Kineska kontradikcija

IMG_20200823_084441

Prije mjesec dana, Kinezi su, zajedno sa gumama, na poklon poslali i 2 zaštitne maske, a poslije i s drugim pošiljkama. Koji je smisao? 99% stolnog tenisa igra se u zatvorenim prostorima (dvoranama, tavanima, garažama i podrumima), a tamo, u socijalnom kontaktu, treba imati masku na licu. Da zalijepim nove gume na reket, stavim masku i igram? Maska je tolika neugoda da s njom mogu obaviti samo nužno, npr. otići u dućan ili na posao. Znači, ili gume ili maska, zajedno ne ide.

Sada ide druga anegdota, već spomenuta u blogu EVC 2019. Budimpešta. Prilikom posjete, nakon obavljenog posla i uvida kako se igra na Europskom veteranskom prvenstvu, prošetao sam dijelom za odmor igrača, ne bi li sreo nekog poznatog. Začujem “Mladeneee” i dođem do znanca, koji sjedi, na pivskoj klupi u prašini, koja, kada se s jedne strane prvi digne, drugi mora paziti da ne bude katapultiran. Kraj njega 2 štake. Pitam: “Pobogu, što ti se dogodilo?”, a on mi “objasni” da je pao s prvog kata i “zaradio” otvoreni prijelom noge, ali ne u Budimpešti, nego još doma. Doktorica, istovremeno igračica, svaku večer mu je previjala ranu. Nikako to nisam mogao shvatiti, on bi tamo samo ušao u arenu i predao meč, a zbog toga je podnio put, vrućinu, opasnost infekcije i gangrene… Samo zbog “rekreacije”, izložio se velikom zdravstvenom riziku. Ako netko ne štiti vlastito zdravlje, kako će tek znati tuđe?

Napokon smo došli i do glavne teme, a to je stolni tenis u doba koronavirusa. Da podsjetim, prethodno prvenstvo Sokaz-a je prekinuto, nakon 3. kola, “lockdown-om” (obveznim zatvaranjem dvorana), kada je dnevni broj zaraženih bio 35. 28.07., a tada je zaraženih bilo manje od 100, napisao sam blog Stolni tenis – u banani, te procijenio da je vjerojatnost regularnog održavanja slijedećeg prvenstva manja od 10%. Nakon 3 dana, zaobilazno, došao mi je odgovor da će se sigurno igrati. Danas se broj vrti oko 300, a kako će biti u jesen ili početkom zime, kada su posljedice zaraze 5 – 10 puta teže (Lauc), ne mogu ni pretpostaviti. U međuvremenu, objavljeni su podaci kako se širi virus (Trampuš):

  1. 50% kapljično (kašljanje i kihanje na manjoj udaljenosti);
  2. 40% aerosolom (do 14 m udaljenosti);
  3. 10% rukama.

Prepreke širenju su otvoreni prostor, gdje je slabije, i nošenje maski. Posljedice koje virus ostavlja na zaraženog su psihičke i fizičke. I, kao što se pita kolumnista TomićJapanci su otkazali Olimpijadu, a mi želimo spasiti igru u kojoj brkati mesari gađaju metalni obruč?”. Koja dvorana može osigurati minimalne uvjete, kada u njoj, bez provjetravanja, bude 40 – 50 igrača, koji se znoje, a neki pljuju na pod da im se tenisice ne kližu. Kao, prije ulaska u dvoranu, trebalo bi svakom izmjeriti temperaturu, a tko će sjediti na ulazu od 18 – 23 h? U Njemačkoj igrači, između  setova, nisu mijenjali stranu stola, a u novoj sezoni neće igrati parove. Interesantno, u početku, u Austriji su propisali da igrač, na drugoj ruci, u kojoj nema reket, treba imati rukavicu. Kod nas se nije mijenjao sustav natjecanja.

Ima li smisla rekreativnim igranjem stolnog tenisa ugroziti vlastito zdravlje? OK, svatko sa svojim životom može raditi što želi, ali, ako sam ja “napušen”, imam li pravo ugroziti vlastitu obitelj, ženu, oca, majku?

U ekipi Utrina-Gewo odlučili smo da nećemo igrati slijedeće prvenstvo. Da li treba potpuno prestati igrati? Ne, ako igrate i trenirate sa poznatima, u koje možete imati povjerenje.

IMG-20200815-WA0003

Puko k’o kokica

Puko_ko_kokica
Izvor: Warped Perception / Autor: Youtube

Znam da naslov djeluje atraktivno, ali, kao i kod svih psiho tema npr. Strah od pobjede (choke), stvarnost je kao iz najgore noćne more…

Zamislite da imate dijete, koje od malena pokazuje talent za stolni tenis, npr. izvrsne motoričke sposobnosti, nogomet igra bolje i pobjeđuje većinu. Uz to, psihički je stabilno, pa iz 5. setova izlazi kao pobjednik, superiorno osvaja turnire, postaje prepoznatljivo i u međunarodnoj konkurenciji. Normalno, to zahtjeva puni roditeljski angažman, nađete mu odgovarajućeg trenera, a to u našim uvjetima nije nimalo lako, posvetite se tome emocionalno, radno i financijski, u stvari ono ostvaruje svoj i Vaš san. Sve to je popraćeno i odgovarajućim objavama na društvenim mrežama. Nakon par godina, to više nije dovoljno (blog Cijena sna), uključuje se i savez, te financira odlaske na turnire, opremu, kondicijskog trenera, psihologa. Što ide dalje, “stvar” košta više. I, tako 10 godina, do trenutka prelaska u seniore, kada dijete, za Vas naprasno, odluči ostaviti reket i više ne ući u dvoranu. Mislite da ja tu nešto fantaziram? Pa, taj sam scenarij, zadnjih 10 – 15 godina, u hrvatskom stolnom tenisu gledao više puta. OK, to ne mora biti toliko drastično, dijete može nastaviti igrati u seniorskoj konkurenciji, ali mu rezultati nisu ni približni onima iz mladih dana (kadeta i juniora). Ili, ako nije skroz zapustilo školu, pa je steklo zanimanje kojim se može baviti ostatak života. Koji su uzroci tome? Zašto je to važno? Ako se pogriješilo jednom, da se greška ne ponavlja u nedogled. Pročitajte ovo ili pogledajte ovo:

Dešava se, slično, i u rekreativnom stolnom tenisu, gdje igrač nakon 10 godina treninga i postignuća najviše razine (npr. 1. lige Sokaz-a), ostavi sve i više ne uđe u stolnotenisku dvoranu. Ili, igra samo trening mečeve, ili samo trenira. Ima i drugih pojavnosti istog sindroma, npr. igrač igra s istim reketom duže vrijeme i sve bolje. I, dosegne određeni nivo, pobjeđuje većinu protivnika s kojima je prije bio ravnopravan. Onda, tjedan prije prvenstva, promjeni reket, npr. glatku gumu na BH u soft, ne igra više ništa, ne sluša preporuke da se vrati na staru postavu. U 12 kola, od 36 mečeva, ostvari 5 – 6 pobjeda, tek u posljednjem kolu vrati se na stari reket. Ima još… Pitam jednog trening partera za igrača kojeg nisam vidio kako igra već više godina, a on mi kaže: “On super trenira i dobro igra do 8, ali dobiva vrlo malo setova i mečeva”.

Znam da nisam dao odgovor ni na jedno pitanje, ali to nije lako, a da ne bi bilo pogrešno, bez sveobuhvatne pojedinačne psihološke analize.

Održavanje hvatljivih (tacky) guma

Prvo, nagradno pitanje za stvarne poznavaoce stolnog tenisa. Kada i gdje su se počele proizvoditi hvatljive (tacky) gume? U Tianjinu (Kina) 1972. godine u 9. mjesecu, pa prema tome i brand Friendship ima oznaku 729. Kako su tada kineski proizvođači bili tehnološki inferiorni japanskim, nisu znali napraviti poroznu spužvu od polimera, koja bi generirala spin, već su je napravili od gume, ali su zato topsheet napravili hvatljivim. I “stvar” funkcionira do danas.

Zašto je tema održavanja hvatljivih (tacky) guma izdvojena, a nije obrađena zajedno sa ostalim gumama? Sam naslov to objašnjava, jer ako guma dobro “hvata” lopticu, omogućavajući igraču da izvede jači spin (rotaciju), isto to radi i s prašinom i/ili vlagom. Prema tome, hvatljive gume npr. DHS Hurricane3 ili Friendship Super FX, a ovdje su navedena 2 najpoznatija primjerka, treba održavati posebno revno. No, imaju one i svoju prednost, a to je trajnost, jer u članku autor tvrdi da, prije potrebe za zamjenom, klasična tacky guma Friendship Super FX “drži” dvostruko duže (200 h) u odnosu tensor gumu Donic Acuda S3 (100 h), a i upola je jeftinija, tako da je njena ukupna efikasnost četverostruko veća (cijena po satu igranja). Ako se tacky guma s pažnjom održava (pazi i mazi), a koristi je rekreativac, koji nema prejake udarce i ne trenira 8 sati dnevno, njena trajnost može biti i 10 godina!

Četiri su osnovna razloga zašto tacky guma gubi svoje igračke karakteristike:

  1. oksidacija – topsheet hvatljive gume napravljen je većinom od kaučuka, koji oksidira u doticaju sa zrakom, postaje mat i gubi izvornu hvatljivost. To se lako rješava na način da se nakon igre guma očisti, osuši i na nju, bez mjehurića zraka, nalijepi zaštitna nelijepljiva folija, koja gumi vraća hvatljivost. U pravilu, što je guma hvatljivija, to je i sjajnija.
    Tacky_Rubber_Foil
  2. prašina – uklanja se sa gume dlanom korištenjem destilirane vode, spraya za čišćenje guma, izopropilnim alkoholom i posebnim čistačem Revolution No. 3.
    Revolution-No-3-Cleaner
  3. vlaga – tokom igre, na gumi se vidi da je vlažna kada postane mat. Može se obrisati dlanom, a profesionalci bi trebali koristiti poseban spray.
    TSP_Dry_Spray
  4. umrtvljenje – kineskoj gumi početno treba par sati igre da se razradi (break). Ako se naknadno, tokom korištenja, umrtvi, tj. postane sporija i sa manje spina, gumu treba skinuti sa drva i na postojeće slojeve ljepila i tuninga nanijeti novi sloj boostera (Haifu Seamoon), te je ponovno zalijepiti na reket.
    Haifu_Seamoon

Interesantno, kineske gume koje se danas prodaju, iako imaju iste komercijalne nazive kao one povijesne, igračkim karakteristikama se bitno razlikuju, jer je topsheet manje hvatljiv (sjajan), a, zbog toga, guma ima više brzine. Tome su pokušali doskočiti u Češkoj postupkom “Renovace potahů”, gdje se na stari topsheet lijepi nova spužva.
Renovace_Potahy

Što se dešava sa kineskim gumama ako, tokom ljeta, zaboravite izvaditi reket iz auta? Topsheet će se odlijepiti od spužve, pa će guma završiti u smeću.

Stolni tenis – u banani

Za one nesklone kolokvijalnom jeziku, izraz “u banani” (Žargonaut) znači biti do grla u problemima. Da pojasnim, jer slika govori više od 1000 riječi, pogledajte jučerašnje “stanje” iz dvorane u Prečkom, sa 8 stolova, u udarnom terminu od 19 – 20 h, gdje su, u sezoni, svi popunjeni.

Precko_20200727

Istina, bilo je još par igrača i posjetitelja na galeriji, ali više nisu igrali. Najčešće su popunjena 1 – 2 stola, a nešto je bolje četvrtkom. Slično je i u dvorani Vjesnik, gdje sam bio u četvrtak, tamo se igralo na 3 stola (od 7). Merix (na Velesajmu) je zatvoren, igraju se samo turniri srijedom i subotom, gdje se zajedno okupi 40 – 50 igrača. Na Dobrom Dolu, u klimatiziranoj dvorani, gdje bi, na 2 stola, komotno moglo igrati 6 igrača, dođemo trojica. OK, reći ćete, ljeto je, vruće je, ljudi su na godišnjem odmoru… I prošlih godina je bilo slično, ali ovako slaba posjećenost je nešto novo. Kako je u dvoranama na moru (slika iz Poreča)?

Porec_20200714

Znači, 5 igrača na 6 stolova, od toga su 3 domaća (trener je u plavoj majici) i 2 gosta. Da zaključim, po osobnoj procjeni, trenutno igra manje od 10% igrača, dio ih se u ljetnim mjesecima prebacio na tenis. Sve je to posljedica Korone i ljeta, jer je, nakon 1. vala epidemije, kada u Hrvatskoj više dana nije bilo zaraženih, broj igrača pao na manje od 30%. Drugim riječima, igrače najviše motivira natjecanje (Sokaz), a ne održavanje vlastitog zdravlja, napredovanje u stolnoteniskoj tehnici ili druženje sa suigračima. Slično je i u mojoj ekipi, jer ostala dvojica igraju rjeđe od 1 mjesečno, iako za to nemaju objektivnih razloga. Da je sezona u toku, igrali bi barem utakmice, znači jednom tjedno.

Nije bolje ni ostalo, blog ima do 300 klikova dnevno (prije 600), pa zato nema ni novih objava, prodaja opreme je loša, jer što će nekom loptice ili gume, kada ne igra. Dvorane, sa prikazanom “popunjenosti” sigurno gube, samo je pitanje strpljenja koliko će izdržati. Sokaz forum  “prisvojio” je jedan od igrača, pa tamo objavljuje svoje osobne oglase o prodaji kupaćih gaća, te osobnog auta. Interesantno, prije par godina, dok još nisam digao ruke, administrator mi je cenzurirao objave o stolnom tenisu.

Po osobnoj procjeni, vjerojatnost regularnog odigravanja jesenskog prvenstva je manja od 10%, a za slijedeće proljeće manja od 50%. Zašto? Objasniti ću to jednom anegdotom, stvarnim događajem od prije 15 godina. Tada je kći trenirala u STK Velika Gorica-Stanfar, a i ja sam nešto malo igrao. Jedne večeri, na Sokaz utakmici, pojavio se igrač sa kapom navučenom do očiju, crven u licu, sa velikim prištevima, te “objasnio” da je u završnoj fazi prebolijevanja vodenih kozica. Kada sam mu rekao da nema smisla da takav igra, jer tamo treniraju djeca, koja se mogu zaraziti, nije odustao, jer, kao, nije više zarazan. Možda je i bio u pravu… Što hoću reći? U doba Korone, nikada ne možete biti sigurni da se u dvorani neće pojaviti neki zaraženi igrač ili koji ne zna ili treba biti u samoizolaciji, a prijatelji iz ekipe su ga nagovorili da dođe. U dvorani, u kojoj se na 7 – 9 stolova skupi 50 – 60 ljudi, polovica od njih bi se mogla zaraziti. Posebna su priča doajeni Sokaz-a, koji imaju već dosta godina, a nakon početka epidemije nisu, zbog straha od zaraze, ušli u dvoranu. Prema tome, dok se ne iskorijeni virus, sustav ekipnog  natjecanja nosi veliki rizik. Natjecatelji će se prilagoditi, pa će igrati lige, bez parova, a umjesto velikih turnira za sve starosne kategorije (npr. Stipančić, Zagiping), održavati će se pozivni pojedinačni turniri po grupama (max 12 igrača).

Kako su se ostali prilagodili? Nikako. Vlasnicima dvorana poručio sam da organiziraju alternativne načine natjecanja i treniranja (npr. piramidu), nisu učinili ništa. Također, mogli su smanjiti cijene igranja, jer prazni stolovi nikome ne koriste, pa poslije zaraditi na prodaji piva.

Ali, tako je to kod nas, u Hrvata, svi kukaju, traže pomoć države, a nitko ništa ne poduzima. Iako je, očigledno, popunjenost smještaja u Poreču manja od 30%, jer se neki hoteli uopće nisu otvorili, a slično je i s apartmanima, cijena kuglice sladoleda još uvijek je 10 kn, a boce piva u kafiću 26 kn.

P.S. Zašto stalno spominjem vlasnike dvorana? U njih je moć, jer “ispadanjem” samo jedne velike dvorane, cijelo natjecanje, u postojećem obliku, postaje neodrživo. Prema tome, oni mogu potaknuti promjene, kao što je epidemija rezultirala ukidanjem štampanja biltena.

Novosti za 2020.

Sigurno, zbog Koronavirusa, 2020. neće ostati zabilježena u stolnoteniskoj povijesti po sportskim dostignućima, jer prolongirano je Svjetsko prvenstvo u Busanu, te Olimpijske igre u Tokiju, neka nacionalna prvenstva su otkazana (naše), neka odigrana (njemačko), a neka prekinuta (srpsko muško finale, zbog zaraze jednog od igrača)… Nije bolje ni u mlađim kategorijama, gdje je otkazano Prvenstvo Hrvatske, a Europsko juniorsko i kadetsko prvenstvo, koje se trebalo igrati u Zagrebu, odgođeno je za rujan, iako je pitanje da li će se i tada moći odigrati. Zaraze nisu pošteđeni ni veterani, dapače, oni su najviše izloženi, pa je, za svibanj slijedeće godine premiješteno Svjetsko prvenstvo u Bordauxu (Francuska), na kojem je trebalo nastupiti 5400 igrača. Neka prvenstva (Sokaz) su prekinuta, a tek manja gradska (Vinkovci, Ploče) odigrana. No, za stolnotenisku industriju (proizvođače opreme) virus kao da i ne postoji, oni idu svojim tokom, prema višegodišnjim planovima, a u stalnoj želji za (super)profitom. Izbacuju nova drva, gume, loptice, tenisice i dr., a druge pak, koje su po njihovom mišljenju pala ispod željene profitne margine povlače iz proizvodnje. Pa, što je to novog, a dio, koji ovdje neću ponavljati, već je predstavljen u blogu Gumene novosti za 2020.

Kod drva nastavlja se trend tvrđeg, bržeg i skupljeg, što pokazuje i novost DHS H301X, drva koje ima novi tip Arylate-Carbona postavljen na deblju srednjicu, a uz to je i dodatno stvrdnuto u odnosu na “stari” model H301, debljine je 5.9 mm i standardne težine od 89 grama. Drvo je “fakat” brzo, a svakako, namijenjeno za natjecatelje i tek manji broj ponajboljih rekreativaca. Dobra vijest je i da nije znatno skuplje, kod nas je 520 kn, posebno kada je usporedimo sa najnovijim modelom Stiga Legacy Carbon, koje je €210.00. U “cijeloj priči”, Butterfly, nakon što je prestao raditi drvo Michael Maze (ALC), s kojim još uvijek igra znatan broj igrača (€99.90), nadomjestio ga je s Freitas ALC po €179.90. Sada je iz prodajnog programa za Europu maknuo i legendarno Timo Boll Spirit (TBS), koji je bio “samo” €129.90, pa tko hoće drvo tog tipa najbliže je Timo Boll ALC po €169.90.

DHS_H301X

Kod guma nastavlja se “hvatljivi” trend, što ima veze i sa prethodnim pasusom, jer te treba, zbog otpora topsheet-a, dodatno “pogurati” bržim drvima. Što je u trendu? Butterfly, nakon što je izdao gumu Dignics 09C, od sutra u prodaju pušta i “okljaštrenu” verziju zvanu Aibiss (€44.90), nešto kao što je Rozena u odnosu na Tenergy. Suština je vidljiva u prikazu performansi i cijena, znači nova guma je jeftinija, tvrđa, sporija i proizvodi manje spina. E, sada, zašto bi je netko kupio meni nije jasno, ali valjda u Japanu imaju bolje stručnjake koji znaju odgovoriti i na to pitanje.

Butterfly_Dignics_09c
Butterfly_Aibiss_4
Butterfly_Aibiss_2
Butterfly_Aibiss_3

Na istom trendu (tvrdo i hvatljivo) su i nove gume iz Donic-a BlueGrip C1 i C2, identične Rakza Z (Hard) iz Yasake ili Omega VII China Guang i Ying iz XIOM-a. Interesantno, XIOM je naprijed navedene maksimalno “nabrijao” s cijenom, tako da još ne zna da li će ih prodavati u Europi, dok slične, a jeftinije modele Oza i Tau II prodaje samo kosookima. Jer, kao, mi Europljani imamo “punooo” novaca, pa nije red da nam ga oni ne uzmu. Svašta!

XIOM_Tacky_Rubbers

Iz DHS-a  je izašla guma Hurricane3 tvrdoće 37, za backhand, ali za igru s njom treba imati perfektnu dinamiku, kao Fan Zhendong, koja kod protivnika i gledatelja ostavlja “osjećaj” kao da je lopticu udario kopitom. Po DHS “načinu”, guma je dostupna sa sve 4 verzije spužve, za staro lijepljenje, Neo, Provintial i National.

DHS_H3_37

Nove su i loptice XIOM V 40+, okrugle su, manje hrapave, nove ne ostavljaju trag (plastičnu prašinu) na gumi, ali imam osjećaj da prije postanu glatke. Cijena: 8 kn/kom.

XIOM_V_Ball

Što još ima novog? Pa, npr. Gewo je izdao tenisice Smash XG Pro, relativno dobre, kod nas su 300 kn.

Gewo_Smash_XG_Pro

FH spin za početnike

FH_Spin

Osim “držanja” loptice u igri, na stolu, FH (forehand) spin je najznačajniji udarac u stolnom tenisu, to je za svakog igrača stolnoteniska prekretnica. Jer, igrači koji znaju samo pimpl (rez, chop) i ravne udarce (kontra, blok, drop shot i smash) su “nižeg” nivoa, dok kvalitetan i siguran spin promovira igrača u viši. Zašto? Kada naiđete na iskusnog pimplera – flahera, jedini način da dobijete meč je kvalitetnim spinom. Zašto forehandom, a ne backhandom (BH)? Zato jer je zamah na FH puno duži, pa time i snažniji, sa više rotacije. Zašto je spin složena tehnika? Ako uzmete cijelu površinu gume, kod spina, kada je reket npr. pod kutem od 45°, igrač mora udariti lopticu tek sa 1/4 površine (gornjim dijelom poluzatvorenog reketa). Dalje, spin je dinamički udarac, znači loptica ide prema igraču, a istovremeno on u lopticu. Osim izbora idealne točke kontakta, za kvalitetan spin potrebno je dodatno prilagoditi i kut reketa, jer ako loptica dolazi sa gornjom ili bez rotacije reket treba dodatno zatvoriti, dok kod jako rezane loptice otvoriti. Sada ide anegdota.

Prije par godina došao sam na trening u drugi klub, a na njemu su bili prisutni otac, i sam trener, te njegov sin, koji je već više godina sudjelovao u natjecateljskom stolnom tenisu. Na zagrijavanju, FH na FH, klinac samo maše rukicom, nogice stoje, na kraju pokreta okreće ruku u zglobu (“šeflja”). Ako otac – trener svoje dijete ne zna (može) naučiti ispravnu tehniku, kako će tek ostale?

Do sada je o forehand spinu bilo riječi u više blogova:

  1. Kineski forehand;
  2. Kineski vs. europski FH spin;
  3. Kineski vs. europski FH spin II.

No, idemo se vratiti na početak (lat. ab ovo). U čemu je suština FH spina, gdje i kako to saznati? Od kineske djece.

Znači, za FH spin osnovna je rotacija nogu. Tehnika je ista, kako kod djeteta, tako i Ma Longa, a može se vidjeti i u tenisu, kako je to prikazano na ovom korejskom videu:

Prijenos težine sa desne na lijevu nogu (za dešnjake) dovodi do okretanja tijela, koje zatim slijedi i ruka. U spinu, prijenos težine sa stražnje na prednju nogu je definitivno osnova (torta), dok su svi daljnji pokreti rukom (ramenom, podlakticom, šakom i prstima) u udarcu nadogradnja (šlag). Znači, spin bez nogu je kao šlag bez torte 😎 .

U videu trenerice Yangyang navedene su najčešće greške:

  1. “mahanje” rukom, bez pomicanja nogu;
  2. noga ostane u zraku;
  3. skok u spinu;
  4. podizanje lakta.

Nenavedena greška je tzv. “padanje na guzicu”, gdje igrač u udarcu ide unazad, a ruka naprijed, što dovodi (u spinu) do prebacivanja stola. Istina, FH spin se može izvesti i uz neku od navedenih grešaka, ali to dovodi do gubitka balansa, kašnjenja u slijedećem udarcu, nakon bloka, i promašaja.

Evo još 2 videa, ovog puta od izraelskog trenera Eli Baratya:


Naučiti ispravnu tehniku FH spina nije jednostavno, jer prema fizikalnom Zakonu očuvanja mehaničke energije, tijelo je lijeno, lakše mu je samo mahati rukom, bez pomaka nogu i tijela. Ali, za to treba vježba, na svakom treningu, u svakom meču, dok ne uđe u automatiku (“pod kožu”), da prvo krenu noge, pa onda za njima i ruka.

Četiri travaroška asa

Interesantno, baš sam usporedio prodaju trava (guma s dugim pipcima) u protekla 3 mjeseca ove i prošle godine, te ustanovio da je u tom dijelu najveći pad potražnje! Da li, zbog Korone, travaroši (igrači s travom) imaju najmanje entuzijazma, te najveću apatiju (neigranje) ili igraju s ćelavim gumama (bez pipaca), ne bih znao. No, baš njima je upućen ovaj blog!

Ako se igrač odluči igrati s travom za blok na stolu, koji su to izvori informacija o optimalnoj kombinaciji drva i trave? Na prvom mjestu je preporuka prijatelja, a na internetu, osim na ovim stranicama, savjeti se mogu naći na australskom forumu OOAK. Tamo je, među ostalima, s 744 poruke sudjelovao i naš Iceman, glavni junak bloga “Trave za blok na stolu“.

Trave za blok na stolu ograničene su sa 3 ITTF pravila, i to:

  1. minimalni otpor;
  2. veličina pipaca;
  3. geometrija pipaca.

Kakva bi to bila idealna blokerska trava? Normalno, guma je u OX-u (bez spužve, crvene boje), bila bi spora kao TM (Dr Neubauer Trouble Maker), s nepredvidljivosti DTecS (Tibhar Grass D.TecS), te povratom spina poput BT (Bomb Talent) ili DG (Spinlord Dornenglanz). Proizvođač koji bi “izbacio” takvu travu, obogatio bi se. U nastavku su 2 njemačke recenzije trava koje su trajnije.


Svakako, moram odmah napisati da TM i DG “pate” od slabe trajnosti, koja zavisi od tehnike igre i batch-a (skupine) u kojoj je guma proizvedena, što, “normalno” nigdje nije navedeno, kako na omotu, tako ni na samoj gumi. Znači, sve ovisi isključivo o sreći (eng. Bad luck), a, ako je nemate, guma će Vam uskoro izgledati kao ova sa slike.

DrN_Trouble_Maker

TM (guma sa slike) ima najbolju kontrolu, a dobra je i u igri protiv igrača koji također igraju s pipcima, s malo spina, te protiv onih koji ne udaraju jako. No, spineri, sa dobrom kontrolom i konzistentnošću, lako se naviknu na igru protiv nje, dok im igra protiv DG, BT ili DTecS stvara veće probleme. Znači, ako zanemarimo trajnost, TM je za niže lige (protiv slabijih igrača), ostale za više.

Zašto sam baš sada tempirao ovaj blog? Zato, jer su trenutno na lageru sva 4 asa, zadnji je došao BT po 160 kn. Ima li još novosti? Da, njemačka Contra je preuzela ukupnu distribuciju od engleskog Hallmark-a, pa je iz tog izvora došla i trava Hallmark Phoenix, u OX-u, te sa dampening folijom od 2 mm, koja je usporava.

Zoran Primorac

Možda niste primijetili, ali još niti jednog bloga o Zoranu Primorcu, na slici iz nekih pradavnih vremena. A, ne znam zašto, u zadnje vrijeme on svagdje iskače k’o “Jaca iz paštete”, pa ne mogu ni ja zanemariti tu činjenicu 🙂 .

Zoran_Primorac

Početi ću sa 2 anegdote, viđenja iz prve ruke. Kći je trenirala u dvorani 3 Doma Sportova u Zagrebu, a u dvorani 2 naša rukometna reprezentacija. I sjeo sam na tribine, da vidim kako to treniraju rukometaši. A tamo, po tribinama, gore – dolje po stepenicama, trčao je Zoran Primorac. I, započeo trening rukometaša, pod vodstvom Line Červara, a njima se neda, sve nešto se povlače, zabušavaju… U jednom trenutku Lino je zaustavio trening i pitao “Dečki, što vi tu mene za.ebavate? Pogledajte ovog čovjeka koji tu trči (Zorana), a počeo je prije vas? Kako vas nije sram?”. Je, Zoki je bio veliki radnik, a to se najbolje vidjelo kada bi pogledali obujam njegovih mišića na nogama. Druga anegdota je iz dvorane u Prečkom, na 1. memorijalu “Đorđe Novković”, a na otvaranje je došao njegov sin Boris. I, kao da će odigrati set protiv Zorana Primorca, Zoki mu nabacivao neke balone. U jednom trenu, Boris je rekao “Ja bih s tobom htio odigrati par stvarnih poena, da ja to osjetim…”. E, od tog trenutka, Zoran je zadavao takve rotacije da su loptice letjele 2 stola dalje. Ipak je on bio 2. igrač svijeta.

Da Vam ne prepričavam njegovu biografiju i razmišljanja, a rodio se i započeo karijeru u Zadru, najbolje da on to sam napravi, u režiji Matta Hetheringtona s Novog Zelanda. Sve to, u 2 nastavka, traje sat vremena, a preporučam pogledati.


Očito, osim radnog, imao je i znatan sportski talent, vidljiv iz ovog tehniciranja stolnoteniskom lopticom.

Interview s njim možete pročitati i na ITTF stranicama, čiji je i prethodni video zapis.

Često gostuje u USA, jer tamo se do nedavno imalo malo stolnoteniskog znanja, a dosta para. Tamo “fuša” i naš ex izbornik Korenić.

Gdje je on sada, nakon završetka igračke karijere? Trener je u ruskom UMMC, kamo je sada došao i naš Pucar, te predsjednik atletske komisije ITTF-a, zadužene za igrače.

Čime je još obilježeno njegovo ime? S 2 legendarna Butterfly drva, pri čemu je Primorac Classic OFF- “zakon” za početnike, a s Primorac Carbonom, koje je prikazano u recenziji TTD, prije 20 godina igrala je većina naših natjecatelja.

Sorry za Dana, koji se ne razumije u stolnoteniska drva, ali brže je bilo Butterfly Schlager Carbon, iste strukture, a deblje srednjice. No, krajem karijere ni on sam nije igrao sa “svojim” drvom, već sa Butterfly Timo Boll Spirit.

Ima li Zoran mana? Tko ih nema? Puno više uspjeha imao je tamo gdje se igralo za nagradni fond od Svjetskih (Europskih) prvenstava i Olimpijskih igara. U sjećanju je napad Antuna Vrdoljaka, koji je “optužio” Primorca da je na 7 Olimpijskih igara osvojio pola medalje (u paru sa Lupuleskuom). Dalje, u interviewu Waldnera, uz Andrzeja Grubbu, naveden je kao igrač koji je imao znatno veći potencijal od postignuća.

Za kraj, jedna zbirka njegovih ponajboljih poena.

Sokaz – entuzijazam i apatija

Sjećam se, u svojim stolnoteniskim počecima, nisam igrao ništa, tj. “pilio” sam cijeli stol backhandom, nisam znao nikog i nisam imao gdje igrati. Na sreću, imao sam znanca u Jesenovcu, 30 km od Zagreba, koji mi je omogućio da treniram sa njegovom Sokaz ekipom. Meni nije bilo teško i skupo, 2 – 3 puta tjedno, sjesti u auto i otići na trening 30 km od kuće.

Prije neku večer pričao sam sa bivšim suigračem, koji mi je tom prilikom rekao da igra već 50 godina, da uz 2 – 3 treninga tjedno, za to vrijeme nije propustio niti jednu sezonu Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige)! A, što tek reći o Tišljaru (na slici), koji je izrađivao stolnoteniska drva, s kojima neki još i danas igraju, a kada zadnjih godina nije mogao igrati, jer ga noge više nisu “slušale”, redovno je dolazio pred dvoranu u Kušlanovoj i sa interesom slušao sve stolnoteniske novosti. Ili, o Resmanu, koji bi na trening dolazio sa 2 torbe, pri čemu su u jednoj bili samo reketi koje je odlučio isprobati. Pri tome, svaki set bi odigrao sa drugim reketom, mislim da ga je smrt “zatekla” sa više od 2000 drva, od kojih su neka bila osobna od kineskih reprezentativaca. Ili, o Kibiju (Vladimir Kühbauch) koji bi nedjeljom organizirao igru parova, na kojoj bi se skupilo desetak igrača. Ima ih još takvih bivših (Novković, Kovačić…), neki su još uvijek živi. Što reći o igračima ekipe W&D 1968, koji u istom sastavu nastupaju već 52 godine? To je bio entuzijazam, za stolni tenis ništa nije bilo skupo, ni teško, neki igrači su mu posvetili cijeli život.

Tisljar

I sada, nakon 70 godina od osnutka Sokaz-a, došla je Korona. Da iskoristim dvije poslovice: “Na muci se poznaju junaci” i “Gdje postoji volja, postoji i način”, kriza koja svakog i sve stavlja na kušnju, test iskrenosti i stvarnosti. Objektivno, u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, kada je dnevno 1 – 2 novooboljela, veća je vjerojatnost da će igrač stradati od “friškog” crijepa ili cigle koja mu je pala sa zgrade oštećene u potresu, nego od Koronavirusa. I, kako reagiraju sadašnje rukovodstvo i igrači? Odluka o prekidu ili nastavku mogla se prenositi video streamingom na Facebook-u ili Youtube-u, kako bi je svi članovi (igrači) mogli vidjeti, sudjelovati i postavljati pitanja. Prvenstvo je prekinuto, nakon odigrana samo 3 kola, iako se kup sistemom, u 4 tjedna, moglo odigrati do kraja. U krajnjoj liniji, rezultati su se mogli i poništiti, ali bi se nastavilo igrati. Na forumu, sa tom “idejom” nitko se nije javio, već sve samo interesira da li će se poništiti već odigrane utakmice (bodovi) i koliko će rukovodstvo naplatiti prijave za jesensku sezonu. “Normalno”, za naše podneblje, u svemu tome, rukovodstvo pokušava “oderati” igrače (ekipe) i iz postojeće situacije prisvojiti neopravdanu dobit. Pri tome, svi “copraju”, jer nemaju informacije, koliki su ukupni prihodi, a koji troškovi Udruge, čiji su stvarni vlasnici sami igrači. Na sam spomen da će u svemu najlošije proći privatni vlasnici stolnoteniskih dvorana, koji neće imati graničnu popunjenost 6 mjeseci, nitko se ni ne obazire, jer, kao, “rupa u džepu” njihova je briga. Ako ne mogu ili nemaju, neka crknu! A, gdje ćemo mi onda igrati? Ništa od toga nije dobro, to je apatija, jer osnovna smisao svega je bavljenje sportom (igra) i druženje, bodovi (rezultat) i novac su tu samo usputno.

Što ću ja u svemu tome? Ma, boli me briga za Sokaz, nastaviti ću igrati 3-4 puta tjedno, prodavati opremu igračima koji igraju u garažama, podrumima, na tavanima i plažama, kojima nikakvi bodovi i novac nisu važni. I dalje ću pisati blogove, a to što će se manje čitati, ne mogu riješiti. Što bih preporučio vlasnicima dvorana? Pa, da razmisle da li je stolni tenis za njih najbolji sport, jer da su se odlučili za fitness klub, imali bi pojedinačnu populaciju, sa znatno manje godina i drugim prioritetima, posjetitelje kojima je samo važno zdravlje i fizička priprema. Ako ipak odluče da ostanu, neka organiziraju drugi tip treninga i natjecanja, npr. piramidu, kakva se nekoć igrala na Koloniji (dvorani koja je u međuvremenu zatvorena).

Na kraju, pozdravio bi portal Pingić, s njihovom kapom na glavi, jer nema nikakvih prihoda od popularizacije stolnog tenisa, samo entuzijazam. Njegov idejni začetnik, s osmjehom dolazi na mečeve i tako ih završava, bez psovke (“teške riči”) ili bacanja reketa u ogradu.

Mladen_Vunderl

Drveni sveti gral

Sveti gral (lat. Lapsit exillis) je predmet koji se spominje u kršćanskoj tradiciji, a odnosi se na kalež iz kojega je Isus pio za vrijeme Posljednje večere. Postoji vjerovanje da sveti gral ima čudotvorne moći.

Kakve to veze ima sa stolnim tenisom? Za sada nikakve, ali već su ga našli u atletici, u obliku tenisica Nike Vaporfly, i plivanju, sa odijelom LZR, o čemu možete pročitati iz slijedećeg članka. Dakle, stolnoteniska industrija dugo radi na tome da “izmisli” supermaterijal koji bi se ugradio u drvo, te igraču osigurao premoć nad protivnikom.

Nike_Vapory

“Standardni” materijali koji se ugrađuju u drva, te njihove karakteristike, opisani su u blogu Carbonska drva. Sa basaltom se pokušalo prije 6 godina, o čemu je napisan članak Volcanics Fiber/Basalt, a sada idu novi pokušaji.

U drvo Butterfly Revoldia CNF ugrađen je Cellulose NanoFiber, a u Tibhar-ova drva iz serije Fortino Dyneema® fiber. I Stigino drvo Legacy Carbon ima ugrađen najnoviji materijal 12K Energy Carbon.

U XIOM-ova drva ugrađivati će se Axylium, što god to bilo, a ima veze s narančom 🙂 !

No, nisu to svi drvni pokušaji, bilo je tu “rada” i na drškama, npr. kod Tibhar-a, kada su u nju ugradili spužvu (SGS), bušili rupe (Donic Senso) ili je, kao zbog osjećajnosti, radili posebno (Donic Dotec).

Donic_Dotec

Normalno, ima tu puno marketiranja (mazanja očiju), a kada skinete gume sa drva Fan Zhendonga, koji kao igra sa Stiga Infinity VPS V ili Liang Jinkuna, koji reklamira Yasaka Alnade, što nađete? Butterfly Viscaria.

Viscaria_FZD_LJK

A, što nađete ispod, kada skinete gume, ex manekenu? To ne zna ni on, jer toliko brzo mijenja drva, da je zaboravio koje trenutno ima u ruci 😯 .