Kontrola reketa

Moram odmah reći, nisam izvrstan poznavatelj svih sportova, ali, osim Formule 1, ne pada mi na pamet drugi koji ima tolike propise o ispravnosti opreme kao stolni tenis, prvenstveno reketa. Normalno, kada postoje brojni propisi, na ITTF-u je, a onda na nacionalnim Savezima, da osigura dosljedno provođenje i kontrolu. U suprotnom, omogućiti će se igračima, koji “zaobilaze” propise, nepravedna prednost. No, u interesu je ITTF-a da pravila nisu prestroga, jer o uplatama proizvođača opreme znatno ovise njihovi prihodi od registracije i kontrole, a i kasniji marketinški, od reklamiranja, npr. na web stranicama ili turnirima, što je direktni sukob interesa. Indikativno je da nema niti jedne nezavisne organizacije ili laboratorija koji bi izvodio sustavnu i/ili nasumičnu kontrolu.

ITTF kontrolira:

  • loptice,
  • podove,
  • mrežice,
  • stolove,
  • rekete.

U ovom blogu prvenstveno ću se koncentrirati na provjeru ispravnosti reketa, jer je tu u praksi najčešće “vrludanje”, iako je bilo slučajeva i sa mrežicama, gdje bi je protivnik, prije meča, namjerno podignuo za 10 mm.

Pa, pogledajmo Pravila stolnog tenisa i regulativu koja to tretira:

Pravila_Reket_1
Pravila_Reket_2

Detalji kontrole objašnjeni su u Technical Leaflet T4: Racket Coverings i Technical Leaflet T9: Racket Control. Da bi se sa određenom gumom bilo dozvoljeno igrati ona mora biti na najnovijoj ITTF listi, dok za drva ne postoji obveza registracije i kontrole. Pogledajte kako se na službenom ITTF natjecanju izvodi kontrola reketa, te otpora gume sa pipcima (softa ili trave):


Nekom tko se stolnim tenisom ne bavi intenzivno, sve to izgleda OK. A, da li je zaista? Sada ću, iz prakse, navesti neke od najčešćih opstrukcija pravila:

  • Pravilo 2.4.5 navodi da sve plohe reketa moraju biti krute, ravne i neprekinute, no neki igrači sa “materijalom” buše drvo, tako da nejednako odbija, pogodi li loptica puno drvo ili rupu, što, kada je nalijepljena guma, nije moguće ustanoviti, osim testom ravnomjernog odbijanja loptice, što nitko ne radi. U pravilu 2.4.2 navedeno je da 85% drva mora biti od prirodnih furnira, pri čemu je dodatno zadana maksimalna debljina sloja “materijala” (arylate-carbona, fiberglasa i sl.), što nije provjerljivo.
  • Pravilo 2.4.3 o maksimalnoj debljini glatke gume od 4 mm igrači “zaobilaze” radeći stepenice uz dršku, tako da guma “utone” ispod razine drva;
  • Pravilo 2.4.6 o odsjaju gume eliminiralo je stare tacky kineske gume (npr. DHS Hurricane3 ili Friendship Super-FX), a mat gume imaju manju hvatljivost. No, neki igrači, prije meča, premazuju glatku gumu posebnim uljem, te na taj način lijepe lopticu.
  • Pravilo 2.4.7 trebalo bi “hvatati” zabranjeni tuning, no to nije moguće, jer je većina modernih guma tvornički premazano tekućinom za bolje odbijanje, a, pored toga, ITTF aparat ne hvata većinu kineskih tuninga (Haifu, Dianchi, Ku Lei…). Javna je tajna da svi profići tuniraju gume.
  • Pravilo o minimalnoj hvatljivosti guma sa pipcima od 50 mN ustanovljava se proizvoljno, u 2. videu, sa 3 loptice. Isto pravilo ne vrijedi i za glatke gume, te one mogu biti bez otpora (frictionless), što su iskoristili proizvođači antispin guma (npr. Der-Materialspezialist Diabolic). Trave se mogu “pričvrstiti” na drvo, a da se navedenim ITTF testom to ne može ustanoviti. Dalje, dozvoljene su gume sa pipcima u obliku cilindara i konusa, ali ne i obrnutih konusa (npr. Yung 63-9A), te kombinacija. Propisana je i maksimalna dimenzija pipaca, visina od 2 mm, te njihova gustoća, što krše “Big pips” trave (npr. Globe Mo Wang III).

Pokušao sam navesti najčešća odstupanja, no mašta igrača čini svašta, pa je neograničena u izmišljanju “receptura” kako zaobići pravila. Profesionalne igrače koje ITTF “uhvati” sa neispravnim reketom idu na posebnu listu, te nakon 4 prekršaja budu kažnjeni sa 1 godinom suspenzije.

U svijetu ista pravila vrijede za natjecateljski, kao i rekreativni stolni tenis. Ali, ne i kod nas. U Sokaz-u se ne primjenjuje lista dozvoljenih guma, a ne znam da li se to odnosi i na ostale “specijalitete”, npr. nedostajuće pipce na travi, gume s kojih je nemoguće ustanoviti proizvođača i model, crvene gume koje nakon više od 20 godina korištenja imaju veliku crnu mrlju na sredini, npr. kao kod travaroša koji ima takvu gumu iz ruske (!) proizvodnje, a pogledajte “primjerak” softa protiv kojeg sam morao igrati:

Kontrola_Reketa

Kod nas Savez nema niti jedne sprave namijenjene za kontrolu guma, već suci, prije meča, samo kontroliraju da li je oštećena, ravninu, te eventualno debljinu mjeračem mrežice. a većina ne poznaje i kontrolira listu dozvoljenih guma, što naknadno dovodi do spora. Na utakmici Superlige (prije 1. lige) sudac je igračici iz Delnica dozvolio igranje sa gumom koje nije bilo na listi.

Kako mi tu možemo pomoći? Malo, pa nikako. Sprava za mjerenje debljine gume DHS Rubber Thickness Measurement snižena je sa stare cijene od €350.00, na novu od €262.50. No, ono što možemo je igračima olakšati izbor guma i drva. U tu svrhu služe zlatarska vaga, koja mjeri težinu drva i guma na desetinku grama, pomična mjerka (šubler) za mjerenje debljine drva, okular za mjerenje debljine spužve na gumi, te, od nedavno, durometar za utvrđivanje stvarne tvrdoće spužve.

Kontrola_Reketa_Mladen

P.S. Što Vi konkretno možete napraviti ako se nađete preko puta protivnika sa neispravnim reketom, što je identično kao da se natječete protiv dopingiranog sportaša? Baš ništa, oni koji to nisu mogli (htjeli) prihvatiti još uvijek treniraju i igraju, ali su odustali od natjecanja.

Ciljevi

U svakoj aktivnosti, pa tako i u igranju stolnog tenisa, igrač mora imati cilj. Može krenuti i bez jasnog cilja, ali nije vjerojatno da će ta aktivnost dulje potrajati. Naići će nešto novo, na izgled interesantnije i igrač će “odlepršati”. Što viši cilj postavio, normalno, za njegovo ostvarenje su potrebna i veća sredstva. Ona su novčana, vremenska, organizacijska, misaona, znači intenzivno razmišljati kako ostvariti postavljeni cilj. Generalni “problem” sa stolnim tenisom je da se u njemu relativno sporo napreduje. Iako početni koraci mogu biti brzi i učinkoviti, s vremenom i za svaki mali iskorak treba uložiti sve veći trud. Ciljevi mogu biti realni i nerealni. Nerealni cilj neće onemogućiti napredovanje, dapače, ali cijelo vrijeme će biti prisutan osjećaj neuspjeha.

Kada sam počinjao sa stolnoteniskom “karijerom” u 47. godini, nakon početne borbe sa lopticom i reketom, te udaranjem “Uhvati kako možeš” (eng. Catch as catch can), što je trajalo prvih godinu, dvije, zamislio sam si da bih jednog dana želio igrati 1. ligu Sokaz-a. Tada mi nije bilo jasno što je sve za to potrebno, ni kako to ostvariti, već je to više bila mantra. Igrao sam skoro svakodnevno, po raznim dvoranama, rijetko je bilo koje u kojoj me nije bilo, mijenjao drva i gume, angažirao trenere/ice. Nakon 5 – 6 godina shvatio sam da mi je taj cilj neostvariv, a da bi imao smisla. Jednostavno, bio sam prestar kada sam počeo, nisam imao ni talenta, a nisam želio iskoristiti lukavstvo, u vidu neke “fenirane” trave. Igrati neku ligu, a da te pri tome svi “tamburaju” (biti “pauza” igrač), nema smisla, opstanak je opravdan tek sa trećinom pobjeda. Sada, nakon 12 godina, sa 5 treninga tjedno, realno bih, kao 3. igrač, mogao igrati do 6. lige.

Ciljevi nisu fiksni, već su vremenom promjenjivi. Igrač koji momentalno najviše trenira u Sokaz-u, svakog dana, plaća trenere i sparing partnere/ice, pri tome se još i kondicijski priprema, te koristi dodatke prehrani, u 6 godina uspio je ući u sam vrh Sokaz natjecanja, TOP10. Ali, nije mu dosta! Pokušava igrati sa natjecateljima, ali tamo ne može dobiti boljeg juniora. Jednostavno je prespor i tu “stepenicu” više ne može prijeći. Nedavno me pitao kako da poboljša igru? Odgovor je jednostavan. Servis i prijem servisa čine 50% igre, a za to, uz maštu, treba odservirati milion loptica. Nije on jedini takav. Još jedan igrač u godinama je iz 1. lige Sokaz-a prešao u regularno natjecanje, sada igra 2. hrvatsku ligu. Zašto je katkada lakše igrati sa natjecateljima nego sa rekreativcima? Školovani igrači, u pravilu, imaju šabloniziranu igru, kod rekreativnih toga nema, svaki je svoja “priča”.

Cilj ne mora biti sudjelovanje u službenom natjecanju. Može biti postati glavna “faca” u društvu koje redovno igra u nekoj dvorani, tavanu ili garaži, neki su pak “kraljevi” betonskih stolova. Drugi mogu samo lupati lopticu, dobro se iskakati, iznojiti i nakon toga popiti pivo. Sve je to OK.

Treba razmisliti da li je cilj kratkoročan, pobijediti svoje sadašnje protivnike ili usvojiti kompletnu tehniku udaraca i kretanja u stolnom tenisu, sa obje strane, za što treba više godina. Ako je cilj pobjeda, “materijal” (soft, trava ili antispin) biti će od velike pomoći. No, samo izgrađivanje ispravne tehnike igre dugoročno će donijeti napredak. Nije mali broj “travaroša” kojima se nakon uvođenja plastičnih loptica, sa smanjenom rotacijom, igra potpuno “raspala”, jer su 90% loptica gurkali svojim materijalom, a na drugoj strani (FH) ne znaju izvesti običnu kontru.

Često se iz poraza mnogo više nauči nego iz pobjeda. Jer, ako ti ne ide na jedan način, to te tjera da razmišljaš, izmisliš novi servis, te nastavak igre. Ako te protivnik razvaljuje 1. spinom, pa te u nastavku otjera u pasivu, moraš skratiti servis, zatvoriti igru. Da li je cilj 1. lopticom “ubiti” protivnika ili prebaciti ih što više preko mreže, pa čekati tuđu pogrešku?

Sve to treba uzeti i kod slaganja idealnog reketa, znači da li “iskoristiti” sadašnje udarce ili napraviti takav kakav će dugoročno omogućiti usvajanje optimalne tehnike.

P.S. U naselju Dugave (Zagreb), u blizini osnovne škole, postavili su 3 nova betonska stola, pa se veselim stolnoteniskom proljeću i ljetu. Možda organiziram i Dugave Open, svjetsko prvenstvo u igri na betonskim stolovima  🙂 .

Stol_Dugave

Stolnoteniske trenirke

Vakula (hrv. meterološki ekspert) kaže da će ovaj tjedan završiti era toplog vremena, kada se u stolnotenisku dvoranu moglo otići samo u kratkim hlačama i majici, te u torbi imati još jednu, dvije majice za presvući. Prema tome, morati ćete još nešto obući, a svakako najpraktičnije su trenirke, pa ćemo toj temi posvetiti blog.

E, tu sam stao, pa mjesec dana “ni makac”. Prvo sam zamijenio računalo, jer je staro “rikavalo”, a prijenos svih programa i podataka je prilično zahtjevan, posebno kada je u pitanju i nova verzija Windows-a. Uvijek nešto ne radi ili bi moglo bolje. Onda je došao novi mobitel (Samsung), jer je stari (Xiaomi) stalno javljao da nema prostora. Ista priča, novi Launcher, dosta posla. Ali, sada je to iza mene, sve radi kako valja, pa idemo u nastavak…

O stolnoteniskim trenirkama još nije bilo riječi, a zimskim jaknama ću posvetiti neki blog, valjda, slijedeće zime.

Zašto, uopće, kupiti stolnotenisku trenirku, koja korist? Prvo, u njoj se može zagrijavati, a skinuti je tek prije meča. Pri tome, zgodno je da se donji dio može svući neposredno prije, bez skidanja tenisica, jer imaju zatvarače na nogavicama. Ako je u dvorani hladno, 10 – 15°C, u stolnoteniskoj trenirci se može i igrati. Većina klupskih igrača, u standardnoj “postavi” imaju i tu opremu.

Materijali od kojeg su napravljene su polyester i mikrofibra, a nije mi poznato da neki stolnoteniski brand još drži trenirke od pamuka, iako ih oni stariji preferiraju. Polyester je slabo disao, pa se u njemu znojilo, dok su nove od mikrofibre prozračne. Sada, tu su različiti nazivi tehnologije, npr. Quick Dry kod Gewo, koji se razlikuju između proizvođača, no suština je identična. Zgodno je što se trenirke, nakon pranja, ne trebaju peglati.

XIOM_Excalibur

U svemu tome, u dizajnu postoje tradicionalisti i modernisti. Kod Stige, između generacija, vrlo je sličan izbor boja, jedina razlika je u položaju crte, da li ide od gore na dolje, od lijeva na desno i sl. Od modernista bi izdvojio XIOM, koje su različite od ostalih, po materijalima i dizajnu, npr. model Excalibur je imao kapuljaču.

XIOM_Excalibur

Neki brandovi, npr. Gewo i Contra omogućavaju zasebnu nabavu gornjeg i donjeg dijela istog modela trenirke, što koriste igrači koji nisu “standardni” (npr. donji dio M, gornji dio L).

Butterfly nudi trenirke sa oznakom 2 + 1, što znači da garantiraju da će identičnu trenirku imati na cjeniku minimalno 2 godine, sa još 1 godinom produžetka. To je pogodno za momčadi, jer novi igrač može nabaviti istu trenirku.

Gewo neke modele nudi u kombinaciji 1 gornjeg dijela i 2 hlača, pa izgleda da igrač ima 2 različite trenirke.

Idemo sada o cijenama. Standardna cijena, kod većine brandova, za nove modele je €89.90, a kod nekih je i skuplja, što je prilično nepovoljno. No, većina ih se, već slijedeće sezone, prodaje uz znatne popuste, koji idu do 60 – 80%. “Kvaka” je da kod modela na rasprodaji nema svih brojeva i kombinacija boja. Ako pogledate naš cjenik vidjeti ćete priličan izbor za rekreativce, po posebno povoljnim cijenama, tako da su modeli Gewo i Contra 200 kn, Stiga, Tibhar i TSP po 250 kn, Butterfly od 320 – 350 kn. Za taj novac nije moguće naći kvalitetnu trenirku poznatog branda (Adidas, Nike, Puma i sl.) niti u jednoj sportskoj prodavaonici.

Jeftilen reketi IV

Smisao svega ovdje napisanog je želja i nastojanje da svakim danom postajemo sve bolji. Tako je i sa reketima koji Vam se nude. Počelo je sa najpovoljnijima, od kineskih guma i drva (Jeftilen reketi I i Jeftilen reketi II), nastavilo se sa optimalnim europskim početničkim reketom (Jeftilen reketi III), a sada idemo do natjecateljskog primjerka, s kojim bi mogli nastupiti na Pro Tour natjecanju ili, slijedeće godine, na Europskom veteranskom prvenstvu u Budimpešti.

Sjećam se priče jednog našeg igrača koji je neko vrijeme poslovno proveo u Švedskoj. Da mu za to vrijeme ne bi pala forma, trenirao je stolni tenis u klubu Spårvägens BTK u Stockholmu, gdje je glavni trener bio Mikael “Äpplet” Appelgren, a navraćao je i J-O, koji je tamo i počeo. U sklopu kluba bila je prodavaonica TTEX.se, koja prodaje i Butterfly opremu. I, kao normalno, tamo su ulazili igrači (Šveđani) i kupovali rekete. Na drvo Butterfly Apolonia ZLC, Butterfly Zhang Jike ALC ili slično (cijena €183.21), zalijepili bi dvije gume Butterfly Tenergy 05 2.1 (cijena €67.44 po komadu), tako da je ukupna cijena reketa bila €318.09 (oko 2400 kn). No, lako je tako, može se, ima se… Ako drvo i ne odgovara savršeno, problema nema, kupi se novo. Znate kada ćemo mi biti u takvoj situaciji? Nikada, pa ni tada. Prema tome, treba pronaći neki povoljniji put, kako doći do vrhunskog reketa, a za relativno mali novac. I, tako je nastao Jeftilen reket IV, po cijeni od 400 – 520 kn.

Što se nudi:

  1. novo drvo Tibhar OEM (tvorničko), carbonsko ili wenge završni furnir, sa konkavnom drškom, po 130 kn ili neko povoljno drvo ostalih proizvođača, od 200 – 250 kn, sva u brzinskoj klasi OFF do OFF+, carbonsko ili od 7 slojeva furnira (npr. Sanwei CC, TSP X.Series Offensive Carbon, Yasaka Overdrive, DHS PG-7, Galaxy T-11, Gewo Velox α Speedster, Sanwei Fextra, XIOM Zeta Offensive…);
  2. rabljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1 crvena/crna, profesionalne tvrdoće H50, od “sponzoruša” igrača, kratko igrane (dotični ih mijenja svaka 3 treninga, taman ih razradi), sa novim zaštitnim folijama za grippy gume, po 270 kn (par);
  3. Lijepljenje i rubna traka gratis.

Koliko na zalihi ima takvih reketa? Momentalno 6 – 7 komada.

Jeftilen_reketi_IV

Da zaključim, sa ulaganjem 5 – 6 puta manjim od “švedskog” možete doći do vrhunskog natjecateljskog reketa. Interesantno? Još “samo” treba znati igrati i iskoristiti potencijal reketa.

P.S. Za one koji nisu toliko stolnoteniski napredni, na zalihi bude, već zalijepljenih, sporijih i kontrolabilnijih primjeraka, sa drvom u brzinskoj klasi ALL+ – OFF-, te sa 2 gume s kojima se može super igrati, npr. Butterfly Rozena 2.1.

Tko ne napreduje, nazaduje

Naslov “Tko ne napreduje, nazaduje” je latinska izreka “Qui non proficit, deficit”. Čemu ovdje, u stolnoteniskom kontekstu, služi citiranje latinskih izreka? Ako nešto postoji već 2000 godina, onda je to pravilo, svugdje i u svemu, pa tako i u Sokaz-u, koji je tema ovog bloga.

Jučer je izašao najnoviji 129. bilten Sokaz-a, sa rasporedom jesenskog prvenstva. I, što je odmah i svima vidljivo, a u međuvremenu sam razgovarao sa više stolnoteniskih znanaca? Velik je broj odustalih ekipa i igrača, konkretno Sokaz (stolnoteniska rekreativna liga u Zagrebu) se, u jednoj polusezoni (pola kalendarske godine), smanjio za 11 momčadi (skoro cijela jedna liga), tj. za više od 3%. Još i gore, od broja prijavljenih ekipa, neke su “fantomske”, bez aktivnih igrača, tek da zadrže mjesto u sustavu natjecanja. Dio igrača u ekipama je u statusu “Zovi, ako moraš”, što znači da ne treniraju, već igraju jedino ako se u ekipi ne mogu skupiti 3 (2) igrača, da ne izgube bez borbe. I, dok je prije par godina slobodnom igraču, bez ekipe, bilo skoro nemoguće pronaći nekog da ga treba, posljednjih godina ih nedostaje. Eto, prekjučer sam jednom novopridošlici (čovjek se iz Kanade vratio u Hrvatsku) u 3 telefonska poziva našao ekipu. Ali, nije tako samo u ekipnom natjecanju, pogledajte ovu tablicu igrača koji su sudjelovali na Ljetnim turnirima, a odigravaju se vikendima u Prečkom:

Ljetni_turniri

I, što vidite? Stagnaciju i smanjenje. Da li ja igram na tim turnirima? Ne. Zašto? Igra se s rabljenim lopticama Butterfly G40+, koje su kao nove horor, nitko više ne igra s njima, a o rabljenima, neću trošiti riječi… Zašto ne igram sa svojom novom lopticom? Ako se protivnik ne složi, krene natezanje, ja sam se tamo došao rekreirati, a ne svađati. Iako se plaća prijavnina, organizatoru je važniji vlastiti profit od mog zadovoljstva igranja. Isto je i na tradicionalnim turnirima (Deda i Vodovod), već par puta je došlo do sukoba zbog toga, neki igrači su uz psovke napustili turnir.

Nekoć su nastupali igrači i ekipe iz dalje okolice Zagreba, konkretno Zaboka, Krapine, Karlovca, Duge Rese, Siska, Petrinje … Broj takvih sada se sveo na minimum.

Ustrojen je sustav natjecanja i internetsko praćenje (www.sokaz.hr), ali nitko ne čini ništa na njegovom održavanju ili unapređenju. Igrači stare, pobolijevaju, umiru, sele se iz Zagreba, imaju obveza obiteljskih i radnih, drugi sportovi čine im se privlačniji, utrošak vremena na utakmicu im je prevelik (oko 4 sata)… I, sve je to normalno, prirodna fluktuacija. Prema tome, svake polusezone, samo za zadržavanje postojećeg obima natjecanja, trebalo bi “stvoriti” ili vratiti nekoliko desetina igrača. Što bi se moglo učiniti proaktivno, kako i gdje ih pronaći? Navesti ću samo par ideja:

  • obilazak informatičkih firmi koje imaju na raspolaganju stol(ove) za rekreaciju zaposlenih tokom radnog vremena i njihovo uključivanje u sustav natjecanja;
  • obilazak srednjih škola i učeničkih domova, tako da zajedno, u ekipi, igraju učenici i njihovi profesori;
  • “vraćanje” ekipa van Zagreba, uvođenjem pozitivne diskriminacije, tako da ne moraju plaćati članarinu i da im je osigurana dvorana za utakmice;
  • “boot camp”, tj. trening zona, sa osiguranim stručnim trenerom, gdje bi početnici mogli naučiti osnove tehnike i trenirati;
  • centralno pronalaženje ekipa za slobodne igrače, na na nivou foruma, već tajnika;
  • 2 puta godišnje organizacija zabava (roštilja) za sve članove, npr. na Jarunu, gdje bi pridošli participirali samo u troškovima hrane i pića, sa raznim natjecanjima, ne nužno samo u stolnom tenisu;
  • suradnja s klubovima, tako da se igrači, kada prestanu aktivno trenirati, upute u Sokaz;
  • zdravstvena briga o sportskim povredama igrača, angažiranjem umirovljenog liječnika;
  • kreiranje posebnog natjecanja u sustavu piramide, za igrače koji se ne žele natjecati ekipno, ili bez bilježenja rezultata, po sistemu slučajnog izbora protivnika;
  • osmišljavanje marketing plana za firme koje bi sponzorirale ekipe;
  • akcija “pronađi igrača”, gdje bi se za svakog novog ili vraćenog igrača, osoba kojoj je to uspjelo nagradila sa 50 kn.

Da li se netko od rukovodstva ikako potrudio, osim što objavljuje vlastite hvalospjeve? Prekjučer me jedan od igrača pitao kada će mu Sokaz vratiti novac za prije 8 godina uplaćenu monografiju “60 godina Sokaz-a”, koja nikad nije izašla. Ne znam zašto na stranicama nije objavljen plan i program rada Predsjednika? Kako ga nema, pretpostavljam izgled: ima 27 stranica, od kojih na 26 piše “Pleti kotac k’o i otac” (u prijevodu: ne čini ništa), a na posljednjoj “This page intentionally left blank” (hrv. “Stranica je namjerno ostavljena praznom”).

Reket

Dosta igrača me pita da li igra moja kći? Ne. Zašto? Vjerojatno bi igrala da se potrudim naći joj ekipu vršnjaka, da je molim, nagovaram, jer ona je tipični primjer hrvatske mladeži “zalijepljene” za mobitel. Ali za koga, zašto? Ovako, kada nikome nije stalo, neka ide na fitness, u blizini, za jednaku zdravstvenu korist.

Možda će netko, nakon čitanja ovog članka, misliti da mrzim Sokaz. Dapače, inače ne bih ovo napisao. Teško mi je gledati kako propada, a nitko ništa ne čini da to spriječi.

P.S. Interesantno, bilten je objavljen već 3 dana, ali, očito, nikog to ne muči, nitko na Forumu ni da “zucne” na tu temu. I, onda se čudimo što nam je u ovoj državi sve lošije, a djecu šaljemo na rad i život u inozemstvo. Super  😎 !

Nakon ljetne stanke…

Nakon ljetne pauze par stolnoteniskih tema i jedna privatna.

Na kalendaru HSTS-a za 25. – 26.08. već je najavljen prvi turnir natjecatelja u novoj sezoni, koji se neće odigravati u Pagu, već u Varaždinu, u organizaciji STK STARR i STK Rudeš (!?). Za rekreativce u Zagrebu, na stranicama Sokaz-a, objavljen je krajnji datum za prijavu ekipa 02.09., a novo prvenstvo počinje 24.09. Kako su za cijeli ovaj tjedan prognozirane temperature od 32 – 33°C, jedina dvorana s klimom u kojoj će se moći “kulturno” trenirati je ona u Savskoj. Dvorana u Medarskoj, u koju je smješten GSTK Zagreb, od klime, iako je obećana još prije 2 godine, nema još ni “K”, pa je sada tamo “ugodnih” 37°. Kako izgleda u toj dvorani, za koju vjerujem da je većina rekreativaca nije vidjela, nalazi se na fotkama Pingića.

Što još ima od novosti? Pa, raspao se Namiznoteniški trening center Slovenije u Novom Mestu, preciznije Otočcu, pa njihov glavni trener Jože Urh odlazi raditi za Tibhar u Saarbrückenu, a otišli su i igrači/ce. Očito, sve što valja, barem u ovim krajevima, ne može potrajati…

Naišao sam i na jedan zgodan dokumentarac o pinganju u Bryant parku u New York-u. Kod nas, slično je na Jarunu. Šteta što stolovi, sa rasvjetom, nisu postavljeni na još nekoliko lokacija u Zagrebu, npr. u Maksimiru, na Bundeku, u parku Ribnjak, čime bi bili dostupniji.

E, sada oproštajka. Napušta nas naš web master. A, kamo ide?

Bruno_Berlin

Nakon napisa o Arctosu i sajmu CES 2016. put ga vodi u Mercedes, inovativni laboratorij u Berlinu (Mercedes Mbition), gdje će raditi na unapređenju novih modela. Jer, kažu, uskoro, automobil će biti računalo na kotačima.

Talent i odricanje

Moram priznati, zadnjih 10-tak godina pregledavao sam naslovnicu Sokaz-a i nadao se jednom oglasu. Bilo je tamo svega, slika pobjednika, posljednjih pozdrava, obavjesti o rasporedu nadolazećih veteranskih turnira, popisa emisija Sokaz TV-a, koja je u međuvremenu ugasla… A, čega nije bilo? Pa, oglasa kojim neki zagrebački klub moli sve igrače da svoju djecu ili unuke upute na trening u njihov klub. Sumnjam da je razlog nevoljkost webmastera, već nezainteresiranost klubova. Jer, tko bi bolje od stolnotenisača podržao i financirao buduće igrače? Na nedavno završenom Europskom omladinskom prvenstvu obje medalje osvojila su djeca stolnotenisača, Ivor Ban zlatnu u paru, a on je sin i unuk igrača Sokaz-a, te brončanu u paru Hana Arapović, kći igračice i igrača, sada trenera. Da citiram onu: “Jabuka ne pada daleko od stolnoteniskog stabla“.

EP_Omladinsko_2018

Kako to funkcionira, prijenosom iz generacije u generaciju, najbolje se vidi na obitelji Karakašević, koju je, pod naslovom bloga, nedavno objavio ITTF. Priču o 3 naraštaja iznosi tata i djed Milivoj, ex vrhunski svjetski igrač i trener, a govori o njegovom sinu Aleksandru (Sale) i unuku. Što nam kaže? Ako tjeraš dijete na stolni tenis, a ono nema puno volje, neće dugo izdržati. Ali, dijete koje samo hoće, odraslo uz rekete, kojem nikad dosta dvorane, a hoće biti isto kao otac (majka) ili djed (baka) i nadmašiti ih, tu je šansa.

Op.a. To sam sve napisao 23.07.2018., kada je ITTF Education objavio video sa interviewom. Ali, onda su ga, bez ikakve obavijesti, uklonili, tako da je blog ostao “visiti”. Što raditi? Odustati, iako je poruka i bez videa jasna, ili ga beskonačno čekati? Ipak, odlučio sam ga objaviti, pri čemu kao zamjena služi slika iz videa i razgovor sa Milivojem, kojeg je objavio TV Zemun. Ako i kada video ponovno bude dostupan, postaviti ću ga na link.


Talent_i_odricanje

U nastavku, pogledajte kako je to kod kosooke, ovaj puta kineske, konkurencije:

Za kraj, ono najvažnije, stolnoteniska himna u izvedbi Discipline kičme:
“Ja imam šarene oči, novac neće doći. Novac neće doći, novac nikad neće doći!”

Par ljetnih…

Eto, završilo je i Svjetsko nogometno prvenstvo, svi već znamo kako, i oni kojima nije vruće mogu se vratiti pinganju. Za čudo, dvorana Prečko nije prazna, katkada znaju biti zauzeti svi stolovi. Naši prijatelji (po reketu) s mora, od Istre do Dubrovnika, nisu se baš iskazali, pa da pozovu nas s kontinenta da navratimo u njihove klubove na partijicu, pivo i raspravu npr. da li je bio penal u finalu, o gumama i drvima, tehnici igre i sl.

Po ljeti, vrlo je važno, ako igrate stolni tenis, reket ne ostaviti u autu. Tamo budu visoke temperature, koje oštećuju gume, a kod onih tvornički tuniranih (npr. ESN) znaju ispasti plikovi. Evo jedne slike s Aliexpressa koja govori o tome:

Par_ljetnih

Tko ne želi da mu forma padne dok je na moru stolni tenis može prakticirati na plaži. Za tu prigodu (vanjsko pinganje) od koristi može biti mrežica Rollnet, koju prodaje Decathlon. Kada se postavi na stol, kako nema zatezača mrežice, malo je mlohava, ali bolje išta nego ništa.

Inače, za pinganje po vani, puno su bolje euro/japanske grippy gume, po mogućnosti tensori sa većim porama, koje spin generiraju iz spužve, od kineskih tacky (hvatljivih). Zašto? Pa kako kineska guma površinskom ljepljivošću hvata lopticu, tako i prašinu i smeće, koje je “obavezno” kada igrate vani. U tim uvjetima kineska guma odaje svojstva nekonzistentnosti, npr. povučete spin, a loptica samo proklizne s gume i pogodi Vas u vlastitu nogu.

Jedna od prigodnih ljetnih tema je i prelijepljivanje guma. Zbog vrućine, vodeno ljepilo se prebrzo suši, te ga je vrlo teško nanijeti na gumu i drvo bez grudica. U tu svrhu ljepilo treba prije razrijediti sa 5 – 10% vode, a ekspertni pristup tome je za razrjeđivanje koristiti amonijak (plin razrijeđen u vodi).

Preporučio bih i nošenje majica od mikrofibre, sa tehnologijom upijanja znoja (npr. Dri-FIT kod Nike-a), jer one pamučne, već nakon pola sata, budu skroz mokre, pa znoj pada na gume, stol…

Ljeto je dobro i za savladavanje nove tehnike u igri. Svakako, rezultatu će najviše pridonijeti trening servisa i prijema, jer su to udarci koji su prisutni u svakom stolnoteniskom poenu. Pri tome, važne su varijacije, npr. sličan gornji servis (sa spinom) moći izvesti na više načina, u različite dijelove stola, promjenjive dužine.

R.I.P. Dragutin Šurbek

Jučer, 15.07.2018. zauvijek nas je napustila legenda hrvatskog i svjetskog stolnog tenisa Dragutin Šurbek, u svijetu još poznat po kineskom nadimku “Tigar iz Zagreba”. Detaljnu biografiju možete pročitati na stranicama ITTF (engleski), te Jutarnjeg lista i HSTS.

Dragutina Šurbeka najbolje je opisao Roy Evans, bivši predsjednik ITTF-a: “U arenama se borio kao da mu o tome ovisi život.

Dragutin_Surbek

Uz posljednji pozdrav, video kada je u paru sa Zoranom Kalinićem, 1983. postao Svjetski prvak u Tokiju:

P.S. Pokop će se održati u četvrtak, 19. srpnja, u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Domoljubna zanovijetanja

hrvatska-zastava-660x330

Kome je još pingić važan kada su nam nogometaši u polufinalu Svjetskog prvenstva? Doći u Rusiju, a ne vidjeti Moskvu, bjež’te Englezi nazad na svoj otok… Par domoljubnih, navijačkih, posebno popularnih ovih dana…





Komentar Joška Jeličića, po završetku utakmice: “Momci, vi nemate muda, vi imate nojeva jaja“.