Il’ umeko, il’ utvrdo

Posted on 23/06/2019 by Geek

Znate li koliki je ukupni broj guma registriranih kod ITTF-a (izvor EmRatThich)? 1622 gume, od 122 proizvođača, od čega je 1150 glatkih (backside), a 472 (27%) sa pipcima (kratkim, srednjim i dugim) i antispin guma (zajednički naziv “materijali”). Koliko se igra sa “materijalima”? Prema ttdementoru, u 2017. od 50 najbolje plasiranih na svjetskoj rang listi, 12% muških je igralo sa pipcima, te 32% žena, a oko 60% finalista u veteranskim kategorijama 50+ imalo je takve gume! Čemu svi ti brojevi? Pa, da vidite, izbor reketa, treniranje igrača i njihova igra sa “materijalima” nije marginalna kategorija, a i ostali igrači, posebno rekreativni, bi morali naučiti igrati protiv takvih guma.

Sada ide kompilacija citiranog članka, te 3 naša superiskusna igrača, sa 30, 40, 50 godina natjecanja u najjačim ligama Sokaz-a, pri čemu jedan igra s gumom sa srednjim pipcima na BH, drugi je lijevoruk, OX trava na BH za blok i lov, uz okretanje reketa, a treći ima na FH gumu sa kratkim pipcima (soft), a duge pipce (OX travu) na BH. Da li igrači sa glatkim gumama trebaju pročitati ovaj članak? Da, jer će iz njega saznati kako bolje igrati protiv “materijalista”. Konkretno, najviše će biti riječi o softovima (kratki pipci), medium pipsima (srednji), te OX (bez spužve) travama (Long Pips) za blok na stolu. Tradicionalne antispin gume (npr. Nittaku Best Anti) ponašaju kao trave sa spužvom, a 90% igrača za lov od stola koristi travu TSP Curl P-1R, najčešće sa spužvom debljine 1.0 ili 1.5 mm.

U blogu Igra sa softom objavljena je slijedeća okvirna “gumena matematika”, koja tretira osjetljivost i sposobnost određene vrste gume za primanje, odnosno zadavanje rotacije (spina), te njihove fizičke karakteristike (eng. frictionless – bez otpora):

Znači, glatke gume mogu biti sa otporom ili bez (antispin), dok se one sa pipcima dijele prema njihovoj dužini (a najčešće i širini) na kratke (Soft), srednje (Medium) i duge (trava – Long). Mogućnost zadavanja vlastite rotacije nije nužno vezana samo za dužinu i širinu pipaca gume, već i sa vrstom materijala i hvatljivošću topsheeta, te tvrdoćom spužve. Tako, guma sa srednjim pipcima Dr Neubauer Aggressor (visina pipaca 1.65, širina 2.1 mm) ima veći potencijal spina od one s kratkim Dr Neubauer Killer. To je prikazano na slijedećim slikama, na 1. je kut reketa, zavisno od vrste gume, kod protivničkog spina, a na 2. kod rezane (backspin) loptice. Igrač sa travom bez otpora ne treba prilagođavati kut reketa, već samo “paziti” na dolaznu brzinu, te slabije ili jače ravno (s otvorenim reketom) “gurati” lopticu.

Idemo sada nešto napisati o gumama sa kratkim, odnosno srednjim pipcima. Uobičajena je navada proizvođača da ispod istog topsheeta gume sa pipcima variraju tvrdoću spužve, pa tako isporučuju više modela. Soft, s kojim igra značajan broj igrača, Dr Neubauer Killer prvo se isporučivao sa mekom spužvom (H43), nakon toga došla je i verzija s tvrđom Killer Pro (H45), a od prije par dana isporučuje se i sa najtvrđom plavom spužvom u modelu Killer Pro Evo(lution). Isto je i sa gumom Aggressor, koja sada ima i Pro (tvrđu) verziju. Kod Friendshipa, isti topsheet 563 se isporučuje sa 4 spužve, klasičnom Tack Speed, te novijom Mystery III u tvrdoćama 35, 38 i 40. Zašto? S mekšom spužvom igraču je lakše igrati, ali protivniku manje “propada”, guma s debljom spužvom manje “propada” od one s tanjom! Što mislite, da igrate protiv vrhunskog rekreativnog igrača, da li ćete veću vjerojatnost pobjede imati sa debljom (bržom) ili tanjom (sporijom) varijantom gume? Sa sporijom, jer će efekt propadanja biti značajniji od brzine. Konzultirani igrač mi je prišapnuo da je on 1. i 2. ligu Sokaz-a igrao sa spužvom debljine 1.5 mm (Friendship 563-1). Koju tvrdoću spužve izabrati? Tu nema općenitog savjeta, jer ovisi i o brzini i strukturi drva, te treba kupiti više modela, pa pronaći. Test ne smije biti kratak, već svaku gumu treba probati duže vrijeme. Igrač, na slici lijevo, koji je u parovima osvojio zlatnu medalju na utješnom natjecanju EP veterana, igra sa gumom Galaxy Pluto na spužvi od 1.0 mm. Prema tome, da zaključim, tvrđe i brže nije nužno i bolje, dapače.

Idemo sada par riječi o travama. Samo kod Dr Neubauera izlistana je ponuda 13 modela, a najnovija se zove Trouble Maker i ima relativno dobre recenzije na australskom forumu OOAK.

Na žalost, Dr Neubauer više ne isporučuje travu bez otpora Super Block, koja se zadnja mogla redovno kupiti preko TT-shopova. Kakva je to bila guma govori podatak da je Dr Neubauer osobno, na drvu High Techology Plus, s njom 2004. osvojio pojedinačno veteransko prvenstvo svijeta. Kada pročitate opis svake nove trave u njemu piše, da je optimizirana za igru s ABS (plastičnim) lopticama. Ali, na žalost, ništa od toga, trič-trač, kvoč-kvač, nove loptice imaju znatno manje rotacije, pa je trava manje može vratiti. Sjećam se, u doba celuloida, a viđeno na vlastite oči, konzultirani igrač Sokaz-a na treningu je, sa svojim softom i travicom, sa 3 : 0 pobijedio tadašnjeg prvaka, jedan set ga je ostavio na 0. Toga više nema, niti će biti… A, čega ima, što se može napraviti? Dvije su mogućnosti. Ili izabrati jako mekanu travu, kao što je Spinlord Dornenglanz ili Dawei 388D-1 Professional, koje imaju izvrsnu kontrolu, za protivnika nepredvidljivu rotaciju, ali znatno smanjenu trajnost. Ili pronaći frictionless alternativu, koja ima tvrde pipce, pa s njom gurati lopticu do greške protivnika. Većina igrača sa OX (bez spužve) travom traži i dobra svojstva u napadu, ali za to su puno pogodnije one sa spužvom, što je prikazano na slijedećim slikama:

Kontrola je najbolja sa frictionless (bez otpora) travom, a mogućnost napada s travom sa spužvom.

Sada ide daljnji savjet za travaroše. Morali bi imati 2 različita reketa, jedan na vrlo sporom drvu, kojeg koriste protiv ultimativnih napadača. Njima dolazi spora loptica, koja propada, a kako imaju manjak strpljenja, udaraju svaku lopticu, i onu koja je već pala ispod visine mrežice. Druga kombinacija drva i trave treba biti brža, protiv igrača koji samo drže lopticu u igri, jer ako je sve jako sporo nemoguće je ikoga “probiti”. Ispravno izabran reket može donijeti i do 5 poena po setu.

Svakako, igračima s travom preporučam pročitati cijeli citirani članak ttdementora, od kojeg su “posuđene” slike.

Servisi s obmanom

Posted on 06/06/2019 by Geek

Danas ćemo o servisima s obmanom (eng. Serve Deception). Zašto o tome, koji je značaj? Servis, u stolnom tenisu, posebno onom rekreativnom, je 50% igre. Dobar server može, tokom seta do 11, osvojiti barem 3 – 4 direktna poena ili prouzročiti slabašan povrat, koji rezultira da slijedećim udarcem direktno poentira (zicer). Znači, tema bloga nije prijevara u smislu servisa “iz ruke”, kada se loptica ne baci u vis propisanih 16 cm, iznad stola ili “nabacaljka”. Plastičnim lopticama, koje se znatno manje “vrte”, sve je to otežano, no još je toliko značajno da se može reći da je servis glavni udarac u stolnom tenisu. Nadalje, što igrač sam zna izvesti više servisa, to će lakše prepoznati i vratiti protivnički. Isti spin (gornji) servis moguće je izvesti na više načina, te ga treba varirati, dok se ne pronađe onaj koji protivnik ne zna ili slabo vraća. Da završim uvod, kako na izgled istim pokretom izvesti servise sa različitom rotacijom, te na taj način obmanuti protivnika? Jer, ma koliko trenirali servis sa identičnom rotacijom, kakav je npr. Ma Lin Ghost servis, koji ima jaku donju (backspin) vrtnju, iskusan protivnik će se na njega ubrzo naviknuti, držanjem reketa paralelno sa stolom ili sidespin (postraničnim) flipom, kojim će je izbjeći.

Prvo ćemo pokazati jednog domaćeg majstora, kojeg sam sam snimio, a onda dalje…

Znači, shvatili ste, isti pokret, 2 različite rotacije. Prije se to zvala PUNA – PRAZNA, gdje bi jedan servis bio jako rezan, a drugi bez rotacije (flah), oba izvedena iz sličnog pokreta, ali zahvaćena različitim dijelom reketa. Protivnik ne bi, posebno ako je manje iskusan ili pod stresom, lako prepoznao servis, te bi na oba postavio reket kao da je rezana loptica, te u drugom slučaju digao zicer. Varijacija je servis NAPRIJED – NAZAD:

Sada idemo na 2 videa iz grupe “Master class”, a servira jedan od najboljih, Par Gerell:

Ovdje su, dodatno, i 2 engleska videa, a izvode ih Craig Bryant i Eli Baraty, koji pokazuje Jab – Kudus servis:

Servis s obmanom može se dodatno “začiniti” lažnim pokretima reketom prije i poslije kontakta s lopticom.

Drvne mjene II

Posted on 26/05/2019 by Geek

Što reći onima koji su realizirali promjenu celuloidnih loptica u plastične, već pomoliti se za njih “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”. Zašto? Pa, nove loptice od ABS plastike, a takva su 3 od 4 tipa, se znatno manje vrte od prethodnih, pa cilj stolnoteniske igre nije više zarotirati lopticu (spin), jer to nema smisla, uzaludno trošenje energije, već udariti je što jače (kontra). Oni koji su se morali prvi prilagoditi su profesionalni igrači, jer o tome direktno zavise njihovi rezultati i prihodi. Kako, preko noći, nisu mogli postati snažniji, brži i eksplozivniji, tražili su od stolnoteniske industrije sve brže i tvrđe gume i drva. Ovom promjenom već se, prije godinu i pol, bavio blog “Drvne mjene I“, u kojem je navedeno da drva s kojim se igralo još do prije par godina “više ne drže vodu”. Sada ide nastavak.

Tko može biti primjer? Andrej Gaćina, nekoć naš ponajbolji igrač, prije par godina, u doba celuloida, igrao je s drvom Butterfly SK7 (7-slojeva furnira, Clipper klon), da bi zatim prešao na Butterfly Innerforce ZLC. Jedno takvo njegovo drvo sada je u našoj prodaji. Ali, i on, kao i mnoštvo ne-azijata, sada igra sa Butterfly Viscaria (88 grama), drvom koje se prometnulo u glavnog Butterfly favorita.

Ima li konkurenciju? Da, dolazi iz DHS-a. To su različiti modeli Hurricane Long 5X, Hurricane 301 i Fang Bo B2X. Upravo su izašle nove verzije drva sa oznakom X na kraju naziva, za 2019. godinu. Što ih karakterizira? Imaju podebljani središnji furnir za 0.1 mm, koji drvu daje brzinu, na koji idu slojevi arylate-carbona (Pith-Film Carbon), a da drva ne bi odveć otežala, stanjeni su završni furniri (limba ili koto). Krajnja obrada drva je superiorna, a povećali su i dršku, iz čega se vidi da su glavno potencijalno tržište nekosooki, koji imaju veću ruku. Na donjim slikama je usporedba novog modela DHS Fang Bo B2X za 2019. (crveno-siva drška), sa starim Fang Bo2 (crveno-plava drška), a na zadnjoj je usporedba strukture sa starom verzijom N301 (plavo-žuta drška).

Na reklami XIOM kaže da je njihov, na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, najbolje plasirani “maneken” Koreanac An Jaehyun na BH igrao s gumom XIOM Omega VII Pro. Ali, igrao je i s drvom DHS Hurricane Long V i gumom DHS Hurricane3 Neo na FH, jer ima kineskog trenera.

Evo i kolekcije drva “manekena”, igrača Superlige, modeli Butterfly Innerforce ZLC, Stiga Dynasty Carbon, DHS N301, Fang Bo B2X i W968, vrijedne par tisuća kn.

Na drvima se, jednostavnom usporedbom slika, najlakše vidi ta mjena. No, promijenile su se i gume, svaki novi model je sve tvrđi. Prije plastičnjača, standardna tvrdoća guma bila je 47.5, npr. kod Butterfly Tenergy 05, Tibhar Evolution MX-P ili XIOM Vega Pro. Nove komercijalne euro/japanske grippy gume su tvrdoće 50, kod Gewo Nexxus EL Pro (Hard) 53, priča se da Samsonov igra sa Tibhar Evolution MX-P 55, a XIOM Omega VII Tour je 56! I Butterfly je slijedio tu logiku, sa izdanjem Tenergy 05 Hard, te Dignics 05, koja se isporučuje u 2 tvrdoće, a profići obično koriste veću.

Tako je stolni tenis, iz igre rotacije, preciznosti i konzistencije, postao kao boks, knockout igra na jedan udarac. I, ako igrač ima neko drvo s kojim igra već 5+ godina, a bilo je super, vjerojatno sada više ništa ne valja! Ako ni zbog čega drugog, razmekšalo ga vodeno ljepilo.

Vid stolnotenisača II

Posted on 12/05/2019 by Geek

U prvom blogu na ovu temu “Vid stolnotenisača I” saznali smo da Timo Boll ima bolji vid od pilota borbenog zrakoplova. Kako, zašto? Pa, da vidi lopticu koja s 3 m udaljenosti dolazi sa 100 km/h i rotacijom od 120 okretaja u sekundi, on mora imati savršeni vid. Kako igra od malena, taj mu se vid i razvio. OK, super za njega 🙂 ! Ali, kakve to veze ima sa rekreativnim igračima? Ima, i to ona druga strana, kroz slabljenje vida tokom godina, a objašnjeno u članku iz klinike “Svjetlost“:

Starosna dalekovidnost (prezbiopija)
Što je starosna dalekovidnost?

Prezbiopija ili starosna dalekovidnost dio je prirodnog procesa starenja oka. Počinje se javljati u ranim četrdesetim godinama. Uzrokovana je smanjenom mogućnošću mišića u oku koji savijaju našu prirodnu leću (leća ima oblik diska pri gledanju na daljinu, a nalikuje kugli kada gledamo na blizinu). Također se s godinama događaju i promjene u strukturi leće i ona gubi elastičnost koju je imala u mladosti.

Proces slabljenja akomodacije (mogućnosti izoštravanja slike na blizinu) završava otprilike u šezdesetoj godini i tada osobama koje dobro vide na daljinu, za čitanje treba dioptrija +3.00.

Postoji više mogućnosti korekcije starosne dalekovidnosti. Jedna mogućnost je nošenje naočala ili kontaktnih leća, dok se danas se sve veći broj pacijenata odlučuje na operativnu korekciju.

Koji su simptomi starosne dalekovidnosti?

Glavni simptom prezbiopije je otežano fokusiranje slike i zamućen vid na blizinu, osoba ju najčešće primijeti kada kod čitanja slova postanu nejasna i premala. Kod dužeg gledanja na blizinu dolazi do naprezanja i umora očiju, koju često prati suzenje, ponekad i glavobolje. Ove su smetnje jače izražene u uvjetima slabijeg osvjetljenja.

Kada netko ima 50 ili 60 godina, tokom igre trebao bi nositi naočale ili leće. Jer, stolni tenis je kao pantomima. Prvo, morate vidjeti pokret protivnika, koji upućuje kamo će uputiti lopticu, a zatim čuti zvuk, jer tuplji zvuk upućuje da je udarac izveden direktno, sa više drva (kontra), dok manje intenzivan zvuk upućuje na više gume (spin). Ako na lopticu krenete tek kada ju je protivnik uputio, već ste zakasnili! Dalje, lopticu treba pratiti cijelom putanjom, do vlastitog reketa, te izvođenja svog udarca. Znam da ovako napisano djeluje komplicirano, ali to mozak izvodi prilikom svakog udarca. Ako igrač ne nosi naočale (leće), a trebao bi, što je često, dešava se da promaši cijelu lopticu ili je pogađa rubom reketa. U pravilu, takvom kažem da bi morao nositi naočale (leće), a zatim slušam gomilu “opravdanih” razloga zašto to ne čini.

Vidne sposobnosti stolnotenisača, posebno onih profesionalnih, mogu se i dodatno trenirati, što je opisano u članku engleskog trenera Eli Baratya, a njihov savez omogućava besplatno prisustvovanje predavanju. Legendarni američki trener Richard McAfee preporučuje u treningu koristiti posebne naočale, te na taj način izoštriti vlastiti vid.

Servisna pravila u stolnom tenisu

Posted on 07/03/2019 by Geek

Jedna od najspornijih “stvari” u rekreativnom stolnom tenisu su servisna pravila. Zašto baš rekreativnom, a ne i profesionalnom? Kod ovog prvog nije prisutan licencirani sudac. To i nije neki problem na turnirima, ako i kada sudi netko treći, jer on nije direktno zainteresiran, te je iz toga i “a priori” neutralan. Ali, u ekipnim natjecanjima (Sokaz), gdje jedan meč sudi domaći, a drugi gostujući igrač, često su pristrani, pa “žmire” na opstrukcije pravila “svog” igrača, ali zato izvrsno vide mane protivnika. Dalje, rekreativci, u pravilu, nisu školovani igrači, znatan broj ih i ne zna, u detalje, pravila stolnog tenisa. Koliko igrača ima neispravan servis? Po vlastitoj procjeni, 30 – 50%. Normalno, posljedica toga su svađe, predaja i napuštanje mečeva, te naknadne “jadikovke”. Pa, da vidimo što piše u pravilima stolnog tenisa:

Oni koji znaju engleski mogu sve to pogledati u video prezentaciji, te uobičajenim “odstupanjima” od pravila:

Pridodati ću još neke viđene “mane”:

ruka u kojoj je loptica nije skroz otvorena;
u trenutku kontakta reketa server isturi trbuščić, tako da protivniku loptica ostane skrivena;
loptica se iz ruke, prije servisa, nabacuje nazad, naprijed ili u stranu, tako da u padu nema vertikalnu putanju…

Nema više ili manje neispravnog servisa, svako odstupanje od servisnog pravila je identično, nezavisno, donosilo ono prednost serveru ili ne.

Jedno od najpoznatijih suđenja pogrešnog servisa je iz meča na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, u finalu, između Ding Ning i Li Xiaoxia, koji je ova prva izgubila, o čemu se poslije raspravljalo u mnogim sportskim magazinima. Sutkinja je upropastila cijeli finalni meč, i pozornost, umjesto sa igračica, skrenula na sebe.

A, pogledajte i ovo:

Pa, ako profići ne znaju servirati, što tek onda reći rekreativcima? “Najbolji” je slučaj sa Baumom, kojem, prilikom pada, loptica ide iza glave, pa je primatelj “kao” ne vidi… Pitao je suca da li da si odreže glavu? 🙂

P.S. Za Sokaz vrijedi nepisano pravilo “Iz ruke ne serviraju samo oni (igrači) koji to NE ZNAJU!” 🙂 .

Štundanje

Posted on 14/02/2019 by Geek

Kaj je to, prosim lepo, na tom Vašem agramerskom (zagrebačkoj šatri), “štundanje”? Dolazi od njemačke riječi stunde (hrv. sat), označava rad po satnici, konkretno korištenje privatne poduke stolnog tenisa sa trenerom. O toj temi već je pisano u blogovima Privatni treninzi – za i protiv i Prijenos trening – igra. Koliko u Zagrebu ima trenera koji na taj način prodaju svoje stolnotenisko “znanje”? Pa, nisam precizno brojao, 10+ stalnih, ukupno 20 – 30, ako uključimo i povremene, koji to rade samo na poseban zahtjev, bez trajnog angažmana. Tko su oni? Bivši i sadašnji profići, zatim treneri koji rade u klubovima, pa im je to dodatni prihod, bolji rekreativni igrači, iz viših liga Sokaz-a, neki imaju trenersku licencu, a neki ne. Tko koristi “usluge” štundera? Mladi igrači iz klubova čiji roditelji “žele više”, te rekreativni igrači. Kolika je satnica? U pravilu, 100 kn/h kod “stalnih”, a upola kod povremenih, pri čemu je kod nekih u cijenu uključen i najam stola u dvorani. Sada, kada smo razjasnili osnovne pojmove, idemo pogledati kako to konkretno izgleda.

Da ja sada ne bih ponovno naslikavao sebe i svoju trenericu, jer će netko pomisliti da sam narcisoidan, iskoristiti ću jedan Youtube video iz zagrebačke dvorane Merix. Trener kodnog naziva “Cicko”, koji tako već 10+ godina radi u Zagrebu, a bio je igrač u hrvatskoj (STK Kutina) i bosanskoj (Premier) ligi, te trener u ekipi Dr. Časla, “štunda” tada 11-godišnjeg mladog igrača. Usluge dotičnog trenera, prije punooo godina, u kraćem periodu, koristio sam i ja, za svoju kći i sebe. Na “meniju” su trening BH flipa i BH spina:

Ako ste pogledali video i izdržali te 4 minute, idemo vidjeti kako se stvarno izvode BH flip i spin (interpretacija Tibhar manekena Apolonie i Samsonova), a “skinuto” sa Tibhar elearning stranice:

Očito, “naš” trener je bio super zadovoljan svojim radom, te ga je, valjda, zbog toga javno prikazao “Urbi et orbi” (lat. gradu i svijetu). Koje su primjedbe na rad domaćeg trenera? Idemo prvo na BH flip. Svaki udarac mora se trenirati iz osnovnog stava, kako to rade Tibhar “manekeni”, znači, osnovni stav, udarac, povrat, dok, na videu, igrač cijelo vrijeme stoji sa desnom nogom naprijed, samo za flip. Tokom treninga, trener se mora sagnuti i ispod stola pogledati kako igraču stoje i idu noge. Drugo, BH flip je vrlo napredna stolnoteniska tehnika, koju ne koriste ni naši profesionalni igrači koji imaju 35+, jer se u vrijeme njihovog “školovanja” nije koristila. Zašto? Nakon flipa, koji je de facto spin, ali bez pune snage, igrač koji ga je izveo, ako nije savršen (Fan Zhendong ili Pucar), mora očekivati da će mu protivnik “stisnuti” kontru, te je, od samog udarca, važniji brzi povrat u osnovni stav. Drugim riječima, to je prenapredna tehnika za tako mladog igrača, ima, do seniora, još dovoljno vremena da je utrenira. Za drugi tehnički element BH spin, mladi igrač koristi zastarjelu tehniku, vuče ga sa strane, desna noga, pogrešno, naprijed, dok to Tibhar igrači Apolonia i Samsonov rade ispred tijela, Samsonov igra više cijelom rukom, a Apolonia modernije, iz zgloba. Iza toga ide još gore, igraču, nakon spina na rezanu (backspin) lopticu, ruka mora ostati gore, iznad stola, jer će doći blokirana loptica, na koju treba povući spin naprijed ili kontru.

Kako bi trening trebao izgledati? Pa, pojedinačni tehnički element trener treba sam pokazati igraču, a ako ovaj i nakon toga napravi pogrešno, treba reći “Stop!”, te pokazati ponovno, tako dugo dok se ne ispravi. Ovako, nešto što je loše samo se dalje “cementira” u glavi igrača. Dalje, mora se raditi moderna tehnika, a ne kako i kada je to trener učio dok je bio mlad. Jesam li ja vidio ikojeg našeg trenera koji tako radi? Da, moja trenerica je bila bolja, a najuporniji je bio trener iz Velike Gorice. Taj bi 50 puta zaustavio trening i ponovno pokazao, sve dok tehnički element ne bi bio izveden kako treba.

Ne bih, ovdje, u detalje, želio docirati kako se izvodi neki udarac, jer se razlikuje u pojedinačnim izvedbama igrača, ali osnove moraju biti zadovoljene. Pogledajmo FH spin Tibhar-ovaca:

Što ja tu hoću reći? Vidite, koliko je različita tehnika ova dva igrača, Apolonia ima veći raskorak, dok su kod Samsonova noge više paralelno, i ruka, te swing nisu isti… Ne znam koliko ima smisla, ako igrač ima trenera u matičnom klubu, da ga drugi “ispravlja” i uči različitoj tehnici? Kada sam kći vodio u trening kamp u Češkoj trenerima sam zabranio da joj mijenjaju tehniku, jer dijete više nije sigurno što je ispravno, dva trenera su lošija od jednog. Zbog toga mi nije jasna ideja “regionalnog centra”, jer, ako igrač, tokom tjedna, trenira s jednim trenerom, a drugi ga, vikendom, onda ispravlja, koji je tome smisao? Jedini smisao centra je da on trenira trenere, jer ako oni malo toga znaju, još manje mogu prenijeti na svoje igrače. I onda, ideš po dvoranama i naiđeš na igrača koji trenira i natječe se već 5 – 6 godina, a pogrešno stoji u osnovnom stavu, te ne zna izvesti običnu FH kontru i/ili spin. I, što se tu još ima za reći? Sjedi i plači.

Značajan broj igrača pita za trenera s kojim bi osobno trenirali, a ja još uvijek ne znam koga bi preporučio… S druge strane, za rekreativne igrače, posebno one sa 40+, bez treninga, samo od igranja mečeva, teško i sporo se napreduje.

P.S. Ipak sam narcisoidan, jedna fotka sa EP, od prije 10 godina.

Igra s i protiv trave za blok na stolu

Posted on 03/02/2019 by Geek

Kineskinja Yangyang snima i objavljuje edukacijske video zapise o stolnom tenisa. Moram odmah reći, to je jedinstveno, jer su to do sada radili isključivo predstavnici muškog roda, npr. Pingskills, EmRatThich, te Tiago Apolonia i Vladimir Samsonov za Tibhar. Ima tu svega, od savjeta o izboru reketa, do tehnike igre. Yangyang Jia je vrlo simpatična, te dobro zna engleski, jer živi u USA, no, valjda, kako je to i u hrvatskom ženskom stolnom tenisu, igračice se slabo razumiju u opremu. Npr. da sada pitate moju kći s kojim je reketom igrala, ne bi znala (drvo TBS, na FH XIOM Vega Pro, na BH Stiga Calibra Sound LT). I trener naše superligaške ekipe SVIM igračicama tunira i lijepi gume, to ni jedna ne radi sama, iako za to, objektivno, nema valjanog razloga. Stoga, idemo se koncentrirati na tehniku igre, te savjete koji su puno bolji. Normalno, neće izostati ni neki moj komentar, jer igrači koji su počeli aktivno trenirati u ranoj mladosti (od 6 – 9 godine) ne mogu shvatiti što se dešava u glavama rekreativaca, koji počinju znatno kasnije, koje to oni imaju teme i dileme. A, tema su trave za blok na stolu, igranje s njima i protiv njih.

U uvodu je objašnjeno kako funkcionira trava (eng. Long pips), a ako to nekom nije dovoljno jasno, upućujem ga na blog S otporom ili bez?.

U drugom videu prikazana je tehnika blok igre s travom na protivnički spin. Nije osobito zahtjevna, već se svodi na podešavanje kuta reketa, te, u odnosu na brzinu dolazne loptice, guranje reketa dolje i naprijed (chop blok). U slijedećem videu je prikazana tehnika igre s travom na rezanu lopticu, gdje se, zavisno od količine backspina, reket otvara, a loptica se podlakticom gura naprijed ili u stranu (side swipe).

Zatim, prikazane su igra protiv trave i kako pobijediti igrača s travom:

Sada idu moji savjeti za igru s travom i protiv nje.

Lako je vidljivo, igra s travom za blok na stolu, posebno na BH, mnogo je tehnički lakša od igre sa glatkom (backside) gumom. U stvari, svodi se na podešavanje kuta reketa (zatvoreniji protiv spina, te otvoreniji protiv backspina), te, zavisno od brzine dolazne loptice, guranja reketa naprijed. Prema tome, osnovni moto igre s travom je “GURAM, GURAM, NIKAKO DA UĐE…”. To je super za početnike, jer tehnika spina kod backhand udarca, za igrače za glatkom gumom, puno je zahtjevnija. Ako je igrač već duže igrao i savladao BH tehniku s glatkom gumom, to će tražiti znatnu prilagodbu na igru sa travom, ruka će automatski krenuti naprijed u spin, zatvoriti reket, pri čemu će, zbog nedostatne hvatljivost (otpora), loptica pogoditi vlastitu tenisicu ispod stola. Nužna je odlučnost i strpljivost, pri čemu će morati zaboraviti većinu toga što je prethodno naučio. Zašto bi netko tko ima tehniku BH udaraca prelazio na travu? Najčešće, da, zbog vlastitih godina, uspori igru. Nije važno samo automatizirati vlastitu ruku i noge, već steći “osjećaj”, nakon što se loptica odigra travom, što protivnik dobiva, te što može vratiti. Eventualno, olakšanje prilikom prelaska je koristiti travu sa spužvom. Koncepcija igre koja favorizira napad travom je pogrešna, za to postoji glatka guma na FH.

Da bi igrač sa glatkim gumama dobro igrao protiv trave nužna su dva preduvjeta. Prvi je da u klubu ili ekipi ima suigrača (protivnika) s travom i da protiv njega redovito igra. Igrač ne smije razmišljati da li je, od trave, dolazna loptica sa spinom ili backspinom, već to treba “osjećati”, a to se postiže višegodišnjim treningom. Drugo, važnija je kontrola spina, od količine rotacije, posebno postranične, jer igrači s travom “vole” protivnički spin, od njega žive, a ne vole ravan udarac. Strpljivost je nužan element, a poen se završava kontrom (drajfom), nakon što je igrač s travom vratio previsoku lopticu. Za igru protiv trave Yangyang daje 4 osnovna savjeta:

Znaj što želiš, tj. koju ćeš rotaciju loptice dobiti, spineri trebaju servirati topspin servis, drajferi backspin (rezani);
Ostani blizu stola, jer loptice odigrane travom nemaju snage;
Igraj čistu donju ili gornju rotaciju, bez side (postraničnog) spina;
Budi strpljiv, čekaj priliku za konačni napad, malo je vjerojatno da će igrač sa travom prvi izvesti napad.

Da li stolnom tenisu trebaju travaroši? Da, jer oni stvaraju najbolje spinere.

Svi koji misle da će prevariti travu, varaju se, trava će prevariti njih.

P.S. Za sve ljubitelje leptirića, eto im Butterfly katalog za 2019. na engleskom, s cijenama.

Ciljevi

Posted on 21/01/2019 by Geek

U svakoj aktivnosti, pa tako i u igranju stolnog tenisa, igrač mora imati cilj. Može krenuti i bez jasnog cilja, ali nije vjerojatno da će ta aktivnost dulje potrajati. Naići će nešto novo, na izgled interesantnije i igrač će “odlepršati”. Što viši cilj postavio, normalno, za njegovo ostvarenje su potrebna i veća sredstva. Ona su novčana, vremenska, organizacijska, misaona, znači intenzivno razmišljati kako ostvariti postavljeni cilj. Generalni “problem” sa stolnim tenisom je da se u njemu relativno sporo napreduje. Iako početni koraci mogu biti brzi i učinkoviti, s vremenom i za svaki mali iskorak treba uložiti sve veći trud. Ciljevi mogu biti realni i nerealni. Nerealni cilj neće onemogućiti napredovanje, dapače, ali cijelo vrijeme će biti prisutan osjećaj neuspjeha.

Kada sam počinjao sa stolnoteniskom “karijerom” u 47. godini, nakon početne borbe sa lopticom i reketom, te udaranjem “Uhvati kako možeš” (eng. Catch as catch can), što je trajalo prvih godinu, dvije, zamislio sam si da bih jednog dana želio igrati 1. ligu Sokaz-a. Tada mi nije bilo jasno što je sve za to potrebno, ni kako to ostvariti, već je to više bila mantra. Igrao sam skoro svakodnevno, po raznim dvoranama, rijetko je bilo koje u kojoj me nije bilo, mijenjao drva i gume, angažirao trenere/ice. Nakon 5 – 6 godina shvatio sam da mi je taj cilj neostvariv, a da bi imao smisla. Jednostavno, bio sam prestar kada sam počeo, nisam imao ni talenta, a nisam želio iskoristiti lukavstvo, u vidu neke “fenirane” trave. Igrati neku ligu, a da te pri tome svi “tamburaju” (biti “pauza” igrač), nema smisla, opstanak je opravdan tek sa trećinom pobjeda. Sada, nakon 12 godina, sa 5 treninga tjedno, realno bih, kao 3. igrač, mogao igrati do 6. lige.

Ciljevi nisu fiksni, već su vremenom promjenjivi. Igrač koji momentalno najviše trenira u Sokaz-u, svakog dana, plaća trenere i sparing partnere/ice, pri tome se još i kondicijski priprema, te koristi dodatke prehrani, u 6 godina uspio je ući u sam vrh Sokaz natjecanja, TOP10. Ali, nije mu dosta! Pokušava igrati sa natjecateljima, ali tamo ne može dobiti boljeg juniora. Jednostavno je prespor i tu “stepenicu” više ne može prijeći. Nedavno me pitao kako da poboljša igru? Odgovor je jednostavan. Servis i prijem servisa čine 50% igre, a za to, uz maštu, treba odservirati milion loptica. Nije on jedini takav. Još jedan igrač u godinama je iz 1. lige Sokaz-a prešao u regularno natjecanje, sada igra 2. hrvatsku ligu. Zašto je katkada lakše igrati sa natjecateljima nego sa rekreativcima? Školovani igrači, u pravilu, imaju šabloniziranu igru, kod rekreativnih toga nema, svaki je svoja “priča”.

Cilj ne mora biti sudjelovanje u službenom natjecanju. Može biti postati glavna “faca” u društvu koje redovno igra u nekoj dvorani, tavanu ili garaži, neki su pak “kraljevi” betonskih stolova. Drugi mogu samo lupati lopticu, dobro se iskakati, iznojiti i nakon toga popiti pivo. Sve je to OK.

Treba razmisliti da li je cilj kratkoročan, pobijediti svoje sadašnje protivnike ili usvojiti kompletnu tehniku udaraca i kretanja u stolnom tenisu, sa obje strane, za što treba više godina. Ako je cilj pobjeda, “materijal” (soft, trava ili antispin) biti će od velike pomoći. No, samo izgrađivanje ispravne tehnike igre dugoročno će donijeti napredak. Nije mali broj “travaroša” kojima se nakon uvođenja plastičnih loptica, sa smanjenom rotacijom, igra potpuno “raspala”, jer su 90% loptica gurkali svojim materijalom, a na drugoj strani (FH) ne znaju izvesti običnu kontru.

Često se iz poraza mnogo više nauči nego iz pobjeda. Jer, ako ti ne ide na jedan način, to te tjera da razmišljaš, izmisliš novi servis, te nastavak igre. Ako te protivnik razvaljuje 1. spinom, pa te u nastavku otjera u pasivu, moraš skratiti servis, zatvoriti igru. Da li je cilj 1. lopticom “ubiti” protivnika ili prebaciti ih što više preko mreže, pa čekati tuđu pogrešku?

Sve to treba uzeti i kod slaganja idealnog reketa, znači da li “iskoristiti” sadašnje udarce ili napraviti takav kakav će dugoročno omogućiti usvajanje optimalne tehnike.

P.S. U naselju Dugave (Zagreb), u blizini osnovne škole, postavili su 3 nova betonska stola, pa se veselim stolnoteniskom proljeću i ljetu. Možda organiziram i Dugave Open, svjetsko prvenstvo u igri na betonskim stolovima 🙂 .

Volim se gibat, gibat

Posted on 20/01/2019 by Geek

Početno, ide priča. Prije tjedan dana prisustvovao sam jednom turniru, na kojem je nastupala igračica, glavna junakinja bloga 13. prase. To je dijete s kojim nitko nije želio raditi, već je služilo za punjenje klupske blagajne, tj. naplatu članarine. I, baš me interesiralo kako tehnički igra, koliko je, za proteklih godinu i pol, napredovala. Članica je najtrofejnijeg hrvatskog ženskog kluba, pa bi se tamo, valjda, trebalo najbolje raditi. I, ostao sam razočaran, uopće se ne kreće, stoji kao kamen, svaku lopticu, nezavisno od rotacije, s mjesta pokušava udariti najvećom snagom. Ne radi se o talentu, neki igrač(ica) je mekši/tvrđi, psihički (ne)stabilniji, (ne)pokretljiviji, eksplozivniji, sporiji/brži… Ali, osnovu svakog stolnog tenisa, kako natjecateljskog, tako i onog rekreativnog, čini pokretljivost. Ako se igrač nauči, a to može svatko, da se prije i tokom udarca mora kretati, i vježbu (ispravni pokret) izvede milion puta, on će to automatski napraviti i tokom meča.

Istovremeno, naišao sam na video kojeg je snimio američki trener Samson Dubina. Kada pogledamo povijesno, pa mi smo imali 3 igrača među 10 najboljih na svjetskoj rang listi (npr. Šurbek, Stipančić i Kalinić), a gdje su tada, u stolnom tenisu, bili ti Amerikanci? Da ne bi rekli da uspoređujem kruške i jabuke, Amerikanka je godinu mlađa i super pokretljiva, pogledajte sami:

Sada ide video isječak sa korejskog kanala TTNuri, koji se sastoji od 3 dijela, kineskim klincem, ispred ogledala, u vježbi FH spina, tehnikom Ma Longa, te treningom ženske reprezentacije J. Koreje:

Da ne bi sve ostalo samo na kritici, jer od toga nema nikakve koristi, u stolnom tenisu su prisutna slijedeća osnovna kretanja:

lijevo – desno, tj. bočno kretanje šase korakom, te naprijed – nazad;
u udarcu odozdo – na gore, te rotacijom tijela (kružno kretanje).

Između udaraca igrač treba koristiti poskok, kako bi se vratio u početni položaj, te uspostavio ravnotežu.

Izgleda jednostavno, zar ne, pa zašto to većina igrača, a možda ni Vi, ne činite? Znači, tokom zagrijavanja, spustiti se u koljenima, tako da je težište naprijed, postaviti noge u početni stav, gdje je desna noga malo iza lijeve (za dešnjake, kod ljevaka obrnuto), “zaključati” lakat na oko 90° u odnosu na bok (tijelo), te lopticu udarati pokretom tijela kontrom (ravno) ili spinom (tangencijalno).

P.S. Naknadno sam naišao na Youtube snimku naše igračice, a ako Vam je dosadno možete izračunati postotak (broj) pogodaka prve, a onda posebno druge loptice…

Rad ili materijal

Posted on 02/01/2019 by Geek

Upravo je završilo jesensko prvenstvo Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige u stolnom tenisu), pa da vidimo imamo li mi iz toga što naučiti? Kada bi, prije par godina, na Sokaz forumu započela rasprava o nekoj gumi ili drvu, u kojoj bi i sam sudjelovao, u pravilu, pored konstruktivnih sudionika, javila bi se 2 – 3 “znalca” koja bi to protumačila kao želju trgovca – lukavca da im nešto “uvali”. Njihova je poruka bila da se igrač drži reketa koji već ima i intenzivno trenira, te će na taj način najbrže i najjeftinije doći do rezultata. U međuvremenu, forum je faktično “riknuo”, većina tadašnjih sudionika je “digla ruke” od pisanja, tako da sada na njemu nema ničeg interesantnog, osim komentara nekih mečeva, te nadmudrivanja dvojice.

Tko su jesenski prvaci Sokaz-a, a tko najbolji igrač?

Na 1. slici su ekipni prvaci Sokaz-a (Marinković, Valentić, Pongrac, Gaćina):

Pojedinačni redoslijed igrača i povijesni skor 1. igrača:

Slika s jednog od turnira, pri čemu su oni koji najviše treniraju desno:

Sa “duhovnim vođom”, već opisanim u blogu Eksperimentiranje:

Što je stvorilo taj “pomak unaprijed”, novu vrijednost u igri, s kojom je igrač postao najbolji? Rad? Nop. Materijal? Da. A, koji to, jesam li Vam to namjerno prešutio? Ne, na drvu Der Materialspezalist Revolution, na FH je XIOM Vega China, a “materijal” je opisan u blogu Najbolja svojstva trave. To je trava koja pri “susretu” sa istim spinom daje potpuno različiti rezultat, ili vrlo jaki rez, da si spiner slijedećom lopticom pogodi vlastitu tenisicu ispod stola, ili flah lopticu (bez rotacije), zavisno od dijela reketa s kojim se udarac izvede, a omogućava i, za OX trave, superioran ravan udarac. Znači, u igri protiv takvog travaroša nije više dovoljno biti svjestan koju ste rotaciju zadali, pa iz toga znate što će doći, već treba pratiti pokret i dio reketa s kojim je udarac izveden, te pratiti povratnu vrtnju loptice, a trava Vas može i napasti. Za to sve, barem kod amatera, jednostavno, nema dovoljno vremena. Ne kažem da je kombinacija nepobjediva, ali za to morate biti profić, poput Dade (Šurbeka) ili “manekena”.

Kako, u stvari, igra taj sa “materijalom”? Ima vrlo jaki FH spin. Za ilustraciju, ovdje je jedan set “duhovnog vođe” (igrač lijevo), koji nema razoran FH, ali zato okreće reket (eng. twiddling), pa napada i BH spinom (drvo PimplePark Murus, a na FH allround guma XIOM Vega Asia DF). No, ono što čini odlučujuću prednost je napad travom, od kojeg loptica, bez rotacije, ide ravno, a udarac protivnika leti preko stola. Meč je odigran ljetos na turniru RIM 2018. u Pazinu, a protivnik je lovac s travom, koji je još prije par godina igrao seniorski TOP12, turnir najboljih hrvatskih igrača.

Gdje Vam nikakav “materijal” više ne može pomoći? Pa, ako tražite gumu koja “jako” reže, jer takve više nema. Zašto? Plastične loptice su tvrde i neelastične, te odmah nakon dodira stola izgube rotaciju, te odskoče “u nebo”. Spiner – drajfer, koji je odmah na loptici, čeka trenutak kada je, poslije odskoka, u najvišoj točki, te je udara svom snagom, sa što “ćelavijom” gumom, to boljom. Protiv toga, niti jedan rez (chop) se više ne može boriti, nema šanse, imali Vi gumu sa mekanom spužvom (npr. Butterfly Tackiness Chop) ili kinesku tacky gumu (npr. Globe 999 ili DHS Hurricane3). Ali, stvari od loših postaju još gorima. Kažu da su najnovije loptice Nittaku Nexcel 40+ tvrđe i od kamena. Priča mi “maneken”, kada igra u jednom zagrebačkom klubu protiv klinaca, ovi uopće ne obraćaju pažnju na rotaciju, u najvišoj točki “šamaraju” lopticu svom snagom, odmah sa stola, jer to je ta nova “plastična generacija”, poput Tome (Harimota) ili Mime (Ito). Ako se Vi tome ne možete prilagoditi, tko Vam kriv!

Za kraj, uzrečica koji je izrekao “duhovni vođa” prilikom našeg zadnjeg susreta: “Sve, samo ne pošteno!“.

Kineske gume

Croatian TT Internet Shop – Prodaja profesionalne stolnoteniske opreme

Trening i igra