ja to ovdje pišem je kako, na hrvatski način, napraviti stolnoteniskog Kostelića. Ono što ću sada iznijeti je kompilacija saznanja, osobnog iskustva, razgovora sa roditeljima, trenerima, profesionalnim igračima… Pri tome, oko mnogo toga se ne slažemo, što nije problem, jer zašto bi svi mislili isto? “Sreća” u svemu je da je broj roditelja i djece željne stolnoteniske slave sve manji. Zašto? Pa, djece po dvorana je znatno manje. Prije neki dan uspoređivao sam podatke o broju natjecatelja po kategorijama. Natjecateljske sezone 2007./08. moja kći je igrala kategorije mlađih kadetkinja i kadetkinja, kada se u kategoriji MK, tokom godine, natjecalo 90 djevojčica, u kategoriji K 101. Pogledajmo najnovije rang liste na stranicama HSTS, ove godine MK ima 52, a K 48. Kada to sve zbrojimo i podijelimo, bez uklanjanja duplića, a radi se o reprezentativnom uzorku od 4 godine uzrasta, pad broja natjecatelja u razdoblju od 8 godina je 47,64%. Hop! Možda će netko reći da nam je kvantiteta u padu, ali zato imamo kvalitetu. Paz’ da ne bi! Razgovaram sa ocem mlađeg kadeta, i kaže mi da je njegov sin na domaćem turniru ušao u četvrtfinale natjecanja juniora. To se nikako ne bi smjelo desiti, jer kakvi su to igrači ako ih može dobiti 5 godina mlađi? Nije ni on svjetsko čudo, jer na međunarodnim turnirima, u svojoj kategoriji, redovno prođe grupu, ali ispadne već u 1. kolu. Drugim riječima, nemamo ni kvantitetu, ni kvalitetu.

Ako roditelj i dijete žele postići više, koji je put? Prvo, pokušajte objektivno, koliko je moguće, sagledati svog klinca. Da li je bolesni radoholičar, sve svoje školske i druge obveze ispunjava čim ih dobije, prije roka? Da li roditelji igraju stolni tenis, što je bitna olakšavajuća okolnost, jer će, u prvim godinama, djetetova inspiracija biti da pobijedi oca, djeda i sl.? Da li je klinac(eza) lijevoruk? Da li je dijete rođeno početkom kalendarske godine, npr. do ožujka? Da li je počeo igrati od najmlađe dobi, sa 6, najkasnije od 9? Da li je introvertirano, pa vrijeme rađe provodi u dvorani, nego u druženju sa vršnjacima? Kada roditelj detaljno analizira sva navedena pitanja, svakako, dijete treba odvesti na procjenu nekom od hrvatskih trenera sa međunarodnim pedigreom, npr. Štenclu ili Škoriću. Oni nisu “podložni” uskom vlastitom interesu, te mogu znatno objektivnije sagledati.

OK, recimo da su svi uvijeti zadovoljeni. Što dalje? Na žalost, morate odbaciti školu, već sa 15, i to srednju. Dijete, zbog 2 treninga dnevno, može ići samo u dopisnu. Zatim, u toj dobi, morate ga(ju) poslati u jedan od klubova koji “rade” s takvom djecom. U muškom stolnom tenisu to je GSTK Zagreb, u ženskom STK Aquastil iz Duge Rese. Ako ne živite u tom gradu dijete treba kontrolirati osobno i vrlo strogo, da ne bi “skrenulo”, rizik toga je barem 50%. I, čim se pruži prva prilika, treba “otperjati” van, svaka godina kašnjenja (ovi domaći ga, iz vlastitih interesa, zadržavaju) smanjuje vjerojatnost uspjeha za 20%. Kamo? Pa, u trening centar, najbliže u Novo Mesto, WSA, Ochenhausen… Ako se ima para, pa barem na par mjeseci otići u Kinu, Hong Kong, Koreju… To sve, moram Vas upozoriti, PUNO KOŠTA, nitko Vam nikada neće vratiti taj novac.

I, recimo, da sve to uspije. Ako igrač nije plasiran među prvih 100 na svijetu, igrati će npr. 2. njemačku ligu, kao i većina mladih hrvatskih igrača, što nosi €8000 – 15000 godišnje. Imati će silnu konkurenciju igrača po damping cijenama, npr. Japanaca, koji mogu igrati i besplatno. Njemački igrači, sa lošijim skorom, su barem 20% više plaćeni od uvoznih… Znate li kada će Sam (priča o Slovenskom trening centru) zaraditi netto svoju prvu stolnotenisku funtu? Ja ne znam, vjerojatno nikad.

Još uvijek niste odustali? Evo najnovijeg takvog pokušaja.

Put_do_slave

Jučer je završio Qatar Open, pobijedili su Ma Long i Liu Shiwen, a šeik (na slici desno) ih je odlučio nagraditi svojim dnevnim džeparcem, da im se nađe za kavu.

Quatar_Open_2016

Kuwait Open i PH 2016.

Posted on by Geek

Započeti ću sa srpskom izrekom “Para vrti gdje burgija neće”. Najblaže rečeno, neprilično je, u tjednu u kojem se održavaju nacionalna prvenstva, organizirati Pro Tour natjecanje, i to najviše kategorije (Super). Očito, šeici iz Kuwaita mogu sve, samo nije mi jasno što onda tu radi predsjednik ETTU Ronald Kramer (na slici lijevo)? Njega se to, kao, ne tiče, pa je posjetio Donic i njegovog vlasnika Frank Schreinera (desno), pa potpisao sponzorski ugovor o Nittaku lopticama.

ETTU_Ronald_Kramer

Kada smo krenuli sa šeicima, nastavimo tako, prvo o Kuwait Open-u. Tamo je, tradicionalno, u muškoj konkurenciji bilo svekinesko polufinale, a krajnji slavodobitnik je Zhang Jike, koji je prvo pobijedio Fan Zhendonga, a zatim Ma Longa. U četvrtfinalu, protiv Dime, dotičnom Jikeu su se tresle gaće, no, na kraju je uspio dobiti sa 4 : 3. Još bolji je bio četvrtfinalni meč između Xu Xina i Jun Mizutania. Da skratim, u 7., odlučujućem setu, Mizutani je vodio sa 10 : 4, na 10 : 8 je, kao, vezao tenisicu, da bi izgubio sa 10 : 12. Više mi tu stvari nije jasno. Prvo, kako tako visoko rangiranom igraču “fali daska u glavi”? Zar dotični nema 2 – 3 sheme servis – napad, na koje mora dobiti poen? Ako nije prošla 1. shema, OK, ali od 8, za redom, izgubljenih poena, da nije uspio dobiti niti 1? Shvaćam da se to dešava rekreativcima, ali ako se desi profesionalcu, mislim da bi se trebao počešati tamo gdje se sada češe većina Hrvata i ustanoviti da li ih još ima? U ženskoj konkurenciji pobjednica je Li Xiaoxia.

I kod nas se igralo nacionalno prvenstvo, u Varaždinu, a sve se direktno prenosilo na Yutube. Ovdje ću navesti samo prvake:

  • muški: Frane Kojić;
  • žene: Petra Petek;
  • muški parovi: Tomislav Pucar – Filip Zeljko;
  • ženski parovi: Petra Petek – Bojana Poljak.

Razina stolnog tenisa nije bila nešto osobita, a posebno je “zgodno” što se “maneken” naslikao na svakom proglašenju, pa ga tako uljepšao. Gledatelja je bilo više od nekoliko, na tribini sam ih izbrojao 26, ali dvoje ih je negdje otišlo…

PH_2016_1

S istog mjesta, dojmila me se ova fotka, sa podnaslovom “Igram nogicama i rukicama”:

PH_2016_2

U Njemačkoj prvaci su Patrick Baum i Kristin Silbereisen, u Engleskoj Paul Drinkhall i Tin-Tin Ho…

Prošlog tjedna kćerce je odigrala prvi meč za našu ekipu UpRent.hr. Ja sam, očinski, bio u frci, jer reket nije držala u ruci 10 mjeseci. Prvo mi je rekla: “Stari, ne moraš izlaziti iz dvorane kada ja igram, to smo prevazišli!”. Onda, bila je totalno cool, gubila je sa 0 : 2, zamisli, između setova dolazila po savjete kod tatice, okrenula na 3 : 2 i rekla: “Od početka sam znala da ću dobiti”. U 3. meču je igrala protiv lovca sa travom, od kojeg su 2 naša suigrača glatko izgubila, te ga “razvalila” takvom lakoćom i sigurnošću da smo svi iz ekipe ostali zabezeknuti, jedino što sam ja imao nos do stropa. Ovaj tjedan igra ponovno, protiv Amarene, na njihov poseban zahtjev, valjda su dečki u nekoj sado – mazo furci, jer, inače, ne mogu shvatiti što će im to?

Michael Maze – odlazak

Posted on by Geek

Michael_Maze_Kraj

Na žalost, na svojoj Facebook stranici Michael Maze je objavio da se, zbog ozljeda nastalih bavljenjem profesionalnim stolnim tenisom, definitivno povlači. Njemu je ovdje već posvećen blog, a radi se o jednom od najvećih europskih talenata i igrača u par zadnjih desetljeća.

Michael_Maze_Kraj_Text

Čime će se Michael baviti nakon završetka stolnoteniske karijere? Pokerom, zauzeo je 7. mjesto na prvenstvu Danske.

Michael_Maze_Poker

Tko je ovdje lud?

Posted on by Geek

Svašta ima u ovom hrvatskom pingiću!

Slijedeći vikend, u većini europskih zemalja održavaju se nacionalna prvenstva, pa tako i u Njemačkoj. Održava se i kod nas, u Hrvata, u varaždinskoj Areni, ali do danas, tjedan dana prije prvenstva, na stranicama HSTS ni riječi. To je 2. najjači turnir, jedino jači od njega je Croatia Open. Trebali bi doći Gaćina, Tan i ostali… (P.S. Naknadno sam vidio da su od 16. – 20.03. na Kuwait Open-u prijavljeni Gaćina, Tan i Primorac, tako da se u Varaždin, kao gledatelj, definitivno ne isplati otići.)

Opatija_Milenij_Open

Istovremeno, od 19. – 20.03. u Opatiji se održava 1. stolnoteniski turnir Opatija Milenij open. I, kaže vijest, prošle godine je otkazan, ove godine započinje, a u budućnosti (citiram): “Opatija Milenij treba postati ono što je tenisačima Umag” (mo’š mislit’). Tko bi trebao igrati u Opatiji? Sve kategorije, od kadeta, do seniora. Ali, seniori, a i bolji juniori, bi trebali sudjelovati na Prvenstvu Hrvatske. Za seniore prijavnina je “skromnih” 150 kn, a za to, osim mogućnosti igre, dobiju i morski zrak. Za mlađe kategorije turnir se ne boduje za rang listu HSTS, pa sumnjam da će naši igrači i klubovi riskirati svaki po par stotina kn da bi tamo nastupili.

Za 2 sata, u dvorani Merix na zagrebačkom Velesajmu, započinje Veteransko prvenstvo Hrvatske. U prijavninu od 80 (100) kn uključen je i “bogati” topli obrok (citiram): “kuhane kobasice”. Baš me interesira, od par tisuća veterana, koliko će ih nastupiti na prvenstvu? (P.S. Bio sam tamo, iz cijele Hrvatske došlo ih je 50-tak.)

“Zgodan” mi je i komentar sa Sokaz foruma, gdje je jedan igrač primijetio da se na web stranicama nalaze nove reklame firmi, konkretno JANAF-a, HEP-a i PLINACRO-a. Pita se autor: “Da li će to donijeti nove prihode Sokaz-u?”. Ili će, možda, za sve članove udruge, što bi bilo super, sada biti jeftiniji benzin, struja, plin? Na primjer, dođem na pumpu, samo kažem: “Ja sam iz Sokaz-a!” i odma’ točim 10% jeftiniju benzu. Cijelu raspravu možete i sami pratiti na slijedećem linku. Ali, mislim da je stvar jednostavna, “netko“ je isprivatizirao web naše udruge, jer, “za čudo”, reklame istih firmi se pojavljuju i na službenim stranicama HSTS.

HSTS_Reklame

Najbolja vijest za kraj. Neku večer prisustvovao sam raspravi par veterana, a na temu kada će, napokon, biti objavljena monografija “60. godina Sokaz-a”, koja je trebala izaći prije 5 godina (Sokaz je osnovan 1950.). Novci su ljudima pokupljeni unaprijed, a zato su dobili ništa. Normalno, iz vodstva Sokaz-a, nikom zbog toga dlaka nije pala s glave, čak nema ni službenog objašnjenja i isprike. Kao, da se vratim na naslov, da smo svi mi ludi?

WTTTC 2016. – završetak

Posted on by Geek

Kako je završilo Svjetsko ekipno prvenstvo (WTTTC) 2016. u Kuala Lumpuru? Manje – više prema očekivanjima, u obje konkurencije, normalno, pobijedila je Kina, koja je u finalima porazila Japan. Da li se, od posljednjeg Svjetskog prvenstva, smanjio kvalitativni jaz između Kineza i ostatka svijeta? Ne, prva 4 kineska igrača/igračica nemaju NITI JEDNOG dostojnog pojedinačnog konkurenta, prema tome, stihija nema nikakve šanse protiv sustava, o čemu ću u jednom od slijedećih blogova.

Kuala_Lumpur_M
Kuala_Lumpur_W
Fotke: ITTF
Od Europljana iznenadili su Englezi, koji su zahvaljujući dobrom žrijebu (izbjegavanju Kineza), te par s(p)retnih poena došli u polufinale, i to bez, de facto, 3. igrača, jer Samuel (Walker) nije neka sreća. Taj Sam je, ipak, u polufinalu uspio pobijediti Yuyu Oshimu, koji se “potrudio” biti lošiji i od njega. Nijemci, bez ozlijeđenog Ovtcharova i sa poluozlijeđenim Bollom, su ispali još u grupi, tako da ni oni nemaju igrača, pri čemu je Steger definitivno “potrošena” priča. Portugalci nisu bili loši, ni Šveđani, a “najveća” europska nada Anton Kallberg uredno je grijao švedsku klupu, samo za njega izrađenu od prirodnog drva.

Kako su prošli naši? Pa, bolje od očekivanja. Kod muških “vukao” je Gaćina, a ostali su mu pokušavali asistirati. Tan je ubrzo izgubio volju, Pucar se trudio, koliko je znao i mogao, Primorac je odigrao 1 dobru partiju protiv Joo Sae Hyuka, jer protiv defanzivnog igrača ima vremena… Djevojke su zauzele 27. mjesto, u II diviziji, a da su i uspjele ući u I, to ne bi imalo smisla, bez Tian Yuan njima će i opstanak biti premija.

Organizacija u Maleziji bila je loša, dvorana vlažna i vjetrovita, zbog klimatizacije. Tek zadnjeg dana finala posjeta je bila bolja, 12000 gledatelja. Igrači su se, standardno, žalili na loptice, a predsjednik ITTF-a je rekao da “nešto” treba napraviti, a o kontroli tuninga guma će još razmisliti (čitaj: pitati Kineze). Sve skupa ništa, muzga – bljuzga, o stanju u ITTF-u najbolje govori maskota prvenstva.

Kuala_Lumpur_Monkey

Slijedeće pojedinačno Svjetsko prvenstvo (WTTC) održava se u Dusseldorfu, od 29.05. – 05.06.2017.

Ako sam bio dosadan, sorry, nisam ja tome kriv.